Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Bujama-Buie

Buje, Istarska 1

Repubblica di Croazia

Tribunale Comunale di Pisino

Sezione distaccata di Buje-Buie

Buie, Via dell’ Istria 1

Poslovni broj P-547/2026-41

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, po sutkinji: Margareta Vivoda, u pravnoj stvari tužiteljica: 1. ĆŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] 37 i 2. CŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], obje zastupane po punomoćniku Tomislavu Bilobrku, odvjetniku iz Umaga, protiv tuženika: VŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima Ivanu Šalini i Boži Vrkiću, odvjetnicima u Zadru, radi utvrđenja ništetnosti pravnog posla, nakon održane i zaključene glavne rasprave u nazočnosti punomoćnika tužiteljica 31. kolovoza 2026. godine, dana 23. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnim ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen 2. rujna 2005. godine između RŠ rođene Ć, pok. C iz [adresa], rođena **.**.1927. kao primateljice uzdržavanja i LŠ pok. V, iz [adresa] 24, rođena 16. 0.1961. te VŠ FŠ pok. R, rođen **.**.1955. kao davatelja uzdržavanja, sastavljen u obliku javnobilježničkog akta pred javnim bilježnikom u Bujama Snježani Nazarević, broj OU-544/05 od 02. rujna 2005.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljicama ĆŠ i CŠ naknadi ukupno prouzročeni trošak parničnog postupka od 2.287,08, sa zateznim kamatama koje na ukupan iznos troškova parničnog postupka teku počev od dana donošenja presude pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Tuženik se odbija sa zahtjevom za naknadu parničnog troška.

Obrazloženje

1. U predmetu posl. br. P-764/18 tužitelj VŠ je protiv tuženika: 1. ŠŠ, 2. ĆŠ i 3. CŠ podnio dana 11. travnja 2018. godine tužbu radi utvrđenja da je tužitelj vlasnik u 17/30 dijela k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], što su tuženici dužni priznati i trpjeti da se tužitelj, temeljem pravomoćne presude upiše kao vlasnik opisane nekretnine u 17/30 dijela, uz istovremeno brisanje navedenog suvlasničkog dijela sa imena tuženih.

Tužitelj tvrdi da je vlasništvo na naprijed navedenoj nekretnini stekao nasljeđivanjem svojeg pok. brata FŠ pok. R, i to kao nasljednik u čiju da su korist preostali nasljednici, a kako da je to vidljivo iz zapisnika sačinjenog pred javnim bilježnikom Aleksandrom Micelli dana 28. ožujka 2018. pod posl. br. O-3184/17, UPP/OS-5/18, odrekli nasljedstva. Pokojni FŠ da je bio suprug pok. AŠ koja je umrla **.**.2014. Iza njene smrti, za života pok. FŠ, iz tužitelju nepoznatog razloga, nije proveden ostavinski postupak. Međutim, s obzirom na oporuku pok. AŠ, s kojom pok. FŠ nije imao djece, a koja oporuka je sačinjena 02. kolovoza 2006., jedini nasljednik je upravo pok. FŠ. Pok. FŠ je, umro nakon AŠ, odnosno, pune tri godine nakon njene smrti, točnije, 14. prosinca 2017. Dakle, pok. FŠ je opisanu nekretninu stekao nasljeđivanjem svoje pok. supruge AŠ, kao jedini nasljednik i, u krajnjem slučaju, s obzirom da je između pok. AŠ i njega kao davatelja uzdržavanja zaključen ugovor o doživotnom uzdržavanju sa pok. NŠ, a koji ugovor da je potvrđen od strane javnog bilježnika Snježane Nazarević iz Buja pod posl. br. OU-544/05-1 od 02. rujna 2005., jedan dio predmetne nekretnine da je stekao i s osnova bračne stečevine. Međutim, u ostavinskom postupku iza smrti pok. AŠ rođ. NŠ tuženici su "zatajili" da je pok. FŠ umro pune tri godine nakon njene smrti, kao i postojanje oporuke od 02. kolovoza 2006. Temeljem takvog ponašanja, svakako nezakonitog i prijevarnog, od strane tuženika javni bilježnik Željko Krajina je donio rješenje posl. br. O-224/18, UPP/OS-17/18-3 kojim se tuženici proglašavaju nasljednicima iste u cijelosti, i to u odnosu na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Tužitelj je na miran način pokušao s tuženicima postići dogovor oko predmetnog spora, međutim, tuženici nisu željeli ni čuti za takvu mogućnost, pa da su čak zabranili tužitelju doći u predmetnu nekretninu kako bi uzeo osobne stvari svog pok. brata FŠ. Stoga, tužitelj podnosi tužbu sa zahtjevom radi utvrđenja da je tužitelj vlasnik u 17/30 dijela k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], što su tuženici dužni priznati i trpjeti da se tužitelj, temeljem pravomoćne presude upiše kao vlasnik opisane nekretnine u 17/30 dijela, uz istovremeno brisanje navedenog suvlasničkog dijela sa imena tuženih.

2. Tuženik ŠŠ priznaje tužbeni zahtjev.

3. Tužene ĆŠ i CŠ protive se tužbi i tužbenom zahtjevu.

3.1. Tuženice ĆŠ i GŠ podnose protutužbu 11.10.2018. U navodima protutužbe tužene ističu da je Ugovor o doživotnom uzdržavanju između pokojne RŠ kao primateljice uzdržavanja i pokojne LŠ te pokojnog FŠ kao davatelja uzdržavanja pravno nevaljan. U vrijeme sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju 2. rujna 2005. godine pokojna IŠ zbog svog zdravstvenog stanja nije imala poslovnu sposobnost koja se traži za zaključenje ugovora. Stoga je ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen protivno prisilnim propisu iz čl. 56. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, NN 53/91, 73/91.111/93, 3/94, 7/96, 112/99, 88/01 dalje ZOO/91. Radi se o ništetnom (ništavom) pravnom poslu, prema čl. 103. st. 1. ZOO/91. Tužene/protutužiteljice jesu zainteresirane osobe, u skladu s odr. čl. 109 ZOO/91 i podnose protutužbu sadržaja kao u izreci.

4. Tužitelj/protutuženik protivi se protutužbi u cijelosti. Protivi se da bi pokojna IŠ u vrijeme zaključenja ugovora o doživotnom uzdržavanju bila nesposobna shvatiti značaj svojih postupaka, te da ista nije imala poslovnu sposobnost. Ovakve prigovore, osporavati pravni posao koji je pokojna IŠ zaključila za života, u slučaju da su smatrali da je to ništetan pravni posao, isti su mogli i morali to osporavati za vrijeme trajanja ostavinskog postupka iza njezine smrti.

5. Rješenjem suda posl. br. P-556/2019-40 od 21. srpnja 2021. godine sud je odlučio odvojeno raspravljati o protutužbi.

6. Rješenjem poslovni broj P-556/2019-41 od 30. srpnja 2021. godine prekinut je postupak po tužbi VŠ protiv tuženika ŠŠ, OŠ i CŠ do pravomoćnog okončanja ovog parničnog postupka s obrazloženjem u bitnome da je odluka u tom predmetu ovisi o prethodnom rješenju pitanja je li ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen dana 5. rujna 2005. godine između pokojne RŠ kao primateljice uzdržavanja i pokojne LŠ i FŠ kao davatelja uzdržavanja ništetan.

7. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljica na utvrđenje ništetnim ugovora o doživotnom uzdržavanju od 2. rujna 2005. godine sklopljen između RŠ rođene Ć, pok. C iz [adresa], rođena **.**.1927. kao primateljice uzdržavanja i LŠ pok. V, iz [adresa], rođena 16. 0.1961. te FŠ pok. R, rođen **.**.1955. kao davatelja uzdržavanja, sastavljen u obliku javnobilježničkog akta pred javnim bilježnikom u Bujama Snježani Nazarević, broj OU-544/05.

8. Tužiteljice su djeca pokojne RŠ i imaju pravni interes za podnošenje tužbe na ništetnost ugovora o doživotnom uzdržavanju.

9. Radi utvrđenja pravnorelevantih činjenica u postupku su izvedeni dokazi uvidom u sve isprave u spisu, preslik oporuke (str. 9), zk izvadak (str. 12), pročitan je ugovor o doživotnom uzdržavanju (str. 19-22), medicinska dokumentacija (str. 44-49), medicinska dokumentacija (str. 101-120), provedeno je vještačenje pokojne RŠ, te je pročitan nalaz i mišljenje vještaka psihijatra, vještak je saslušan na ročištu, izvršen je uvid u predmet poslovni broj P-323/99, O-224/2018, O-313/07, O- 3184/2017. Pregledane su se sve ostale isprave u spisu. Saslušani su svjedoci ČŠ i PŠ.

10. Da su tužiteljice kćerke pokojne RŠ utvrđeno je uvidom u ostavinski spis poslovni broj O-313/07 i Rješenje o nasljeđivanju posl. br. O-313/07 od 9. listopada 2007. godine. Pokojna AŠ je bila sestra tužiteljica. U tom ostavinskom postupku predmetni ugovor o doživotnom uzdržavanju se ne spominje.

11. Uvidom u predmet posl. br. O-224/2018 utvrđeno je da je AŠ preminula **.**.2014. godine, da su njezinim nasljednicima proglašeni ŠŠ, ĆŠ i CŠ, brat i sestre pokojne.

12. Uvidom u predmet posl. br. O-3184/2017 utvrđeno je da je FŠ preminuo **.**.2017. godine i njegovim nasljednikom je proglašen ovdje tuženik.

13. Uvidom u predmet posl. br. P-323/99 utvrđeno je da je brak zaključen dana 17. kolovoza 1985. između pokojne AŠ i FŠ razveden presudom posl. br. P-323/99-5 od 26. kolovoza 1999. godine.

14. Nije sporno da su pokojna IŠ kao primateljica uzdržavanja i pokojni LŠ i FŠ kao davatelji uzdržavanja dana 2. svibnja 2005. godine zaključili ugovor o doživotnom uzdržavanju, a predmetom imovine primateljice uzdržavanja je i suvlasnički dio nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] kuća, štala i dvorište k. o. [katastarska općina] u 7/30 dijela.

15. Iz medicinske dokumentacije u spisu za pokojnu KŠ je utvrđeno da je već 27. siječnja 2005. godine pa do 9. veljače 2005. godine pokojna IŠ bila u OB Pula, Odjel za živčane bolesti. Kod radiološke obrade CT mozga vidljiva je bila atrofija mozga i ostale promjene na mozgu. Na odjel u bolnici je bila primljena radi dezorijentacije, zatajenja mnestičkih funkcija mozga, dementne slike stanja, uz slabiju mogućnost ishrane. U nekoliko navrata je bila pala, radi veće mogućnosti nestabilnosti kod hoda. Odobrena joj je kućna fizikalna terapija i higijenske gaćice pelene, radi inkontinencije. Nakon izlaska iz bolnice, pokojna IŠ je bila na pregledima u bolnici, bez poboljšanja općeg stanja, sa uočenim vrtoglavicama, bolovima pogoršanje neurološkog i fizičkog stanja, kako je sve opisano u medicinskoj dokumentaciji (str. 101-120). Dana 27. siječnja 2005. godine postavljena joj je dijagnoza Dementia incip, str 120.

16. ČŠ, rođ. **.**.1957. je poznavao LŠ, FŠ i LŠ mamu koju su zvali IŠ, a ime ne zna. FŠ je svaki dan dolazio kod njega i supruge na kavu, bili su susjedi i živjeli su na udaljenosti od 60 m od njih. FŠ i LŠ su živjeli sa pok. mamom od LŠ u kući od LŠ mame, ne zna od kada, ali sve do njezine smrti. On je LŠ mamu znao iz viđenja jer nije išao kod njih u kuću. Bio je svojom suprugom FŠ, LŠ i NŠ kod javnog bilježnika, ne zna kada, prije koliko godina, jer su ga oni zamolili da ide. Rekli su mu da će uzdržavati i KŠ i da će im ona pustiti stan, to mu je rekla IŠ. Ne zna koliko je godina imala tada IŠ i koliko je vidio kod javnog bilježnika ona je sve razumjela o čemu se radi. Zna da su normalno pričali kod javnog bilježnika. Drugog se ne sjeća. Ne zna da li je je IŠ bila dementna i da li je zaboravljala, jer je nije dobro poznavao. Na ponovni upit tko mu je rekao da će IŠ pustiti stan LŠ i FŠ, naveo je da su mu to rekli LŠ i FŠ, da trebaju uzdržavati KŠ i da će im ona pustiti stan. Kada mu je pojašnjeno da je u ranijem dijelu iskaza rekao drugačije, da mu je to rekla IŠ, naveo je da se više ne sjeća tko mu je što rekao, ali je i naveo da su mu to rekli da će uzdržavati KŠ i da će IŠ pustiti stan, FŠ i LŠ. IŠ im to nije rekla, njemu i supruzi, ali je IŠ to rekla kod javnog bilježnika. Kada je bio upitan da li je to čuo, ponovno je naveo da se malo sjeća kad su prošle tolike godine. Ne sjeća se da li je javni bilježnik čitao ugovor o doživotnom uzdržavanju. Ne sjeća se da li je IŠ bila u bolnici prije zaključenja ugovora o doživotnom uzdržavanju.

17. PŠ, rođ. **.**.1959. je iskazala da se sjeća kad su ona i suprug bili kod javnog bilježnika kad su pok. IŠ, LŠ i FŠ zaključivali ugovor. Pozvali su ih FŠ i LŠ da budu svjedoci. Oni su bili rekli da ako oni budu uzdržavali staru da će im ona ostaviti stan, mama od LŠ. Mamu od LŠ je viđala, bile su susjede, znale su se vidjeti u trgovini. Ona je bila svjesna kad je to potpisala, (ugovor) a na upit kako to zna, rekla je da zna jer su se viđale u trgovini. Ona nije čula da bi IŠ rekla da želi ostaviti stan. Ne sjeća se ničega kod javnog bilježnika osim da su potpisali kao svjedoci. Svi skupa su bili unutra kod javnog bilježnika, ne sjeća se da bi javni bilježnik razgovarao sa NŠ. Zna da je IŠ bila bolesna, ali inače je pričala lijepo. Ne sjeća se da li je IŠ bila u bolnici prije nego što je zaključila ugovor o doživotnom uzdržavanju.

18. Sud je iskaze ovih svjedoka ocijenio nevjerodostojnima i iskazi su bili površni, te kraj materijalnih dokaza u spisu, sud ne vjeruje da svjedoci nisu primijetili kod pokojne RŠ neuobičajena ponašanja. Da i nisu, to ne mijenja odluku suda, budući materijalni dokazi u spisu i provedeno medicinsko (psihijatrijsko ) vještačenje daju i više nego dovoljno osnova da sud utvrdi da pokojna IŠ u vrijeme zaključenja ugovora o doživotnom uzdržavanju, a obzirom na svoje zdravstveno stanje nije bila u mogućnosti takav ugovor zaključiti, niti shvatiti njegove pravne posljedice.

19. U postupku je provedeno medicinsko vještačenje po vještaku psihijatru Tanji Kosec, specijalist psihijatrije, subspecijalist psihijatrije - dječje i adolescentne psihijatrije, stalni sudski vještak iz područja psihijatrije. Vještak je bio obvezan razmotriti medicinsku dokumentaciju koja prileži predmetu i očitovati se da li je pokojna IŠ, obzirom na svoje zdravstveno stanje bila sposobna zaključiti ugovor o doživotnom uzdržavanju, dana 2. rujna 2005. godine, te da li je ona u vrijeme sklapanja ugovora bila sposobna shvatiti značenje ugovora o doživotnom uzdržavanju od 2. rujna 2005. godine i razumjeti njegove pravne učinke na njezina prava i obveze te pritom upravljati svojom voljom.

20. Vještak psihijatar je dostavila nalaz i mišljenje u kojem je u bitnome ustvrdila da pri procjeni stanja svakog gerijatrijskog bolesnika posebnu pozornost treba obratiti kognitivnom statusu, kao bitnoj sastavnici procjene kapaciteta za odlučivanje koji ima značajne implikacije kod razmatranja posljedica određenih aktivnosti. Uvidom u sp is se doznaje kako je pokojna IŠ rođena **.**.1927. godine, a preminula **.**.2007. godine u dobi od 80 godina. Bila je udata za DŠ koji je preminuo **.**.2002. godine. U braku je rođeno četvero djece: kćer ĆŠ rođena 1951.; sin ŠŠ rođen 1956.; kćer CŠ rođena 1958, i kćer BŠ rođena 1961. Prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji pokojna IŠ imala je višestruke kronične zdravstvene tegobe: stabilnu anginu pektoris, povišen krvni tlak, kardiomiopatiju, stenozu mitralne valvule, šećernu bolest, atrofiju mozga, organski psihosindrom, subarahnoidalnu cistu, ventrikulomegaliju, cerebrovaskularnu insuficijenciju, encefalopatiju, te normotenzivni hidrocefalus. Navedene zdravstvene tegobe odnose se u značajnoj mjeri na mozak koji kontrolira sve živčane funkcije u tijelu i stoga se smatra najvažnijim ljudskim organom. Atrofija mozga je bolest koja se događa kada dolazi do gubitka živčanih veza i funkcija u mozgu. Živčane stanice mozga (neuroni) propadaju, a veze između njih se gube ili smanjuju, odnosno postupno propadaju. Atrofija mozga je bolest koja utječe na sve životne funkcije, propale živčane stanice nemaju mogućnost obnove. Kao posljedica atrofije mozga nastaje demencija koja se definira kao gubitak ili smanjena sposobnost pamćenja i mišljenja, koncentracije, sposobnost planiranja i učenja (kognitivna sposobnost je često ograničena do te mjere da osoba nije u stanju normalno obavljati svakodnevne aktivnosti). Psihoorganski sindrom je mentalni poremećaj uzrokovan organskim oštećenjem mozga uz kognitivne deficite i poteškoće s pamćenjem, a karakterizira ga kombinacija tri glavna simptoma – smanjenje intelektualnih sposobnosti, slabljenje pamćenja i emocionalna nestabilnost. Psihoorganski sindrom sa razvojem demencije predstavlja skupinu simptoma uzrokovanih bolešću mozga. Kroničnog je i progresivnog tijeka, nije ga moguće izliječiti. Unatoč liječenju, u slučaju da je prepoznat, nije dostupan značajnijoj korekciji. Moždano tkivo propada pa time i tzv. više kortikalne funkcije - pamćenje, mišljenje, orijentacija, razumijevanje, prosudba. Što se tiče svijesti, očuvana je njena budnost, dok su os tale komponente narušene - svjesnost prema sebi i drugima, prema okolini, mogućnost usmjeravanja pažnje, preuzimanje i pohrana informacija, deficit je u rasuđivanju i prosudbi. Prisutne su , dakle, postepene promjene u cjelokupnom doživljavanju realiteta. Osoba može biti povodljiva, može ju se lako zbuniti ili smesti, može biti slabo orijentirana prema sebi, drugima, vremenu i prostoru - dakle, promijenjena je sposobnost upravljanja svojom voljom. Poremećeno je poimanje zbilje koje je ranije bilo temeljeno na iskustvu i mišljenju - time je poremećena sposobnost planiranja i organiziranja. Svemu navedenom je pridruženo i emocionalno doživljavanje koje se manifestira kao djelomično ili potpuno nekritično socijalno ponašanje. Npr. može se raditi o nekritičnoj privrženosti ili nekritičnoj svadljivosti i paranoidnosti. Poremećena je i motivacija jer se ne temelji više toliko na iskustvu. Promijenjeno je i raspoloženje koje može varirati od nekritično dobrog raspoloženja do nekritične svadljivosti. Arahnoidalne ciste su benigna cistična proširenja subarahnoidalnog prostora ispunjena cerebrospinalnom tekućinom. Dugogodišnji rast ciste i kompresija na moždani parenhim uzrok su kognitivnih smetnji pacijenta. Ventrikulomegalija je proširenje moždanih komora kao posljedica atrofije mozga odnosno gubitka volumena njegova parenhima, kao i promjene u glijalnim stanicama i mijelinizaciji neurona, što dovodi do smanjene elastičnosti tkiva u mozgu. U starom ljudskom mozgu može doći do promjena koje predstavljaju kompenzacijsku ekspanziju prostora ispunjenog cerebrospinalnom tekućinom što se naziva hidrocefalus i opisan je u pokojničinim zdravstvenim tegobama. Cerebrovaskularna insuficijencija je bolest u kojoj je kronično poremećena prokrvljenost žila tijela. To dovodi do smanjenja opskrbe kisikom i hranjivim tvarima u mozgu. Pojavljuje između ostalih kod starijih od 60 godina, kod bolesnika sa šećernom bolesti i kod bolesnika s povišenim krvnim tlakom. Encefalopatija je naziv za poremećaj i oštećenje funkcije velikog mozga. Iz svega navedenog, ugovor o doživotnom uzdržavanju očito je napisan u vrijeme kad je ostaviteljica bila dementna. Navedena objašnjenja psihičkih promjena kao što su gubitak ili smanjena sposobnost pamćenja i mišljenja, koncentracije, sposobnost planiranja i učenja (kognitivna sposobnost je često ograničena do te mjere da osoba nije u stanju normalno obavljati svakodnevne aktivnosti). kod ostaviteljice, s velikim utjecajem na obiteljske odnose u iznesenom slučaju, ukazuju da je njezina sposobnost za rasuđivanje u smislu racionalnog shvaćanja svoje situacije te značenja i posljedica svojih djela bila na bitan način oštećena. Obzirom da je psihoorganski sindrom sa dementnim razvojem skup simptoma koji označavaju propadanje moždanog tkiva vrlo postepeno i progresivno, tkivo može postepeno propadati mjesecima i godinama, pok. gđa. IŠ je od ovog poremećaja oboljela prije potpisivanja spornog Ugovora. Isto znači da je njen doživljaj realiteta bio promijenjen.

Pokojna IŠ s obzirom na svoje zdravstveno stanje nije bila sposobna zaključiti ugovor o doživotnom uzdržavanju dana 2. rujna 2005. godine. Pokojna IŠ u vrijeme njegovog sklapanja nije bila sposobna shvatiti značaj Ugovora o uzdržavanju od 2. rujna 2005. niti je mogla razumjeti njegove pravne učinke na njezina prava i obveze te pritom upravljati svojom voljom.

21. Tuženik prigovara nalazu i mišljenju vještaka psihijatrijske struke odnosno zaključku vještaka da pok. IŠ nije bila sposobna zaključiti ugovor o doživotnom uzdržavanju kao ni shvatiti značaj zaključenja Ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen dana 02.rujna 2005.godine. Suprotno nalazu i mišljenju imenovanog vještaka, tuženik je mišljenja da je pok. IŠ bila sposobna shvatiti značaj svojih postupaka prilikom zaključenja Ugovora o doživotnom uzdržavanju dana 02.rujna 2005.godine.Ta činjenica, između ostalog, utvrđena je i u ostavinskom postupku iza njene smrti u kojem postupku njeni nasljednici nisu problematizirali valjanost pobijanog Ugovora. Ovaj Ugovor je, sukladno odredbama Zakona o javnom bilježništvu, pročitan i rastumačen je pok. L od strane javnog i to pred svjedocima pa tek nakon što su se uvjerili da ista shvaća značaj toga Ugovora potvrđen je od strane javnog bilježnika. Stoga tuženi smatra da je sud morao ove svjedoke saslušati prije određivanja vještačenja u ovoj pravnoj stvari pa se predlaže sudu saslušati ih i nakon toga pozvati vještaka da se očituje na prigovore na Nalaz i mišljenje odnosno da li njihovi iskazi utječu na eventualno drugačiji zaključak u pogledu sposobnosti pok. RŠ.

22. Tužiteljice nemaju primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka.

23. U odnosu na ostale navode iz podneska tuženika tužiteljice ističu da je netočno da je navodna činjenica da je pokojna IŠ bila sposobna shvatiti značaj spornog ugovora o doživotnom uzdržavanju bila utvrđena u ostavinskom postupku vođenom povodom njene smrti jer predmet ostavinskog postupka nije ni moglo biti utvrđivanje činjenice o sposobnosti pokojne RŠ da shvati značaj tog pravnog posla. Kako je navedeno predmetni ugovor o doživotnom uzdržavanju u ostavinskom postupku iza pokojne RŠ nije spominjan. Nadalje, tužiteljice ističu da činjenica da je pri sklapanju tog ugovora pred javnim bilježnikom poštivana formalna procedura sastava tog ugovora, te da je taj ugovor pročitan i rastumačen nema nikakav utjecaj na sposobnost shvaćanja pravnih posljedica tog ugovora od pokojne RŠ.

24. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka stručnim i objektivnim, te je vještak saslušan na ročištu za glavnu raspravu od 31. kolovoza 2026. godine, na koje tuženik nije pristupio. U bitnome je istakla da u cijelosti ostaje kod svog nalaza i mišljenja. Prema otpusnom pismu hospitalizacije koja je trajala od 27.1.2005. do 9.2.2005. razvidno je da gospođa pokojna F procijenjena dijagnozama akutni i prolazni psihotični poremećaj, organski psihosindrom, atrofija mozga, subarahnoidalna cista, frontotemporalno lijevo, vetrikulomegalija i ostale somatske bolesti. Prema navedenom jasno se može zaključiti da je kod gospođe bila evidentirana atrofija mozga, koja utječe na sve životne funkcije radi propadanja živčanih stanica koje nemaju mogućnost regeneracije. Uslijed navedenog dolazi do gubitka ili smanjene sposobnosti pamćenja i mišljenja, koncentracije, te sposobnosti planiranja i učenja. Atrofija mozga je progresivno stanje koje u konačnici vodi u demenciju i zaboravnosti te propadanje svih mentalnih funkcija, a njezin nastanak počinje i više godina prije postavljanja same dijagnoze. Za početno stanje kod pacijenta je karakteristično da postepeno drugačije počinje doživljavati realitet, odnosno svijet i ljude oko sebe što se početo može manifestirati na promijenjeno emocionalno doživljavanje realiteta. Kasnije dolazi do propadanja kognitivnih funkcija i svega ostalog što je na početku navedeno. Dakle u tom vremenu je gospođa bila i psihički i fizički značajnog narušenog zdravstvenog zdravlja. Ona u kritično vrijeme nije mogla zaključiti ugovor o doživotnom uzdržavanju niti je bila svjesna tog ugovora i posljedica, nije bila svjesna shvatiti značenje ugovora i razumjeti njegovo pravne učinke u odnosu na njena prava i obveze. Na upit punomoćnika tužiteljica odgovorila je da i to što je ugovor bio pročitan pokojnoj od strane javnog bilježnika, i pred svjedocima uopće nema utjecaja na nalaz i mišljenje vještaka. Ni javni bilježnik ni svjedoci kao laici ne moraju nužno prepoznati psihički poremećaj o kojem je govorila.

25. Sud nije saslušavao predložene svjedoke na predložene okolnosti zato što medicinska dokumentacija u spisu i nalaz vještaka psihijatra, koji je nalaz vještak sačinio upravo vodeći se egzaktnom medicinskom dokumentacijom nije dovedeno u pitanje, a saslušani svjedoci, bez obzira na njihov iskaz sud ne bi doveli u sumnju da bi nalaz vještaka mogao biti drugačiji. Već i iz same medicinske dokumentacije u spisu, i sud, bez obzira na izostanak stručnog znanja u području neurologije i psihijatrije , može zaključiti da je opće zdravstveno stanje pokojne bilo takvo da ona nije mogla zaključiti ugovor o doživotnom uzdržavanju te nije mogla shvatiti pravne posljedice tog ugovora. Njezina dijagnoza "dementio" utvrđena je još u mjesecu siječnju 2005. godine, a kako je navedeno u medicinskoj dokumentaciji u spisu i otpusnom pismu. Također, kod prijema u bolnicu u siječnju 2005. godine utvrđena je i atrofija mozga Stoga je sud u cijelosti nalaz i mišljenje vještaka prihvatio i taj dokaz, u ukupnosti sa ostalim materijalnim dokazima je bio osnov za prihvaćanje tužbenog zahtjeva. Saslušanje svjedoka je, dakle, pored vrlo jasnog nalaza i mišljenja vještaka psihijatra u kojem je opisana narav i tijek duševnog stanja pokojne RŠ, o medicinske dokumentacije posve suvišno. Svjedoci nisu sposobni svjedočiti o psihičkim sposobnostima RŠ u trenutku sklapanja ugovora. Kako je navedeno stoga i vještak nije pozivan u sud radi neposrednog saslušanja, jer jasnih primjedbi na njegov nalaz nije bilo, a prijedlog tuženika koji je ranije obrazložen sud nije uvažio.

26. Tuženik i dalje smatra da je tužba tužiteljice neuredna s obzirom da u postupku nisu obuhvaćeni svi nasljednici pok. RŠ koji su u položaju nužnih i jedinstvenih suparničara. Stoga, tuženik, predlaže odbaciti tužbu tužiteljice i obvezati je na naknadu prouzročenog parničnog troška tuženiku.

27. U odnosu na prigovor neurednosti tužbe jer da u postupku nisu obuhvaćeni svi nasljednici pokojne RŠ, tužiteljice napominju da su u odnosu na tužbu tuženika podnijele tzv. prejudiciranu protutužbu iz čl. 189. st. 1. ZPP-a o čijem rješavanju ovisi odluka o tužbenom zahtjevu kojeg je postavio tuženik protiv tužiteljica i RŠ ĆŠ. U tom postupku tuženik tvrdi da je on jedini nasljednik svog brata pokojnog FŠ, a ovaj da je jedini nasljednik pokojne AŠ. Sporni ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopili su IŠ kao primatelj uzdržavanja te pokojna LŠ i pokojni FŠ kao davatelji uzdržavanja. Dakle, svi iz tog ugovora su preminuli, a ovdje tužiteljice su podnijele prejudicijalnu protutužbu upravo protiv tuženika VŠ, pa nije jasno koga su i zašto trebali obuhvatiti tužbom na pasivnoj strani. Pri tome ističu da je ŠŠ u postupku po tužbi tuženika priznao njegov tužbeni zahtjev te izjavio da se ne smatra nasljednikom pokojne LŠ, a nužno suparničarstvo ne postoji na aktivnoj strani što znači da tužiteljice ne mogu prisiliti ŠŠ da s njima bude tužitelj. Osim toga, ugovorom o doživotnom uzdržavanju ŠŠ nije dobio nikakvu imovinu ili preuzeo neko pravo ili obvezu nego to mogu biti jedino davatelji uzdržavanja, a tuženik tvrdi da je on njihov konačni pravni sljednik.

28. Ovako jasno iznijete navode po tužiteljicama prihvaća sud, te tužbu smatra urednom i po tužbi je sud postupao. O tome i u odluci Gž-82572023-2, t. 8. i 9.

29. U vrijeme zaključenja ugovorâ o doživotnom uzdržavanju 2. rujna 2005. na snazi je bio Zakon o obveznim odnosima (»Narodne novine«, br. 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01., dalje ZOO/91) koji je u čl.103.st.1. propisivao da je ugovor, koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva ništav, ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu sankciju ili ako zakon o određenom slučaju ne propisuje što drugo. Na ništavost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba (čl.109. ZOO/91). Isti zakon je u pogledu sposobnosti za sklapanje ugovora propisivao da je za sklapanje pravovaljanog ugovora potrebno da ugovaratelj ima poslovnu sposobnost koja se traži za zaključenje tog ugovora (čl.56.st.1. ZOO).

30. Citirane relevantne odredbe ZOO/91 su jasne a za ocjenu pravne valjanosti osporenog ugovora o doživotnom uzdržavanju s aspekta poslovne sposobnosti koja se zahtijeva za sklapanje takvih ugovora, potrebno utvrditi da li je pok. IŠ u vrijeme sklapanja ugovora, a s obzirom na njeno zdravstveno stanje, imala poslovnu sposobnost koja se zahtijeva za sklapanje tih ugovora.

Sama poslovna sposobnost fizičkih osoba nije bila izrijekom uređena ZOO/91 na način kako to sada uređuje ZOO/05 koji u čl.18. st.1. određuje da poslovno sposobna osoba može vlastitim očitovanjima volje stvarati pravne učinke, i da ju stječe punoljetnošću (st.2.), te da će umjesto osobe koja nema poslovnu sposobnost očitovati svoju volju njezin zakonski zastupnik ili skrbnik (st.4.). To nikako ne znači da prije stupanja na snagu ZOO/05 nije bila potrebna poslovna sposobnost, što jasno proizlazi iz prethodno citiranih odredaba ZOO/91, kao i da je i tada bila potrebna za fizičke osobe koje takvu sposobnost nemaju, da volju treba očitovati njezin zakonski zastupnik ili posebni skrbnik.

Sud stoga u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje vještaka sa zaključkom da pok. IŠ uslijed svog zdravstvenog stanja u vrijeme sklapanja osporenog pravnog posla nije bila sposobna vlastitim očitovanjima volje stvarati pravne učinke odnosno nije bila poslovno sposobna, a pri tome nije bila ni zastupana po zakonskom zastupniku odnosno skrbniku čime su ti pravni poslovi sklopljeni protivno prisilnom propisu iz čl.56.st.1. ZOO/91 odnosno uslijed čega je pravni posao ništav temeljem čl.103.st.1. ZOO/91. Pokojna IŠ nije bila sposobna niti shvatiti značaj i pravne posljedice tog ugovora. Dakle, izvedenim dokazima u postupku, cijeneći svaki dokaz pojedinačno i u svojoj ukupnosti utvrđeno je da pokojna IŠ u vrijeme zaključenja ugovora, dana 2. rujna 2005. godine, obzirom na svoje stanje takvu sposobnost nije imala i nije mogla shvatiti niti značenje niti pravne posljedice ugovora o doživotnom uzdržavanju. Da IŠ nije bila sposobna za rasuđivanje i zaključenje ugovora utvrđeno je iz provedenog psihijatrijskog vještačenja te iz medicinske dokumentacije koja je u spisu.

31. Zbog toga je sud odlučio kako je to navedeno u točki I. izreke ove presude.

32. Tužiteljice potražuju trošak za sastav protutužbe, zastupanje na ročištima 12.3. 2019., 27.6.2019., 12.1.2022., 13.5.2023., 31.8.2026. za svaku od tih radnji 220 eura plus 55 eura PDV-a, odnosno ukupno 275 eura, zatim trošak vještačenja u iznosu 530,90 eura, te plaćene sudske pristojbe na protutužbu i presudu za svaku 53,09 eura. Ukupno tužiteljice potražuju 2.287,08eura.

U skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, u nastavku: Tarifa) i čl. 155. ZPP-a uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora sud je tužiteljicama dosudio zatraženi trošak u cijelosti, na temelju odr. čl. 154. st. 1 i 155 ZPP -, jer je trošak postavljen u skladu s tarifom i VPS, te u skladu sa Zakonom o sudskim pristojbama, a trošak je bio potreban.

33. Tuženi koji je izgubio u postupku nema pravo na trošak.

34. Slijedom svega iznijetog i obrazloženog, na temelju navedenih odredbi zakona, a u smislu odr. čl. 325 ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

Buje-Buie, 23. rujna 2026.

Sutkinja

Margareta Vivoda

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave presude presude.

Dna:

1. Pun. tužiteljica

2. Punomoćnik tuženika