K-699/2026-37

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

S P L I T

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu pojedincu Ivani Peronja, uz sudjelovanje zapisničarke Sunčice Jaman, u kaznenom postupku protiv okrivljenika ŠO, zbog kaznenog djela iz čl. 314. st. 2. i dr. Kaznenog zakona (Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 i 136/25), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Splitu br. K -DO- 546/2026 od 2. lipnja 2026., nakon javno održane rasprave 6. srpnja 2026., 14. srpnja 2026., 22. srpnja 2026., 7. rujna 2026. i 18. rujna 2026., a zaključene 18. rujna 2026. u nazočnosti okrivljenika, branitelja okrivljenika, Vinka Ljubičića, odvjetnika u Splitu i zamjenice ODO-a u Splitu ĐO, **.**.2026. objavio je i

p r e s u d i o

OKRIVLJENIK: ŠO, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin pok. VO i OO rođene Š, rođen **.**.1990., s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, bravar, nezaposlen, primatelj socijalne naknade u mjesečnom iznosu od 150,00 eura, neoženjen, bez djece, pismen sa završenom srednjom stručnom spremom, lošeg imovnog stanja, suvlasnik za ½ stana u [adresa] površine 24 m2, bez vojnog čina, neodlikovan, osuđivan

k r i v  j e

I. što je 6. svibnja 2026. oko 17:00 sati u [adresa], nakon što je ispred zgrade u kojoj stanuje parkirao vozilo marke "Suzuki Vitara", registracijske oznake i broja [registarska oznaka], revoltiran time što su mu zbog prethodno uočenog prekršaja u prometu i to vožnje krivim smjerom prišli policijski službenici II policijske postaje Split ĆO i AO i legitimirali se službenom značkom te je policijski službenik ĆO zatražio da mu preda na uvid svoju vozačku i prometnu dozvolu, što je odbio učiniti te mu kazao da odjebe i da ga neće jebat ispred njegove kuće i pokušao se udaljiti, na što ga je policijski službenik ĆO uhvatio desnom rukom za njegovu lijevu ruku kako bi ga spriječio da pobjegne, dok je otvarajući vrata kuće i nastojeći naglo ući u kuću, u nakani da onemogući policijske službenike u obavljanju njihovih službenih radnji, povukao policijskog službenika ĆO za desnu ruku i majicu u stan gdje su obojica pala na pod, a zatim je priskočio u pomoć policijski službenik AO kako bi spriječio daljnji napad nad policijskim službenikom ĆO te su ga zajedno pokušali savladati u čemu nisu uspjeli, dok je mahao glavom nastojeći ugristi policijske službenike, kao što je i pokušao desnom šakom udariti u glavu policijskog službenika ĆO, ali ga je udario u lijevo rame i zagrebao noktom po lijevom laktu, te je desnom rukom pokušao dohvatiti sjekiru koja se nalazila na podu iza njega, kada se policijski službenik AO odmaknuo na ulazna vrata kuće, dok je policijski službenik ĆO stajao ispred njega, naglo se ustao s poda i rukama za majicu uhvatio policijskog službenika ĆO te mu pokidao majicu, desnom šakom ga udario u desnu stranu donjih rebara i odgurnuo iz stana u kojem se odmah zaključao, uslijed čega je policijski službenik ĆO zadobio oguljotinu/krvni podljev lijevog lakta, koja povreda je lake naravi, potom su mu imenovani policijski službenici izdali naredbu da iziđe iz stana i preda se, pa je u nakani da ustraši policijske službenike ĆO i AO vikao da će ubiti sebe i njih, da će baciti bombu, da će raznijeti sve plinskom bocom, što je ponovio nekoliko puta, a budući da je odbijao izići iz stana, policijski službenik AO je više puta djelovao silom – palicom na kvaku vrata i prije svakog udarca izdao mu naredbu da se preda i iziđe, a što je učinio s podignutim rukama u zraku tek kada su vrata otvorena od policijskih službenika, nakon čega je obavljena službena radnja njegovog uhićenja,

dakle, silom spriječio službenu osobu u obavljanju službene radnje koja je u okviru njezinih ovlasti, a kaznenim djelom je službenoj osobi nanesena tjelesna ozljeda, i drugima ozbiljno prijetio da će ih usmrtiti, a kazneno djelo je počinjeno prema dvije službene osobe u vezi s njihovim radom,

II. čime je u stjecaju počinio kazneno djelo protiv javnog reda – prisilom prema službenoj osobi – djelo opisano po članku 314. stavku 2. u svezi stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24, 136/25; dalje: KZ/11), a kažnjivo po članku 314. stavku 2. KZ/11, i dva kaznena djela protiv osobne slobode – prijetnjom – djela opisana po članku 139. stavku 3. u svezi stavka 2. KZ/11, a kažnjiva po članku 139. stavku 3. KZ/11, a s ve u svezi članka 51. KZ/11.

III. Nakon toga se okrivljeniku ŠO, prethodno utvrđuju kazne zatvora za svako pojedino kazneno djelo i to kako slijedi,

- za kazneno djelo iz čl. 314. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/11, temeljem čl. 314. stavak 2. KZ/11 - kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine,

- za svako od dva kaznena djela iz čl. 139. stavak 3. u svezi stavka 2. KZ/11, temeljem čl. 139. stavak 3. KZ/11 - kazna zatvora u trajanju od po 7 (sedam) mjeseci,

IV. Potom se okrivljenik ŠO, temeljem odredbe čl. 314. st. 2. u vezi čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11

o s u đ u j e

na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci.

V. Potom se okrivljeniku ŠO, na temelju čl. 57. KZ/11, izriče

d j e l o m i č n a  u v j e t n a  o s u d a

s tim da će se dio kazne na koju je okrivljenik ŠO osuđen u trajanju od 9 (devet) mjeseci izvršiti, dok se preostali dio kazne u trajanju od 9 (devet) mjeseci neće izvršiti ako imenovani okrivljenik u roku provjeravanja od 3 (tri) godine, računajući od pravomoćnosti ove presude, ne počini neko novo kazneno djelo. Vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne (čl. 57. st. 5. KZ/11).

VI. Na temelju članka 54. KZ/11 okrivljeniku ŠO uračunava se u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora, vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 6. svibnja 2026. do 23. rujna 2026.

VII. Na temelju članka 70. st. 1., 2. i 3. KZ/11 okrivljeniku ŠO se izriče sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana, koja će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava za vrijeme izdržavanja kazne zatvora, a izvan zatvorskog sustava u zdravstvenoj ustanovi ili u pravnoj osobi ili kod fizičke osobe specijalizirane za otklanjanje nasilničkog ponašanja pod uvjetima određenim posebnim propisom. Mjera može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, odnosno roka provjeravanja primjenom uvjetne osude, a najdulje dvije godine. Sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne osuđeniku koji bez opravdanog razloga krši obvezu koja mu je određena sigurnosnom mjerom izrečenom uz uvjetnu osudu (čl. 58. st. 5. KZ/11).

VIII. Na temelju čl. 148. st. 1. u svezi sa čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26, dalje u tekstu: ZKP/08) ZKP/08 nalaže se okrivljeniku ŠO u roku od 30 (trideset) dana po pravomoćnosti presude, podmiriti troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 1 .069,1 EUR-a (tisućušezdesetdeveteuraidesetcenti), od čega iznos od 400 ,00 EUR predstavlja troškove sudsko-medicinskog vještačenja, iznos od 569,1 EUR predstavlja trošak provođenja sudsko-psihijatrijskog vještačenja, dok iznos od 100,00 EUR predstavlja sudski paušal.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu podiglo je 2. lipnja 2026. optužnicu br. KO-DO-546/2026 protiv okrivljenika ŠO zbog kaznenih djela iz čl. 314. st. 2. i dr. KZ/11.

2. Na raspravi održanoj 6. srpnja 2026., koja je održana pred predsjednikom vijeća kao sucem pojedincem na temelju suglasnosti stranaka (čl. 19.b st. 3. ZKP/08) , prilikom očitovanja o optužnom aktu, okrivljenik ŠO je izjavio kako se ne smatra krivim za kaznena djela koja mu se optužnim aktom stavljaju na teret (list 198 spisa).

3. U dokaznom postupku, sud je ispitao oštećenike-žrtve ĆO i AO. U svojstvu svjedoka su potom ispitani GO, DO, ŠOH i RO te je provedeno usmeno vještačenje po stalnim sudskim vještacima dr. Antoniu Alujeviću i Željku Ključeviću.

3.1. Nadalje, na temelju odredbe čl. 329. st. 3. ZKP/08, pregledan je i pročitan: nalaz hitnog prijema KBC Split za ĆO od 6. svibnja 2026. (list 11 spisa), nalaz hitnog prijema KBC Split za ŠO od 6. svibnja 2026. (list 14-16 spisa), zapisnik PUSD, Službe općeg kriminaliteta od 7. svibnja 2026. o pretrazi stana i d rugih prostorija koje koristi okrivljeni ŠO na adresi [adresa] (list 21 -24 spisa), zapisnik PUSD, Službe općeg kriminaliteta od 7. svibnja 2026. o pretrazi pokretne stvari i bankovnog sefa koje koristi okrivljeni ŠO (list 25-27 spisa), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta PUSD, Službe općeg kriminaliteta serijski broj: [serijski broj] od 7. svibnja 2026. (list 29 spisa), službena zabilješka PUSD, II policijske postaje Split od 6. svibnja 2026. o službenom postupanju policijskih službenika ĆO i AO (list 36 - 37 spisa) te je pregledana fotodokumentacija neposredno dostavljena u sudski spis 21. srpnja 2026. od strane djelatnika Službe općeg kriminaliteta (list 251 spisa).

3.2. Na kraju dokaznog postupka, a prije uzimanja obrane okrivljenika, pročitan je izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenika od 18. rujna 2026. (list 292 spisa).

3.3. Stranke nisu imale primjedbi na izvedene dokaze kao ni daljnjih dokaznih prijedloga.

4. Nakon tako provedenog dokaznog postupka te ocjene svakog dokaza pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima, utvrđeno je da je okrivljenik ŠO u stjecaju počinio kazneno djelo protiv javnog reda – prisilom prema službenoj osobi - djelo opisano po članku 314. stavku 2. u svezi stavka 1. KZ/11, a kažnjivo po članku 314. stavku 2. KZ/11, i dva kaznena djela protiv osobne slobode – prijetnjom – djela opisana po članku 139. stavku 3. u svezi stavka 2. KZ/11, a kažnjiva po članku 139. stavku 3. KZ/11, a sve u svezi članka 51. KZ/11.

5. Naime, navedeno kazneno djelo prisile prema službenoj osobi čini onaj tko silom ili prijetnjom da će izravno uporabiti silu spriječi službenu osobu u obavljanju službene radnje koja je u okviru njezinih ovlasti ili je prisili na obavljanje službene radnje u okviru ili izvan njezinih ovlasti, dok je kvalificirani oblik iz st. 2. istog članka počinjen ako je kaznenim djelom iz st. 1. ovoga članka doveden u opasnost život ili tijelo službene osobe ili joj je nanesena tjelesna ozljeda ili je uporabljeno oružje ili opasno oruđe. Cilj ovog kaznenog djela je zaštitom službene osobe osigurati neometano obavljanje službene radnje koju počinitelj sprječava uporabom sile ili prijetnje.

5.1. Nadalje, kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 3. u svezi sa st. 2. KZ/11. čini onaj tko drugome ozbiljno prijeti da će njega ili njemu blisku osobu usmrtiti, teško tjelesno ozlijediti, oteti, ili mu oduzeti slobodu, ili nanijeti zlo podmetanjem požara, eksplozijom, ionizirajućim zračenjem, oružjem, opasnim oruđem ili drugim opasnim sredstvom, ili uništiti društveni položaj ili materijalni opstanak, a kazneno djelo je počinjeno prema službenoj ili odgovornoj osobi u obavljanju javne ovlasti ili u vezi s njezinim radom ili položajem, ili prema novinaru u vezi s njegovim poslom, ili prema odvjetniku u obavljanju njegove djelatnosti, ili iz mržnje, prema bliskoj osobi ili prema osobi posebno ranjivoj zbog njezine dobi, teže tjelesne ili duševne smetnje ili trudnoće, ili prema većem broju ljudi, ili ako je prouzročilo veću uznemirenost stanovništva, ili ako je osoba kojoj se prijeti dulje vrijeme stavljena u težak položaj.

6. Tijekom postupka nije bilo sporno da su policijski službenici ĆO i AO inkriminiranog dana postupali protiv okrivljenika zbog prethodno uočenog prekršaja u prometu niti je među strankama bilo prijeporno da je oštećenik-žrtva ĆO kritične prigode zadobio laku tjelesnu ozljedu u vidu oguljotine/krvnog podljeva lijevog lakta.

6.1. Međutim, spornim se s obzirom na negiranje okrivljenika, postavilo pitanje je li okrivljenik primijenio silu i spriječio službenu osobu u obavljanju službene radnje koja je u okviru njezinih ovlasti te je li uslijed inkriminiranog postupanja okrivljenika policijski službenik ĆO zadobio laku tjelesnu ozljedu u vidu oguljotine/krvnog podljeva lijevog lakta. Također, u postupku je trebalo utvrditi je li okrivljenik policijskim službenicima ĆO i AO kritične prigode izrekao utužene riječi i je li time ostvario zakonska obilježja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 3. u svezi stavka 2. KZ/11.

7. Iznoseći svoju obranu pred policijskim istražiteljem (listovi 31-34 spisa) kada je ispitan po članku 208.a ZKP/08, okrivljenik ŠO je koristio zakonsko pravo te nije iznosio obranu.

7.1. Prilikom prvog ispitivanja pred državnim odvjetnikom (listovi 64-68 spisa), okrivljenik ŠO je u bitnom naveo da živi u [adresa]. Dolazio je kući iz Istarske, a 50 metara iza nalazilo se neko auto. Stao je u svoj dvor, izišao je iz auta, uhvatio je kvaku i tada ga je netko uhvatio za ruku, a on je mislio da je njegov brat kojeg se boji i koji je povezan s narko kartelom. Prije nego je uhvatio kvaku čuo je neko kočenje, a uhvatio ga je za desnu ruku i vrat. Ta osoba je bila u običnoj odjeći s pištoljem. Nakon toga ga je odgurnuo te ga je držao koljenom za vrat na podu, udarao ga je pljuskom te je došao i drugi. Na kraju je to bio policijski službenik. Dogodilo se to što se dogodilo i to sve na vratima. Nije rekao da će ubiti policijske službenike. Pobjegao je od brata i narko kartela, osjeća strah. U afektu je rekao da će sebe ubiti. Ima dovoljno stresa od brata i njegovog mafijanja pa je svaki dan u strahu kad dolazi u stan jer njegov brat želi da taj stan prepiše na njega. Žao mu je što se dogodilo, duboko se kaje, da može vratiti vrijeme, ispalo bi sve drugačije. Ispričava se policijskim službenicima ĆO i AO. Nikoga nije udario, nije išao nikoga ugristi, a oni su mu razbijali vrata. Velika panika se kod njega stvorila. On je tada dozivao baku da pozove policiju, a baka živi nasuprot, kao i majka. Nije nikoga udario, ako je koga udario, to je slučajno pri padu. Možda je slučajno policajca uhvatio za majicu dok ga je ovaj držao na podu i on je tada shvatio da je to policajac kada je vidio pištolj i lisice. Žao mu je za sve, ne misli ovo ponoviti.

7.2. Pri ovakvoj obrani u kojoj negira počinjenje kaznenih djela okrivljenik ŠO je ostao i na raspravi (listovi 286-287 spisa) dodatno ističući da bi policijskim službenicima odmah dao svoju osobnu iskaznicu da je znao da se radi o policijskim službenicima, ponovno navodeći da je mislio da se radi o osobama koje imaju veze s njegovim polubratom. Da može vratiti vrijeme, ne bi nikada ovo ponovio. Nikada ranije nije napao službenu osobu, niti bi to učinio, a za tim nema nikakve potrebe. U ovom stanu živi s osobom koju smatra svojom pomajkom. Inače, namjerava se zaposliti izvan RH, ranije je vozio Caddy-a po Njemačkoj. Po zanimanju je bravar, stan je u njegovom vlasništvu, a veličine je 23 – 30 metra kvadratnih, sa velikim dvorom. Često ima fobije, a ovo iz razloga jer mu se često prijetilo pištoljima, a sve zbog ovog stana. I dalje prima socijalnu pomoć. Ponovio je da mu je žao što je do svega ovoga došlo.

8. Na raspravi ispitani svjedok-oštećenik-žrtva ĆO (listovi 213-213 spisa) je izjavio da je inkriminiranog dana oko 16,55 sati zajedno s kolegom AO vršio opservaciju u Tolstojevoj ulici, obojica su bili u civilnoj odjeći, a oko vrata su imali istaknute policijske značke. Zapazili su vozilo marke Suzuki Vitara, koje je prema njihovim zapažanjima ostvarilo sumnjivi kontakt s tri osobe, a potom nastavilo voziti ulicom sve do Washingtonove ulice, gdje se zaustavilo, a koje su odlučili pratiti i legitimirati. Budući je kolega AO vozio kritične prigode, on da je prvi izašao iz automobila dok je kolega tražio parking, te je krenuo za okrivljenikom kako bi ga legitimirao zbog prekršaja i to vožnje u krivom smjeru. Pojasnio je da je okrivljenik taman bio parkirao ispred svoje kuće u [adresa] i nalazio se jedno 3 m od ulaznih vrata kuće kada mu se on prvi put obratio, izašao je iz vozila koje se nalazilo na parkingu, on mu se predstavio te je zatražio od njega da mu preda svoju vozačku dozvolu i prometnu. Okrivljenik je to odbio učiniti, kazavši mu nešto u smislu da odjebe i da ga neće jebat ispred njegove kuće, nakon čega je krenuo ući u kuću. U bitnom je izjavio da je on oko vrata imao lančić sa vidljivom policijskom značkom, a kritične prigode je okrivljeniku pokazao etui kojeg uvijek nosi u lijevom džepu hlača, ističući da je kritične prigode čim je izašao iz auta, značku izvadio iz majice, tako da je bila vidljiva. Protiv okrivljenika je postupao u jednom hodniku širine cca 2 m, dužine cca 2 m, ali ne zna gdje taj hodnik dalje vodi jer nije ulazio u kuću okrivljenika.

8.1. Okrivljenik da je otvorio vrata svoje kuće, a on (oštećenik ĆO) ga je uhvatio za njegovu lijevu ruku. Okrivljenik da je potom njega uhvatio za njegovu desnu ruku, nakon čega je krenuo ući u svoju kuću, ali ga je očito povukao jer su obojica pali na pod i to okrivljenik na leđa, a on na njega. On (oštećenik ĆO) je stajao na njemu dok ga je pokušavao fiksirati svojim nogama, držeći mu pri tom lijevu nogu na njegovom stomaku, a u tom trenutku je došao kolega AO te su tada obojica pokušali savladati okrivljenikove obje ruke, kako bi ga stavili pod nadzor. Međutim, kolega Đ da zbog uskog prostora gdje se ovo sve događalo nije mogao doći do desne ruke kojom je okrivljenik stalno posezao iza sebe, pojašnjavajući da nisu uspjeli okrivljenika tada zavezati u hodniku jer se radilo o jako uskom prostoru.

8.2. U bitnome je izjavio da ga je okrivljenik pokušao svojom desnom rukom udariti u glavu, ali se on izmaknuo, tako da ga je udario u lijevo rame, a drugi udarac je bio u njegov lijevi lakat. Kolega AO da je tada uočio da se iza okrivljenika nalazi sjekira za kojom je okrivljenik očito posezao, iako je u niti jednom trenutku nije uzeo. Potom su se ustali s okrivljenika, pojašnjavajući da je kolega AO bio iza njega, a okrivljenik da se tada naglo ustao, iskidao mu majicu i udario ga u desnu stranu rebara sa desnom šakom, a kako su se i on i kolega u ovo vrijeme izmicali unazad, okrivljenik da je uspio zaključati vrata od stana.

8.3. Dalje je izjavio da su on i kolega davali okrivljeniku naredbe da izađe iz stana, a okrivljenik da je prijetio da će baciti bombu, da će ubiti i sebe i n jih, te da će raznijeti sve plinskom bocom. Nakon što je okrivljenik otključao vrata, izašao je i napravio je dva koraka te dignuo ruke u zrak, a obzirom da je okrivljenik rekao da će izaći iz stana nisu otvorili vrata, već su na istima napravili samo rupu. U istom trenutku da je došla i patrola II PP Split. Uhitili su okrivljenika i primijenili sredstva prisile. Okrivljenika ne poznaje od ranije i ovo je prvi put da je postupao protiv njega. Inače, okrivljenikove prijetnje ni je shvatio ozbiljno, iz razloga što se u okviru svog policijskog posla s ovim povremeno susreće.

9. Ispitan u svojstvu svjedoka-oštećenika-žrtve AO (list 213-215 spisa) je izjavio da je inkriminiranog dana u popodnevnoj smjeni zajedno s kolegom ĆO obavljao dodijeljene zadatke, nalazili su se u vozilu u Tolstojevoj ulici, kada su uočili zastoj u prometu ispred njih. Prvo je zapazio da je iz drugog vozila ispred njih osoba ostvarila sumnjiv kontakt s drugom osobom van vozila, nakon čega se vratila u vozilo, te se s istim uključila u promet na način da je kršila prometna pravila. Odlučio se s kolegom pratiti vozilo ove osobe koja je naglo zaustavila vozilo u [adresa]. Kolega ĆO je izašao iz vozila, a on je krenuo tražiti parking. Kada je došao do mjesta događaja, zatekao je kolegu ĆO kako na ulaznim vratima jednosobnog stana stoji nad okrivljenikom koji je leđima ležao na podu, a kolega je bio nad njim. Tada je prepoznao okrivljenika koji mu je bio poznat od prijašnjih postupanja, te je vidio kako dva puta zamahuje rukom u smjeru glave kolege ĆO, ali ga nije uspio udariti u glavu već ga je udario u rame, nakon čega je kolega digao lijevu ruku prema svojoj glavi, a potom je okrivljenik "traljavo udario", više zafrižao kolegu ĆO u lijevi lakat, dok je kolega ĆO desnom rukom držao okrivljenikovu lijevu ruku. Okrivljeniku je desna ruka bila slobodna, cijelo vrijeme je "režao i išao glavom put kolegine ruke", pa pretpostavlja da je kolegu htio ugristi, dok njega nije ni mogao dohvatiti. U jednom trenutku dok je okrivljenik tako "mlatarao" desnom rukom iza sebe, uočio je da se tu, jedno metar od okrivljenika na podu nalazi sjekira, zbog čega je rekao kolegi da pripazi. Nakon toga kolega ĆO se ustao te je pao na njega, dok pretpostavlja da je pao uslijed udarca okrivljenika. Potom su se zatvorila vrata ovog stana. Pokušao je stupiti u kontakt sa okrivljenikom, te mu je govorio u više navrata da se preda, da će biti sve u redu, a okrivljenik da mu je kazao da će ih sve ubiti i sebe i njih, da će baciti bombu, da će dignuti sve u zrak plinskom bocom. Ovo da je kazao najmanje tri puta. Službenom palicom je razbio vrata okrivljenikovog stana, a nakon što je 5-6 puta udario u vrata palicom, okrivljenik da je naglo samo izašao iz stana, koja su prethodno bila zaključana. Kolega ĆO je u međuvremenu zvao pomoć, a on je okrivljenika legitimirao zajedno s kolegom V. Nakon što su mu stavljene lisice, okrivljenik je tražio vode te je pozvana hitna pomoć koja je došla u par minuta.

9.1. Nakon što je svjedoku-oštećeniku-žrtvi AO sukladno čl. 426. ZKP/08 pročitan dio njegovog iskaza kojeg je dao u prethodnom postupku (list 89 spisa), i to dio koji počinje riječima " ŠO... ", a završava riječima; "zaključao", imenovani svjedok je izjavio da ostaje pri navodima pročitanog iskaza kojeg je dao kada su njegova sjećanja bila svježija, pojašnjavajući da na raspravi nije išao za svim detaljima inkriminiranog događaja. U bitnome je istaknuo da je kolega ĆO imao vidljivu oznaku policijskog službenika pojašnjavajući da su i on i kolega ĆO već u vozilu izvadili značku izvan majice. Dalje je izjavio da on nije imao fizički kontakt sa okrivljenikom, pojašnjavajući da je svo vrijeme stajao na ulaznim vratima, na nogama, pokušavajući dohvatiti i savladati okrivljenikovu desnu ruku, dok je kolega ĆO na koljenima "klečao" nad okrivljenikom.

10. Svjedokinja GO (listovi 234-235 spisa), inače sestra okrivljenika, izjavila je da radi u jednoj pekari u blizini stana u kojem njezin brat živi u [adresa]. Inkriminiranog dana je radila u popodnevnoj smjeni do 21,30, sati, a nakon završene smjene otišla je do ŠO stana kako bi izvela njegovog psa u šetnju. Bilo je otprilike oko 22,00 sata. Stan je bio zatvoren i blokiran, a ispred stana je zatekla susjedu ŠOH koja joj je kazala da je čula da su kod ŠO bili policajci i da su bili brutalni i nasilni prema njemu, da je ŠO vikao da ga puste, da ne može više to podnijeti, da zašto mu to rade, da će se ubiti. Ove riječi joj je prenijela susjeda ŠOH, a nakon jedno pola sata razgovora s ŠOH, ispred stana je došla i SO, ŠO maćeha, koja joj je kazala da je čula da se nešto dogodilo ispred ŠO kuće.

10.1. Često svrati do brata kako bi s njim popričala ili mu izvela psa u šetnju. Već zadnje tri godine da je primijetila da se u blizini stana njezinog brata kreću njoj sumnjive osobe. Tako da ju je jedne prigode jedan sumnjivi momak zaustavio i pitao je li joj ovdje živi brat. Ujedno, početkom ove godine da je vidjela brata pretučenog , u masnicama, pitala ga je što se dogodilo, a on joj je kazao: "Opet problem s ĆO, isto sranje", a ove prigode da joj je okrivljenik rekao da pretpostavlja da je ĆO poslao ljude da ga pretuku, da nema tko drugi. Nadalje, po kazivanju brata joj je ujedno poznato da je cijeli problem u njihovoj obitelji stan koji 1/3 pripada ŠO, dok druga trećina pripada njezinoj polusestri O i njihovom polubratu ĆO, pojašnjavajući da ĆO dugi niz godina pokušava ŠO nagovoriti da proda svoj dio stana, pod prijetnjom da će ga on nasilno izbaciti. Inače da okrivljenik nije prijavio ĆO i općenito njegovo postupanje prema njemu jer ga se boji i jer se nadao da će uspjeti to sa njim riješiti bratski.

10.2. Svjedokinja GO nije imala nesposrednih saznanja o inkriminiranom događaju te je iskazivala o nesuglasicama koje okrivljenik ima sa pulubratom ĆO u svezi podjele obiteljskog stana u kojem okrivljenik živi, a koje okolnosti nisu ni bitne za predmetni kazneni postupak, stoga sud na iskazu imenovane svjedokinje nije temeljio svoju odluku.

11. Ispitan u svojstvu svjedoka DO (listovi 267-268 spisa), okrivljenikov susjed, izjavio je da stanuje na III. katu stambene zgrade dok se okrivljenikov stan nalazi u prizemlju iste stambene zgrade. Kritične prigode nalazio se u svom stanu kada je čuo nekakvu viku koja je dopirala ispred ŠO stana. Pojasnio je da je čuo da neke osobe viču ŠO da izađe iz stana, a s obzirom da ova buka nije prestajala neko vrijeme, on da je sa prozora iz stubišta koji upravo gleda na prostor ispred ŠO stana, vidio ŠO kako leži na podu ispred ulaza u svoj stan . Vidio je dvije osobe koje su ŠO "sputale" i držale ga na podu. Čuo je i lupanje, ali ne zna čime se lupalo te prigode. Jedna od ovih osoba u ruci da je imala palicu ali ne zna je li s tom palicom i lupala na ŠO vrata.

11.1. ŠO da je ležao na podu na način da je bio polegnut prsima na pod dok je jedna od ovih osoba držala svoje koljeno na ŠO vratu. Čuo je kako ŠO zapomaže da nema zraka, a njegovo zapomaganje je trajalo nekih 5 minuta. On se s prozora obratio tim osobama i upitao ih što to rade, a tada su mu te osobe odgovorile da su oni policajci. Nakon jedno 15-20 minuta došlo je još više policajaca, a ŠO su „stavili“ na pod pored jednog zidića koji se nalazi samo par metara od ulaza u zgradu. Pojasnio je da sa stubišnog prozora vidi samo prostor ispred ulaza u zgradu i ŠO stan, ali da ne vidi i vrata ŠO stana. Dalje je izjavio da se ŠO nalazio u stanu kada je čuo buku prvi puta, ŠO je zapomagao da nema zraka, a to je čuo prvi put kada ga je vidio na podu. Kada su ga poslije odveli do zidića s druge strane, ŠO da je tada sjedio na podu, u jednom trenutku je pao, a prethodno je govorio da nema zraka. On da je s balkona policajcima kazao da zovu hitnu pomoć koja je došla kasnije. Kada se poslije spustio ispred zgrade, vidio je veliku rupu u vratima ŠO stana.

12. Svjedokinja ŠOH (listovi 283-284 spisa), okrivljenikova susjeda, izjavila je da ju je inkriminiranog dana susjeda koja živi u potkrovlju zgrade nazvala na mobitel i rekla da će ubiti ŠO, a njoj nije bilo jasno što govori pa je došla do prozora u stubištu zgrade gdje je promatrala događaj, pojašnjavajući da je sa stubišnog prozora sa prvog kata zgrade promatrala cijeli događaj koji prostor je udaljen 10-12 metara od mjesta gdje se nalazio ŠO. Inače, iz tog prostora vidi cijelu ŠO kuću, cijeli dvor, [adresa] i [adresa]. Vidjela je kako je jedan policajac rukama i nogama tukao po vratima ŠO stana. Izjavila je da je bilo 6 policajaca u civilu kada su razbili vrata ŠO stana. ŠO da su bacili glavom na pod, ističući da je bio licem prema podu dok mu je jedan policajac stavljao lisice, a tu da su ga tukli rukama i nogama gdje god su stigli. Došla je interventna i civilna policija.

12.1. Upitala ih je zašto tuku ŠO kazavši im da će zvati policiju, a onda joj je jedan od ovih muških osoba pokazao svoju policijsku značku koja se nalazila ispod "điletina", obješena oko njegovog vrata, a istu je vidjela kada je otvorio "điletin". Ovaj policajac koji joj je pokazao značku da je dok je prethodno lupao na vrata ŠO stana vikao "ubit ću ga, ubit ću ga". ŠO da je pozlilo dok je bio na podu te je došla hitna pomoć. Cijeli događaj da se odvio u jedno 15-tak minuta, nakon čega su ispred ŠO stana došli i drugi policijski službenici, u uniformi ih je vidjela njih 15-tak. Nije vidjela da je ŠO ikog tukao već da su njega tukli. Dalje je izjavila da nijedan od ovih dvoje policijskih službenika nije bio na betonu ističući da je jedan policijski službenik koljenima klečao na ŠO leđima i stavljao mu je lisice, dok je drugi policijski službenik ŠO pritiskao za pod. Nije čula da bi ŠO prijetio, navodeći da je mogla čuti da je ŠO nešto govorio. ŠO da se malo "vrznuo". Policijski službenici da su bili brutalni i da su ŠO tukli nogama, unatoč tome što je imao lisice. ŠO je bio miran, šutio je, nije pozivao pomoć.

13. Svjedoci DO i ŠOH nisu očevici cijelog inkriminiranog događaja već njegovih pojedinih dijelova. Tako je svjedok DO u bitnome izjavio da je u prvoj sceni vidio dvije osobe kako viču ŠO da izađe, a drugi put kada je pogledao sa stubišnog prozora vidio je ŠO na podu i dvojicu muškaraca koji su ga držali na podu, pojašnjavajući da je prošlo nekih 10 minuta od njegovog prvog i drugog dolaska do ovog stubišnog prozora odakle je promatrao inkriminirani događaj. Nadalje, svjedokinja Ć je u bitnome izjavila da nije vidjela što je prethodilo postupanju policijskih službenika inkriminiranog dana, niti je svjedočila o okolnostima koje su se odvijale prije nego je vidjela ŠO kada se nalazio pored zidića u blizini svoga stana. Stoga iskazi naprijed imenovanih svjedoka nisu bili od značaja za utvrđivanje bitnih činjenica inkriminiranog događaja s obzirom da okolnosti o kojima su iskazivali nisu relevantne za sami inkriminirani događaj.

14. Ispitan u svojstvu svjedoka RO (listovi 284-286 spisa) izjavio je da je inkriminiranog dana išao od dvorane Gripe prema gradu, a kada se spuštao niz grad ulicom koja se križa sa [adresa], uočio je jedno auto koje je stalo na parking. Odmah nakon toga zapazio je drugo civilno auto koje se parkiralo na trotoar a iz kojeg su izašla tri policijska službenika koja su bila obučena u uniformu. Vidio je da su dva policijska službenika nasilno iz auta izvukli ovu osobu koja je prethodno parkirala vozilo na spomenuti parking te da je ova osoba utrčala u kuću i zaključala se. Ova tri policijska službenika su bila tu u blizini, a jedan od njih da je pokušavao ući unutra i razbiti vrata, govoreći: "Otvori vrata". Nadalje, ova osoba koja se unutra zaključala da je govorila: "Pustite me, ubit ću se". Nije mu poznato kako su se vrata otvorila jer to nije vidio, iako je vidio rupu u vratima. Dva policijska službenika da su izveli ovu osobu vani i bacili na pod, dok je treći policijski službenik stajao sa strane. Bili su nasilni. Jedan policijski službenik je držao koljeno na glavi ove osobe i pritiskao ju na pod, a ovaj treći koji je stajao sa strane je uzeo nešto crveno iz svog vozila i to odnio u kuću ove osobe. Došlo je ubrzo još više vozila s kojima su zagradili prolaz u ulici i rastjerali osobe koje su stajale okolo, međutim, njega nisu vidjeli. Zapazio je da su tu bili i policijski službenici u civilu. Pojasnio je da ova osoba, a nakon što su je izvukli iz stana, nije pružala otpor već da je govorila da je puste i da će se ubiti. Nije vidio da je ta osoba pružala ikakav otpor kada su je izvukli iz stana. Ništa mu nije priječilo pogled za ono što se događalo ispred stana, ističući da nije mogao vidjeti samo ono što se događa unutar stana.

15. Razmatrajući ovakve sadržaje izvedenih dokaza, sud zaključuje da oštećenici- žrtve ĆO i AO uvjerljivo i detaljno iskazuju a koji iskazi su međusobno podudarni u odnosu na odlučne činjenice i nadopunjuju se, kao i da isti nemaju razloga bilo što neistinito svjedočiti, niti je itko u postupku ukazivao takve razloge . Štoviše, oštećenik-žrtva ĆO je izrijekom na raspravi izjavio da nije zainteresiran za kazneni progon protiv okrivljenika.

15.1. Tako svjedoci-žrtve ĆO i AO suglasno iskazuju da je okrivljenik protiv kojeg su postupali inkriminiranog dana pružao otpor radi čega su zvali pojačanje pa je tako oštećenik-žrtva AO u bitnome izjavio da se okrivljenik naglo ustao s poda i udario ĆO šakom u smjeru trbuha i donjih rebara te mu rastrgao majicu i s obje ruke ga odgurnuo iz stana te se zaključao. Uz navedeno, oštećenik-žrtva ĆO je u bitnome izjavio da je okrivljenik posezao glavom kao da ih pokušava ugristi te da je on kritične prigode zadobio crvenilo od udarca na desnoj strani rebara, crvenilo na lijevom ramenu, ogrebotine na lijevom laktu, te ogrebotine na desnoj ruci, ističući da je ogrebotine na lijevom laktu zadobio uslijed udarca okrivljenika. Ujedno, naprijed imenovani oštećenici-žrtve suglasno navode da im je okrivljenik kritične prigode prijetio da će ubiti sebe i njih, da će baciti bombu i dignuti sve plinskom bocom.

16. Nastavno, iskazu imenovanog svjedoka RO sud ne poklanja vjeru jer je isti proturječan iskazima oštećenika-žrtvi ĆO i AO koje je sud prihvatio kao uvjerljive i logične. Tako svjedok A iskazuje o tri policijska službenika u uniformama koja su postupala protiv okrilvjenika kritične prigode, dok je u postupku među strankama bilo nesporno da su postupala dva policijska službenika u civilu, te da su tek naknadno došli i drugi policijski službenici, stoga je ovakav iskaz svjedoka G, iako se izjasnio da ne poznaje okrivljenika, nelogičan i neuvjerljiv te mu sud nije poklonio vjeru ocijenivši ga nevjerodostojnim.

17. Što se pak tiče ozljeda koje je zadobio oštećenik-žrtva ĆO, radi se o pitanju na koje meritoran odgovor mogu dati samo vještaci odgovarajuće specijalnosti kao osobe koji imaju potrebna stručna znanja i koji su jedini kvalificirani na to odgovoriti. Upravo stoga je na tu okolnost provedeno sudsko-medicinsko vještačenje i to po stalnom sudskom vještaku dr. Antoniu Alujeviću koji je ispitan na raspravi 14. srpnja 2026. (list 210 spisa) ostao u cijelosti pri svom pisanom nalazu i mišljenju kojeg je dao u ovom predmetu dana 25. svibnja 2026. iz kojeg proizlazi kako je kritične prigode policijski službenik ĆO zadobio oguljotinu/krvni podljev lijevog lakta što predstavlja (laku) tjelesnu ozljedu koja je, u konkretnom slučaju, mogla nastati udarcem stisnutom šakom silom slabog intenziteta. Vještak je pojasnio da je predmetna ozljeda mogla nastati prilikom pada na savijeni lakat. Predmetna ozljeda lakta je karakteristična za pad ili udarac o neki tupi predmet u prostoru zbog velike pokretljivosti ruke. S obzirom da je ozljeda nanesena silom slabog intenziteta i da je ruka jako pokretljiva u prostoru, ne bi bilo za očekivati ozljede na šaki osobe koja zadaje tu ozljedu, a ukoliko bi ovo bio sam način nastanka predmetne ozljede.

17.1. Ujedno, vještak je prilikom dodatnog usmenog vještačenja na raspravi održanoj 7. rujna 2026. (list 266 spisa), nakon naknadno dostavljene i pregledane fotodokumentacije, izjavio da je na pregledanoj fotodokumentaciji sa sigurnošću vidio crvenu crtastu oguljotinu na lijevom laktu koja predstavlja tjelesnu ozljedu. Ostalih tjelesnih ozljeda na fotodokumentaciji sa sigurnošću ni je vidio. Izjavio je da je oštećeni kritične prigode zadobio tjelesnu ozljedu te je vještak ostao pri svom pisanom nalazu i mišljenju u odnosu na kvalifikaciju, dok je u odnosu na mehanizam promijenio mišljenje pojašnjavajući da je predmetna oguljotina duga i crtasta i nema karakteristike da bi nastala udarcem šakom nego povlačenjem nokta po površini, ističući da ozljeda nije mogla nastati padom. Crtasta oguljotina otprilike je duga 5-7 cm, nema dubinu nego je to samo površinska ozljeda. D je pojasnio da je ozljeda svježa jer se u njenoj blizini vidi krpičasto podizanje same natkožice u vidu listića, iz čega je vidljivo da je ozljeda stara nekoliko sati. Izjavio je da ne može zaključivati o međusobnom položaju osoba pri zadavanju ozljede jer je ruka izuzetno pokretljiv dio tijela u prostoru i ne može se govoriti sa sigurnošću o obrambenoj ozljedi, ističući da ova ozljeda ne ostavlja posljedice te da bi zacijelila od 3-5 dana, maksimalno 7 dana. U odnosu na mehanizam nastanka ozljede, vještak je u bitnome izjavio da mora biti povlačenje brigastog ili šiljastog sredstva po površini kože. Ovakva ozljeda može nastati i mehanizmom samoozljeđivanja.

17.2. Ovakva utvrđenja vještaka dr. Antonia Alujevića sud smatra stručnim i uvjerljivim, za njih je vještak dao logična i valjana obrazloženja, a također ni same stranke nisu imale nikakvih prigovora ni primjedbi na ovo vještačenje, kao ni na iskaz vještaka na raspravi, pa ga je stoga sud u potpunosti prihvatio.

17.3. Prema tome, a kada se u obzir uzmu svi raniji navodi dolazi se do zaključka, a do kojeg je došao i ovaj sud, kako je okrivljenik ŠO zagrebao noktom oštećenika-žrtvu ĆO po lijevom laktu, uslijed čega je oštećenik-žrtva zadobio tjelesnu ozljedu.

18. Nasuprot tome, okrivljenik negira počinjenje djela, te se u osnovi brani da nije znao da se radi o policijskim službenicima već je mislio da se radi o njegovom polubratu kojega je zadnji put vidio prije 11 i pol godina, i to na očevom sprovodu, a polubrat da mu je više puta uputio prijetnje preko drugih osoba zbog spora oko stana u kojem on prebiva. Negirao je da je prijetio policijskim službenicima, ističući da nije nikog udario, niti da je to moguće iz situacije u kojoj se on nalazio s koljenom na vratu , upućujući da se ispričao oštećenicima kada je shvatio da se radi o policijskim službenicima, a to da je učinio čim su ga bacili na pod, međutim, oni da su nastavili s grubim ponašanjem prema njemu.

18.1. Naime, okolnost okrivljenikovih odnosa sa polubratom nije od takvog značaja kao što to okrivljenik govori u svojoj obrani i njegova sestra, svjedokinja GO. Ovakva obrana okrivljenika kojom je osporio počinjenje kaznenih djela koja mu se stavljaju na teret predmetnim optužnim aktom je očito usmjerena izbjegavanju njegove kaznene odgovornosti te je sud ne prihvaća.

19. Stoga sud prihvaća da se događaj zbio upravo na način kako to opisuju oštećenici-žrtve, a što korespondira s činjeničnim opisom iz optužnog akta.

20. Na temelju provedenog postupka, posebno iskaza ispitanih policijskih službenika ĆO i AO koji su nesporno prema okrivljeniku poduzimali službenu radnju, te uzimajući u vidu objektivne činjenice koje proizlaze iz rezultata provedenog sudsko-medicinskog vještačenja za imenovanog oštećenika-žrtvu ĆO, nedvojbeno je utvrđeno da je okrivljenik počinio kazneno djelo prisile prema službenoj osobi, a djelo je dovršeno jer je okrivljenik spriječio policijskog djelatnika u obavljanju službene radnje, koja je dovršena tek po pozivu i dolasku drugih policijskih službenika. U postupku je utvrđeno da nakon što su policijski službenici postupali povodom legitimacije zbog prethodno uočenog prekršaja u prometu, poduzeli službene radnje u okviru svojih ovlasti, a okrivljenik je primijenio silu prema policijskom službeniku ĆO kojem je kritične prigode nanesena laka tjelesna ozljeda, te je nakon toga ozbiljno prijetio policijskim službenicima ĆO i AO. Dakle, za predmetno kazneno djelo prisile prema službenoj osobi potrebno je da počinitelj uporabom sile ili prijetnje uspije u svojoj namjeri sprječavanja službene osobe u obavljanju službene radnje koju je u okviru njezinih ovlasti poduzela ili je prisi li na obavljanje službene radnje u okviru ili izvan njezinih ovlasti, a djelo je dovršeno u trenutku kada je okrivljenik pružajući otpor djelatniku policije istog prinudio da pozove u pomoć i druge policijske djelatnike radi izvršenja namjeravane službene radnje. S tim u svezi, oštećenik-žrtva ĆO je u bitnome izjavio da su on i kolega AO pozvali dodatnu ophodnju, te da su cijelo vrijeme pozivali okrivljenika da se preda i da izađe iz stana, a kada su uspjeli napraviti rupu na vratima stana kako bi u isti mogli ući, okrivljenik da je sam otključao vrata, nakon čega su ga uspjeli savladati uz pomoć patrole II PP Split.

20.1. Također, prihvaćajući iskaze ispitanih svjedoka-oštećenika-žrtava ĆO i AO sud drži utvrđenim da je okrivljenik u nakani da zastraši imenovane oštećenike-žrtve, a nakon što se zaključao u stan kada su mu naprijed imenovani oštećenici-žrtve izdali naredbu da iziđe iz stana i preda se, u nakani da ustraši policijske službenike ĆO i AO , vikao da će ubiti sebe i njih, da će baciti bombu, da će raznijeti sve plinskom bocom, što je ponovio nekoliko puta. Ovakvim protupravnim ponašanjem okrivljenika ŠO i upućivanjem prijetećih riječi okrivljenik je počinio kaznena djela prijetnje, jer je oštećenicima ozbiljno prijetio da će ih usmrtiti, s tim što nije relevantno da li je okrivljenik imao nakanu te prijetnje i ostvariti, a te riječi su bile podobne da izazovu strah za život oštećenika. Djelo je ostvareno kad radnje počinitelja u objektivnom smislu predstavljaju naročito ozbiljnu prijetnju bez obzira na to kakav učinak su prouzročile kod osobe kojoj su upućene. Stoga ozbiljnost prijetnje se ne prosuđuje samo na temelju izgovorenih riječi, već iz okolnosti i konteksta cijelog događaja. Nastavno, s obzirom na sadržaj riječi te imajući u vidu okolnosti inkriminiranog događaja, riječi koje je okrivljenik uputio oštećenicima-žrtvama nedvojbeno predstavljaju ozbiljnu prijetnju. U konkretnom slučaju radi se o kvalificiranom obliku ovog djela iz stavka 3., jer su kaznena djela prijetnje počinjena prema službenim osobama u vezi s njihovim radom.

20.2. Naime, iako je prijetnja, između ostalog, definirana kao oblik počinjenja kaznenog djela prisile prema službenoj osobi, u konkretnom slučaju radi se o realnom stjecaju između kaznenih djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11 na štetu ĆO i AO i kaznenog djela prisile prema službenoj osobi iz čl. 314. st. 2. KZ/11 na štetu žrtve ĆO, pri čemu valja cijeniti je li cjelokupno nepravo iscrpljeno samo u kaznenom djelu prisile prema službenoj osobi te predstavlja li počinjenje tog drugog djela neznatnu kriminalnu količinu u odnosu na kazneno djelo prisile prema službenoj osobi ili pak predstavlja novi oblik napada na zaštićeno dobro i stvara novu kriminalnu količinu. Nastavno, u konkretnom slučaju okrivljenikovo inkriminirano ponašanje na dan 6. svibnja 2026. spram žrtve ĆO, osim što su njime ostvarena sva zakonska obilježja kaznenog djela prisile prema službenoj osobi, predstavlja ujedno i napad na još jedno zaštićeno dobro (osobna sloboda) te je okrivljenik uputivši žrtvama inkriminirane riječi stvorio novu kriminalnu količinu.

20.3. S tim u svezi, utvrđeno je da je predmetna kaznena djela prijetnje okrivljenik počinio nakon što je prethodno uporabio silu prema službenoj osobi, nakon čega se zaključao u stan, s time da prijetnja nije bila usmjerena u sprječavanju službene osobe u obavljanju službe radnje jer je prema ocjeni suda okrivljenik u tom smislu već ranije uporabio silu kako bi službenu osobu spriječio u obavljanju službene radnje kojom je te prigode nanio tjelesnu ozljedu, dok naknadna prijetnja nije bila u funkciji njegovog aktivnog otpora već je bila usmjerena isključivo u cilju zastrašivanja službenih osoba.

21. Stoga je sud na temelju iskaza naprijed navedenih oštećenika-žrtvi i cijeneći nalaz i mišljenje sudskog vještaka dr. Antonija Alujevića, te drugih izvedenih i naprijed pobojanih dokaza utvrdio da je okrivljenik ŠO inkriminiranog dana počinio kaznena djela kako je to činjenično i pravno opisano i označeno u izreci presude.

22. Napominje se da je sud u skladu sa rezultatima provedenog dokaznog postupka korigirao činjenični opis na način da je navode upravnog govora iz 7. retka "puši kurac, odjebi, nećeš me jebati ispred kuće" zamijenio navodima neupravnog govora "da odjebe i da ga neće jebat ispred njegove kuće", potom je riječi iz 17. retka „u lijevi lakat“ zamijenio riječima „zagrebao noktom po lijevom laktu“ koja korekcija je usklađena sukladno rezultatima provedenog sudsko-medicinskog vještačenja, dok je iz 25. retka ispustio riječi "da se maknu" budući da ove navode oštećenici-žrtve nisu naveli u svojim iskazima na raspravi, niti su potonje ispuštene riječi bitne za obilježje kaznenog djela prijetnje, dok ovakvom korekcijom nije došlo do prekoračenja optužnice.

23. Glede subjektivne strane, treba kazati da ovaj sud smatra kako je okrivljenik ŠO prilikom počinjenja kaznenih djela za koje je proglašen krivim postupao s izravnom namjerom, tj. bio je svjestan svog protupravnog ponašanja i htio je nastupanje štetne posljedice, a čime su se u njegovom ponašanju ostvarila obilježja kaznenog djela iz 314. st. 2. i dva kaznena djela iz čl. 139. stavku 3. u svezi st. 2. KZ/11, dok sud nakon provedenog dokaznog postupka na strani okrivljenika nije našao nijedan ispričavajući razlog.

24. Što se tiče ubrojivosti okrivljenika u vrijeme počinjenja kaznen ih djela, tijekom postupka je provedeno njegovo psihijatrijsko vještačenje po vještaku dr. Željku Ključeviću (listovi 227-231 spisa), iz kojeg nalaza i mišljenja o provedenom psihijatrijskom vještačenju proizlazi kako okrivljenik ne boluje od duševne bolesti niti razvojne zaostalosti, ali da pokazuje uočljiv nesrazmjer između ponašanja i opće prihvaćenih društvenih normi, pravila i obveza s elementima nestabilnosti u ličnosti po disocijalnom tipu. Vještak navodi da postoje objektivni pokazatelji da je okrivljenik u vrijeme počinjenja djela bio pod utjecajem droge cannabisa, njegovo ponašanje je bilo dezorganizirano, da je mogućnost shvaćanja značenja njegovih postupaka i upravljanja njima bila smanjenja, odnosno da je okrivljenik bio smanjeno ubrojiv, ali ne bitno, kao i da je raspravno sposoban. Nadalje, kod okrivljenika postoji opasnost ponavljanja istovjetnog, sličnog ili težeg djela, koja je sada niske razine, zbog čega je vještak u prevenciji ponavljanja djela predložio okrivljeniku izreći mjeru psihosocijalnog tretmana ambulantno.

24.1. Ispitan na raspravi (list 236-237 spisa) vještak je ostao pri pisanom nalazu i mišljenju od 17. srpnja 2026., dodatno pojašnjavajući da su pregledom nalaza hitnog prijema KBC Split od 6. svibnja 2026. zabilježene dijagnostičke kategorije miješane anksioznosti i depresivnosti, duševnog poremećaja i ponašanja uzrokovane uzimanjem kanabionida. Osim toga, u tom nalazu da se navodi i konzilijarni pregled psihijatra od 6. svibnja 2026. godine datiran sa 19,53 sati, i to 3 sata nakon spornog događaja. U tim nalazima nije zabilježena nikakva teža duševna smetnja koja bi iziskivala hospitalno liječenje i slijedom navedenoga, kao i kasnije provedenog psihijatrijskog pregleda – razgovora vještak da je došao do zaključaka koji su vidljivi iz njegovog pisanog nalaza i mišljenja. Vještak je pojasnio da kada je u pitanju dijagnoza miješanog anksioznog i depresivnog poremećaja, da su u tom slučaju prisutni simptomi istovremeno i anksioznosti i depresije, ali nijedan skup simptoma kada se promatra odvojeno nije dovoljno izražen da bi zadovoljio i opravdao pojedinačnu dijagnozu. Ovi simptomi obično uključuju elemente strepnje (brige oko budućih nezgoda, osjećaj osobe da je na rubu, izražene su poteškoće koncentracije i slično) u vidu motoričke napetosti, nemir, tenzijske glavobolje, drhtanje, nemogućnost opuštanja, omaglice, pojačano znojenje, ubrzani rad srca, ubrzana potreba za ubrzanim disanjem, nelagode u želucu, vrtoglavice, osušena usta, strah, napetost, a povezani su s kroničnim stresom koji dolazi iz okoline. Pojasnio je da je dezorijentirano ponašanje ono ponašanje koje nije bilo uobičajeno, plansko i smišljeno. Što se tiče predloženog psihosocijalnog tretmana, iz same kvalifikacije po stupnju ubrojivosti da proizlazi i činjenica da nema potrebe za nikakvim bolničkim liječenjem, nego da se u ovom slučaju psihosocijalni tretman može raditi ambulantno, budući nije ustanovljeno da okrivljenik boluje od bilo kakve duševne bolesti, razvojne zaostalosti ili nekakvog prolaznog duševnog poremećaja, stoga da nema ni potrebe za izricanjem mjere psihijatrijskog ili bolničkoga liječenja, a obzirom na prirodu i raniji opis ustanovljenog miješanog anksioznog i depresivnog poremećaja, kao i dijagnosticirane štetne uporabe kanabisa ili trave, a ne ovisnosti. Vještak je dalje izjavio da postoji opasnost za ponavljanje sličnog, istovjetnog ili težeg kaznenog djela, iako je ona sada niske razine. Stoga je preporučio izricanje mjere psihosocijalnog tretmana u prevenciji ponavljanja djela, koje je omaškom propustio u zaključku svog pisanog nalaza i mišljenja navesti pod točkom četiri, iako je to naveo u svome pisanom nalazu i mišljenju.

24.2. Sud u cijelosti prihvaća ovakav nalaz i mišljenje vještaka kao uvjerljiv i argumentiran te utvrđuje da je okrivljenik u vrijeme počinjenja kaznen ih djela bio smanjeno ubrojiv (smanjena ubrojivost).

25. Dakle, iz naprijed navedenog psihijatrijskog vještačenja nedvojbeno proizlazi da je tempore criminis okrivljenik bio ubrojiv.

26. Slijedom navedenog, okrivljenik ŠO je kriv zbog počinjenja kaznenih djela opisanog pod t. I. izreke.

27. Na okrivljenika je primijenjen materijalni zakon koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenih djela – KZ/11, koji propis se naknadno nije mijenjao.

28. Nakon što je utvrđeno da je okrivljenik počinio kaznena djela za koja je proglašen krivim, valjalo je odlučiti o primjerenoj vrsti i visini kaznenopravne sankcije te izreći upravo onu koja će biti primjerena svim okolnostima počinjenih kaznenih djela, stupnju ugroze zaštićenog društvenog dobra, interesima oštećenika te kojom će se ujedno ostvariti svrha iz čl. 41. KZ/11.

28.1. Kod odmjeravanja vrste i visine sankcije, sud je okrivljeniku cijenio sve okolnosti koje bi mogle imati utjecaja na pravilan izbor iste, pa mu je kao olakotne okolnosti cijenio nezainteresiranost žrtve ĆO za njegov kazneni progon te smanjenu ubrojivost u vrijeme počinjenja kaznenih djela. Nasuprot tome, sud je okrivljeniku kao otegotnom cijenio upornost u počinjenju predmetnih kaznenih djela te kaznenu osuđivanost (list 156 spisa) i to presudom Općinskog suda u Splitu br. K - 900/2018 od 23. siječnja 2025., kojom je osuđen na uvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 7 mjeseci uz rok kušnje u trajanju od 3 godine.

28.2. Pri tome je ovaj sud okrivljeniku utvrdio pojedinačne kazne zatvora i to zbog kaznenog djela prisile prema službenoj osobi, temeljem članka 314. st. 2. KZ/11, kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine te zbog dva kaznena djela prijetnje iz čl. 139. stavak 3. u svezi stavka 2. KZ/11, temeljem čl. 139. stavak 3. KZ/11 - kaznu zatvora u trajanju od po 7 (sedam) mjeseci, a potom je okrivljenika ŠO, temeljem članka 314. stavak 2. KZ/11, u svezi s člankom 51. st. 1. i 2. KZ/11, osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci. Nakon toga je okrivljeniku ŠO, na temelju čl. 57. KZ/11, izrečena djelomična uvjetna osuda s tim da će se dio kazne na koju je okrivljenik ŠO osuđen u trajanju od 9 (devet) mjeseci izvršiti, dok se preostali dio kazne u trajanju od 9 (devet) mjeseci neće izvršiti ako imenovani okrivljenik u roku provjeravanja od 3 (tri) godine, računajući od pravomoćnosti ove presude, ne počini neko novo kazneno djelo. Vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne (čl. 57. st. 5. KZ/11).

28.3. Prema ocjeni ovog suda, navedena sankcija se ukazuje primjerenom kako počinjenim kaznenim djelima, tako i osobi okrivljenika, te se u ovom slučaju svrha kažnjavanja može postići i bez izvršenja cijele jedinstvene kazne zatvora, jer sud smatra da je bez obzira na dosadašnju osuđivanost okrivljenika djelomična uvjetna osuda adekvatna sankcija, i da je ista oportuna sa aspekta generalne, a posebice specijalne prevencije. Pri tome sud je posebice imao u vidu osobne prilike naprijed imenovanog okrivljenika, pobude iz kojih su djela počinjenja te sam način izvršenja kaznenih djela.

28.4. Izricanjem ovakve vrste sankcije moći će se ostvariti kako generalna tako i specijalna svrha kažnjavanja, te utjecati na okrivljenika da više ne čin i kaznena djela kao i na sve ostale da poštuju pravni sustav i da nitko ne počini kazneno djelo.

29. Kako je okrivljenik određeno vrijeme proveo u istražnom zatvoru, tako će mu se na temelju članka 54. KZ/11 vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 6. svibnja 2026. do 23. rujna 2026. uračunati u prethodno izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora.

30. Budući da iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za psihijatriju dr. Željka Ključevića proizlazi da kod okrivljenika postoje objektivni pokazatelji da je okrivljenik u vrijeme počinjenja djela bio pod utjecajem droge cannabisa i da kod okrivljenika postoji opasnost ponavljanja istovjetnog, sličnog ili težeg djela, koja je sada niske razine, zbog čega je vještak u prevenciji ponavljanja djela predložio okrivljeniku izreći mjeru psihosocijalnog tretmana ambulantno, a imajući u vidu da je okrivljenik počinio kaznena djela s obilježjem nasilja, to je sud okrivljeniku na temelju čl. 70. KZ/11 izrekao sigurnosnu mjeru obveznog psihosocijalnog tretmana, koja mjera može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, odnosno roka provjeravanja primjenom uvjetne osude, a najdulje dvije godine. Sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne osuđeniku koji bez opravdanog razloga krši obvezu koja mu je određena sigurnosnom mjerom izrečenom uz uvjetnu osudu (čl. 58. st. 5. KZ/11).

31. Tijekom ovog postupka nastali su troškovi koji se odnose na sudsko - medicinsko vještačenje i sudsko-psihijatrijsko vještačenje, a koji se naplaćuju sukladno čl. 145. st. 2. toč. 1. ZKP/08.

31.1. Prema čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 troškovi postupka predstavljaju i paušalnu svotu, a koja se odmjerava zavisno o složenosti i trajanju postupka. U konkretnom slučaju ovaj sud je paušalnu svotu za okrivljenika ŠO odmjerio u iznosu od 100,00 EUR (stoeura).

31.2. S obzirom da je okrivljenik ŠO proglašen krivim te je radno sposoban, to sud smatra da se time neće ugroziti njegova egzistencija te ga je temeljem odredbe čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08 obvezao, u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude, na naknadu troškova postupka u ukupnom iznosu od 1.069,1 EUR-a (tisućušezdesetdeveteuraidesetcenti), od čega iznos od 400,00 EUR predstavlja troškove sudsko-medicinskog vještačenja, iznos od 569,1 EUR predstavlja trošak provođenja sudsko-psihijatrijskog vještačenja, dok iznos od 100,00 EUR predstavlja sudski paušal, koji je sud odmjerio imajući u vidu imovno stanje okrivljenika te broj poduzetih sudskih radnji i složenost kaznenog postupka.

U Splitu, 23. rujna 2026.

S U D A C

Ivana Peronja

POUKA O PRAVU NA ŽALBU: Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od primitka pisane presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u 4 primjerka, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Okrivljeniku ŠO,

2. branitelju Vinku Ljubičiću, odvjetniku u Splitu,

3. ODO-u u Splitu,

4. Oštećenicima (ĆO, AO), po pravomoćnosti,

5. u spis.