REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2

35000 Slavonski Brod

Poslovni broj: Kž-292/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vedrana Pavelića, kao predsjednika vijeća, te sudaca Silvije Sajfert i Mirka Svirčevića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Ivane Ereš, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog AG, zbog kaznenih djela protiv osobne slobode - prijetnje iz članka 139. stavka 2. i 4. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17; dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Vukovaru podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Vukovaru broj K-39/2019-66 od 30. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 23. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba Općinskog državnog odvjetništva u Vukovaru kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Vukovaru, na temelju članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 – u daljnjem tekstu: ZKP/08), oslobodio je od optužbe optuženog AG da bi počinio tri kaznena djela protiv osobne slobode – prijetnja – iz članka 139. stavak 2. i 4. KZ/11, činjenično pobliže opisano u izreci presude.

1.1. Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio državni odvjetnik, uvodno najavljujući žalbu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08, a žali se i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

2.1. U odnosu na žalbeni razlog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 žalitelj vidi njezino ostvarenje u tome što nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno da su isti nejasni i proturječni, a koji žalbeni razlog se isprepliće sa žalbenim razlogom pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Ističe se da sud u obrazloženju presude čita dokaze, navodi koje je dokaze izveo, ali pri tom ne dovodi u međusobnu vezu izjave ispitanih svjedoka, ne obrazlaže iskaze koje su svjedoci dali 2018. godine, već se isključivo bavi iskazima danim od 2024.godine, a pri tome ne obrazlaže iz kojih razloga se priklanja pojedinim iskazima, odnosno iskaze ne reproducira u cijelosti već samo onaj dio kojim potkrjepljuje oslobađajuću presudu. Ističe nadalje da je na glavnoj raspravi održanoj 9. lipnja 2020. sud prihvatio dokazne prijedloge da se kao svjedoci ispitaju SG i dijete VG, ali oni nisu ispitani niti je o tim dokaznim prijedlozima sud u konačnici donio odluku prihvaća li, odustaje od istih ili odbija te dokazne prijedloge, a isto tako da je na zapisniku od 25. travnja 2024. konstatirano da je u spis predmeta zaprimljen podnesak PP Vinkovci od 11. travnja 2024. bez obrazloženja navoda koje ovaj podnesak sadrži. Žalitelj nadalje svoju ocjenu izvedenih dokaza pa tako ukazuje da iskaz svjedokinje ĐG sud smatrao uvjerljivim, logičnim i istinitim, a koja svjedokinja je navela da nema nikakvih saznanja o bilo kakvim prijetnjama upućenih bilo kome, a sjeća se i da Centar putem PP Vinkovci i PP Vukovar radio provjeru je li optuženik prijetio i misli da se radilo o 2019. ili siječnju 2020. dok s druge strane iz podneska PP Vinkovci koji je dostavljen kao dokaz u spis, a koji sud ne obrazlaže je razvidno da je u PP Vinkovci HG podnijela kaznenu prijavu protiv MG radi nasilničkog ponašanja i prijetnji dana 13. lipnja 2017. kao i dana 18. listopada 2018., stoga žalitelj smatra da se na iskazu ovog svjedoka ne može temeljiti presuda, a i nejasno je kakvu je to provjeru Centar izvršio kada je dopis policije potvrdio prijave HG. U odnosu na iskaz svjedoka OG kojeg je sud ocijenio kontradiktornim i nevjerodostojnim zbog nedosljednosti smatra da s obzirom na inkriminirano razdoblje (od rujna 2018. do 18. listopada 2018.) i skoro 2 godine od davanja iskaza, a imajući u vidu izjave ostalih svjedoka ta nedosljednost nije takva da bi sud iskaz ovog svjedoka trebao smatrati nevjerodostojnim, a zanemaruje se iskaz ove svjedokinje dan u PP Vinkovci 22. studenog 2018., kojeg sud niti ne reproducira niti dovodi u vezu s izjavama ostalih svjedoka. Nadalje u nastavku žalbe žalitelj daje svoju ocjenu vjerodostojnosti iskaza svjedoka HG, GG i IG smatrajući da je suprotno obrazloženju prvostupanjskog suda zaključak trebao biti da su svjedoci ČG i FG kontradiktorno iskazivali pa se njihove izjave nisu mogle smatrati uvjerljivima, logičnima i istinitima, a iskaz HG smatrati nedokazanim. Državni odvjetnik smatra da je činjenično stanje ostalo nepotpuno jer sud nije ispitao svjedoke ŠG i VG, a da je i pogrešno utvrđeno po žalitelju proizlazi iz činjenice da su u spis uneseni dokazi i to presuda Općinskog suda u Vinkovcima broj POb-115/19 i Županijskog suda u Splitu, ali da je propušteno cijeniti obrazloženje tih presuda.

2.2. Predlaže se da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/'8 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Slavonskom Brodu na dužno razgledanje.

5. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

6. Prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je iznio jasne i potpune razloge za svoja utvrđenja na temelju kojih je izveo pravilan zaključak da nije dokazano da bi optuženik počinio inkriminirana mu kaznena djela. Državni odvjetnik ispušta iz vida sve dokaze u svojoj ukupnosti, a kada se isti analiziraju u međusobnoj povezanosti, kako je to pravilno učinio prvostupanjski sud, proizlazi naprijed navedeni zaključak.

6.1. Neosnovani su žalbeni navodi državnog odvjetnika da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 jer je prvostupanjski sud je iznio jasne i potpune razloge za svoja utvrđenja na temelju kojih je izveo pravilan zaključak da nije dokazano da bi optuženik počinio inkriminirana mu kaznena djelo.

6.2. Ukazuje se žalitelju da ne postoji obveza prvostupanjskog suda da iskaze svjedoka reproducira u cijelosti već samo bitne dijelove iskaza, a suprotno tvrdnji žalitelja prvostupanjski je sud u obrazloženju u odnosu na svjedoke OG i HG koje su iskaze davale ne samo na raspravi već i u prethodnom postupku dao ocjenu njihovih iskaza nakon što je prethodno kako je to i propisano na raspravi svjedokinjama ukazao na odstupanja od prijašnjeg iskaza i predočio im dijelove prijašnjeg iskaza. Suprotno tvrdnji žalitelja presuda se ne temelji samo na iskazu svjedokinje BG (koju žalitelj u žalbi pogrešno označava kao ĐG) u odnosu na koju žalitelj pogrešno interpretira da je njezin iskaz u suprotnosti sa materijalnom dokumentacijom, a zbog čega isti nije mogao biti ocjenjen kao uvjerljiv logičan i istinit, jer iz iskaza svjedokinje proizlazi da u razdoblju za koje se oni (Centar za socijalnu skrb) tražili provjeru je li HG prijavljivala prijetnje, a radilo se o razdoblju 2019. – siječanj 2020. takvih prijava nije bilo, a to se podudara i sa podatkom koji je dostavila PP Vinkovci, a prema kojem je ista protiv optuženika podnijela kaznene prijave zbog nasilničkog ponašanja i prijetnji, ali je to bilo 13. lipnja 2017. i 18. listopada 2018., dakle u razdoblju koje nije bilo obuhvaćeno upitom Centra za socijalnu skrb. Ostvarenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 žalitelj nalazi u propustu prvostupanjskog suda da obrazloži zašto nisu ispitani svjedoci NG i VG, niti je obrazloženo što je navedeno u podnesku PP Vinkovci od 11. travnja 2024. iako je na zapisniku konstatirano da je isti zaprimljen u spis. Kako je dana 30. studenog 2023. rasprava počela iznova i na raspravi koja je počela iznova državni odvjetnik nije preložio da se ispitaju svjedoci NG i VG nije postojala niti obveza suda da odlučuje o tim dokaznim prijedlozima, koje je državni odvjetnik predložio ranije, prije nego je rasprava počela iznova. U odnosu na podnesak PP Vinkovci od 11. travnja 2024. nitko od stranka nije predložio da se ta isprava pročita u dokaznom postupku, niti je sud smatrao potrebnim da odredi po službenoj dužnosti da se izvede dokaz čitanjem te isprave pa stoga prvostupanjski sud nije bio dužan obrazložiti navode toga podneska.

6.3. Slijedom prethodno iznijetih razloga žalba optuženika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka nije prihvaćena, a preispitivanjem osporene presude u granicama ovlaštenja iz članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08, ovaj žalbeni sud nije uočio da bi sud prvog stupnja počinio ma koju drugu od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na čije postojanje u žalbenom postupku protiv presude pazi po službenoj dužnosti.

7. Žaleći se s osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja državni odvjetnik ustvari daje svoju analizu i ocjenu provedenih dokaza sugerirajući oprečne zaključke od onih koje je iznio prvostupanjski sud. Međutim, nasuprot navodima državnog odvjetnika prvostupanjski sud je na temelju savjesno provedene analize dokaza, svakog za sebe i u međusobnoj vezi izveo ispravan zaključak da nije dokazano da je optuženik počinio kaznena djela koje mu se optužbom stavljaju na teret.

7.1. U odnosu na kazneno djelo prijetnje na štetu ČG polazeći od utvrđenja da niti sam ČG u svom iskazu kojeg je dao 1. prosinca 2018. u policiji i koji je uz suglasnost stranaka pročitan na raspravi ne navodi da mu je optuženik prijetio inkriminiranim riječima da će ga zadaviti niti da mu je prijetio na bilo koji drugi način, a prijeteće riječi koje se optuženiku stavljaju na teret nije čuo niti svjedok FG, kao neposredan očevidac tog događaja, dok sam optuženik negira da je izgovorio inkriminirane prijeteće riječi, a samo iz iskaza svjedoka HG kojeg je dala na raspravi 29. veljače 2024. proizlazi da je optuženik njezinom bratu ČG prijetio riječima da će ga zadaviti, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da se ne može prihvatiti kao vjerodostojan iskaz HG jer je isti proturječan iskazu GG i IG, koji iskazi su pravilno prihvaćeni kao vjerodostojni jer su uvjerljivi i logični, pa kako iz provedenih dokaza ne proizlazi da je optuženik prijetio GG pravilno je prvostupanjski sud oslobodio optuženika optužbe za kazneno djelo pod točkom 1).

7.2. Ukazujući na kontradiktornost u iskazu svjedokinje OG koja je dajući iskaz na raspravi navela da u telefonskom razgovoru optuženik njoj nije govorio da će ubiti njezinu kćer (HG) već samo sebe, već da joj je to znala reći njezina kćer, dok je u ranijem iskazu kojeg je dala u policiji navela da joj je optuženik rekao da će ubiti sebe i nju (misleći na suprugu HG), a razliku u takvom iskazu je objasnila da je vjerojatno točno ono što je rekla ranije jer se sada slabije sjeća pravilno je prvostupanjski sud zaključio da se raniji iskaz svjedokinje ne može prihvatiti kao uvjerljiv jer da se doista to dogodilo kako je to navela u ranijem iskazu bez obzira na protek vremena toga bi se i sada sjećala pogotovo u okolnostima da su postojale napetosti između njezine kćeri i optuženika, da joj se optuženik žalio na ponašanje njezine kćeri koja je pokrenula brakorazvodnu parnicu. U svakom slučaju na iskazu koji je svjedokinja OG dala u PP Vinkovci s Ispostavom Markušica 22. studenog 2018., kada nije ispitana na način propisan odredbama članka 234. i članka 235. ZKP/08, a sukladno odredbi članka 411. stavak 4. ZKP/08, ne može se isključivo ili u odlučujućoj mjeri temeljiti sudska odluka. U situaciji kada optuženik negira da je u telefonskom razgovoru sa OG istoj rekao da će ubiti HG, kada svjedokinja OG dajući iskaz na raspravi nije potvrdila da joj je optuženik takvo što doista rekao, pa osim HG koja svojim iskazom tereti optuženika da je takvo što rekao njezinoj majci, a njezina majka njoj prenijela ti navodi nisu potkrijepljeni drugim materijalnim i personalnim dokazima, a kako s obzirom na nedosljednost u iskazu HG jer je u ranijem iskazu navela da joj je majka rekla za prijetnje kada je došla kod nje, dok je u iskazu pred sudom navela da misli da ju je majka nazvala, ali nije na nedvojben način otklonila tu razliku u iskazu pa je i naglasila da nije sigurna na koji način joj je majka to saopćila, iskaz HG nije mogao biti prihvaćen u cijelosti kao uvjerljiv i istinit niti je na temelju samo takvog iskaza sud mogao utemeljiti osuđujuću presudu, tada je prvostupanjski sud osnovano optuženika oslobodio optužbe za kazneno djelo pod 2).

7.3. U odnosu na kazneno djelo pod 3) samo HG u svojim iskazima tereti optuženika da je uputio inkriminirajuće riječi prijetnje dok optuženik negira da ih je uputio, dok iz iskaza IG koji se inkriminirajuće zgode nalazio na mjestu događaja proizlazi da je čuo vikanje optuženika, svojega oca, ali ne i da je isti izgovorio prijeteće riječi pa kako navodi HG nisu potkrijepljeni drugim materijalnim i personalnim dokazima, osnovano je sud ocijenivši iskaz svjedoka IG kao istinit i uvjerljiv i prihvaćajući obranu optuženika kao uvjerljivu i istinitu, zaključio da budući nije na nedvojben način utvrđeno da je optuženik izgovorio prijeteće riječi da je valjalo optuženika osloboditi optužbe i za kazneno djelo pod točkom 3).

7.4. Suprotno tvrdnjama žalitelja da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno jer se sud nije osvrnuo na obrazloženje sudskih odluka i to presude Općinskog suda u Vinkovcima broj POb-115/19 i Županijskog suda u Splitu ukazuje se žalitelj da činjenična utvrđenja iz obrazloženja drugih sudskih odluka nisu dokaz, odnosno navodi i činjenična utvrđenja iz obrazloženja sudskih odluka ne vežu sud, obvezujuća je samo izreka sudske odluke koju obuhvaća pravomoćnost, a u točki 11. obrazloženja presude je prvostupanjski sud sumirao što proizlazi iz spomenute pravomoćne sudske odluke.

8. U odnosu na žalbeni navod da je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno jer nisu ispitani svjedoci NG i VG ukazuje se žalitelju da dokazne prijedloge da se ispitaju ti svjedoci državni odvjetnik nakon što je rasprava počela iznova na zapisniku od 30. studenog 2023. i nije predložio.

9. Dakle, žalitelj svojim navodima nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja jer je ono pravilno i potpuno utvrđeno glede kaznenih djela za koja je optuženik oslobođen od optužbe, jer nije na nedvojben način dokazano ni utvrđeno da je optuženik kritične zgode prijetio oštećenicima.

10. Zbog navedenog nije osnovana žalba državnog odvjetnika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a ne postoje povrede zakona iz članka 476. stavka 1. ZKP/08, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, tako da je žalbu valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu (članak 482. ZKP/08).

U Slavonskom Brodu, 23. rujna 2026.

Predsjednik vijeća

Vedran Pavelić