REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3088/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i Đura Sesse člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], C [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Predrag Kralik, odvjetnik u Bjelovaru, protiv tuženika Erste & Steiermärkische bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, kojeg zastupa punomoćnica Dora Hanžeković Žuža, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Hanžeković & Partneri iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2070/2025-4 od 31. ožujka 2026., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Virovitici poslovni broj P-326/2024-8 od 16. siječnja 2026. te o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-703/2026-3 od 31. ožujka 2026., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Virovitici poslovni broj P-323/2025-7 od 16. siječnja 2026., u sjednici održanoj 23. rujna 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Odbacuje se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije.
II. Odbija se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja.
III. Odbacuje se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2070/2025-4 od 31. ožujka 2026., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Virovitici poslovni broj P-326/2024-8 od 16. siječnja 2026., pozivom na odredbu čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), zbog pitanja koja smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni kao i za razvoj prava u sudskoj praksi.
1.1. Tužitelj u prijedlogu, pozivom na odredbu čl. 385.a st. 2. ZPP -a, ističe i povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-703/2026-3 od 31. ožujka 2026., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Virovitici poslovni broj P-323/2025-7 od 16. siječnja 2026., zbog pitanja koja smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni kao i za razvoj prava u sudskoj praksi.
3.1. Tuženik u prijedlogu, pozivom na odredbu čl. 385.a st. 2. ZPP-a, ističe i povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom i Konvencijom.
4. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tužitelj predlaže odbaciti, a podredno odbiti prijedlog, uz naknadu troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
U odnosu na prijedlog tužitelja:
5. Odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije u smislu odredbi čl. 385.a i čl. 387. st. 1. te čl. 400. st. 1. ZPP-a vijeće je prijedlog ocijenilo nedopuštenim.
6. Prema odredbi čl. 400. st. 1. ZPP-a, stranke mogu podnijeti reviziju protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak o predmetu spora pravomoćno završen, a u postupku u povodu revizije protiv rješenja na odgovarajući će se način, prema st. 3. citirane odredbe, primjenjivati odredbe ZPP-a o prijedlogu za dopuštenje revizije i reviziji protiv presude, osim ako tim zakonom nije drugačije određeno. Rješenje kojim je Republici Hrvatskoj naloženo da punomoćniku tužitelja naknadi troškove delegacije, sukladno čl. 11. st. 5. Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22, 60/22, 16/23, 155/23 i 36/24 - dalje: ZS), nije rješenje u smislu čl. 400. st. 1. ZPP-a jer se tim rješenjem pravomoćno ne dovršava postupak (u tom smislu i ovaj sud u odlukama broj Rev-11/2013-2 od 8. lipnja 2016., Rev-2235/2017-2 od 11. listopada 2017., Rev-1287/2013-3 od 4. listopada 2017.), pa stoga protiv takvog rješenja nije dopušteno podnijeti prijedlog za dopuštenje revizije sukladno odredbi čl. 400. st. 2. ZPP-a.
7. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 2. ZPP-a odlučiti kao u toč. I. izreke ovog rješenja.
U odnosu na prijedlog tuženika:
8. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a st. 1. i čl. 387. ZPP -a, revizijski sud je ocijenio da postavljena pitanja u prijedlogu nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a. Ovo stoga jer je riječ o pitanjima glede kojih pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda i zauzetih pravnih shvaćanja u odlukama ovog suda broj Rev-1051/2023-2 od 3. travnja 2024., Rev-673/2023-3 od 13. veljače 2024., Rev- 715/2024 od 22. svibnja 2024., Rev-43/2022-2 od 14. lipnja 2022., Rev-112/2018-2 od 9. ožujka 2022., Rev-179/2021-2 od 13. rujna 2022., Rev-909/2022- 2 od 11. listopada 2022. i dr., a nije riječ niti o pitanjima u odnosu na koje bi bilo potrebno preispitati ustaljenu sudsku praksu.
9. Ocjenjujući postojanje pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a ocjena je ovog suda da navodima iz prijedloga tuženik nije učinio vjerojatnim da mu je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno pravo zajamčeno Ustavom i Konvencijom. Naime, imajući na umu okolnosti konkretnog slučaja i činjenična utvrđenja u postupku pred nižestupanjskim sudovima (koja u ovom stupnju postupka ne mogu biti predmet preispitivanja), shvaćanje nižestupanjskih sudova izraženo u pobijanoj presudi te cjelokupno obrazloženje prijedloga za dopuštenje revizije, za zaključiti je da tuženik u biti izražava nezadovoljstvo drugostupanjskom presudom.
10. Iako se tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije poziva na odredbu čl. 385.a st. 2. ZPP-a u prijedlogu se nije niti pozvao niti naznačio konkretne povrede temeljnih prava, dok je ovaj sud ocijenio da tuženik nije učinio vjerojatnim da mu je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno pravo zajamčeno Ustavom i Konvencijom.
11. Slijedom toga, ocjena je ovog suda da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovoga suda u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP-a i dopuštenje revizije.
12. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a ZPP-a i dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude, valjalo je prijedlog tuženika za dopuštenje revizije, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a odbiti i riješiti kao u točki II. izreke, a na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a odbaciti i riješiti kao u točki III. izreke.
13. Tužitelju nisu dosuđeni troškovi odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije budući da je ocijenjeno da ta radnja nije bila potrebna (čl. 166. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a) pa je valjalo odlučiti kao u točki IV. izreke.
Zagreb, 23. rujna 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
