REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2798/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Goranke Barać-Ručević predsjednice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Neri Radas članice vijeća, Đura Sesse člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari mlljt. tužiteljice DB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa zakonski zastupnik otac RB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćnicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Bačić i Partneri iz Zadra, protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje, OIB: 38922958547, iz Zagreba, Martićeva 71, kojeg zastupaju punomoćnici mr. Dušanka Kuharić i Dejan Kuharić, odvjetnici u Koprivnici, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-999/2024-2 od 14. svibnja 2025., kojima su djelomično potvrđeni i djelomično preinačeni presuda i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1900/2021-29 od 28. kolovoza 2024., u sjednici održanoj 23. rujna 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-999/2024-2 od 14. svibnja 2025., kojima su djelomično potvrđeni i djelomično preinačeni presuda i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1900/2021-29 od 28. kolovoza 2024., zbog pitanja koja smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni kao i za razvoj prava u sudskoj praksi.
1.1. Uz naznačena pitanja tuženik se pozvao i na čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), te ističe i povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine
- Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija) i to povredu prava na pravično suđenje.
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. st. 1. ZPP -a ovaj sud je ocijenio da postavljena pitanja u prijedlogu nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi.
4. To iz razloga jer odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-777/2015 od 25. rujna 2018. i Županijskog suda Varaždinu poslovni broj Gž-1016/2022 od 25. kolovoza 2022., na koju se poziva tuženik, ne koincidira činjeničnim utvrđenjima, a slijedom toga niti pravnom shvaćanju na kojem je utemeljena odluka u predmetnom sporu.
5. Naime, ocjena opravdanosti troškova liječenja učinjenih u privatnim ustanovama ovisi o okolnostima i činjeničnim utvrđenjima svakog pojedinog slučaja (u tom smislu i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama broj Rev-1146/2010-2 od 28. ožujka 2012. i Rev-x-151/2015-2 od 1. veljače 2017.). Drugostupanjski sud je u pobijanoj odluci, upravo uvažavajući sve specifične okolnosti konkretnog slučaja, kroz detaljno, razložno i jasno obrazloženje u toč. 14.-18. pobijane odluke iznio razloge zbog kojih smatra da su troškovi koje je mlljt. tužiteljica imala zbog liječenja u privatnim ustanovama opravdani. Radi se, u bitnom, o tome da je mlljt. tužiteljica nastradala u prometnoj nezgodi 2017. u dobi od samo ... godina kada je zadobila naročito teške i po život opasne tjelesne ozljede pa tako, između ostalih, prijelom lubanje i kosti lica, ozljedu mozga koja je imala za posljedicu spastičnu tetraparezu , posttraumatsku epilepsiju, nemogućnost kretanja i pokretanja udova, znatno otežani govor, nemogućnost kontrole sfinktera (pražnjenja crijeva) te prema nalazu Ambulante za dječju psihologiju pri Općoj bolnici Zadar od 13. rujna 2018. slijedi da je tada uspijevala izvršiti zadatke za dob djeteta od 2-3 godine. Cijeneći činjenice da da je za što bolje postizanje rezultata oporavka djeteta u toj dobi bilo nužno provoditi kontinuiranu i intenzivna fizikalna terapiju radi navedenih komorbiditeta , a što potvrđuje nalaz Opće bolnice Zadar - Ambulante za dječju fizijatriju od 13. prosinca 2018.; da iz dopisa HZZO od 3. lipnja 2022. proizlazi da HZZO nema ugovorenu uslugu neurorehabilitacije robotikom odnosno da nema neurorehabilitaciju robotikom niti u jednoj ugovorenoj ustanovi što znači da mlljt. tužiteljica nije imala mogućnost ostvariti liječenje neurorehabilitacijskom robotikom redovitim korištenjem prava iz zdravstvenog osiguranja; da se redovito liječila u Općoj bolnici Šibensko-Kninske županije, Odjelu fizikalne medicine i rehabilitacije te da je evidentirano da je ista trenutno u programu neurorehabilitacije robotikom u Poliklinici Glavić u Zagrebu; da je prema nalazu i mišljenju vještaka navedena medicinska metoda liječenja opravdana tim više jer je dovela do poboljšanja zdravstvenog stanja mlljt. tužiteljice; da se za djecu školske dobi Bobath terapija ne provodi u Općoj bolnici Zadar, a da liječnica specijalist fizikalne medicine i rehabilitacije iste ustanove smatra da je pacijentici potrebno organizirati navedenu terapiju koja činjenica ukazuje da ta liječnica drži da je navedena terapija korisna i objektivno potrebna za što brže i kvalitetnije ozdravljenje mlljt. tužiteljice odnosno da se ne radi o troškovima koji su samoinicijativno odabrani samo zbog subjektivnog osjećaja da je mlljt. tužiteljici potrebno liječenje.
6. Ove relevantne činjenice predstavljaju okolnosti konkretnog slučaja i čine ga različitim od onih u odlukama na koja se tuženik poziva, pa se postavljena pitanja ne mogu smatrati važnim u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a.
7. Ocjenjujući postojanje pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a ocjena je ovog suda da tuženik navodima iz prijedloga nije učinio vjerojatnim da bi mu osobito teškom povredom odredaba parničnog postupka ili pogrešnom primjenom materijalnog prava, bilo povrijeđeno neko temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom i Konvencijom.
8. Naime, imajući na umu okolnosti konkretnog slučaja i činjenična utvrđenja u postupku pred nižestupanjskim sudovima (koja u ovom stupnju postupka ne mogu biti predmet preispitivanja), shvaćanje nižestupanjskog suda izraženo u pobijanoj presudi te cjelokupno obrazloženje prijedloga za dopuštenje revizije, za zaključiti je da tuženik u biti izražava nezadovoljstvo drugostupanjskom presudom kojom je djelomično preinačena prvostupanjska presuda. Sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije dijelom se svodi na prigovore na način na koji su niži sudovi ocijenili izvedene dokaze odnosno o tome kako su utvrdili činjenično stanje, dakle na razloge koje se ne mogu isticati u reviziji niti mogu predstavljati povredu prava na pravično suđenje iz čl. 29. Ustava i čl. 6. st. 1. Konvencije, osim u izuzetno rijetkim slučajevima (a što ovaj slučaj nije).
9. Imajući na umu ono što je već izneseno u vezi u prijedlogu postavljenih pitanja, ovaj sud cijeni da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tuženiku bilo omogućeno da se izjasni o navodima tužiteljice, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U pobijanoj odluci odgovoreno je na sve žalbene navode tuženika od odlučnog značenja, pobijana presuda je obrazložena, opravdavana ozbiljnim, uvjerljivim, logičnim, razumnim i relevantnim razlozima koji proizlaze iz utvrđenog činjeničnog stanja te se ne može smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom pa nije bilo moguće zaključiti da postoji vjerojatnost da bi tuženiku bilo povrijeđeno pravo na jednakost pred zakonom.
10. Naime, činjenica da tuženik nije uspio u predmetnom sudskom sporu, ne znači da su mu ujedno povrijeđena temeljna ljudska prava, a koja su zaštićena kategorija na temelju Ustava i Konvencije, jer to što sudovi nižeg stupnja zauzimaju drugačija pravna shvaćanja i različito ocjenjuju dokaze od tuženika ne predstavlja povredu temeljnog ljudskog prava.
11. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a ZPP-a i dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude, valjalo je prijedlog tuženika za dopuštenje revizije, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a odbiti i riješiti kao u točki I. izreke, a na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a odbaciti i riješiti kao u točki II. izreke.
Zagreb, 23. rujna 2026.
Predsjednica vijeća:
Goranka Barać-Ručević
