Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava Fašizma 7

Poslovni broj: P-186/2018-133

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

P R E S U D A N A T E M E LJ U P R I Z N A NJ A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Danijeli Mandekić, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika IF (OIB [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], zastupana po punomoćniku Ranku Alaču, odvjetniku iz Crikvenice, protiv tuženika-protutužitelja 1. IFF (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], 2. tuženika JF iz [adresa], zastupana po privremenom zastupniku za primanje pismena u osobi Krešimira Bagića, odvj. iz Rijeke, 3. ŽF (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], 4.1. ŽF (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] (istovjetna s tuženicom 3), 4.2. FF iz [adresa], (OIB [osobni identifikacijski broj]), 4.3. JF iz [adresa], zastupana po privremenom zastupniku za primanje pismena u osobi Krešimira Bagića, odvj. iz Rijeke (istovjetna s tuženicom 2), svi kao zakonski nasljednici iza pok. RF i 5. Općina Vinodolska, Bribir, Bribir 34, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne rasprave 23. srpnja 2026., u prisutnosti punomoćnika tužiteljice-protutuženice, 1. tuženice-protutužiteljice, punomoćnika 5- tuženika, a u odsutnosti uredno pozvanih tuženika 2-4.2. zaključene temeljem odredbe čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP), objavivši 23. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužiteljica IF (OIB [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], vlasnica nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] od 10 čhv, k. č. br. [katastarska čestica] od 10 čhv, k. č. br. [katastarska čestica] od 9 čhv k. č. br. [katastarska čestica] od 20 čhv, iz z. k. ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to u 18/36 idealnog dijela tako da tužiteljica može na temelju ove presude, bez svakog daljnjeg pitanja i odobrenja ishoditi u zemljišnim knjigama uknjižbu prava vlasništva na tim nekretninama u svoje ime, sve u roku od 15 dana .

II. Odbija se tužbeni zahtjev na utvrđenje prava vlasništva preko 18/36 idealnog suvlasničkog dijela kao neosnovan.

III. Odbija se protutužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tužiteljici predati u (su)posjed nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] od 10 čhv, k. č. br. [katastarska čestica] od 10 čhv, k. č. br. [katastarska čestica] od 9 čhv k. č. br. [katastarska čestica] od 20 čhv, iz z. k. ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa izgrađenim zgradama slobodne od osoba i stvari u roku od osam dana od pravomoćnosti presude"

IV. Nalaže se prvotuženici nadoknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 2.928,23 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizišla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

V. Odbija se zahtjev tužiteljice za nadoknadu parničnog troška u preostalom dijelu kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je povučena tužba u dijelu u kojem tužiteljica traži utvrđenje da je vlasnica nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] od 25 čhv iz z.k.ul POPIS I k. o. [katastarska općina] u odnosu na tuženika 5, kao i u dijelu da je tužiteljica stekla pravo vlasništva nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] od 10 čhv, k. č. br. [katastarska čestica] od 10 čhv, k. č. br. [katastarska čestica] od 9 čhv k. č. br. [katastarska čestica] od 20 čhv, iz z. k. ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] nasljedstvom iza svojih roditelja“

II.

Odbacuje se protutužba u dijelu koji glasi:

[katastarska općina]

Potvrđuje se da je prvotužena suvlasnica nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] od 10 čhv, k. č. br. [katastarska čestica] od 10 čhv, k. č. br. [katastarska čestica] od 9 čhv k. č. br. [katastarska čestica] od 20 čhv, iz z. k. ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u suvlasničkom dijelu (9/36) sukladno sa zemljišnoknjižnim stanjem"

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi od. 24. siječanj 2018. navodi da je stvarni vlasnik nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] od 10 čhv, k. č. br. [katastarska čestica] od 10 čhv, k. č. br. [katastarska čestica] od 9 čhv k. č. br. [katastarska čestica] od 20 čhv, iz z. k. ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] , koje da je stekla nasljedstvom iza roditelja, pok. oca ZF i majke DF. U naravi prijepor da je okućnica postojeće kuće tužiteljice i služi za redovitu upotrebu nekretnine sa kojom čini neodvojivu cjelinu. Kuća da je izgrađena 1967, od kada tužiteljica prijepor drži u svom nesmetanom kvalificiranom posjedu, u koji valja uračunati i posjed njenih prednika. Nekretninu k. č. br. [katastarska čestica] od 9 čhv pravni prednici tužiteljice stekli da su zamjenom dijela zemljišta na k. č. br. [katastarska čestica] z. k. ul. [broj ZK uloška] [adresa] od tuženika 6 do 8. Tužiteljica i njezini prednici savjesni da su posjednici a što je među ostalim i zakonska presumpcija u smislu čl. 24. ZOVO gradnjom na tuđem vlasništvu vlasnik građevine postaje i vlasnik zemljišta koje služi za redovnu upotrebu te građevine. Podredno, čak da su i pravni prednici tužiteljice bili i nesavjesni graditelji, a nisu u smislu čl. 25 vlasnik zemljišta je imao izbora u roku od 3 godine od te gradnje zahtijevati ili povrat zemljišta ili novčanu naknadu a ti rokovi su davno protekli. Nekretnine da je dakle stekla nasljeđivanjem, dosjelošću i gradnjom (derivativno i originarno), pa predlaže usvajanje tužbe i tužbenog zahtjeva pobliže opisano kao u izreci.

2. Prvotuženica u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, te ističe da prednici tužiteljice nikada nisu bili vlasnici prijepora i da stoga niti tužiteljica nije mogla nasljedstvom iza roditelja steći vlasništvo nekretnina koje su predmet spora. Nekretnine koje su predmet spora da ne mogu biti dio okućnice kuće tužiteljice, jer se između prijepora i kuće nalazi poljski put u vlasništvu tuženika 5 k. č. br. [katastarska čestica]. Osporava da bi posjed prijepora bio zakonit, istinit i pošten, a tužiteljica i prednici da su znali da nisu samovlasnici prijepora Tužiteljica da nije dokazala da je zamjena zemljišta izvršena, a pogotovo ne zamjena tuđeg za tuđe kako to tvrdi u tužbi. Nije mogla steći vlasništvo niti građenjem na tuđem zemljištu, jer nije bila pošteni graditelj, pa sve izgrađeno da pripada vlasniku zemljišta po načelu jedinstva zgrade i zemljišta. Ističe da je tuženica 1 stekla pravo suvlasništva nasljeđivanjem iza svoje majke TF ( posl. br. O- 1545/16 od 9. lipanj 2016.,), a ova od svoje sestre EF (O-195/97 od 24. listopada 2002), dakle da je prijepor u vlasništvu tuženice 1 i obitelji 126 godina. Osporava da bi NF bila samovlasnica prijepornih nekretnina jer je upisana kao suvlasnica tek 12. ožujka 1968. a prednici tuženice 1 suvlasnici još od 1894 Predlaže odbijanje tužbe i ustaje protutužbom na način da se naloži predaja u posjed nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] od 10 čhv, k. č. br. [katastarska čestica] od 10 čhv, k. č. br. [katastarska čestica] od 9 čhv k. č. br. [katastarska čestica] od 20 čhv, iz z. k. ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] tuženici 1 . Podneskom od 22. travnja 2020. tuženica 1 konačno je uredila protutužbeni zahtjev pobliže kao u točki III. izreke presude.

2. Drugotuženica JF u odgovoru na tužbu od 2. studeni 2023. priznaje tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti 219 i 17. 3. 2026.

3. Trećetuženica ŽF u odgovoru na tužbu od 29. svibanj 2026. priznaje tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti 290.

4. Četvrtotuženica FF u odgovoru na tužbu od 9. veljače 2026. priznaje tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti 271.

5. Petotuženik. Općina Vinodolska, Bribir, Bribir 34 u odgovoru na tužbu osporio je tužbu i tužbeni zahtjev, a nakon što je tužitelj povukao tužbu u odnosu na tog tuženika, nije se protivio povlačenju tužbe, slijedom čega je sud pozivom na odredbu čl. 193. st 2 ZPP-a riješio kao u točki I. izreke presude.

6. Sukladno odredbi čl. 3. st. 3 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025 dalje ZPP-a), kojom je propisano da sud neće uvažiti raspolaganja stranaka koja su u suprotnosti s prisilnim propisima i pravilima javnog morala, sud je odbio prijedlog tužiteljice za donošenjem presude na temelju ogluhe na pripremnom ročištu, a sve radi utvrđenja odlučnih činjenica o kojima ovisi odluka o tužbenom zahtjevu tužiteljice. Ovo jer tužiteljica nije u dovoljnom stupnju vjerojatnosti dokazala odlučne činjenice, niti iste proizlaze iz dokumentacije priležeće tužbi te je sud izveo dokaze predložene u tužbi radi odlučivanja o zahtjevu tužiteljice.

7. Radi utvrđenja činjeničnog stanja proveden je dokaz uvidom u cjelokupnu dokumentaciju priležeću spisu, izvadak iz zemljišnih knjiga z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], rješenje o izvedenom stanju od 29. studeni 2016., saslušanje svjedoka UF, GF, KF, HF, ZF, nalaz i mišljenje vještaka geodetske struke i očevid na licu mjesta.

8. Na temelju tako provedenih dokaza ocjena je ovoga suda da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan u odnosu na 18/36 idealnog dijela nekretnine, te je sud po provedenom dokaznom postupku donio presudu na temelju priznanja u odnosu na drugotuženicu JF, trećetuženicu ŽF i četvrtotuženicu FF, kao i u odnosu na prvotuženicu IFF iz razloga kako slijedi.

9. Tuženici 2 do 4 priznali su činjenične navode iznesene u tužbi, odnosno priznaju tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, slijedom čega je u odnosu na navedene tuženike valjalo usvojiti tužbeni zahtjev, i odlučiti kao izreci presude na temelju priznanja temeljem odredbe čl. 331 ZPP-a.

10. Odredbom čl. 2. st. 1. ZPP-a propisano je da sud u parničnom postupku odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku.

11. Odredbom čl. 219 ZPP-a propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze svog protivnika.

12. Odredbom čl. 7. st. 1 ZPP-a propisano je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Odredbom čl. 219 st. 1 ZPP-a propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

13. Odredbom čl. 10. st. 1 ZPP-a propisano je da sud, stranke i drugi sudionici moraju nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova. Sud je dužan onemogućiti svaku zlouporabu prava u postupku.

14. Kako proizlazi da tuženici 2 do 4 ne osporavaju činjenice iznesene u tužbi u odnosu na poštenje posjeda predmetn ih nekretnina od strane tužiteljice, odnosno njezinih prednika više od 50 godina, odnosno ne osporavaju da bi upravo tužiteljica bila samovlasnica nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] od 10 čhv, k. č. br. [katastarska čestica] od 10 čhv, k. č. br. [katastarska čestica] od 9 čhv k. č. br. [katastarska čestica] od 20 čhv, iz z. k. ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] , koju je stekla nasljeđivanjem iza svojih roditelja, te posjedovanjem kao pošteni posjednik u trajanju od više od 20 godina, to proizlazi da su ispunjeni zakonski uvjeti iz čl. 159. st. 3 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014, dalje ZV) za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, i to u ukupnom suvlasničkom mjeru od 9/36 idealnog dijela svih tuženika 2 do 4, pa je ocjena ovog suda da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan u tom dijelu, te je sud donio presudu na temelju priznanja u odnosu na te tuženike i presudio kao u točki I. izreke presude.

15. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem prava (su)vlasništva dosjelošću na k. č. br. [katastarska čestica] od 10 čhv, k. č. br. [katastarska čestica] od 10 čhv, k. č. br. [katastarska čestica] od 9 čhv k. č. br. [katastarska čestica] od 20 čhv, iz z. k. ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to u 18/36 idealnog dijela utužene nekretnine (tužba odbačena u odnosu na tuženika VF koji je uknjižen na nekretninama u 18/36 idealnog dijela), odnosno sporno je je li tužiteljica stekla pravo vlasništva na suvlasničkom dijelu tuženice 1 u 9/36 idealnog suvlasničkog dijela, nasljeđivanjem, građenjem na tuđem zemljištu, ili dosjelošću. .

16. Uvidom u izvadak iz zemljišnih knjiga utvrđeno je da su na predmetnim nekretninama oznake k. č. br. [katastarska čestica] od 10 čhv, k. č. br. [katastarska čestica] od 10 čhv, k. č. br. [katastarska čestica] od 9 čhv k. č. br. [katastarska čestica] od 20 čhv, iz z. k. ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao suvlasnici uknjiženi tuženica IFF u 9/36 idealnog dijela, tuženica ŽF u 3/36.idealnog dijela, RF u 3/36 idealnog dijela (čiji su zakonski nasljednici ŽF, FF i JF) i tuženica JF u 3/36 idealnog dijela.

17. Sud nije osobito cijenio dokumentaciju koja je predana u spis nakon zaključenja prethodnog postupka.

18. U odnosu na identifikaciju predmetne nekretnine, sud je u cijelosti prihvatio vještački nalaz i mišljenje istinitim, objektivnim i u skladu s pravilima struke, s time da nitko od stranaka nema primjedbi na mišljenje vještaka, koje ovaj sud prihvaća u cijelosti.

19. Iz posjedovnog lista 940 pd 15. veljače 2020. utvrđeno je da je tužiteljica upisana kao posjednik k. č. br. [katastarska čestica] oranica, k. č. br. [katastarska čestica] oranica, k. č. br. [katastarska čestica] oranica, 8440 oranica, 8441 oranica.

20. Iz rješenja o nasljeđivanju posl. br. O-386/11 od 7. studeni 2011. utvrđeno je da je tužiteljica proglašena zakonskim nasljednikom iza pok ĐF , umrlog **.**.2011., te da u rješenju o nasljeđivanju nisu naznačene utužene nekretnine kao ostavinska imovina.

21. Rješenjem Općinskog suda posl. br. P- 186/2018 od 5. ožujka 2018 pravomoćno je odbačen tužba u odnosu na tuženika VF (suvlasnik u 18/36 idealnog dijela).

22. U svom iskazu tužiteljica kao stranka navodi da nekretnine o kojima se radi predstavljaju u naravi dijelom obradivu zemlju, s time da se na istima nalaze i određeni objekti primjerice šterna, a također i dijelom objekti koje je legalizirala zahvaćanjem ove nekretnine i to štala i garaža. Naime, kada je krenuo postupak legalizacije, odlučila je te objekte legalizirati jer nije imala građevinsku dozvolu, htjela je upisati kuću, odnosno i sve ove objekte oko kuće koje je legalizirala i koje treba upisati kao jednu česticu, ali nije mogla jer se radi o ovim nekretninama na kojima su upisani neki drugi suvlasnici. Pojašnjava da su roditelji izgradili kuću još 1967. te da je ona jedina njihova zak. nasljednica, živjela je u toj kući od rođenja a živi i sada posljednjih 11 godina. Naime ona je jedno kratko vrijeme živjela u [adresa] kada se udala, još uvijek ima prijavljeno prebivalište u [adresa], a živi u [adresa]. Želi reći da su roditelji stekli ove nekretnine zamjenom sa NF, s time da doista ne zna koje su oni nekretnine dali u zamjenu NF, Međutim radi se o nekretninama pa pretpostavlja da je zamjena izvršena jer kako bi onda roditelji to koristili, to nije nešto neozbiljno. NF je sestrična od njene majke, a VF je njezin sin sada pokojni. Zna da je NF bila katastarski vlasnica, pa na upit suca da pojasni što bi to značilo i kako tužiteljica tumači katastarski vlasnik, odgovara da to što je bilo upisano je bilo od NF jer da se smatralo da je u katastru važnije od gruntovnice. U odnosu na k. č. br. [katastarska čestica] navodi da je AF bio katastarski vlasnik te također da je zamjenom sa istim došlo do stjecanja vlasništva. Pojašnjava da nekretnine ove predstavljaju dio uz garažu gdje je otac slagao drva, iskopao je japnenicu za vapno, zatim štalicu za kozu, kokošinjac, posađeno je stablo smokve i još neke voćke. Nekretnina na kojoj je izgrađena kuća nije predmet ovog spora, a ona je stečena kupoprodajom, s time da su uknjiženi bili rodbina roditelja i to zemljište kada je kupljeno. Predloženi svjedoci mogu posvjedočiti o ovome navedenome. Na upit pun. tužitelja da li se sadilo još nešto voće ili povrće, odg. krumpir se sadio i cvijeće jer su to njeni roditelji koristili ĐF i DF. Na daljnji upit pun. tužitelja da li je na tim nekretninama i iste koristila NF prije zamjene, a tužiteljica navodi da je ona doista NF viđala, obrađivala je krumpir, tu su bili trsi, dakle vinograd, s time da površina sve zajedno tih utuženih čestica nije više od 150 m2. Na upit suca kada je tužiteljica viđala NF na prijeporu, odg. da je ona bila u dobi od 7 godina kada se kuća gradila, što mogu potvrditi susjedi da je NF tu zemlju obrađivala. Ne zna kada je NF umrla. Nije nitko osporavao radnju niti posjed utuženih nekretnina niti njoj niti roditeljima. Kuća je započeta izgradnja 1967., otac je bio zidar, ne zna da li su uselili 1968., nije bilo vodovoda, a tijekom i nakon useljenja otac izgradio tu štalicu za koze iskopao vapnenac. Prije izgradnje ove kuće 1967. živjeli su u kući udaljenoj od ove nekih 100-200 metara. Na upit 1-tuženice da li su roditelji tužiteljice bili vlasnici još nekih nekretnina osim onih koje je naslijedila tužiteljica kao njihova zakonska nasljednica, navodi tužiteljica da je ona osobno vlasnica velikog broja nekretnina u [adresa], a koje je stekla nasljeđivanjem iza roditelja i to onih koji su navedeni u rješenju o nasljeđivanju. Nije joj poznato da bi roditelji osim toga bili vlasnici nekih drugih nekretnina, s time da doista ovu kuću i štalu u kojoj su živjeli do izgradnje kuće 1967. su roditelji prodali te se kupac uknjižio na toj nekretnini tek nedavno na štalici, a na kuću još prije kada je i vršena kupoprodaja. Njezin djed SF, otac od majke je uknjižen kao vlasnik određenih nekretnina ali koje nisu raspoređene na nasljednike i to njezinu majku i njezinu sestru I koja se odrekla u korist majke tužiteljice jer još nije bila ostavinska rasprava ili je možda bila ali ona nema uvida i ne zna gdje se nalaze te nekretnine, iako je kao mala znala, a danas je sve zaraslo. Na daljnji upit 1-tuženice koje onda nekretnine su njeni roditelji zamijenili za ove utužene, odg. tužiteljica da ne zna, da je bila mala, da je to bilo prije 1968., ali neke da su sigurno dali, jer se sve nekad obrađivalo a nikad nisi mogao uzurpirati a da ne daš nešto drugo u zamjenu. Nekretnine dakle koristi na temelju zamjene sa NF i to njeni roditelji. Na daljnji upit 1-tuženice kada je izgrađena garaža, odg. da ne zna točno, da li godinu ili dvije nakon izgradnje kuće 1967. mogli bi znati susjedi. Štalica je izgrađena od cigle i cementa. Na daljnji upit 1-tuženice je li između kuće i štalice postojao put, tužiteljica odg. da jest, a šterna nije izgrađena na utuženim nekretninama pa se ispravlja na upit 1-tuženice. Tužiteljica pojašnjava da ovaj put se ne koristi od kada su oni na ovom prijeporu, s time da je služio za dolazak ljudi koji su imali njive, da dođu do svojih njiva, da su neki zamijenili da bi imali njive bliže svojoj kući. Taj put ne dolazi nigdje do važnog dijela. Na daljnji upit 1-tuženice da li onda taj put ne vodi nikamo tužiteljica odg. da upravo njeni susjedi ZF i UF koriste te njive te navodi da ona koristi taj put za dolazak do njiva gdje ima trsje i krumpir. Tužiteljica navodi da dok su roditelji bili živi da je ona čula kako roditelji navode kako je to njihovo, te da su to mijenjali, tako je ona to čula.

23. U svom iskazu svjedok UF, navodi da je susjeda tužiteljice, te da od rođenja živi u kući koja je udaljena od kuće u kojoj živi tužiteljica možda 20 metara. Oduvijek joj je bilo poznato da ova nekretnina je u vlasništvu roditelja tužiteljice DF i ĐF jer je osobno njih i viđala na tim nekretninama a tako su i svi smatrali. Ne zna kako su roditelji tužiteljice stekli vlasništvo ovih nekretnina koje su predmet postupka, međutim može samo pretpostaviti kao što su i svi drugi kada su gradili kuću da su oni okrupnjavali svoj posjed na način da su se širili jer su mijenjali neke druge nekretnine samo ovima spornima. Međutim zna da je jednu od tih nekretnina koja je bila vlasnica NF iste dala u vlasništvo roditeljima tužiteljice, a oni su njoj u zamjenu dali neke druge nekretnine. To joj je rekla upravo majka tužiteljice, one su se međusobno družile a ona se toga dobro sjeća, budući živi od rođenja ovdje i sve su joj te činjenice poznate. Pojašnjava da se tako nekad radilo, pa je tako i ona stekla u vlasništvo neke nekretnine zamjenom sa nekim drugim osobama, ne sa tužiteljima već neke treće osobe. Pojašnjava da ove nekretnine predstavljaju travnatu površinu danas i nisu ograđene. Nekada su roditelji tužiteljice na istima kopali, sadili, imali trsi, a također da je otac tužiteljice na istima izgradio štalu, drvarnicu i garažu a koje su i vidljive na fotografijama na listu spisa 170 i 171. Nikada nije vidjela da bi tu bio nekakav javni put, i da bi netko prolazio ovim nekretninama, niti se toga sjeća da bi to ikada bilo a tu je od rođenja. Također ove utužene nekretnine koje su predmet postupka graniče sa nekretninama konkretno ZF, a što zna sigurno, a njene konkretno sa ZF, te navodi da bi on mogao doći do svojih nekretnina morao bi prijeći preko nekretnina tužiteljice ili njenih, s time da postoji i put da dođe sa glavne ceste do svojih nekretnina i to ZF [adresa]. Ne može iskazivati za druge susjedne vlasnike nekretnina tko to graniči sa prijeporom i kako može doći do istih. Isto tako želi reći da nije problem taj prelazak jednih drugih preko nekretnina, jer oni to jednima s drugima dozvoljavaju i to oduvijek, i to nije problem. Nikada nitko koliko zna nije osporavao ni tužiteljima ni njihovim prednicima vlasništvo i posjed nekretnina, ja nije nikada nikog drugog osim njih vidjela na prijeporu da isti obrađuje ili koristi. Na upit pun. tužitelja odg. da tužiteljica i danas ima na prijeporu kruške, smokve, jabuke koje ona održava. Unazad koju godinu kopala je i krumpire na prijeporu. Misli da je šupa i garaža izgrađena 1968. ili 1969., jer kada su 1970. gradili svoju kuću njihova je već bila izgrađena. Unutar same okućnice tužiteljice nalazi se to prijeporno zemljište, ali ne zna broj katastarskih čestica. Kada se svjedoku predočava izvod iz katastarskog plana na listu spisa 167, ista navodi da ove prijeporne parcele graniče sa nekretninama u vlasništvu LF i UF [adresa] i nikog trećeg. Na upit 1-tuženika svjedok odgovara da nikada prije ZF i DF nije vidjela na prijeporu neke treće osobe prije njih odnosno ispravlja se da je NF viđala a ona je zamijenila sa roditeljima tužiteljice naknadno tu nekretninu kako je iskazivala. NF je to obrađivala do 1965. ili 1967. Nije joj poznato koju su to nekretninu roditelji tužiteljice dali u zamjenu za ovu NF. Koliko joj je poznato ZF je vlasnik svih nekretnina koje graniče sa nekretninama koje su predmet ovog postupka. Na daljnji upit 1-tuženika jesu li joj poznata imena J, Ž, F, R, Z, D, DF, T, svj. odg. da su joj većinom poznata ta prezimena osim primjerice Ž ne zna imena tih ljudi, a da su to bile osobe koje su bile nekada vlasnici tih nekretnina, a koje su zamjenom ustupali nekim drugima, da je sve to bilo usmeno i na riječ, jer nije bilo novaca za prijenos prava vlasništva. Pretpostavlja da su upravo svi oni izvršili zamjenu. Navodi da se baš na prijeporu nalaze voćke koje obrađuje tužiteljica, a ne na nekretnini do. Okućnica tužiteljice nije ograđena, a postoji kameni zid koji postoji ispred kuće. Svjedok na fotografiji lista spisa 170 i to donja fotografija pokazuje zid koji je ograđen i koji sudac obilježava olovkom, a voćke navodi da su vidljive na fotografijama na listu spisa 172. Na upit 5-tuženika kada se svjedoku predočava fotografija na listu spisa 277 da ista navede koji je način da vlasnici nekretnine 8427 i 8426 primjerice mogu pristupiti do svojih nekretnina ukoliko čestica 21987 jest vlasništvo tužiteljice, svj. odg. da te nekretnine 8427 su vlasništvo Zore odnosno sada ĆF a ove druge misli ZF te da oni zapravo to ni ne koriste E a da ZF može iz svoje kuće i svog vrta pristupiti, te da navedene nekretnine zapravo kose suprug svjedoka i suprug tužiteljice. Svjedok navodi kako se ona sjeća činjenica po usmenom predanju svojih prednika jer je bila u dobi od 10 godina kada su se neke stvari odvijale, te da je upravo i na takav način i dala iskaz, odnosno iznijela ono čega se sjeća i sa čime je upoznata.

24. U svom iskazu svjedok PF navodi da tužiteljica želi upisati svoje vlasništvo nekretnina kojih ne zna zemljišno knjižni broj, ali zna da u naravi predstavljaju livadu, s time da je na istima izgrađena jedna drvarnica, garaža, a bila je i štala koja je srušena. Njemu osobno da je otac tužiteljice ZF rekao da je on te nekretnine stekao zamjenom sa drugim vlasnicima, a on ovdje u susjedstvu živi od 1975. do danas. Tužiteljica te nekretnine kosi, slaže drva i iste koristi. Nikada ovdje nije bio javni put i nije vidio da bi netko na taj način koristio. Vlasnik susjednih nekretnina sa ovim prijepornim je ZF, ne zna za neke druge osobe, a on ne mora prijeći preko tužiteljičinih nekretnina ovih spornih da bi došao do svih jer može doći sa glavne ceste. Nikada nije vidio da bi netko dolazio na prijepor, da bi osporavao tužiteljici ili njenim prednicima posjed vlasništvo ovih nekretnina. Ovo što je izgrađeno na prijeporu izgradio je otac tužiteljice. Na upit pun. tužitelja odg. da kada je on došao živjeti na prijepor 1975. je garaža već bila izgrađena, a tamo je i šterna, isto je bilo kada je došao, a na prijeporu su roditelji sadili krumpir, a tužiteljica nešto malo, s time da su na prijeporu i voćke. Na upit 1-tuženice svjedok odg. da mu otac tužiteljice nije rekao za koje je to svoje nekretnine zamijenio za ove sporne. Na daljnji upit 1-tuženice svjedok odg. da na sjevernoj strani graniči sa Brnčićem i zapadnom, a na drugom kraju na južnom dijelu je cesta kao i na istočnom jer cesta ide u tom dijelu. Nekretnine tužiteljice nisu bile ograđene ni prije ni danas. Postoji jedan kameni zid koji se nalazi ispred kuće tužiteljice, a koje je 70-tih izgradio otac tužiteljice ili 60-tih, a kako bi odvojio od ceste svoju kuću. Na daljnji upit 1-tuženika jesu li mu poznata imena N, Ž, F, R, Z, D, DF, T, svj. odg. da jesu, da su to osobe starosjedioci na tom području te da on misli da oni nisu više vlasnici tih nekretnina. Ove prijeporne nekretnine su ograđene izvan ovog kamenog zida. Nadalje navodi da ove nekretnine koje su u tuđem vlasništvu a okružene prijeporne nekretnine tužiteljice u ovom postupku, da se to istih može doći sa ceste, ali prethodno treba proći preko nekretnina koje su u nekom trećem vlasništvu. Nije viđao NF koja je sada pokojna da obrađuje ove nekretnine, već je dolazila na vikend na ovaj prijepor. Na upit 5-tuženika kada se svjedoku predočava fotografija na listu spisa 277 da isti navede je li tko obrađuje nekretnine 8427 i 8428, svjedok odg. da su one zarasle u trnje i sada zapuštene, a on ih je nekad kosio. Vlasnici tih misli čestica 8427 je vlasništvo obitelji ĆF, a za ovu drugu ne zna tko je vlasnik.

25. U svom iskazu svjedok KF navodi da živi u selu do, udaljeno od ovih nekretnina otprilike 300 metara odnosno da od rođenja živi u tom istom krugu vrlo blizu. Osobno je vidio i zna da su roditelji tužiteljice uživali ove nekretnine koje su predmet postupka, ali ne zna zemljišno knjižni broj, i to otac kopao, sadio salatu, držao kokoše. Prijepor je danas travnati, ima više nekretnina a na istim su za sada zasađene voćke, smokve, šljive, jabuke. Nije nikad čuo niti vidio da bi netko osporavao posjed i vlasništvo tužiteljici i njenim roditeljima. Tužiteljica održava danas voćke. Upoznat je da je tu bio jedan javni put, ali se ne sjeća da bi itko ikada taj put koristio. Taj javni put postojao je na način da je bio vidljivo označen na terenu kamen jima odnosno gromačom. Ne zna na koji način su roditelji tužiteljice stekli vlasništvo je li kupoprodaja ili zamjena, međutim uobičajeno je bilo na tom području da se vršila zamjena, a sve je išlo usmeno, držalo se do riječi. Na prijeporu se nalazi garaža, drvarnica, a otac je istu izgradio, a prije je bila štala koja se srušila. Garaža je sigurno prije 30 godina izgrađena, možda i prije, a ima i šterna koju je kopao otac tužiteljice. Tužiteljica je sadila i u vrtu. Ne zna je li se netko protivio gradnji kuće i garaže. Na upit 1 -tuženice svj. odg. da su voćke zasađene i kod šterne na prijeporu a i malo dalje. Na upit 1 - tuženice je li ograđeno, odg. svjedok da je ograđeno do puta, dakle u dijelu gdje je nekad bio glavni put, te je pred kućom jedna mala staza. Viđao je NF na tim nekretninama a kasnije je očigledno došlo do zamjene, a ne zna koju su nekretninu dali roditelji tužiteljice, ne zna je li došlo do zamjene, samo pretpostavlja. Ne zna tko su vlasnici nekretnina s kojima graniče ove prijeporne, ali za prolaz do ist ih potrebno je proći preko ili tužiteljičinih ili nekih tuđih nekretnina, a tako se uvijek i hodalo po međama, da se ne ide gdje se kopa. Na daljnji upit 1-tuženika jesu li mu poznata imena N, Ž, F, R, Z, D, DF, T, svj. odg. da se radi o imenima ljudi starosjediocima, ne zna je li netko od njih vlasnik ili suvlasnik nekretnina na tom području. Navodi da se kameni zid prostire do puta garaže tužiteljice.

26. U svom iskazu svjedok HF, navodi da već 42 godine živi na udaljenosti od prijepora 200-300 metara. Dobro joj je poznato da su nekretnine koje su predmet ovog postupka koristili roditelji tužiteljice DF i ZF, a da je tamo izgrađena i drvarnica za koju su rekli da ju je izgradio otac tužiteljice, a bio je tu i kokošinjac. Ne zna jesu li vlasništvo stekli kupoprodajom ili zamjenom roditelji tužiteljice. Prijepor predstavlja travnatu površinu i nalazi se gledano od kuće tužiteljice prema cesti sa desne strane. Nije vidjela da bi tu bile nekakve oznake javnog puta niti da bi istog netko koristio. Ne zna je li nekretnine graniče sa drugima i tko bi bili vlasnici tih drugih nekretnina, o tome ne može iskazivati. Koliko zna nitko nije osporavao tužiteljici i njenim roditelja posjed i vlasništvo tih nekretnina, koliko je ona upoznata. Ne može se izjasniti koliku površinu pokriva prijepor nekretnine, ali na očevidu bi znala pokazati što iste predstavljaju na licu mjesta. Na upit pun. tužitelja svj. odg. na prijeporu se nalazi garaža i šterna, garaža postoji. Nije vidjela da bi netko ometao tužiteljicu i njene roditelje. Na upit 1-tuženice svj. odg. da ne postoji ograđeni zid oko kuće tužiteljice. Kada se svjedoku predočava fotografija na listu spisa 170 svjedok pojašnjava da je ograđeno taj mali dio na fotografiji donjoj sa desne strane kuće gledano u fotografiju, a ne i sa lijeve strane da nije ograđeno.

27. U svom iskazu svjedok ZF navodi da mu je poznato koje su nekretnine predmet ovog postupka, on ih zna opisati, ali ne zna zemljišno knjižni broj čestica. Ove nekretnine nalaze udaljene od njegove kuće 50 metara , te mu je jako dobro poznato da je prijepor obrađivala upravo NF. Nikada nitko drugi nije osporio NF posjed tih nekretnina, one su vidljive, nisu skrivene i svatko je mogao vidjeti da ih NF obrađuje i koristi. Ona ih je obrađivala do svoje smrti i to unazad više od 50 godina je upravo ona iste koristila. On je čuo od oca i majke da je NF izvršila zamjenu ovih nekretnina. Prijepor predstavlja obradivu površinu, tu se nalaze voćke i to kako onda tako i dan danas. Oni su NF davali gnojivo kad je ona to obrađivala. Također navodi da tu nije nikada bio poljski put već neki interni put samo za njih koji su na tom dijelu imali zemljište i obrađivali isto. Navodi da za prijeći do susjednih parcela ne mora se preko ovih prijepornih već se ide po granici parcele to oni kažu Mejaši. Navodi da danas odnosno nakon smrti NF ove nekretnine koristi upravo tužiteljica, s time da za života NF a kada su roditelji tužiteljice počeli graditi kuću izvršena je ta zamjena zemljišta kako je naprijed naveo i čuo od svojih roditelja. Nikada nije bilo spora oko tog korištenja pa mu nije jasno zašto je to sada sporno. Na upit pun. tužitelja kada je izgrađena kuća roditelja tužiteljice, odg. unazad 50 godina. Na tom dijelu postoji i šterna a koji je napravio upravo pok. otac tužiteljice, a postoji i garaža na tom dijelu koju je također sagradio pok. otac tužiteljice, bila je i štalica za konje dok nije počela gradnja garaže. I dan danas tužiteljica tu sadi i obrađuje, i nitko joj nikada nije osporavao korištenje i posjed koliko on to pamti. Misli da je površine 45 sa 50 ali ne zna točno reći koliko. Na upit 1-tuženice kad je izvršena zamjena, odg. svjedok da on ne zna točno, ali da su mu roditelji rekli da je NF izvršila zamjenu. Na daljnji upit 1-tuženice je li zna za koju nekretninu je izvršena zamjena, svjedok odg. da on to ne zna. Na daljnji upit 1-tuženice je li svjedoku poznato tko je vlasnik susjednih nekretnina sa ovim prijepornim, odg. da ne zna, da se sada ne može sjetiti. Ne zna tko su vlasnici nekretnina koje graniče sa prijeporom a do kojih je vodio ovaj interni put o kojem je iskazivao, ali zna tko su osobe koje su obrađivale te nekretnine, i to neki iz Triblja. Na daljnji upit je li taj interni put bio omeđen gromačom i suhozidom, odg. da nije, nikada. Navodi da je bilo nabacano kamenje, jer su ljudi čistili svoje nekretnine, a to nije bio označen put, već nabacano kamenje. Po tom se kamenju hodalo, a koje je bilo na granici, te je svatko svoje kamenje stavio na svoju parcelu. Granica je bila samo za prilazni put osobama koje su obrađivale te nekretnine. Na prijeporu su rasle voćke koje su sada posječene, jabuke, šljive, danas je smokva. Na daljnji upit da li je okućnica tužiteljice ograđena kamenim zidom, odg. da jeste do ceste ali ne na zapadnoj strani tamo je vrt, te na zapadnoj nema zida. Na daljnji upit na koji način danas dolaze vlasnici parcela do svojih nekretnina, odg. da danas nema ljudi, ne obrađuje se i da nitko ne dolazi. Na upit suca kada navodi da je to kamenje na prijeporu kao interni put kojim su hodali do parcela da navede da li je i danas istovjetno, odg. da je, jer ljudi bi nabacivali to kamenje kada bi kopali. Na upit pun. 5-tuženika da svjedok pojasni kada je naveo da su ljudi koji obrađuju nekretnine hodali po Mejašima dakle granici dviju parcela da navede da i danas postoji neka vidljiva crta odnosno kakav znak da ljudi mogu hodati, odg. da se to nekad obilježavalo na način da je bilo visinski 30 cm kako bi bilo vidljivo kamenje poslagano ali da danas toga više nema jer nije vidljivo i da je sve propalo. Navodi da i danas mogu isto hodati po granici. Svjedok navodi kako je on govorio istinu jer da cijeli život živi na prijeporu i ima neposrednih saznanja i da je sramota da se sada za "šaku sijena" tvrdi suprotno i vode sudski postupci.

28. Iz nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke dipl.ing.geod BF , sud utvrđuje da se prijepor nalazi u [adresa], u [adresa]. Prijepor je u naravi zapadni dio kuće kbr. 20B, garaža-spremište koje se sa zapadne strane naslanja na kuću kbr. 20B, štalica koja se nalazi zapadno od garaže i dvorište ispred garaže, odnosno južno, zapadno i sjeverno. Prijepor koji je tužiteljica prvi pokazala je travnati dio terena južno od štalice koji je sa zapadne strane omeđen suhozidom a na istočnom dijelu tužiteljica pokazuje da prijepor ide do kamena. Prethodno opisani prijepor nalazi se na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Dalje tužiteljica pokazuje prijepor koji se nastavlja na prethodno opisani u smjeru sjevera i na terenu je također travnati dio terena južno od štalice a između štalice i prethodno opisanog prijepora, koji je sa zapadne strane također omeđen suhozidom, koji se nalazi na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Nastavno u smjeru sjevera tužiteljica pokazuje dio garaže- spremišta, dio stepenica koje vode od dvorišta ispred garaže prema dvorištu sa zapadne strane koje je također travnati teren, sve na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] . Sa zapadne strane prethodno pokazanog i opisanog prijepora tužiteljica pokazuje štalicu i preostali dio travnatog terena, koje se nalazi na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Tužiteljica dalje pokazuje prijepor koji se pruža od asfaltirane ceste na jugu i pruža se u smjeru sjevera a na kojem se nalazi travnati dio terena ispred kuće kbr. 20B koji se dijelom nalazi zapadno od ogradnog kameno-betonskog zida, a manjim dijelom istočno od zida, dalje u smjeru sjevera zahvaća dio kuće kbr. 20B i garaže-spremišta, travnati dio terena iza kuće kbr. 20B, šternu i travnati dio terena koji se pruža dalje u smjeru sjevera i sjeverozapada, sve na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Između k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nema vidljivih međnih oznaka. Mišljenje je vještaka kako analogni, grafički katastarski plan, u ovom slučaju k. o. [katastarska općina], izrađen je u izvornom mjerilu 1:2880 pa službeni katastarski plan ne odgovara stanju na terenu. Postupkom poboljšanja katastarskih planova (digitalizacija, vektorizacija, homogenizacija) nije rješena usklađenost podataka katastra i zemljišne knjige sa stanjem u naravi pa je u svrhu evidentiranja stvarnog stanja potrebno izraditi geodetski elaborat za evidentiranje stvarnog položaja pojedinačnih već evidentiranih katastarskih čestica, uz uvjet da postojeće međe na terenu nisu sporne.

29. U postupku je sporno je li tužiteljica nekretnine koje su predmet ovog postupka i to k. č. br. [katastarska čestica] od 10 čhv, k. č. br. [katastarska čestica] od 10 čhv, k. č. br. [katastarska čestica] od 9 čhv k. č. br. [katastarska čestica] od 20 čhv, iz z. k. ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], stekla u vlasništvo nasljeđivanjem kao zakonski nasljednik iza svojih prednika, roditelja DF i ZF, odnosno kao pošteni samostalni posjednik nekretnina više od 20 godina samostalnog posjedovanja. Sporno je je li NF bila izvanknjižna vlasnica navedenih nekretnina, jesu li roditelji tužiteljice prijeporne nekretnine stekli zamjenom sa vlasnicom NF prije više od 50 godina, kao i je li tužiteljica i danas u posjedu navedenih nekretnina, a teret kojih činjenica leži na tužiteljici.

30. Tuženica 1 osporava tužiteljici pravo vlasništva prijepora, navodeći da je upravo tuženica 1 suvlasništvo nekretnina stekla zakonskim nasljeđivanjem iza smrti majke, a koje je i publicirano u zemljišnim knjigama (2016)., osporava da bi bila izvršena zamjena nekretnina, kao i da bi NF bila samovlasnica nekretnina i da bi istima raspolagala u korist prednika tužiteljice, ZF i DF

31. Na temelju dokaza izvedenih u postupku, te iskaza svjedoka UF, GF, KF, HF, ZF, koji su o bitnim činjenicama suglasni pa im sud poklanja vjeru, kao i iskazu same tužiteljice, ovaj sud utvrđuje kako prijepor predstavljaju nekretnine koje se nalaze u neposrednoj blizini kuće tužiteljice, da se radi o obradivoj zemljanoj površini koje su u samostalnom posjedu tužiteljice više od 50 godina koja iste koristi i obrađuje, a ranije bile u posjedu roditelja tužiteljice, kao i da imaju saznanja o tome da su nekretnine stečene zamjenom nekretnina između roditelja tužiteljice i NF unazad više od 50 godina . Svjedoci su suglasni i da je tužiteljica, a ranije njeni roditelji neometana od strane trećih osoba u posjedovanju prijepornih nekretnina i da joj nitko nije osporavao posjed ili vlasništvo kroz cijelo vrijeme posjedovanja prijepora.

32. Tako svjedok MF, susjeda koja živi udaljeno od kuće tužiteljice, iskazuje da joj je oduvijek bilo poznato da je prijepor u vlasništvu roditelja tužiteljice DF i ĐF jer ih je osobno viđala na tim nekretninama , da zna da je jednu od tih nekretnina koja je bila vlasnica NF dala u vlasništvo roditeljima tužiteljice, a oni su njoj u zamjenu dali neke druge nekretnine, da je prijepor travnata površina danas , a nekada roditelji tužiteljice na istima kopali, sadili, imali trsi (a također da je otac tužiteljice na istima izgradio štalu, drvarnicu i garažu a koje su i vidljive na fotografijama na listu spisa 170 i 171), i da nikada nitko nije osporavao ni tužiteljima ni njihovim prednicima vlasništvo i posjed nekretnina, nije nikada nikog drugog vidjela na prijeporu da isti obrađuje ili koristi , dok svjedok ŠF , također susjed tužiteljice od 1975. do danas, potvrđuje kako je njemu osobno otac tužiteljice ĐF rekao da je nekretnine stekao zamjenom sa drugim vlasnicima, a tužiteljica te nekretnine kosi, slaže drva i iste koristi. a na prijeporu roditelji sadili krumpir.

33. Svjedok KF koji živi u selu do, udaljeno od ovih nekretnina otprilike 300 metara, potvrđuje da je osobno vidio i da zna da su roditelji tužiteljice uživali ove nekretnine koje su predmet postupka, otac kopao, sadio salatu, držao kokoše, da je prijepor danas travnati, ima više nekretnina, a na istim su sada zasađene voćke, smokve, šljive, jabuke, te da nije nikad čuo niti vidio da bi netko osporavao posjed i vlasništvo tužiteljici i njenim roditeljima , a isto potvrđuje i svjedok HF također udaljena od nekretnina 200-300 m, da prijepor predstavlja travnatu površinu i nalazi se gledano od kuće tužiteljice prema cesti sa desne strane, i da nema saznanja da bi itko ikada roditeljima tužiteljice ili tužiteljici osporavao posjed ili vlasništvo.

34. I svjedok ZF udaljen od kuće u vlasništvu tužiteljice 50 metara potvrđuje da mu je jako dobro poznato da je prijepor obrađivala upravo NF., da nitko nikada nije NF osporio posjed nekretnina, one su vidljive, te ih je obrađivala i koristila do svoje smrti unazad više od 50 godina da je čuo od oca i majke da je Zora izvršila zamjenu ovih nekretnina, koje predstavljaju obradivu površinu, na kojoj se nalaze voćke i dan danas te da tužiteljica tu sadi i obrađuje, i nitko joj nikada nije osporavao korištenje i posjed koliko pamti.

35. Iako tuženica 1 osporava da bi tužiteljica bila samostalna posjednica prijepornih nekretnina, upravo iz suglasnih iskaza svih saslušanih svjedoka u postupku UF, GF, KF, HF, ZF, ovaj sud utvrđuje da upravo roditelji tužiteljice i nakon njih tužiteljica uživaju prijeporne nekretnine na način da su roditelji ranije sadili krumpire, odlagali drva, držali kokoši, a nakon njihove smrti prijepor neometano koristi i posjeduje tužiteljica, koja isti također obrađuje s time da danas predstavlja travnatu površinu. Svi svjedoci potvrđuju da se prijepor koristi od strane tužiteljice i njenih prednika kojih je jedini i isključivi nasljednik svojih roditelja (otac umro 2011), još od 1967 pa nadalje, te da nitko nikada nije osporavao niti posjed niti vlasništvo nekretnina tužiteljici.

36. Iako svjedoci nemaju osobnih saznanja koje su nekretnine roditelji tužiteljice zamijenili za prijeporne, svi svjedoci suglasno potvrđuju da je zamjena sa vlasnicom NF i izvršena još 1967., i to svjedok UF da je o zamjeni saznala iz pričanja majke tužiteljice koju je osobno poznavala, svjedok ŠF ima saznanja o zamjeni nekretnina iz razgovora s ocem tužiteljice, dok svjedoci U i HF iako nemaju neposrednih saznanja, potvrđuju da se u to vrijeme zamjena nekretnina vršila kao način stjecanja vlasništva, pa moguće i u ovo slučaju, a svjedok ZF osobno vidio kako upravo NF koristi i obrađuje prijeporne nekretnine, te osobno čuo i od oca i majke da je Zora izvršila zamjenu ovih nekretnina.

37. Iskazima ovih svjedoka sud poklanja vjeru, jer imaju osobnih i neposrednih saznanja o tome tko je prijeporne nekretnine koristio, kao i o načinu korištenja nekretnina od strane prednika tužiteljice, kada iskazuju da je otac tužiteljice na istima kopao i slagao drva, a da sada isto predstavlja travnatu površinu, koju koristi isključivo tužiteljica, koju u korištenju nitko ne ometa, i to još od smrti NF.

38. Činjenica da svjedoci spominju i da se na prijeporu nalaze voćke, a koje nisu uočene na nekretninama na dan održavanja očevida, ne dovode u sumnju utvrđenje da prijepor koriste isključivo tužiteljica i prije roditelji ZF i DF, kao i da je prije prijepor obrađivala upravo NF, jer svi saslušani svjedoci u postupku ove odlučne okolnosti potvrđuju, a to je da je nekad na prijeporu se sadio krumpir, kao i da se koristio za slaganje drva i držanje kokoši.

39. Isto tako, kada svjedoci iskazuju da se na prijeporu nalazi garaža i štalica, opisano se odnosi na iskaze svjedoka u stadiju postupka kada je predmet spora bila i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], poljski put, ali u odnosu na koju nekretninu je zahtjev tužiteljica povukla tijekom postupka. Okolnost da svjedoci nisu imali saznanja o tome tko su vlasnici nekretnina s kojima graniče prijeporne, ili postoji li pristupni put do nekretnina s kojima graniče, također ne dovode u sumnju iskaze tih svjedoka, jer takve činjenice nisu odlučne za ocjenu osnovanosti zahtjeva tužiteljice.

40. U situaciji kada svi svjedoci suglasno potvrđuju o dugogodišnjem korištenju i posjedovanju prijepora od tužiteljice i njene obitelji (još od 1967 do danas), a što upućuje na savjesnost posjeda, a također da su nekretnine bile (izvanknjižno) vlasništvo NF, imajući u visu načelo stranačke, a ne materijalne istine, sud ocjenjuje da je tužiteljica predloženim dokazima dokazala i istinitost i zakonitost posjeda, odnosno barem poštenje posjedovanja (osobno i svojih prednika) kroz zakonom propisano vrijeme.

41. Odredbom čl. 160 ZV-a propisano je u st. 1 da vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjega dana vremena potrebnoga za dosjelost, st 2 da u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici.

42. Iako tužiteljica u tužbi navodi da je nekretnine (k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) stekla zamjenom s tuženicima 6 do 8, tijekom postupka iz iskaza tužiteljice, a koji potvrđuju i svi saslušani svjedoci, sud utvrđuje da je zamjena nekretnina zapravo izvršena sa izvanknjižnom vlasnicom NF, još 1967., a da je u posjedu tužiteljice i njenih roditelja od toga dana, pa je za zaključiti da je proteklo više od 40 godina poštenog posjedovanja nekretnine, te su ispunjeni uvjeti iz čl. 159. st 3 ZV-a za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

43. Svi svjedoci u postupku potvrđuju da je navedene nekretnine koristila i uživala NF prije nego je iste zamijenila sa nekretninama u vlasništvu roditelja tužiteljice 1967., pa ovaj sud prihvaća da bi upravo zamjenom sa NF kao izvanjknižnom vlasnicom nekretnine prednici tužiteljice stekli vlasništvo. I tužiteljica u svom stranačkom iskazu potvrđuje da je naslijedila iza smrti roditelja još neka druga zemljišta, i to veći broj, a što sve upućuje na zaključak da su roditelji tužiteljice doista bili vlasnici i nekih drugih nekretnina, koje su dali u zamjenu za predmetne, dakle da je zamjena doista i izvršena.

44. Ovo neovisno od toga što nekretnine koje su predmet ovog postupka, nisu navedene u rješenju o nasljeđivanju iza smrti roditelja tužiteljice, jer se radi o izvanknjižnom vlasništvu, pa prijenos vlasništva nekretnine i uknjižba u zemljišnim knjigama temeljem takve odluke i nije bila moguća.

45. Konačno, činjenica da je tuženica 1 uknjižena u zemljišnim knjigama još 2016. iza svoje prednice pokojne majke, ne ukazuje da bi zahtjev tužiteljice bio neosnovan, u situaciji, kada je tužiteljica dokazala da je vlasništvo stekla na temelju zakona dosjedanjem kao poštena posjednica nekretnina samostalnim posjedovanjem (osobno i putem pravnih prednika) u razdoblju od više od 50 godina, pa je prigovor tuženice 1 u tom pravcu neosnovan.

46. Dakle, u postupku je utvrđeno da su otac i majka tužiteljice zamjenom nekretnina sa izvanknjižnom vlasnicom NF stekli posjed nekretnina, te da su prvobitno roditelji do svoje smrti, a potom tužiteljica izvršavali posjed nekretnina, a da njegov posjed nitko nije osporavao, kao niti tužiteljici cijelo vrijeme poštenog posjedovanja prijepora.

47. Članak 159. st 1 ZV-a propisuje da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari, st 2 da samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja, te st 3 da samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja.

48. Odredbom čl. 18. st 5 ZV-a propisano je da se posjed smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno, st. 3 da je posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada

49. Iz iskaza tužiteljice sud utvrđuje da je poštena posjednica, budući da je od svojih prednika upoznata da su nekretnine stečene zamjenom sa stvarnim izvanknjižnim vlasnicima, a tuženica 1 nije s uspjehom dovela u sumnju poštenje posjeda tužiteljice. Iskaz tužiteljice da je zamjena doista izvršena potvrdili su svi svjedoci u postupku, koji ili su čuli o zamjeni od roditelja tužiteljice, ili samo pretpostavljaju da je zamjena izvršena jer je to bio način stjecanja vlasništva na tom području, pa sud ocjenjuje da je tužiteljica izvedenim dokazima dokazala da kao poštena posjednica koristi nekretnine više od 20 godina, i da je vlasništvo nekretnina stekla dosjelošću, odnosno poštenim posjedovanjem od 1967. pa do 2018. kada joj je posjed osporila tuženica 1.

50. Budući da je tužiteljica izvedenim dokazima dokazala ispunjenje pretpostavki iz odredbe čl. 159. st. 3 ZV-a, odlučeno je kao u točki I izreke presude.

51. Kako je u odnosu na tuženika VF tužba odbačena rješenjem ovog suda posl. br. P- 186/2018 od 5. ožujka 2018., to je zahtjev tužiteljice valjalo odbiti u odnosu na suvlasničke dijelove 18/36 na kojima je uknjižen taj suvlasnik i presuditi kao u točki II. izreke presude.

52. U odnosu pak na protutužbeni zahtjev tuženice 1, ovaj sud ocjenjuje da tužiteljica nema pravni interes zahtijevati da se potvrdi da je suvlasnica nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] od 10 čhv, k. č. br. [katastarska čestica] od 10 čhv, k. č. br. [katastarska čestica] od 9 čhv k. č. br. [katastarska čestica] od 20 čhv, iz z. k. ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u suvlasničkom dijelu 9/36 sukladno sa zemljišnoknjižnim stanjem, budući da je u vrijeme podnošenja tužbe uknjižena u zemljišnim knjigama kao suvlasnica. Pored toga, radi se o utvrđenju postojanja činjenice upisa, a sukladno odredbi čl. 187 ZPP-a ne može se tražiti utvrđenje činjenice (da se potvrdi upis suvlasništva).

53. Odredbom čl. 187. st 1 ZPP-a propisano je da tužitelj može u tužbi tražiti da sud samo utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave, te st 2 da se takva tužba može podići kad je to posebnim propisima predviđeno, kad tužitelj ima pravni interes da sud utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave prije dospjelosti zahtjeva za činidbu iz istog odnosa ili kad tužitelj ima kakav drugi pravni interes za podizanje takve tužbe.

54. Stoga je zahtjev tužiteljice valjalo odbaciti u tom dijelu i riješiti kao točki II. izreke rješenja.

55. Protutužbeni zahtjev tuženice 1 , kojim traži predaju u posjed nekretnine nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] od 10 čhv, k. č. br. [katastarska čestica] od 10 čhv, k. č. br. [katastarska čestica] od 9 čhv k. č. br. [katastarska čestica] od 20 čhv, iz z. k. ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] valjalo je odbiti, jer je sud ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev tužiteljice. Pri tome se ističe i to, da tuženica 1, kao jedan od suvlasnika i nema pravo tražiti predaju cijele nekretnine u samostalan posjed od trećih osoba, kako to traži postavljenim protutužbenim zahtjevom od 23. travanj 202o. te 9. srpanj 2026., jer nije dokazala ispunjenje pretpostavki iz čl 46. st 2 ZV-a.

56. Odredba čl. 51. st 2 ZV-a propisuje da svaki suvlasnik ima glede cijele stvari pravo postavljati protiv svakoga one zahtjeve koje može staviti vlasnik stvari, s time da predaju cijele stvari u posjed može od trećega zahtijevati samo prema obveznopravnim pravilima o nedjeljivim obvezama.

57. Tuženica 1 je konačno postavljenim protutužbenim zahtjevom zatražila predaju u posjed cijele nekretnine , iako kao suvlasnik nekretnine, nije dokazala da ima ovlaštenje ostalih suvlasnika da joj cijela stvar bude predana u posjed, pa je protutužbeni zahtjev u tom dijelu neosnovan i iz tog razloga , te je valjalo presuditi kao u točki III. izreke presude.

58. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1 ZPP -a. Parnični trošak tužitelja prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika sastoji se od troška sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura ( Tbr. 7. t. 1 Tarife), odgovora na protutužbu u iznosu od 200,00 eura ( Tbr. 8. t. 1 Tarife), pristupa na ročište od 6. veljače 2020., 1. kolovoza 2024 , 2. kolovoza 2024. u iznosu od 50,00 eura svako ( Tbr. 9. t. 5 Tarife) ročišta od 15. veljače 2022., 9. ožujka 2022., 8. travanj 2022.

12. studeni 2025., 11. veljače 2026., 30. lipnja 2026., 23. srpanj 2026 . u iznosu od 200,00 eura svako ( Tbr. 9. t1 Tarife), podneska od 4. rujan 2018., 19. lipanj 2026. u iznosu od 50,00 eura svaki ( Tbr 8.. t 4 ) podneska od 19. lipanj 2026. u iznosu od 200,00 eura ( Tbr 8.. t 1 ) sve uvećano za trošak očevida u iznosu od 460,14 eura kao i sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 53,09 eura , te odgovor na protutužbu u iznosu od 55,00 eura , presudu u iznosu od 110,00 eura, odnosno sveukupno 2.928,23 eura, te je valjalo presuditi kao u točki IV. Izreke presude

59. U preostalom dijelu zahtjev tužiteljice nije osnovan jer je postavljen u previsokom iznosu, kao i jer troškovi dostave javnog bilježnika nemaju teretiti tuženicu 1, pa je u tom dijelu zahtjev za nadoknadu troškova postupka valjalo odbiti kao neosnovan, i presuditi kao u točki V. izreke presude.

U Rijeci 23. rujna 2026.

Sutkinja:

Danijela Mandekić Lerga

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem je presuda objavljena ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Presuda na temelju priznanja može se pobijati zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka ili zbog toga što je izjava o priznanju dana u zabludi ili pod utjecajem prisile ili prijevare.

Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

- pun. tužitelja-protutuženika

- 1-tuženici-protutužiteljici

- privremenom zastupniku 2-tuženice

- tuženicima 3 i 4.2

- 5-tuženiku