REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-3074/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i Đura Sesse člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice OG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Aleksander Haid, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Matiću, odvjetniku u Zagrebu, te umješača na strani tužiteljice IG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Zrinki Mesić Zatek, odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1448/2025-3 od 11. veljače 2026., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Pregradi poslovni broj P-1124/2023-40 od 18. srpnja 2025., u sjednici održanoj 23. rujna 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog za dopuštenje revizije odbija se.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1448/2025-3 od 11. veljače 2026., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Pregradi poslovni broj P- 1124/2023-40 od 18. srpnja 2025. u toč. I., II., IV. i V. izreke, s time da je u prijedlogu naznačio pitanja koja smatra važnim pravnim pitanjima za odluku u sporu, kao i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a koja glase:

"1. Može li sud, u slučaju utvrđenja ništetnosti valutne klauzule ugovora o kreditu u valuti CHF, odnosno u slučaju kad tužitelj traži isplatu razlike anuiteta kao da se radi o kunskom kreditu, vještaku naložiti izradu nalaza i mišljenja bez da odredi primjenu ugovorne kamate za kredite bez valutne klauzule?

2. Može li se umješaču priznati pravo na naknadu troškova postupka u smislu članka 154. i 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11.

- službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22.) ako njegovo sudjelovanje nije bilo potrebno niti je pridonijelo raspravljanju ili rješenju spora, odnosno nije bilo svrsishodno?

3. Može li se stav građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kojim je zauzeto shvaćanje da „ugovorne strane iz ništavog ugovora o zajmu u smislu odredbe čl. 214. Zakona o obveznim odnosima treba smatrati savjesnim, pa stjecatelju pripadaju zatezne kamate od dana podnošenja zahtjeva“, primijeniti i na ugovor o kreditu?

4. Može li se nepoštenje ugovorne strane predmnijevati ili sud isto mora utvrditi na temelju činjenica i dokaza u pojedinačnom postupku, a kako bi se na konkretan pravni odnos primijenila odredba čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima (opseg vraćanja)?".

2. Tužiteljica je odgovorila na prijedlog za dopuštenje revizije te je zatražila naknadu troška tog odgovora.

3. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP), ocjena je ovoga suda da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

4. Navedeno stoga što shvaćanje u pobijanoj (drugostupanjskoj) presudi u odnosu na prvo, treće i četvrto postavljeno pitanje ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda i pravnih shvaćanja izraženih u odlukama ovog suda broj Revt 249/14 od 9. travnja 2015., Rev 2245/17 od 20. ožujka 2018., Rev 2221/2018 od 3. rujna 2019., Rev 562/2024 od 7. svibnja 2024. i dr., a nije riječ o pitanjima u odnosu na koja bi bilo potrebno preispitati ustaljenu sudsku praksu.

5. U odnosu na drugo pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije treba reći da uz isto nisu navedeni odgovarajući razlozi važnosti u smislu odredbe čl. 387. st. 2. toč. 3. ZPP. Naime, uvidom u odluku Županijskog suda u Sisku broj Gž 622/2024 od 4. lipnja 2024. utvrđeno je da navedeni sud u svojoj odluci polazi od toga da umješač na strani tužiteljice u tom predmetu nije imao pravni interes za miješanje, dok u predmetnom sporu drugostupanjski sud zaključuje da u konkretnom predmetu umješač ima pravni interes da tužiteljica uspije u sporu jer je sudužnik po kreditu. Pritom (toč. 22. obrazloženja), drugostupanjski sud navodi da tuženik tijekom prvostupanjskog postupka nije osporio pravo sudjelovanja umješača u predmetnoj parnici zbog čega u žalbi ne može isticati nedostatak pravnog interesa umješača za miješanje u ovoj pravnoj stvari. Prema tome, pobijana, drugostupanjska presuda i odluka Županijskog suda u Sisku na koju ukazuje tuženik ne koincidiraju, slijedom čega niti u odnosu na drugo pitanje nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovoga suda i dopuštenje revizije.

6. Zbog svega navedenog, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP, riješeno je kao u st. I. izreke.

7. Odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije jer ta parnična radnja nije bila potrebna u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP (st. II. izreke).

Zagreb, 23. rujna 2026.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić