REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-819/2026-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i Đura Sesse člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Marina Pezer, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženice Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, Ministarstvo pravosuđa, Zagreb, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Velikoj Gorici, Građansko-upravni odjel, Velika Gorica, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi poslovni broj Gž R-115/2025-3 od 12. studenoga 2025., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Pr - 8/2023-20 od 18. rujna 2025., u sjednici održanoj 23. rujna 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Ukidaju se presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi poslovni broj Gž R-115/2025-3 od 12. studenoga 2025. i presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Pr-8/2023-20 od 18. rujna 2025. u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev djelomično prihvaćen kao i odluci o troškovima postupka, te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici isplatiti tužitelju naknadu za neiskorištene slobodne dane u razdoblju od 1. srpnja 2017. do 31. srpnja 2022. u iznosu od 6.139,26 EUR bruto sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate (toč. I.), odbijen je zahtjev tužitelja za isplatu naknade za neiskorištene dnevne stanke u razdoblju od 1. srpnja 2017. do 31. srpnja 2022. u iznosu od 1.833,58 EUR bruto sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate (toč. II.) te je naloženo tuženici naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 771,70 EUR sa zateznim kamatama od 18. rujna 2025. do isplate (toč. III.).

2. Drugostupanjskom presudom odbijene su žalbe tužitelja i tuženice te potvrđena prvostupanjska presuda u toč. I. (toč. I.) i II. (toč. II.) izreke, dok je žalba tužitelja djelomično prihvaćena i preinačena prvostupanjska presuda u toč. III. na način da su tužitelju dosuđeni daljnji troškovi postupka u iznosu od 33,75 EUR sa zateznim kamatama od 18. rujna 2025. do isplate (toč. III.) te su odbijeni zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka (toč. IV.).

3. Ovaj sud rješenjem broj Revd-798/2026-2 od 17. veljače 2026., dopustio je tuženici podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude pod toč. II. i III. zbog pitanja:

„Da li tužitelju, kao djelatnoj vojnoj osobi Ministarstva obrane, Hrvatskog ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane, pripada pravo na korištenje slobodnih dana nakon odrađenog dežurstva u dežurnom borbenom dvojcu (dežurstva u sustavu zaštite zračnog prostora borbenim dvojcem), sukladno odredbi čl. XIX. Odluke o rasporedu radnog vremena ("Narodne novine" broj 66/2014, 23/2015, 84/2015, 106/2017, 39/2018 i 46/2018) odnosno pravo na isplatu naknade za neiskorištene slobodne dane u slučaju kada je tužitelju isplaćena novčana naknada za borbeno dežurstvo temeljem Odluke Ministra obrane o novčanoj naknadi za pilote i tehničare na zadaćama borbenog dežurstva pod zapovijedanjem NATO CAOC-a, klasa: 023-03/15-03/1, urbroj:512-01-15-941 od 28. prosinca 2015., donesenoj sukladno odredbi čl. 13. st. 5. Zakona o obrani ("Narodne novine" broj 73/13 i 75/15)?

Da li se Odluka Ministra obrane o novčanoj naknadi za pilote i tehničare na zadaćama borbenog dežurstva pod zapovijedanjem NATO CAOC-a, klasa: 023-03/15- 03/1, urbroj:512-01-15-941 od 28. prosinca 2015., primjenjuje samo na 2016. godinu ili i na cijelo utuženo razdoblje na temelju koje Odluke je tužitelju isplaćivana novčana naknada?“.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju tuženica je podnijela reviziju protiv drugostupanjske presude, na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), zbog pitanja zbog kojih je revizija dopuštena. Predlaže da ovaj sud ukine nižestupanjske presude i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, a podredno da preinači nižestupanjske presude uz naknadu troškova revizije.

5. Predmet spora u revizijskom stupnju postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od iznos od 6.139,26 eura bruto sa zateznim kamatama za neiskorištene slobodne dane u razdoblju od 1. srpnja 2017. do 31. srpnja 2022.

6. Pozivom na odredbe Odluke o rasporedu radnog vremena („Narodne novine“, broj 66/14, 23/15, 84/15, 106/17, 39/18 i 46/18 - dalje: Odluka o rasporedu radnog vremena), čl. 153. st. 3. Zakona o službi u oružanim snagama („Narodne novine“, broj 73/13, 75/15, 50/16 i 30/18) nižestupanjski sudovi u tom dijelu prihvaćaju tužbeni zahtjev u bitnom s obrazloženjem:

- da je tužitelj od 1. lipnja 2016. zaposlen kod tuženice kao djelatna vojna osoba, konkretno da je raspoređen u Hrvatsko ratno zrakoplovstvo, 91. Zrakoplovna baza, Eskadrila borbenih aviona, na ustrojbenom mjestu zrakoplovnog tehničara, da je mjesto rada tužitelja vojarna „Pukovnik Marko Živković“ u Velikoj Gorici te da je tužitelj raspoređen na rad u sastavu tzv. „Dežurnog borbenog dvojca“ s time da u vrijeme kad nije radio u tom dežurstvu, tužitelj je radio u redovnom radnom vremenu od 8,00 do 16,00 sati;

- da je tužitelj u utuženom razdoblju koristio slobodne dane, ali iz različite osnove u odnosu na utuženu osnovu, odnosno ti slobodni dani koje je koristio nisu se odnosili na dežurstvo u „Dežurnom borbenom dvojcu“;

- da dežurstvo „Dežurnog borbenog dvojca“ traje sedam dana neprekidno, od 0 -24 sata i da se radno vrijeme dežurstva „Dežurnog borbenog dvojca“ nije obavljalo u redovnom radnom vremenu već po posebnom rasporedu odnosno dežurstvu;

- da tuženica tužitelju za dežurstva „Dežurnog borbenog dvojca“ sukladno odredbama Odluke o rasporedu radnog vremena nije omogućila korištenje slobodnih dana ostvarenih po toj osnovi te da tužitelj imao pravo na naknadu koja prema nalazu i mišljenja vještaka iznosi 6.139,26 Eur bruto.

7. Shvaćanje je drugostupanjskog suda da je neosnovano pozivanje tuženice na Odluku od 28. prosinca 2015., jer se istoj jasno navodi da se odnosi „za 2016.“ godinu, pa činjenica da je tužitelju i nakon 2016. isplaćivana naknada u iznosu neto 150,00 kn za svaki dan neposrednoga angažiranja na zadaći borbenog dežurstva, ne može isključiti pravo tužitelja na naknadu za neiskorištene slobodne dane jer osnove za isplatu te naknade nakon 2016. nije bilo. Stoga se ne radi o kumulaciji prava jer tužitelj nije imao pravo na tu naknadu koju mu je tuženica plaćala te sukladno odredbi čl. XIX. Odluke o rasporedu radnog vremena ima pravo na naknadu u visini kako to slijedi iz nalaza i mišljenja vještaka. U odnosu na zapovjedi od 15. siječnja 2016. i 21. siječnja 2016. drugostupanjski sud navodi da iste ne ukazuju da je tu naknadu valjalo primjenjivati i na godine nakon 2016. jer se temelje na Odluci ministra obrane koja se odnosi na 2016. U zapovijedi od 13. srpnja 2016. ne spominje se naknada niti slobodni dani, a zapovijed od 14. srpnja 2020. glede djelatnih vojnih osoba navodi samo vrijeme korištenja ostvarenih slobodnih dana prema Odluci o rasporedu radnog vremena.

8. Na tužitelja, kao djelatnu vojnu osobu, glede radnog vremena, isplate plaće i dodataka na plaću u utuženom razdoblju primjenjuju se Zakon o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 73/13, 75/15 i 50/16 - dalje: ZSOSRH), koji u čl. 1. st. 1. propisuje da se njime prvenstveno uređuje služba u Oružanim snagama Republike Hrvatske, prijam, raspored na ustrojbena mjesta, činovi i promaknuća u činove, obveze, prava i odgovornosti, izdvajanje i prestanak službe te ostala pitanja pripadnika Oružanih snaga. Osim toga, primjenjuju se i podzakonski akti doneseni na temelju tog zakona i to Pravilnik o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba („Narodne novine“, broj 33/14, 41/14, 53/14, 114/14, 72/15, 5/17, 116/17 i 39/18), Odluka o rasporedu radnog vremena („Narodne novine“, broj 66/14, 23/15, 84/15, 106/17, 39/18, 46/18 i 54/19) i dr.

9. U Glavi VI. ZSOSRH-a, naslovljenoj „Prava iz radnog odnosa“, sadržane su odredbe o plaći i dodacima na plaću te odredbe o naknadi plaće.

10. Odredbom čl. 135. ZSOSRH-a propisano je da djelatne vojne osobe imaju pravo na plaću, dodatke na plaću i druga materijalna prava, na način i pod uvjetima utvrđenim ovim Zakonom i propisima donesenim na temelju ovoga Zakona.

11. Prema odredbi čl. 136. st. 1. i 2. ZSOSRH-a plaća djelatnih vojnih osoba sastoji se od osnovne plaće i dodataka na plaću, a plaća se određuje odlukom o rasporedu.

12. Odredbama čl. 139. ZSOSRH-a je propisano:

„(1) Dodaci na plaću su dodaci koje ostvaruju djelatne vojne osobe za posebne uvjete vojne službe te za deficitarna zvanja i struke. (2) Dodaci za posebne uvjete vojne službe dijele se na dodatak za vojnu službu i dodatak za otežane uvjete rada. (3) Dodatak za vojnu službu ostvaruju sve osobe raspoređene na dužnostima djelatne vojne osobe. (4) Dodatak za otežane uvjete rada ostvaruju osobe raspoređene na dužnosti s otegotnim uvjetima rada. (5) Dodaci iz stavka 1. ovoga članka utvrđuju se u postotku od osnovice za obračun plaće. (6) Ministar obrane pravilnikom utvrđuje dužnosti s otegotnim uvjetima rada te određuje način utvrđivanja prava na dodatak, iznos dodatka, kao i deficitarna zvanja i struke za koje se utvrđuje pravo na dodatak.“.

13. Odredbama čl. 149.a ZSOSRH-a je propisano:

„(1) Djelatnoj vojnoj osobi pripada pravo na naknadu za posebne oblike rada u službi. (2) Posebni oblici rada u službi iz stavka 1. ovoga članka su rad u terenskim uvjetima, stražarska služba i dežurstvo…. (5) Pod dežurstvom iz stavka 2. ovoga članka podrazumijeva se dežurstvo u funkciji unutarnje službe koje se provodi u Oružanim snagama u skladu s propisom kojim se uređuje unutarnja služba u Oružanim snagama. (6) Naknada za posebne oblike rada iz stavka 2. ovoga članka isključuje pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, subotom, nedjeljom, blagdanom, neradnim danom, stanju pripravnosti i slično. (7) Naknada za posebne oblike rada iz stavka 2. ovoga članka ne smatra se oporezivim primitkom po osnovi nesamostalnog rada u skladu s propisima o porezu na dohodak. (8) Visinu, uvjete i način ostvarivanja prava na naknadu iz stavka 2. ovoga članka propisuje odlukom ministar obrane uz prethodnu suglasnost ministra financija.“.

14. Odredbama čl. 155. ZSOSRH-a je propisano: Djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, subotom, nedjeljom, blagdanom, neradnim danom, stanju pripravnosti i slično, nego ostvaruju dodatke za vojnu službu u skladu s čl. 139. ovoga Zakona.

15. Naknada za borbeno dežurstvo utemeljena je na Odluci Ministra obrane o novčanoj naknadi za pilote i tehničare na zadaćama borbenog dežurstva pod zapovijedanjem NATO CAOC-A za 2016. godinu. Navedenom odlukom, koja je donesena na temelju čl. 13. st. 5., a u vezi čl. 56.a Zakona o obrani („Narodne novine“, broj 73/13 i 75/15), propisano je da djelatne vojne osobe koje su u sastavu dežurnog borbenog dvojca neposredno angažirane za zaštitu nadzora i zaštite zračnog prostora u sustavu NATINAMDS i dodijeljene pod zapovijedanje NATO CAOC-a ostvaruju pravo na naknadu za borbeno dežurstvo koja im se isplaćuje i to:

- vojni letači-piloti za svaki dan neposrednog angažiranja na zadaći borbenog dežurstva ostvaruju naknadu u neto iznosu od 220,00 kn,

- zrakoplovno tehničko osoblje - zrakoplovni tehničari za svaki dan neposrednog angažiranja na zadaći borbenog dežurstva ostvaruju naknadu u neto iznosu od 150,00 kn.

16. Pod neposrednim angažiranjem podrazumijeva se borbeno dežurstvo radi obavljanja zadaće u sklopu zajedničkog sustava protuzračne i proturaketne obrane u trajanju od sedam dana.

17. Točkom IV. citirane Odluke isključena je mogućnost ostvarivanja prava na prekovremene sate i slobodne dane.

18. Odreda čl. XIX. Odluke o rasporedu radnog vremena glasi:

Kada dežurstvo u sustavu zaštite zračnog prostora borbenim dvojcem, medicinskog prevoženja, Obalne straže Republike Hrvatske, protupožarne pripravnosti te službe traganja i spašavanja helikopterima traje pet i više dana djelatne vojne osobe ostvaruju pravo na slobodne dane, na način da za svakih navršenih pet radnih dana dežurstva ostvaruju pravo na jedan slobodan dan, a za svaki neradni dan dežurstva jedan slobodan dan.

19. Odredba čl. IV. Odluke o rasporedu radnog vremena glasi:

Djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, subotom, nedjeljom, blagdanom, neradnim danom, stanju pripravnosti i slično, nego ostvaruju dodatke za vojnu službu u skladu s čl. 139. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 73/13, 75/15, 50/16 i 30/18).

20. Odredbom st. 4. čl. XII. iz glave IV. Odluke o rasporedu radnog vremena pod nazivom „Pravo na slobodne dane“ propisano je da se na pripadnike borbenog dvojca ne primjenjuju odredbe ovog članka, koji, između ostalog, regulira da će se slobodni dani ostvareni u skladu s ovom Odlukom plaćati kao da je djelatna vojna osoba radila u redovno radno vrijeme.

21. Ispitujući pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojih je dopuštena, a sukladno odredbi čl. 391. st. 3. ZPP -a, ovaj sud je ocijenio da je pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova nepodudarno s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci broj Rev-730/2025 od 17. prosinca 2025. (u činjenično i pravno podudarnom predmetu). Naime, u navedenom predmetu reafirmirano je pravno shvaćanje zauzeto u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-3652/2019 od 12. listopada 2022. da ako je na temelju Odluke ministra isplaćena naknada (u konkretnom slučaju naknada za pilote i tehničare na zadaćama borbenog dežurstva pod zapovijedanjem NATO CAOC -a), onda sud takvu isplatu treba cijeniti i uzeti u obzir prilikom odlučivanja o nekom drugom pravu tužitelja (u konkretnom slučaju pravu na slobodne dane), odnosno u tom slučaju nema mjesta kumulaciji tih prava na strani tužitelja. Nadalje se u navedenom pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske pojašnjava da iako Ministar obrane ne može svojom odlukom umanjiti ili isključiti prava predviđena odredbama zakona jer ga na to ne ovlašćuje odredba čl. 10. st. 3. Zakona o obrani, navedeno ne znači ujedno, u slučaju kada je primjenom donesenih Odluka ministra obrane isplaćena naknada za, tamo, protupožarnu zaštitu, i mogućnost kumulacije tih prava (prava na prekovremeni rad, prava korištenja slobodnih dana i dr.) na strani zaposlenika za iste sate provedene u, tamo, protupožarnoj zaštiti.

22. Kako se i u tom predmetu odlučivalo o pitanju, može li djelatna vojna osoba za isto vrijeme rada ostvarivati više prava po različitim osnovama, odnosno postoji li nedopuštena kumulacija prava, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u navedenoj odluci jasno zauzeo pravno shvaćanje da, ako je za određeni oblik rada već isplaćena posebna naknada temeljem odluke ministra, tada nema mjesta priznavanju dodatnih prava (prekovremeni rad, slobodni dani i sl.) za isto razdoblje rada. Time je odgovoreno na prvo postavljeno pitanje.

23. U odnosu na drugo postavljeno pitanje valja istaknuti da iako je Odluka o novčanoj naknadi donesena na temelju Zakona o obrani, ona operativno uređuje upravo naknadu za posebni oblik rada - borbeno dežurstvo, koji je istodobno uređen i ZSOSRH-om. Stoga se ne mogu interpretirati odredbe Odluke o rasporedu radnog vremena, osobito točku XIX., kao apsolutnu i bezuvjetnu osnovu za priznavanje prava na slobodne dane. Naime, Odluka o rasporedu radnog vremena je podzakonski akt i mora se tumačiti u skladu sa zakonom, osobito s odredbama čl. 149.a i čl. 155. ZSOSRH-a i nijedna odredba Odluke o rasporedu radnog vremena ne može se primjenjivati izolirano, bez uvažavanja činjenice da je za isti oblik rada isplaćena posebna novčana naknada. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odluci Rev- 3652/2019 izričito naglasio da isplata posebne naknade mora biti uzeta u obzir pri odlučivanju o drugim pravima, jer u protivnom dolazi do nedopuštene kumulacije prava.

24. Tuženica je tvrdila, ali zbog pogrešnog pravnog pristupa, sudovi navedeno nisu utvrđivali, a tužitelj nije učinio nespornim, da je tijekom cijelog utuženog razdoblja tužitelju bilo priznato pravo i isplaćena naknada za borbeno dežurstvo na temelju već citirane Odluke Ministra, kojom odlukom je bilo izričito isključeno i pravo na slobodne dane zbog čega tuženica u reviziji tvrdi da se Odluka Ministra obrane o novčanoj naknadi za pilote i tehničare primjenjivala kroz cijelo utuženo razdoblje, odnosno sve do 2022. godine kada je donesena nova Odluka Ministra obrane koja je drugačije regulirala pravo na slobodne dane.

25. Slijedom navedenog odgovor na drugo postavljeno pitanje glasi:

Odluka se ne smatra automatski ograničenom samo na 2016. godinu isključivo zbog svog naziva, nego se njezina primjena na utuženo razdoblje ne može isključiti bez činjeničnih utvrđenja o tome je li se naknada po toj Odluci stvarno isplaćivala i primjenjivala tijekom cijelog spornog razdoblja.

26. Kako zbog pogrešnog pravnog shvaćanja nižestupanjskih sudova, nisu utvrđene odlučne činjenice, nema uvjeta za preinaku nižestupanjskih presuda, te je valjalo ukinuti presude suda prvog i drugog stupnja u pobijanom dijelu i predmet u tom dijelu vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje sukladno odredbi čl. 391. st. 7. ZPP -a.

27. Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

Zagreb, 23. rujna 2026.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić