REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2

35000 Slavonski Brod

Poslovni broj: Kž-124/2024-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vedrana Pavelića, kao predsjednika vijeća, te sudaca Silvije Sajfert i Mirka Svirčevića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Ivane Ereš, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog VŠ, zbog kaznenog djela iz članka 117. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19; dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi VŠ izjavljenoj po braniteljici Ivi Vargek, odvjetnici iz Zagreba, podnesenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-706/23-16 od 25. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 23. rujna 2026.

r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se žalba optuženog VŠ, ukida se prvostupanjska presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

II. Žalba Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu je bespredmetna.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Zagrebu broj K-706/23-16 od 25. siječnja 2024., proglašen je krivim optuženi VŠ zbog počinjenja kaznenog djela protiv života i tijela – tjelesnom ozljedom, opisano po članku 117. stavak 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 117. stavak 2. KZ/11, te je na temelju članka 117. stavka 2. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i na temelju članka 56. KZ/11 izrečena mu je uvjetna osuda te kazna zatvora na koju je osuđen se neće izvršiti ako u roku 5 (pet) godina ne počini novo kazneno djelo. Na temelju članka 54. KZ/11 u slučaju opoziva uvjetne osude optuženom VŠ će se uračunati vrijeme povedeno u istražnom zatvoru u trajanju od 14. studenog 2022. do 14. veljače 2023.

1.1. Na temelju članka 148. stavka 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku (“Narodne novine” broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 147/13, 152/14, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 – dalje u tekstu: ZKP/08) optuženi VŠ se u cijelosti oslobađa dužnosti podmirenja troškova postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1. do 6. ZKP/08 te nagrade i nužnih izdataka postavljenog mu branitelja.

2. Protiv te presude žalbu je podnijelo Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu zbog odluke o kazni smatrajući da je sud optuženika uzimajući u obzir sve okolnosti počinjenog djela i počiniteljeve ličnosti trebao osuditi na bezuvjetnu kaznu zatvora kako je to predloženo u optužnici.

3. Protiv te presude žalbu je podnio i optuženi VŠ po braniteljici po službenoj dužnosti Ivi Vargek, odvjetnici iz Zagreba uvodno najavljujući žalbu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona u odnosu na pravnu kvalifikaciju kaznenog djela i odluke o kazni. Bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 žalitelj vidi u tome da su razlozi presude o odlučnim činjenicama međusobno proturječni, a zaključci prvostupanjskog suda ne proizlaze logično iz sadržaja provedenih dokaza. Navodi se da obrazloženje presude sadrži unutarnju proturječnost u odnosu na odlučnu činjenicu identiteta počinitelja kaznenog djela zbog čega nije moguće ispitati pravilnost i zakonitost pobijane presude u žalbenom postupku te se obrazlaže da u točki 16. obrazloženja pobijane presude prvostupanjski sud izričito navodi kako iskaz oštećenice LŠ nije prihvatio vjerodostojnim, a oštećenica je tijekom rasprave iskazala da je kaznenu prijavu protiv okrivljenika podnijela neistinito, da ozljede glave potječu iz ranijeg događaja, dok je ozljeda palca nastala slučajno tako da je jedina osoba koja je neposredno opažala inkriminirani događaj u cijelosti osporila činjenične navode optužnice te iznijela iskaz iz kojeg proizlazi da okrivljenik nije počinio kazneno djelo na način kako mu se stavlja na teret. Istovremeno prvostupanjski sud zaključak da je upravo okrivljenik počinitelj kaznenog djela opisanog u izreci temelji gotovo isključivo na iskazu svjedoka HŠ, koji nije neposredno opažao inkriminirani događaj niti raspolaže vlastitim saznanjima o njegovu tijeku i načinu nastanka ozljeda već je navedeni svjedok iskazivao isključivo o onome što mu je oštećenica izjavila prilikom liječničkog pregleda, slijedom čega njegov iskaz ne predstavlja neposredan dokaz o identitetu počinitelja, već posredan dokaz čija dokazna vrijednost nužno ovisi o vjerodostojnosti izvora informacije, a budući da je prvostupanjski sud upravo iskaz oštećenice ocijenio nevjerodostojnim, nije bilo moguće niti logički opravdano zaključak o identitetu počinitelja temeljiti na iskazu svjedoka koji samo reproducira sadržaj njezine ranije izjave. Prihvatiti sadržaj izjave posredstvom osobe koja ju prenosi, nakon što je njezin izvor ocijenjen nevjerodostojnim, predstavlja očitu logičku i dokaznu nedosljednost jer vjerodostojnost posrednog dokaza ne može biti veća od vjerodostojnosti njegova izvora. Iz navedenog proizlazi da je prvostupanjski sud pri ocjeni izvedenih dokaza zauzeo međusobno proturječna stajališta glede iste odlučne činjenice. Naime, s jedne strane zaključuje da iskaz oštećenice nije vjerodostojan te ga odbacuje kao nepouzdan dokaz, dok s druge strane upravo sadržaj njezine ranije izjave prihvaća kao odlučan dokaz o identitetu počinitelja, i to posredno, putem iskaza liječnika kojemu je oštećenica prenijela svoju verziju događaja. Time prvostupanjski sud, iako odbacuje izvor informacije kao nevjerodostojan, istodobno prihvaća sadržaj informacije samo zato što ju reproducira treća osoba. Ističe da je obrana od samog početka kaznenog postupka dosljedno tvrdila da je oštećenica okrivljenika prijavila iz osvete nakon svađe oko novca dobivenog prodajom željeza te da ga je i ranije neosnovano prijavljivala, a posebno je značajno što je upravo oštećenica tijekom rasprave potvrdila postojanje takvog motiva navodeći da je prijavu podnijela jer je bila ljuta na okrivljenika i time je, barem u dijelu koji se odnosi na motive podnošenja kaznene prijave, potvrđena obrana okrivljenika koju je iznosio od samog početka postupka. Riječ je o okolnosti koja je od neposredne važnosti za ocjenu vjerodostojnosti prijave i iskaza oštećenice, a koju prvostupanjski sud nije cijenio ni pojedinačno niti u međusobnoj povezanosti s ostalim izvedenim dokazima. Ističe i da prvostupanjski sud uopće nije dao razloge zbog kojih odbacuje obranu okrivljenika da ga je oštećenica i ranije neosnovano prijavljivala, niti je ispitao značaj tih navoda za ocjenu vjerodostojnosti njezine prijave u ovom postupku, a izostanak takve ocjene predstavlja propust u utvrđivanju i vrednovanju odlučnih činjenica koje su bile od neposrednog značaja za pravilnu ocjenu izvedenih dokaza. Kako su dakle razlozi pobijane presude o odlučnoj činjenici identiteta počinitelja ostali međusobno proturječni i ne omogućuju ispitivanje pravilnosti i zakonitosti pobijane presude u žalbenom postupku ostvarena je po žalitelju bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

3.1. Po žalitelju pobijana presuda zahvaćena je i povredom kaznenog zakona u odnosu na pravnu kvalifikaciju kaznenog djela jer je prvostupanjski sud okrivljenika proglasio krivim za kazneno djelo tjelesne ozljede počinjeno prema bliskoj osobi izvanbračnoj supruzi, primjenjujući kvalificirani oblik kaznenog djela iz članka 117. stavka 2. KZ/11, iako tijekom postupka nisu utvrđene odlučne činjenice koje bi opravdavale takvu pravnu kvalifikaciju odnosno postojanje izvanbračne zajednice.

3.2. Pobijana presuda po žalitelju temelji se i na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju u smislu članka 470. ZKP/08 budući prvostupanjski sud nije pravilno utvrdio niti ocijenio sve odlučne činjenice, a pojedine je izvedene dokaze vrednovao selektivno i protivno njihovom stvarnom sadržaju. Tako ističe da je tijekom cijelog kaznenog postupka dosljedno isticao da ga je oštećenica prijavila iz osvete nakon međusobne svađe oko novca dobivenog prodajom željeza te da ga je i ranije neosnovano prijavljivala, a sama oštećenica je tijekom rasprave sama potvrdila postojanje motiva za podnošenje kaznene prijave navodeći da je prijavu podnijela jer je bila ljuta na okrivljenika. Navedena okolnost predstavlja činjenicu od neposrednog značaja za ocjenu vjerodostojnosti njezina iskaza i same kaznene prijave. Unatoč tome, prvostupanjski sud nije ispitao niti obrazložio značaj obrambenih navoda o ranijim prijavama, niti je dao razloge zbog kojih ih smatra neosnovanima. Time je propustio raspraviti okolnost koja je mogla biti odlučna za ocjenu vjerodostojnosti ključnog dokaznog izvora u ovom kaznenom postupku, uslijed čega je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno. Obranu okrivljenika prvostupanjski je sud ocijenio nevjerodostojnom pozivajući se na određene razlike u njegovim iskazima o načinu nastanka ozljede na palcu (čavao, staklo, tanjur) zanemarujući da se navedene razlike odnose na okolnosti perifernog značaja te da se okrivljenik pritom referirao na događaje koji su prethodili inkriminiranom događaju za nekoliko dana, a takve razlike ni na koji način ne dovode u pitanje dosljednost obrane u odnosu na odlučnu činjenicu ovog postupka, odnosno tvrdnju da okrivljenik nije nanio tjelesne ozljede oštećenici. Po žalitelju prvostupanjski sud nije pravilno vrednovao niti nalaz i mišljenje sudskomedicinskog vještaka koji je izričito naveo da svaka od utvrđenih ozljeda može nastati i uslijed pada te udara o tupotvrdu prepreku, a ne isključivo djelovanjem druge osobe pa takav nalaz otvara više mogućih mehanizama nastanka ozljeda, pri čemu nijedan od njih nije s potrebnim stupnjem sigurnosti potvrđen kao jedini moguć, a prvostupanjski sud nije obrazložio zbog čega je, između više objektivno mogućih mehanizama nastanka ozljeda, prihvatio upravo onaj koji tereti okrivljenika, niti je objasnio na temelju kojih dokaza isključuje ostale mogućnosti koje proizlaze iz provedenog vještačenja. Kako je nakon provedenog dokaznog postupka ostala neotklonjena i razumna dvojba kako u pogledu identiteta počinitelja, tako i u pogledu samog mehanizma nastanka ozljeda u takvoj procesnoj situaciji prvostupanjski sud bio je dužan primijeniti načelo in dubio pro reo iz članka 3. stavka 3. ZKP/08.

3.3. Pobijajući presudu i u odluci o kazni smatra da prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja kazne nije u dostatnoj mjeri cijenio sve okolnosti koje su, sukladno članku 47. KZ/11 od značaja za izbor vrste i mjere kazne, slijedom čega je okrivljeniku izrečena prestroga kaznenopravna sankcija.

3.4. Predlaže se drugostupanjskom sudu da uvaži žalbu te preinači pobijanu presudu na način da okrivljenika VŠ oslobodi od optužbe, s obzirom na to da nije dokazano da je počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, a podredno ako drugostupanjski sud ocijeni da za preinaku presude nisu ispunjene zakonske pretpostavke, predlaže se ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu na ponovno suđenje i odluku.

4. Odgovor na žalbu Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu podnio je optuženi VŠ po braniteljici po službenoj dužnosti Ivi Vargek, odvjetnici iz Zagreba s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana.

5. Županijski državni odvjetnik kojemu je spis u smislu članka 474. stavka 1. ZKP/08 dostavljen radi razgledavanja, vratio je isti na nadležno postupanje.

6. Žalba optuženog VŠ zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točka 11. ZKP/08 je osnovana, zbog čega je pobijanu presudu trebalo ukinuti.

7. S pravom optuženik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi ostvario bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 kada u žalbi ističe da se presuda ne može ispitati jer su razlozi presude nejasni i u znatnoj mjeri proturječni. Naime kako to i sugerira optuženik u žalbi prvostupanjski sud s jedne strane otklanja iskaz oštećene koji je ona dala prilikom ispitivanja na policiji dana 29. studenog 2022. i u kojem navodi da je kaznenu prijavu protiv optuženika zbog tjelesne ozljede podnijela iz ljutnje i da ga je lažno prijavila jer je bila ljuta na njega, te da ozljede koje je opisala je imala od ranije (negirajući da su nastale djelovanjem upravo optuženika), a koji iskaz je suglasnošću stranaka pročitan na raspravi, dok s druge strane prihvaćajući iskaz liječnika HŠ koji je ispitan na raspravi kao svjedok i koji je pregledao oštećenu koja je dovedena u pratnji policije na pregled i nakon čega je podnijela kaznenu prijavu, a koji je naveo da mu je oštećena prilikom pregleda navela da ju je tjelesno ozlijedio upravo optuženik, temelji osuđujuću presudu jer izvodi zaključak da je upravo optuženik taj koji je oštećenoj zadao tjelesnu ozljedu opisanu u medicinskoj dokumentaciji te opisanu nalazom i mišljenjem sudsko-medicinskog vještaka. Budući se pregled oštećene kod liječnika HŠ dogodio neposredno po dojavi policiji od strane svjedokinje JŠ, kada je policija zatekla oštećenu i prevezla ju u KBC Sveti duh radi medicinskog pregleda, a nakon toga je oštećena podnijela na zapisnik kod policije i kaznenu prijavu protiv optuženika sasvim je logično da je liječniku opisala i navela isto ono što je opisala i navela u kaznenoj prijavi, a to je da joj je ozljede nanio upravo optuženik. Međutim kada oštećena dajući iskaz kod policije dana 29. studenog 2022. navodi da ju optuženik nije ozlijedio, da ga je lažno prijavila jer je bila ljuta na njega što je potrošio novac što su ga zajedno zaradili skupljajući staro željezo nekoliko dana prije toga, da je upitana je li bila upozorena da ne smije lažno svjedočiti i da je rekla da je bila upozorena, ali da je ljutnja prema optuženiku prevagnula pa je svejedno navela da ju je optuženik ozlijedio, onda se nameće zaključak da se ne može isključiti da je oštećena opisujući liječniku koji ju je pregledao HŠ da ju je ozlijedio upravo optuženik, s obzirom da se to događalo istog dana i neposredno prije nego je podnijela na zapisnik kaznenu prijavu, i tada lažno iskazivala, odnosno navela liječniku da ju je ozlijedio optuženik. Nesporno je da su prema medicinskoj dokumentaciji kod oštećene prilikom pregleda opisane ozljeda u vidu oguljotine kože palca te je postavljena i dijagnoza natučenja glave koja nije bila objektivno utvrđena, ali je liječnik koji je oštećenu pregledao dr. ĆŠ naveo da je oštećena imala oteklinu na glavi, te da prema nalazu i mišljenju sudsko-medicinskog vještaka dr. med Petra Škavića proizlazi da su kod oštećene nastupile slijedeće ozljede: natučenje zatiljnog dijela glave i oguljotine kože palca, da svaka ozljeda oštećene za sebe i u ukupnosti predstavljaju tjelesnu ozljedu, a pripadaju u skupini tzv. nespecifičnih mehaničkih ozljeda, jer se temeljem njihova izgleda i karakteristika ne može zaključivati o samo jednom, točno određenom sredstvu i mehanizmu ozljeđivanja s obzirom da su ozljede mogle nastati udarcima, povlačenjem nekog tupotvrdog sredstva po ozlijeđenim dijelovima tijela, ali isto tako i padom te udarcem ili povlačenjem nekog tupotvrdog sredstva po ozlijeđenim dijelovima tijela, ali isto tako i padom te udarcem ili povlačenjem ozlijeđenih dijelova tijela po nekoj tupotvrdoj prepreci u prostoru ili podlozi. Ozljeda glave se, s obzirom na lokalizaciju, u pravilu viđa nastala padom i udarcem glave o neku tupotvrdu prepreku u prostoru ili podlogu, a oguljotina kože palca desne šake se s obzirom na lokalizaciju, u pravilu viđaju nastale hvatanjem i povlačenjem nekog tupotvrdog sredstva. Oteklina predstavlja relativno kratkotrajnu ozljedu koja nastaje u kraćem vremenskom periodu (unutra par dana). Kada se dakle nalaz i mišljenje sudsko- medicinskog vještaka da ozljede utvrđene kod oštećene nisu mogle nastati isključivo djelovanjem druge osobe, dovedu u vezu sa iskazom oštećene da ju nije optuženik tukao već da potječu od prethodnog događaja, a da je optuženika lažno prijavila te obranom optuženika koji negira da je oštećenu ozlijedio, a da ga je ona lažno prijavila (a već se i događalo da bi ga lažno prijavljivala) ne može se barem za sada izvesti zaključak da je nedvojbeno i sa sigurnošću utvrđeno da je upravo oštećenik zadao oštećenoj tjelesnu ozljedu na način i u događaju kako mu se to optužnicom stavlja na teret. Da bi se otklonile dvojbe potrebno je ispitati oštećenu na raspravi, ali i osobe koje su u inkriminirano vrijeme boravile sa oštećenom u šatoru, a to su njezina sestra DŠ i sestrin suprug SŠ, koje osobe u svom iskazu spominje kako oštećena tako i sam optuženik u svojoj obrani.

7.1. Prvostupanjski sud nije prihvatio iskaz oštećenice uvjerljivim uz obrazloženje da je njezin navod da je podnijela lažnu prijavu policiji i da su ozljede glave koje je pokazala policiji i starije, dok je porezotinu na prstu zadobila tako što se slučajno porezala po tanjuru u suprotnosti sa iskazom sudskomedicinskog vještaka, iz kojeg proizlazi da oštećenici nije utvrđena porezotina ili rezna rana koja bi upućivala na mehanizam nastanka povlačenjem oštrice noža ili nožu sličnog sredstva, a što bi predstavljao i fragment slomljenog tanjura. Pri tome je prvostupanjski sud zanemario da je u istom iskazu oštećena navela da je optuženika lažno prijavila pri čemu je navela da ju je ozlijedio nožem po palcu (od oštećene je uz potvrdu oduzet kuhinjski nož dužine oštrice 16 cm), a sudskomedicinskim vještačenjem je potvrđeno da kod oštećene nije utvrđena porezotina ili rezna rana koja bi upućivala na mehanizam nastanka povlačenjem oštrice noža ili nožu sličnog sredstva, a upravo to govori u prilog navodu oštećene da je prilikom podnošenja kaznene prijave opisujući da ju je optuženik napao nožem i porezao po palcu, istog lažno prijavila jer sudskomedicinskim vještačenjem je potvrđeno da kod oštećene nije utvrđena porezotina ili rezna rana koja bi upućivala na mehanizam nastanka povlačenjem oštrice noža ili nožu sličnog sredstva.

7.2. Osuđujuća presuda temelji se na iskazu svjedoka HŠ, koji saznanja o tome da bi oštećenoj ozljede zadao upravo optuženik crpi od same oštećene koja mu je to navela prilikom pregleda, te nalazu i mišljenju sudsko-medicinskog vještaka Petra Škavića što ga je dao na raspravi kada je nakon što mu je predočen iskaz svjedoka HŠ u kojem je naveo da mu je prigodom pregleda oštećena navela da je zadobila udarac šakom u glavu te da je bila povlačena za ruke i odgurnuta o zid, naveo kako se navedene i utvrđene ozljede oštećene mogu uklopiti i u dinamiku odigravanja događaja kako je oštećena navela liječniku prigodom pregleda, te bi ozljeda glave u vidu natučenja zatiljnog dijela glave s oteklinom pritom nastala udarcem šakom u glavu, a ozljede palca desne šake bi pritom nastale najvjerojatnije ogrebom nokta druge osobe prigodom povlačenja, navlačenja i sl. Pri tome prvostupanjski sud zanemaruje da su prema sudskomedicinskom vještaku ozljede mogle nastati ne samo djelovanjem druge osobe odnosno udarcima, povlačenjem nekog tupotvrdog sredstva po ozlijeđenim dijelovima tijela, već i padom te udarcem ili povlačenjem nekog tupotvrdog sredstva po ozlijeđenim dijelovima tijela, ali isto tako i padom te udarcem ili povlačenjem ozlijeđenih dijelova tijela po nekoj tupotvrdoj prepreci u prostoru ili podlozi i da kod oštećene nije utvrđena porezotina ili rezna rana koja bi upućivala na mehanizam nastanka povlačenjem oštrice noža ili nožu sličnog sredstva, a kako je oštećena dajući svoj iskaz navela da je optuženika lažno prijavila te da je lažno navela da ju je optuženik porezao nožem i ozlijedio po prstu što se očito nije dogodilo jer je sudskomedicinskim vještačenjem potvrđeno da kod oštećene nije utvrđena porezotina ili rezna rana koja bi upućivala na mehanizam nastanka povlačenjem oštrice noža ili nožu sličnog sredstva, to govori u prilog činjenici da je podnoseći kaznenu prijavu protiv optuženika oštećena optuženika moguće lažno prijavila, a ako ga je lažno prijavila podnoseći kaznenu prijavu i opisujući događaj na način da je optuženika lažno teretila onda je izvjesno da je i liječniku prilikom pregleda opisala događaj na način kako ga je opisala podnoseći kaznenu prijavu.

8. Slijedom navedenog uslijed ostvarene bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 na koju upire optuženik u svojoj žalbi i prihvaćanjem žalbe optuženika, pobijanu presudu trebalo je ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

9. Budući je drugostupanjski sud ukinuo prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, a optuženik je podnio žalbu i zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, u skladu s odredbom članka 487. stavka 4. ZKP/08, drugostupanjski sud je dužan navesti one nedostatke u utvrđenom činjeničnom stanju u pobijanoj presudi. S obzirom na sadržaj obrane optuženika koji spominje da se kritične zgode oštećena nalazila u društvu svoje sestre DŠ i šogora BŠ, a iste osobe u svom iskazu spominje i oštećena LŠ, da bi se sa sigurnošću utvrdilo je li došlo optuženik inkriminirane zgode fizički napao oštećenu i zadao joj tjelesne ozljede, a što je važno i radi ocjene je li oštećena onda lažno prijavila optuženika za napad potrebno je pozvati navedene svjedoke i ispitati na okolnosti što se dogodilo dana 12. studenog 2022. oko 04,00 sata u šatoru, a isto tako pozvati i oštećenu na raspravu i ispitati na iste okolnosti kao i na okolnost iz kojeg to događaj od ranije potječe njezina ozljeda u vidu natučenja glave zbog čega je imala oteklinu.

10. U ponovljenom postupku prvostupanjski će sud otkloniti bitnu povredu odredaba kaznenog postupka na koje je ukazano ovim rješenjem, izvesti sve dokaze koje je proveo i u prethodnom postupku, izvest će i one dokaze na koje mu je ukazano u ovom ukidbenom rješenju kao i one za koje ocijeni da ih je potrebno provesti. Izvedene dokaze sud će kritički analizirati i svestrano ocijeniti, kako pojedinačno tako i u njihovom međusobnom odnosu. Pri tomu će prvostupanjski sud navesti jasne i razumljive razloge o svim odlučnim činjenicama na koje će pravilno primijeniti kazneni zakon i donijeti novu pravilnu i zakonitu odluku.

11. Slijedom svega navedenog na temelju članka 483. stavak 1. ZKP/08 riješeno je kao u izreci.

U Slavonskom Brodu, 23. rujna 2026.

Predsjednik vijeća

Vedran Pavelić