Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4138/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, po sucu tog suda Tomislavu Aralici, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Unikom d.o.o., OIB: 07507345484, Osijek, Ružina ulica 11A, kojeg zastupa punomoćnik Juraj Marinić, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženika EA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Đakovu, poslovni broj P-134/2026-7 od 27. svibnja 2026., dana 23. rujna 2026.

p r e s u d i o je

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Đakovu, posl. br. P-134/2026-7 od 27. svibnja 2026.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi: „Nalaže se tuženiku EA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju UNIKOM d.o.o., 31000 Osijek, Ružina ulica 11A OIB: 07507345484 na ime dugovanja za komunalnu uslugu-sakupljanje komunalnog otpada isplati, u roku od 15 dana, iznos od 135,30 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od:

- 5,63 eura od 23. kolovoza 2022. pa do isplate,

- 5,63 eura od 21. rujna 2022. pa do isplate,

- 5,63 eura od 21. listopada 2022. pa do isplate,

- 5,63 eura od 22. studenoga 2022. pa do isplate,

- 5,63 eura od 21. prosinca 2022. pa do isplate,

- 5,63 eura od 21. siječnja 2023. pa do isplate,

- 5,64 eura od 1. ožujka 2023. pa do isplate,

- 5,64 eura od 21. ožujka 2023. pa do isplate,

- 5,64 eura od 21. travnja 2023. pa do isplate,

- 5,64 eura od 23. svibnja 2023. pa do isplate,

- 5,64 eura od 21. lipnja 2023. pa do isplate,

- 5,64 eura od 21. srpnja 2023. pa do isplate,

- 5,64 eura od 1. rujna 2023. pa do isplate,

- 5,64 eura od 21. rujna 2023. pa do isplate,

- 5,64 eura od 21. listopada 2023. pa do isplate,

- 5,64 eura od 21. studenoga 2023. pa do isplate,

- 5,64 eura od 21. prosinca 2023. pa do isplate,

- 5,64 eura od 23. siječnja 2024. pa do isplate,

- 5,64 eura od 1. ožujka 2024. pa do isplate,

- 5,64 eura od 21. ožujka 2024. pa do isplate,

- 5,64 eura od 23. travnja 2024. pa do isplate,

- 5,64 eura od 21. svibnja 2024. pa do isplate,

- 5,64 eura od 21. lipnja 2024. pa do isplate,

- 5,64 eura od 23. srpnja 2024. pa do isplate,

po kamatnoj stopi koja se do 31.12.2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena."

II. Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 185,15 eura, sve to u roku 15 dana.“.

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. t. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/09, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), predlažući da se ista presuda preinači u smislu žalbenih navoda.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji joj je prethodio utvrđeno je da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na počinjenje kojih ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a naročito ne ona iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP -a na počinjenje koje tužitelj neosnovano upire, jer ta presuda sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, a kako nema niti proturječja između razloga iste presude i stanja spisa, to ta presuda nema nedostatka zbog kojih se ne može ispitati.

5. Kako se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 eur-a, tako se u ovoj pravnoj stvari radi o sporu male vrijednosti na temelju čl. 458. st. 1. ZPP-a. Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog određenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP -a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a). Stoga ovaj sud nije ovlašten cijeniti žalbene navode koji svojim sadržajem odgovaraju žalbenim razlozima pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

6. Pošavši od utvrđenja:

- da tužitelj tuženika nikada nije zadužio propisanim spremnikom za primopredaju komunalnog otpada, a niti mu je osigurao korištenje istog, slijedom čega je tužitelj postupio protivno izričitoj zakonskoj odredbi iz članka 69. st. 1. točka 4. Zakona o gospodarenju otpadom, kojom je propisano da je "davatelj usluge dužan osigurati korisniku usluge spremnike i primopredaju komunalnog otpada" te suprotno i Odluci o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Grada Osijeka od 22. ožujka 2022. (Službeni glasnik Grada Osijeka broj 4 od 28. ožujka 2022.) (stranica 48 – 63 spisa), gdje je u članku 9. st. 1. točka 4. propisano da je davatelj javne usluge dužan osigurati korisniku javne usluge spremnike za primopredaju komunalnog otpada, a što tužitelj nije učinio,

- da je pružanje komunalne usluge prikupljanja i odvoza komunalnog otpada javna usluga od općeg interesa, koju uslugu je svaki vlasnik nekretnine koja se nalazi na području na kojem davatelj usluge izvršava javnu uslugu, dužan koristiti,

- da u okolnostima kada tužitelj ne želi tuženika zadužiti propisanim spremnikom za primopredaju komunalnog otpada, niti prema tuženiku izvršava javnu uslugu prikupljanja i odvoza komunalnog otpada, što je protivno odredbi čl. 69. st. 1. točka 4. Zakona o gospodarenju otpadom te čl. 9. st. 1. Odluke o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Grada Osijeka od 22. ožujka 2022. (Službeni glasnik Grada Osijeka broj 4 od 28. ožujka 2022.)

- da je stoga je onemogućeno tuženiku izvršavati njegove zakonske obveze korištenja javne komunalne usluge utvrđene odredbom čl. 70. st. 4. točka 1. Zakona o gospodarenju otpadom na nekretnini čiji je on vlasnik, a koja se nalazi na adresi [adresa],

- da u konkretnom slučaju ne postoji niti valjana pravna osnova na temelju koje tužitelj od tuženika potražuje isplatu utuženog iznosa,

to sud prvog stupnja zaključuje:

- da nisu osnovani navodi tužitelja s ročišta od 5. svibnja 2026. u kojima tužitelj navodi da je tužitelj u konkretnom slučaju primijenio odredbu čl. 70. Zakona o gospodarenju otpadom, budući da je odredbom čl. 70. st. 4. točka 1. jasno propisano da je korisnik usluge dužan koristiti javnu uslugu na području na kojem se nalazi nekretnina korisnika usluge na način da proizvedeni komunalni otpad predaje putem zaduženog spremnika,

- da tužitelj uopće nije postupio u skladu s citiranom odredbom jer nije osigurao tuženiku spremnike za primopredaju komunalnog otpada, ako smatra da je tuženik korisnik tužiteljeve usluge,

- da tuženik, koji je vlasnik predmetne nekretnine i to kuće 34 i dvora, na adresi [adresa] sa 107 m² upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] i to kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], nije u obvezi isplatiti tužitelju iznos od 135,30 eura za komunalnu uslugu sakupljanja komunalnog otpada s pripadajućim kamatama jer tužitelj nije dokazao da je tuženik u utuženom razdoblju koristio ovu tužiteljevu uslugu skupljanja i zbrinjavanja otpada za obračunsko mjesto [adresa], a tuženik nije dužan platiti tužitelju traženi iznos kao vlasnik predmetne nekretnine kojemu usluga uopće nije pružena od strane tužitelja u utuženom razdoblju, dakle tuženik je u konkretnom slučaju osoba koja nije onečišćivač,

- da iz navoda tuženika u njegovom odgovoru na tužbu jasno proizlazi da isti nema nikakav ugovor s tužiteljem, da nema spremnike za razvrstavanje otpada i da u utuženom razdoblju uopće nije koristio usluge tužitelja,

pa time primjenom navedenih zakonskih odredbi u cijelosti odbija tužbeni zahtjev i odlučuje kao pod t. I. izreke pobijane presude.

7. Navedeni zaključak prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud jer s potrebnom sigurnošću proizlazi iz rezultata postignutih raspravljanjem i jer ga tužitelj svojim žalbenim navodima nije uspio dovesti u sumnju.

8. Neosnovano tužitelj u žalbi navodi da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio odredbe Zakona o održivom gospodarenju otpadom pa stoga i Zaključak Vrhovnog suda Republike Hrvatske jer iz pobijane presude (t. 10 obrazloženja) jasno proizlazi da je primijenjeno materijalno pravo važeće u razdoblju na koje se odnosi tužbeni zahtjev tj. odredbe Zakona o gospodarenju otpadom („Narodne novine“, br. 84/21) kao i odgovarajuću odluku o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Grada Osijeka (Službeni glasnik Grada Osijeka br. 4 od 28. ožujka 2022.) (t. 11. obrazloženja).

9. Stoga je materijalno pravo pravilno primijenjeno.

10. Odluka o troškovima postupka pravilna je i zakonita kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP-a) tako i po visini dosuđenog iznosa (čl. 155. st. 1. ZPP-a) time da tužitelj određeno niti ne prigovara načinu obračuna te broju i vrstama radnji za koje je dosuđen parnični trošak, a ovaj sud na pravilnost iste ne pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

11. Slijedom iznesenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

Zagreb, 23. rujna 2026.

Sudac :

Tomislav Aralica