Poslovni broj: Usž-2968/2026-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Radmile Bolanča Vuković, predsjednice vijeća, dr.sc. Sanje Otočan i Mire Kovačić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Andree Pejković Rabi, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice BĐ, iz [adresa], (OIB: [osobni identifikacijski broj]), koju zastupa opunomoćenik Martin Sherri, odvjetnik u Zagrebu, Kordunska 1, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, (OIB: 61817894937), radi usklađivanja novčane pomoći za roditelja odgojitelja, odlučujući o žalbi tužiteljice podnesenoj protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3561/2023-8 od 9. travnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 23. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3561/2023-8 od 9. travnja 2026.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Osporavanom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika, Grada Zagreba, Gradonačelnika, KLASA: UP/II-551-06/23-014/645, URBROJ: 251-02-01/001-23-5 od 5. srpnja 2023. i rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I-551-06/22-013/1223, URBROJ: 251-09-22- 1/002-23-06 od 15. svibnja 2023. (točka I. izreke) te odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke).

2. Rješenjem tuženika od 5. srpnja 2023. odbijen je prigovor tužiteljice izjavljen protiv rješenja od 15. svibnja 2023. kojim je izmijenjeno rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport, KLASA: UP/I-551-06/17-013/1259, URBROJ: 251-10-01-17-2 od 28. rujna 2017. kojim je tužiteljici priznato pravo na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja za dijete AĐ, u dijelu koji se odnosi na visinu novčane naknade, trajanje i razloge prestanka, sve na način kako je izrekom toga rješenja određeno.

3. Tužiteljica izjavljuje žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Ističe da je tuženik rješenjem od 15. svibnja 2023. zadirao u pravomoćni upravni akt i stečena prava tužiteljice pozivom na članak 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, 25/22., dalje: Odluka/22.). Dalje ističe da je pogrešno utvrđenje tuženika da je prvostupanjsko rješenje doneseno od nadležnog tijela i da tužiteljica nije učinila vjerojatnim da službenik koji je potpisan kao donositelj prvostupanjskog akta nije bio raspoređen na radno mjesto na kojem ima ovlast odlučivati o upravnim stvarima te vrste. U bitnom navodi da je gradonačelnik Grada Zagreba stvarno nenadležan odlučivati o pravnom lijeku protiv rješenja donesenog u postupku obnove, jer je institut obnove uređen isključivo Zakonom o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09., 110/21.; dalje: ZUP), a ne Odlukom o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (“Službeni glasnik Grada Zagreba'', 10/18., 20/21. i 25/22.), te se takvo rješenje može osporavati žalbom, a ne prigovorom, pri čemu o žalbi odlučuje nadležno ministarstvo. Ističe da je pogrešno utvrđeno da je zahtjev za obnovu nepravodoban jer subjektivni rok ne može teći od dana dostave rješenja, već od trenutka kada je stranka saznala za razloge obnove. Smatra da je službenik koji je odlučivao u prvom stupnju trebao biti izuzet jer je prethodno odlučivao u istom predmetu i zaposlenik je Grada Zagreba, koji je protivna strana. Navodi da drugostupanjsko rješenje nije potpisao gradonačelnik, odnosno da potpis ne sadrži propisane elemente. Mišljenja je da su počinjene bitne povrede upravnog postupka. Poziva se na odredbe Statuta Grada Zagreba („Službeni glasnik Grada Zagreba'' 23/16., 2/18., 23/18., 3/20., 3/21., 11/21. - pročišćeni tekst i 16/22.), Odluke o ustrojstvu i djelokrugu gradskih upravnih tijela („Službeni glasnik Grada Zagreba'', 17/21. i 24/21.) te Pravilnik o unutarnjem redu Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom (“Službeni glasnik Grada Zagreba'', 13/22.) navodeći kako je iz istih razvidno da donositelj prvostupanjskog rješenja nije bilo ovlašteno gradsko tijelo tuženika odnosno ustrojstvena jedinica za donošenje prvostupanjskog rješenja, a time nije bio ovlašten postupati ni njegov službenik kao službena osoba. Dalje prigovara da nezakonitost drugostupanjskog rješenja proizlazi i iz činjenice što ono nema vlastoručni potpis donositelja i doneseno je od strane nenadležne osobe te je suprotno propisima kao pravni lijek određen prigovor, umjesto žalba o kojoj bi nadležno bilo odluku donijeti ministarstvo. Tužiteljica dalje prigovara da je tuženik povrijedio odredbu članka 42. ZUP-a pokretanjem postupka po službenoj dužnosti suprotno navedenom članku i uz povrede članka 30. ZUP -a jer stranci nije omogućeno izjašnjavanje u upravnom postupku, čime je povrijeđeno pravo na pravično suđenje, uvid u spis, traženje izuzeća, narušena su sva osnovna načela upravnog postupka, a posebno načelo saslušanja stranke. Prigovara da je izreka prvostupanjskog rješenja takva da se ne može ispitati jer je nepotpuna, nejasna i kontradiktorna, da sud ne izvodi dokaze smatrajući da nije potrebno, jer je riješeno od strane Visokog upravnog suda Republike Hrvatske i Ustavnog suda Republike Hrvatske povodom ocjene zakonitosti Odluke/22, pa propušta srž spora, a to je ocijeniti je li pojedinačni upravni akt zakonit, u smislu ZUP-a, Ustava Republike Hrvatske, Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda , Odluke/22 i Statuta Grada Zagreba. Smatra da je nezakonito odbijen zahtjev za naknadu troškova jer su troškovi postupka nastali krivnjom tuženika. Predlaže Sudu da na temelju članka 135. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 36/24. i 39/26.; dalje: ZUS) usvoji žalbu u cijelosti, poništi prvostupanjsku presudu i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, a podredno primijeni članak 135. stavak 2. ZUS-a te presudom riješi stvar na način da usvoji u cijelosti tužbeni zahtjev te pri tome obveže tuženika da naknadi tužiteljici troškove upravnog spora sukladno ranije dostavljenom troškovniku prema članku 147. stavku 1. ZUS -a.

4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije podnio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući osporavanu presudu sukladno odredbi članka 134. stavka 1. ZUS -a, ovaj Sud nalazi da prvostupanjski sud odbijanjem tužbenog zahtjeva nije povrijedio zakon. To stoga jer je prvostupanjski sud svoju odluku utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora, nakon čega je, pravilno primijenivši materijalno pravo, zaključio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Odlukom/22. propisano je da će o iznosima novčane pomoći i razlozima prestanka novčane pomoći, nadležno gradsko upravno tijelo po službenoj dužnosti donijeti pojedinačne akte, radi usklađenja s odredbama te (nove) Odluke.

8. U odnosu na prigovore tužiteljice u pogledu povrede načela zaštite stečenih prava i legitimnih očekivanja, odnosno zadiranja u pravomoćni upravni akt i povredu načela retroaktivnosti, koji su i po ocjeni ovog Suda neosnovani, treba reći da je u presudi ovog Suda, poslovni broj: Usoz-8/2022-68 od 5. srpnja 2022., donesenoj povodom zahtjeva za ocjenu zakonitosti Odluke o izmjenama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja od 9. prosinca 2021. („Službeni glasnik Grada Zagreba“, 29/21.), Sud utvrdio da Odluka ni na koji način ne zadire u prava ostvarena do njezina stupanja na snagu, već utječe na opseg prava i trajanje u budućnosti, a da ciljeve koje Grad želi postići donošenjem osporene Odluke smatra legitimnima, pri čemu valjati imati na umu neupitno pravo predstavničkog tijela Grada Zagreba da uredi odnosno modificira novčanu pomoć roditelja odgojitelja (koju je, bez zakonske obveze, određenoj, usko određenoj kategoriji osoba dala ranija gradska vlast) na način koji smatra odgovarajućim odnosno sukladno s politikom predstavničke većine u Gradskoj skupštini Grada Zagreba. U presudi ovog Suda, poslovni broj: Usoz- 143/2022-91 od 27. veljače 2023. Sud nije našao da bi donošenjem Odluke/22 skraćivanje novčane pomoći za roditelja odgojitelja s maksimalnih 15 na 7 godina života djeteta bilo u nesuglasju s načelom razmjernosti te zaključio da je donositelj uvedenim kompenzacijskim mjerama uspostavio ravnotežu između javnog interesa i zaštite legitimnih očekivanja adresata osporene Odluke.

9. Stoga, po ocjeni ovog Suda, nije bilo zapreke za primjenu odredbe članka 6. Odluke/22 na temelju koje je doneseno prvostupanjsko rješenje od 15. svibnja 2023.

10. Pravilno je prvostupanjski sud obrazložio da je ta pitanja razmotrio i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci, broj: U-III-1744/2023 te je detaljnu analizu i razloge neprihvaćanja prigovora podnositelja ustavne tužbe iznio u točkama 47. do 52. obrazloženja. Ustavni je sud također razmatrao pitanje položaja roditelja odgojitelja u kontekstu obveze Grada Zagreba u realizaciji kompenzacijskih mjera, kako u pogledu proširenja kapaciteta gradskih vrtića, tako i potpore za samozapošljavanje i druge mjere usmjerene lakšem povratku na tržište rada roditelja odgojitelja te iznio razloge zbog kojih smatra osnovanim zaključak i ocjenu ovog Suda da je kompenzacijskim mjerama Grad Zagreb uspostavio ravnotežu između javnog interesa i zaštite legitimnih očekivanja adresata Odluke/22, olakšavajući im povratak na tržište rada (točka 60. obrazloženja).

11. Za odlučivanje o prigovoru protiv predmetnog prvostupanjskog rješenja, sukladno citiranoj odredbi, koja je u postupku pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske ocijenjena zakonitom, nadležan je gradonačelnik Grada Zagreba, te je prvostupanjsko tijelo bilo ovlašteno donijeti rješenje o usklađivanju novčane pomoći na temelju odredbe članka 6. Odluke/22.

12. Stoga, po ocjeni ovog Suda, nije bilo zapreke za primjenu odredbe članka 6. Odluke/22 na temelju koje je doneseno prvostupanjsko rješenje.

13. Kraj takvog stanja stvari, a s obzirom na to da tužiteljica u žalbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.

14. S obzirom na činjenicu da tužiteljica nije uspjela u ovom upravnom sporu, to je, na temelju članka 147. stavka 1. ZUS-a, prvostupanjskom presudom pravilno odbijen njezin zahtjev za naknadu troškova prvostupanjskog upravnog spora, a ujedno je iz navedenog razloga ovom presudom odbijen zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka.

15. Slijedom svega navedenog, pozivom na odredbe članka 135. stavka 1. i članka 147. stavka 1. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci

U Zagrebu 23. rujna 2026.

Predsjednica vijeća

Radmila Bolanča Vuković