REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1356/2025-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, mr.sc. Senije Ledić članice vijeća i dr.sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MO iz [adresa]., OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Josip Giljanović, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika Svetice Centar d.o.o. sa sjedištem su Splitu, Gundulićeva 26., OIB 57501053709, kojeg zastupa punomoćnik Mirko Bitanga, odvjetnik u Splitu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-2799/2022-2 od 12. ožujka 2024. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pl-92/2019-73 od 17. lipnja 2022., u sjednici vijeća 23. rujna 2026.,
r i j e š i o j e :
Dopušta se tužitelju podnošenje revizije u odnosu na toč. II izreke presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-2799/2022-2 od 12. ožujka 2024., zbog povrede ustavnih i konvencijskih prava koja se odnose na pravo na isplatu PDV-a na priznati trošak zastupanja u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalna služba Karlovac, P-2145/2017.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom održan je na snazi platni nalog poslovni broj Pl- 20/2019 od 29. ožujka 2019. u dijelu kojim je naloženo tuženiku da namiri tražbinu od 893.537,19 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose kako su naznačeni u izreci presude.
2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu kojim je naložena isplata 80.962,50 kn/10.745,57 eura sa pripadajućim kamatama (toč. I izreke). Odbijena je žalba tužitelja te je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je ukinut platni nalog u dijelu kojim je naloženo isplata od 62.495,00 kn/8.294,51 euro sa kamatama od 4. travnja 2017. pa do isplate, 129.000,00 kn/17.121,24 eura sa kamatama od 1. siječnja 2018. pa do isplate, 9.062,00 kn/1.202,73 eura sa kamatama tekućim od tekućim od 26. siječnja 2018. pa do isplate, 22.156,25 kn/2.940,64 eura sa kamatama tekućim od 26. siječnja 2018. pa do isplate, 1.212,300,00 kn/160.899,86 eura sa kamatama tekućim od 26. siječnja 2018. pa do isplate, 259.625,00 kn/34.458,16 eura sa kamatama tekućim od 5. travnja 2018. pa do isplate, 4.375,00 kn/580,66 eura, 3.687,50 kn/489,42 eura sa kamatama tekućim od 5. travnja 2018. pa do isplate te 76.837,50 kn/10.198,08 eura sa kamatama tekućim od 7. travnja 2018. pa do isplate (toč. II izreke). Istovremeno je preinačena presuda u dijelu kojim je ukinut platni nalog te je održan u dijelu gdje je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju 90.488,00 kn/12.009,82 eura sa kamatama tekućim od 26. siječnja 2018. pa do isplate, 66.468,75 kn/8.821,92 eura sa kamatama tekućim od 26. siječnja 2018. pa do isplate, 538.800,00 kn/71.511,05 eura sa kamatama tekućim od 5. travnja 2018. pa do isplate, 12.250,00 kn/1.625,85 eura sa kamatama tekućim od 5. travnja 2018. pa do isplate te 63.087,50 kn/8.373,15 eura sa kamatama tekućim od 7. travnja 2018. pa do isplate (toč. III izreke). Rješenjem je u preostalom dijelu ukinuta je prvostupanjska presuda i predmet vraćen na ponovno suđenje.
3. Protiv drugostupanjske presude prijedlog za dopuštenje revizije podnio je tužitelj ističući pravno pitanje za koje smatra da je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Također ističe da mu je povrijeđeno pravo na pošteno suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske. Predlaže dopustiti reviziju.
4. U odgovoru na prijedlog za podnošenje revizije tuženik ističe da u prijedlogu tužitelja nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 385.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP).
5. U ovom se predmetu radi o postotku u povodu prigovora protiv izdanog platnog naloga koji je tužitelj izdao za naplatom nagrade i naknade troškova za obavljeni rad zastupanja tuženik u predmetima koji su navedeni u platnom nalogu.
6. Tužitelj je u prijedlogu postavio sljedeće pravno pitanje:
„Je li stranka kao nalogodavac dužna platiti odvjetniku kao nalogoprimcu troškove zastupa za radnje koje je stranka naručila od odvjetnika, primjerice sastav obrazloženih podnesaka, u punom iznosu troškova prema Tbr. 8. t.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, i to bez obzira na to da li će u postupku u kojem odvjetnik zastupa te radnje od suda koji odlučuje o troškovima parničnog postupka biti smatrane radnjama potrebnim za vođenje spora i u slučaju uspjeha stranke u tom postupku biti određene na teret protivne strane?“
7. Navedeno pitanje nije važno jer iz obrazloženje prvostupanjske i drugostupanjske odluke ne proizlazi da bi postojao dogovor stranaka o izradi podnesaka iznad četiri koliko je propisano Tarifom (da je postojao i da se sudovi o tome nisu izjasnili tužitelj bi u tom smislu postavio postupovno pravno pitanje). Ovako proizlazi da je pravno shvaćanje izraženo u drugostupanjskoj presudi (da tužitelja ima pravo na nagradu za sastav četiri podneska) u skladu sa pravnim shvaćanjem ovog suda izraženim u nizu odluka, primjerice Rev-933/2022-2 od 17. ožujka 2025.
8. U odnosu na povredu ustavnih i konvencijskih prava za odgovoriti je sljedeće;
- kao prvu povredu tužitelj ističe da kao i u postavljenom pitanju a to je da mu nije priznat sastav troškova koji su sastavljeni na isključivo traženje stranke. Tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje, upravo iz razloga kako su naznači pod toč. 7. ovog rješenja.
- kao drugu povredu tužitelj ističe nedostuđivanje od strane drugostupanjskog suda iznos PDV-a na nagradu za zastupanje u odnosu na postupak koji se vodio pred Trgovačkim sudom Zagreb, Stalna služba Karlovac P-2145/2017. Budući da iz drugostupanjske presude (toč. 19.2.) proizlazi da je tužitelju priznato pravo na trošak ali da mu istovremeno na taj trošak, odnosno nagradu nije priznato pravo na PDV. Stoga je po ocjeni ovog suda, tužitelj u ovom dijelu prijedloga za dopuštenje revizije učinio vjerojatnim da su mu povrijeđena temeljna ljudska prava na pravično suđenje.
- kao treću povredu tužitelj ističe da mu nije priznat trošak od 8.294,51 eura a koji se odnosi na zastupanje u zemljišnoknjižnim postupcima. Budući da tužitelj nije naznačio za koje sve radnje u tim postupcima traži naknadu troška niti je nakon tužbe do zaključenja glavne rasprave izrijekom predlagao pregled tih spisa, to su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili odredbe čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP-a kad su odbiti tužbeni zahtjev u ovom dijelu iz čega proizlazi da tužitelj nije učinio vjerojatnim da su mu tim odbijanjem tužbenog zahtjeva povrijeđena temeljna ljudska prava na pravično suđenje.
9. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju čl. 389.b st. 3. ZPP odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenje dok se na temelju iste odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP u odnosu na postavljena pravna pitanja i ostale povrede temeljnih ljudskih prava iz prijedloga za dopuštenje revizije uzima da je u odnosu na njih prijedlog povučen.
Zagreb, 23. rujna 2026.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
