1

                            Poslovni broj: Gž-119/2022-4

 

 

                         

                                             

              REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

         Tome Skalice 2, Slavonski Brod             

 

                                                                

                                                                            Poslovni broj: Gž-119/2022-4

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

 

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

             

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Irene Dikanović-Terzić, predsjednice vijeća, Lidije Klašnja-Petrović, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Draženke Ilak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice B. K. iz O., OIB: …, zastupane po punomoćniku P. K., odvjetniku u S. B. protiv 1. tuženog B. K. iz O., OIB: …, zastupanog po punomoćnici J. Š., odvjetnici u S. B. i 2. tužene Z. B. d.d. Z., OIB: …, zastupane po punomoćniku J. M., odvjetniku u O. D. M. & L., Z., radi utvrđenja ništetnosti,  odlučujući o žalbi 1. tuženika i žalbi 2. tuženice  protiv  presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, od 15. prosinca 2021., poslovni broj: P-1350/2019-39, u sjednici vijeća održanoj 6. svibnja 2024.,

 

 

p r e s u d i o   j e  

 

 

Uvažava se žalba 1. tuženog B. K. iz O. i žalba 2. tužene Z. B. d.d. Z. te se presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, od 15. prosinca 2021., poslovni broj: P-1350/2019-39, preinačava i sudi:

 

I Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužiteljice B. K. iz O. koji glasi:

 

"Utvrđuje se da je Ugovor o založnom pravu zaključen između 1. tuženika B. K. iz O., (prijašnja adresa K. bravarski obrt, S. B., i 2. tužene Z. B. d.d. Z., potvrđenog kod javnog bilježnika M. L. iz S. B., pod bojem OV-…, ništetan do 1/2 dijela te se ima uspostaviti prijašnje zk. stanje, kao i tužiteljici B. K. (OIB: :::) iz O., platiti troškove parničnog postupka, a sve to u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

 

II Nalaže se tužiteljici B. K. naknaditi troškove parničnog postupka 1. tuženom  B. K. u iznosu od  2.507,63 eura i troškove žalbenog postupka u iznosu od 1.009,52 eura, u roku od 15 dana.

 

III Nalaže se tužiteljici B. K. naknaditi troškove parničnog postupka 2. tuženici  Z. B. d.d. Z. u iznosu od  2.300,25 eura i troškove žalbenog postupka u iznosu od 1.009,52 eura, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja (6. svibanj 2024.) do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

 

 

Odbacuje se dio  tužbenog zahtjeva tužiteljice B. K. iz O. koji glasi:

 

"Utvrđuje se da je ništetna uknjižba prava zaloga upisana kod Općinskog suda u Sesvetama, zemljišnoknjižnog odjela Sesvete na nekretnini iz zk.ul.br. … k.o. S. N., na poslovnom prostoru u prizemlju oznake …, površine 40,49 m2 u zgradi …, etažno vlasništvo (…), neodvojivo povezano sa pravom suvlasništva od 46/100000, glede zajedničkih dijelova zgrade koja je sagrađena na kč.br. …, površine 25841 m2, a za iznos od 300.000,00 kn, uvećano za sve ugovorne kamatne, naknade i troškove prema uvjetima iz ugovora za korist drugotužene do 1/2 dijela."

 

 

Obrazloženje

 

             

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

 

"I. Utvrđuje se da je Ugovor o založnom pravu zaključen između prvotuženika B. K. iz O., (prijašnja adresa K. bravarski obrt, S. B., i drugotužene Z. B. d.d. Z., potvrđenog kod javnog bilježnika M. L. iz S. B., pod bojem OV-…, ništetan, do 1/2 dijela, te se utvrđuje da je ništetna uknjižba prava zaloga upisana kod Općinskog suda u Sesvetama, zemljišnoknjižnog odjela Sesvete na nekretnini iz zk.ul.br. … k.o. S. N., na poslovnom prostoru u prizemlju oznake …, površine 40,49 m2 u zgradi …, , etažno vlasništvo (…), neodvojivo povezano sa pravom suvlasništva od 46/100000, glede zajedničkih dijelova zgrade koja je sagrađena na kč.br. …, površine 25841 m2, a za iznos od 300.000,00 kn, uvećano za sve ugovorne kamatne, naknade i troškove prema uvjetima iz ugovora za korist drugotužene do 1/2 dijela, te se ima uspostaviti prijašnje zk. stanje, u roku 15 dana.

 

II. Nalaže se tuženicima B. K. iz O., i Z. B. d.d.iz Z., da tužiteljici B. K. iz O., nadoknade nastale troškove parničnog postupka u iznosu 27.762,50 kn, u roku 15 dana."

 

2. Protiv prvostupanjske presude žale se 1. tuženik i 2. tuženica.

 

3. Pravodobno podnesenom žalbom 1. tuženik pobija prvostupanjsku odluku zbog svih žalbenih razloga navedenih u članku 353.  stavak 1. točka 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19;  dalje ZPP) te zbog odluke o trošku i predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu na način da odbije tužbeni zahtjev kojim se traži utvrđenje ništetnosti ugovora o zalogu, a odbaci dio tužbenog zahtjeva kojim se traži utvrđenje ništetnosti uknjižbe prava zaloga te obveže tužiteljicu na naknadu parničnog troška i troškova žalbenog postupka.

 

3.1. U žalbi navodi da prvostupanjska presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati jer je izreka presude nerazumljiva, proturječi razlozima presude, a sama presuda nema razloga o odlučnim činjenicama te prvenstveno u žalbi ističe da tužiteljica nije imala pravnog interesa za vođenje postupka jer je pravni režim imovinskih prava tužiteljice prije podnošenja predmetne tužbe i na dan donošenja presude potpuno identičan s obzirom da je imovina tužiteljice u njezinom suvlasništvu i nije opterećena, zatim se poziva na pravni stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske izražen u odluci Rev-x-117/12 od 3. studenog 2015., prema kojoj valjanost pravnog posla treba procjenjivati ovisno o ponašanju, savjesnosti i dobroj vjeri svih sudionika tog odnosa i da pravni posao nije ništetan samo zbog toga što se radi o imovini bračnih drugova, a da je prvostupanjski sud propustio utvrditi savjesnost tužiteljice koja se poziva na bračnu stečevinu pa da je time počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka jer se presuda u tom dijelu ne može ispitati, zatim da tužiteljica nije poduzela nikakve radnje kako bi zaštitila svoje pravo zajedničkog suvlasništva sporne nekretnine, da u konkurenciji načela da nitko ne može prenijeti više prava nego što ga sam ima i načela povjerenja u zemljišne knjige, prednost ima načelo povjerenja u zemljišne knjige, a nedostatak dobre vjere ne može se predbaciti nikome samo iz razloga što nije istraživao zemljišnoknjižno stanje i da je tužiteljica pravo suvlasništva stekla ex lege jer je riječ o nekretnini koja je stečena radom za vrijeme trajanja bračne zajednice pa da je tužiteljica imala sasvim dovoljno vremena zahtijevati barem zabilježbu osobnih odnosa iz članka 76. Zakona o zemljišnim knjigama i zaštiti svoje pravo suvlasništva, zbog čega je prvostupanjski sud, polazeći od svrhe i značaja odredbi o zaštiti povjerenja u zemljišne knjige prednost trebao dati savjesnoj osobi koja se poziva na načelo zaštite povjerenja u zemljišne knjige.

 

3.2. U odnosu na utvrđenu ništetnost uknjižbe prava zaloga upisane kod Općinskog suda u Sesvetama ističe da se ništetnim može utvrditi samo pravni posao, a uknjižba prava zaloga nije ugovor niti pravni posao, već se provodi na temelju odluke suda kojom dopušta uknjižbu prava zaloga, dok se zakonitost sudske odluke može ocjenjivati isključivo u postupku redovnih ili izvanrednih pravnih lijekova te eventualno podnošenjem ustavne tužbe, slijedom čega 1. tuženik smatra da je ovaj dio tužbenog zahtjeva trebalo odbaciti.

 

3.3. Dalje 1. tuženik navodi da se prvostupanjski sud uopće nije pozvao na propis materijalnog prava na temelju kojeg je utvrdio ništetnost ugovora o zalogu te se 1. tuženik poziva i na članak 322. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima i smatra da je sud trebao primijeniti navedenu zakonsku odredbu jer ne postoji propis prisilnog prava koji bi kreditoru zabranio sklapanje ugovora o zalogu pa čak kad bi se i dokazalo da je 1. tuženik na 2. tuženicu prenio više prava nego što ih sam ima ni tada ugovor ne bi bio ništetan pa da i u ovom dijelu nema razloga o odlučnim činjenicama, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka.

 

3.4. Zaključno 1. tuženik navodi da prvostupanjska presuda doprinosi pravnoj nesigurnosti jer je prema utvrđenju prvostupanjskog suda, 2. tuženica bila dužna pribavljati osobne i obiteljske podatke 1. tuženika pa bi kreditor pri sklapanju svakog ugovora o kreditu morao prekršiti cijeli niz zakonskih odredbi uključujući i Opću uredbu o zaštiti podataka, što bi u konačnici rezultiralo povredom konvencijskih prava zajamčenih odredbom članka 1. i 12. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Osporava i odluku o troškovima parničnog postupka.

 

4. Pravodobno podnesenom žalbom 2. tuženica pobija prvostupanjsku odluku zbog svih žalbenih razloga navedenih u članku 353.  stavak 1. točka 1., 2. i 3. ZPP-a i predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu na način da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev i obveže tužiteljicu na naknadu parničnog troška i troškova žalbenog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.

 

4.1. U žalbi navodi da prvostupanjska presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito jer je izreka presude nerazumljiva, proturječi sama sebi i razlozima presude, da u nekim dijelovima izreka presude uopće nema razloga i da nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama te da su neki razlozi nejasni i proturječni, a o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onog što se u razlozima pobijane presude navodi o sadržaju zapisnika o iskazima danim u postupku i samih isprava i zapisnika pa da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a te da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo jer je 2. tuženica zalog na nekretnini stekla prije nego je izvršena zabilježba spora bračne stečevine i prije nego što je tužiteljica upisana kao suvlasnica nekretnine na temelju presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj P-254/19 i jer je 1. tuženik prilikom sklapanja ugovora o zalogu, kao tadašnji samovlasnik nekretnine, jamčio da nekretnina nije bračna ni izvanbračna stečevina, slijedom čega 2. tuženica nije imala razloga posumnjati da se izvanknjižno stanje razlikuje od upisanog stanja.

 

4.2. Dalje se u žalbi 2. tuženica poziva na načelo povjerenja u zemljišne knjige kao najvažnijeg načela zemljišnoknjižnog prava te da je prilikom odobravanja kredita postupala u dobroj vjeri, savjesno i pošteno jer je izvršena provjera cjelokupne dokumentacije vezane za nekretninu, poglavito u zemljišnoknjižni izvadak te je radi razjašnjenja izvanknjižnog stanja zatražila od 1. tuženika, pod kaznenom i materijalnom odgovornošću, podatak predstavlja li nekretnina bračnu stečevinu, budući da ovu činjenicu nije bilo moguće utvrditi uvidom u zemljišnoknjižni izvadak ili na bilo koji drugi način, a nepoštenje 1. tuženika prilikom zasnivanja hipoteke te narušeni bračni odnosi između tužiteljice i 1. tuženika nikako ne mogu biti stavljeni na teret treće poštene osobe, tim više što je tužiteljica svoja suvlasnička prava uknjižila tek 24. lipnja 2021., dakle u tijeku ovog spora.  Ističe da tužiteljica nije koristila niti jedno od svojih prava prije sklapanja predmetnog ugovora pa tako nije uknjižila svoje suvlasničko pravo u zemljišnoj knjizi, zatim nije zabilježila postojanje braka u zemljišnoj knjizi pa ponašanje tužiteljice predstavlja postupanje contra factum proprium, koje se u pravnom sustavu ne može prihvaćati, a stjecatelj koji je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige pravno je zaštićen, ako nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da ono što je upisano nije potpuno ili je različito od izvanknjižnog stanja, a nedostatak dobre vjere ne može se prigovoriti nikome samo iz razloga što nije istraživao zemljišnoknjižno stanje (članak 8. stavak 1. Zakona o zemljišnim knjigama). 

 

5. U odgovoru na žalbe tužiteljica predlaže žalbe odbiti kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu.

 

6. Žalbe su osnovane.

 

7. Ispitujući pobijanu odluku u granicama žalbe utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a, kao niti bitnu povredu iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, budući je za svoj pravni stav i svoju odluku prvostupanjski sud dao dostatne razloge koji nisu u suprotnosti sa provedenim dokazima i sadržajem isprava i zapisnika te je prvostupanjska presuda razumljiva tako da se može ispitati. U postupku je potpuno utvrđeno činjenično stanje, međutim osnovano žalitelji ukazuju da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kad je usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice.

8. U ovoj pravnoj stvari predmet spora je utvrđenje ništetnosti Ugovora o založnom pravu zaključenog između 1. tuženika i 2. tuženice, potvrđenog kod javnog bilježnika M. L. iz S. B. pod brojem OV-… te utvrđenje ništetnosti uknjižbe prava zaloga na nekretninama upisanim u zk.ul. … k.o. S. na poslovnom prostoru u prizemlju, oznake …, površine 40,49 m2, u zgradi …, etažno vlasništvo (…) i uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja.

 

9. Nije sporno da su 1. tuženik i 2. tuženica sklopili predmetni Ugovor o založnom pravu na temelju kojeg je izvršena uknjižba prava zaloga na nekretninama upisanim u zk.ul. … k.o. S., koje su bile u vlasništvu 1. tuženika, zatim da je predmetna nekretnina bračna stečevina tužiteljice i 1. tuženika i da je nakon uknjižbe založnog prava izvršena zabilježba spora P Ob-254/19, u kojem sporu je utvrđeno suvlasništvo tužiteljice na predmetnim nekretninama te da je tužiteljica svoja suvlasnička prava uknjižila 24. lipnja 2021. Nije sporno ni da je 1. tuženik u tijeku parničnog postupka u cijelosti isplatio kredit.

 

10. U odnosu na sporne činjenice, odnosno ništetnost sklopljenog Ugovora o zalogu i  uknjiženog založnog prava na nekretninama upisanim u zk.ul. … k.o. S., prvostupanjski sud zaključuje da raspolaganja bračnom imovinom od strane jednog bračnog druga, u svakom konkretnom slučaju, treba razmatrati i procjenjivati ovisno o ponašanju, savjesnosti i dobroj vjeri svih sudionika pravnog posla, uključujući i bračnog druga koji nije sudjelovao u pravnom poslu i da 1. tuženik i 2. tuženica nisu postupali savjesno i u dobroj vjeri jer je 1. tuženik znao da je nekretnina bračna stečevina, a da 2. tuženica nije provjeravala potpunost zemljišnoknjižnog stanja, već je prihvatila izjavu 1. tuženika istinitom i potpunom, a sve s obzirom da se, na temelju članka 36. Obiteljskog zakona, presumira suvlasništvo tužiteljice kao bračnog druga u ½ dijela pa ne nastupaju pravni učinci povjerenja u potpunost zemljišne knjige.

 

11. Ovakav stav prvostupanjskog suda je pogrešan.

 

12. Na temelju članka 122. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj:  91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14, 81/15 i 94/17; dalje ZVDSP)  smatra se da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja, uživa glede tog stjecanja zaštitu prema odredbama zakona, a stjecatelj je bio u dobroj vjeri ako u trenutku sklapanja pravnog posla, a ni u trenutku kada je zahtijevao upis, nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da stvar pripada otuđivatelju te se nedostatak dobre vjere ne može se predbaciti nikome samo iz razloga što nije istraživao zemljišnoknjižno stanje, dok je člankom 130. ZVDSP-a propisano da tko stekne pravo vlasništva nekretnine na temelju zakona, ovlašten je ishoditi upis stečenog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi i to se pravo vlasništva ne može suprotstaviti pravu onoga, koji je postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini, dok još pravo, koje je bilo stečeno na temelju zakona, nije bilo upisano. 

 

13. Prema pravnom shvaćanju Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci broj U-III-103/2008 od 14. lipnja 2011., u pravnom sporu potrebno je ocijeniti savjesnost svakog sudionika određenog pravnog odnosa, dakle savjesnost i poštenje 1. tuženika i 2. tuženice, koji su sklopili pravni posao te tužiteljice koja se poziva na vlasnička prava s osnova bračne stečevine, a koje je pravo nesporno utvrđeno i pravomoćnom sudskom odlukom te nakon sklapanja Ugovora o zalogu, upisano u zemljišne knjige, a sve u svezi s načelom povjerenja u potpunost i istinitost zemljišne knjige koje štiti savjesnog stjecatelja nekog stvarnog prava u zemljišnoj knjizi.

 

14. Dakle, da bi ugovor o založnom pravu na nekretnini koja predstavlja bračnu stečevinu bio pravno valjan u odnosu na treće osobe, bitno je da su treće osobe prilikom sklapanja tog ugovora postupale u dobroj vjeri, savjesno i s povjerenjem u zemljišne knjige te da nisu znale niti su imale razloga posumnjati da zemljišnoknjižno stanje nije potpuno.

 

15. Iz činjeničnog stanja utvrđenog u prvostupanjskom postupku proizlazi da je  2. tuženica prije sklapanja Ugovora o zalogu izvršila uvid u zemljišnoknjižni izvadak iz kojeg je utvrdila da je 1.tuženik samovlasnik predmetne nekretnine i da na nekretninama nema tereta u smislu bilo kakvih zabilježbi, zatim da je 2. tuženica od 1. tuženika zatražila, pod kaznenom i materijalnom odgovornošću, izjavu predstavlja li nekretnina bračnu/izvanbračnu stečevinu pa je stoga 2. tuženica, pri sklapanju predmetnog ugovora, postupala u dobroj vjeri, savjesno i s povjerenjem u zemljišne knjige te s obzirom na navedene  okolnosti nije imala razloga posumnjati da ono što je upisano u zemljišne knjige nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja, s tim što se nedostatak dobre vjere i ne može predbaciti nikome samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje. Stoga se 2. tuženica, kao treća poštena i savjesna osoba, ima pravo pozivati na načelo povjerenja u zemljišne knjige koje presumira da je u zemljišnoj knjizi upisano sve glede određene nekretnine i da ništa drugo izvanknjižno ne postoji, a što bi imalo utjecaj na knjižna prava nositelja.

 

16. Dakle, polazeći od svrhe i značenja odredbi o zaštiti povjerenja u zemljišne knjige, prednost u zaštiti stečenog prava ima treća savjesna osoba, koja se poziva na načelo zaštite povjerenja u zemljišne knjige, a to je pravilo i onda kada je bračni drug bio savjestan i nije znao za raspolaganja drugog bračnog druga, odnosno kad su stjecatelj i takav bračni drug istodobno bili u dobroj vjeri pa tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-1867/12-2 od 29. listopada 2013. iznosi slijedeće  pravno shvaćanje: „da u situaciji kada su dva sudionika navedenog pravnog odnosa savjesna, odnosno kada je jedan od njih treća osoba - stjecatelj u dobroj vjeri, a druga je bračni drug koji nije bio sudionik pravnog posla (koji je za posljedicu imao opterećenje hipotekom i njegovog suvlasničkog dijela nekretnine), polazeći od svrhe i značaja odredbi o zaštiti povjerenja u zemljišne knjige (članak 122. ZV-a), prednost u zaštiti stečenog prava ima treća savjesna osoba koja se poziva na načelo zaštite povjerenja u zemljišne knjige. Stoga je to pravilo i onda kada je bračni drug bio savjestan i nije znao za raspolaganja drugog bračnog druga, odnosno kada su stjecatelj i takav bračni drug istodobno bili u dobroj vjeri“. Slijedom navedenog i Vrhovni sud  je kod raspolaganja bračnom stečevinom od strane jednog bračnog druga prednost dao poštenom trećem stjecatelju.

 

17. Nadalje, s druge strane tužiteljica, kao bračni drug, koji nije bio upisan kao suvlasnik u zemljišnoj knjizi, nije učinila ništa da zaštiti pravo suvlasništva, premda je za upis suvlasništva s osnova bračne stečevine imala mogućnosti pa je stoga imala i mogućnost zaštititi svoje pravo (zajedničkog) vlasništva sporne nekretnine jer je isključivo o njezinoj inicijativi ovisilo hoće li poduzeti odgovarajuće pravne radnje (zahtijevati upis,  zahtijevati zabilježbu spora, i dr.). Međutim, tužiteljica nije poduzela navedene radne, već je svoje suvlasničko pravo uknjižila tek 24. lipnja 2021.

 

18. Stoga su u pravu žalitelji kada ističu da je 2. tuženica u dobroj vjeri, savjesno i pošteno postupala s povjerenjem u zemljišne knjige pa je pravno zaštićena budući da, s obzirom na okolnosti, nije imala razloga posumnjati da ono što je upisano u zemljišnu knjigu nije potpuno ili je različito od izvanknjižnog stanja, kao i da tužiteljica nije zaštitila svoje pravo suvlasništva slijedom čega je prvostupanjski sud, bez obzira na nesavjesnost 1. tuženika, koji je pod materijalnom i kaznenom odgovornošću dao izjavu da imovina koja je bila predmet ugovora nije bračna stečevina, pogrešno primijenio materijalno pravo kada nije primijenio načelo povjerenja u zemljišne knjige i kada je usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice.

 

19. Osim toga, osnovani su žalbeni navodi 1. tuženika u odnosu na utvrđenu ništetnost uknjižbe založnog prava jer je založno pravo uknjiženo na temelju sudskog rješenja, a o pravilnost i i zakonitost sudske odluke moguće je ocjenjivati jedino kroz institut redovnih i izvanrednih pravnih lijekova pa sudsku odluku nije moguće pobijati u parnici deklaratornom tužbom na utvrđenje ništetnosti, slijedom čega dio tužbenog zahtjeva tužiteljici koji se odnosi na utvrđenje ništetnosti uknjižbe založnog prava nije dopušten.

 

20. Stoga su prihvaćene žalbe 1. tuženika i 2. tuženice kao osnovane te je preinačena presuda suda prvog stupnja na temelju članka 373 stavka 3. ZPP-a, na način kako je odlučeno u izreci ove presude i rješenja.

21. Na temelju članka 166. stavka 2. ZPP-a, članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a, tuženicima pripadaju troškovi postupka jer su u postupku u cijelosti uspjeli. Troškove je dužna platiti tužiteljica.

 

22. Prema Tarifi o nagradama i naknadama za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15; dalje Tarifa) i vrijednosti predmeta spora 1. tuženiku pripadaju troškovi u iznosu od  2.507,63 eura (18.893,75 kn), a 2. tuženici u iznosu od   2.300,25 eura (17.331,25 kn).

 

22. 1. Troškovi koji pripadaju 1. tuženiku sastoje se od sastava odgovora na tužbu u iznosu od 2.500,00 kn (Tbr. 8/1 Tarife), sastava podnesaka od 21. travnja 2021., 19. svibnja 2021. i 7. listopada 2021. u iznosu od 625,00 kn po podnesku (Tbr 8/3 Tarife) umjesto traženih 2.500,00 kn po podnesku jer se ne radi o obrazloženim podnescima iz Tbr. 8/1 Tarife, zatim od zastupanja na ročištima od 1. srpnja.2021., 23. rujna 2021. i 11. listopada 2021. u iznosu od 2.500,00 kn po ročištu (Tbr. 9/1 Tarife), zastupanja na pripremnim ročištima na kojima se nisu provodili dokazi od 12. travnja 2021. i 17. svibnja 2021. u  iznosu od 1.250,00 kn po ročištu, umjesto traženog iznosa od 2.500,00 kn po ročištu, što ukupno iznosi 14.375,00 kn. PDV iznosi 3.583,75 kn i sudska pristojba na odgovor na tužbu iznosi 925,00 kn pa ukupni troškovi koji pripadaju 1. tuženiku iznose 2.507,63 eura/18.893,75 kn. 1. tuženiku ne pripada trošak sastava podneska od 25. svibnja 2021. jer je sadržaj ovog podneska mogao biti obuhvaćen u podnesku od 19. svibnja 2021. i nije bilo potrebe za očitovanjem 1. tuženika u dva odvojena podneska, kao niti za pristup na ročište od 2. rujna 2021. jer ročište nije održano, već je odgođeno prvostupanjskim rješenjem. Nadalje, 1. tuženiku ne pripada nagrada za konferenciju sa strankom jer se navedena konferencija održava sa svim sudionicima postupka, a 1. tuženik nije dostavio dokaz da je konferencije održao te mu ne pripada niti pristup na objavu presude jer je prvostupanjski sud ročište za objavu presude odgodio i odluku dostavio strankama pisanim putem.

 

22. 2. Troškovi koji pripadaju 2. tuženici sastoje se od sastava podnesaka od 6. srpnja 2020. u iznosu od 2.500,00 kn (Tbr. 8/1 Tarife) i od  21. travnja 2021. u iznosu od 625,00 kn (Tbr 8/3 Tarife) umjesto traženih 2.500,00 kn jer se ne radi o obrazloženom podnesku iz Tbr. 8/1 Tarife, zatim od zastupanja na ročištima od 1. srpnja.2021., 23. rujna 2021. i 11. listopada 2021. u iznosu od 2.500,00 kn po ročištu (Tbr. 9/1 Tarife), zastupanja na pripremnim ročištima na kojima se nisu provodili dokazi od 12. travnja 2021. i 17. svibnja 2021. u  iznosu od 1.250,00 kn po ročištu, umjesto traženog iznosa od 2.500,00 kn po ročištu, što ukupno iznosi 13.125,00 kn. PDV iznosi 3.281,25 kn i sudska pristojba na odgovor na tužbu iznosi 925,00 kn pa ukupni troškovi koji pripadaju 2. tuženici iznose 2.300,25 eura/17.331,25 kn. 2. tuženici ne pripada trošak sastava odgovora na tužbu jer odgovor nije sastavio odvjetnik, već 2. tuženica Zagrebačka banka d.d. Zagreb te joj ne pripada pristup na objavu presude jer je prvostupanjski sud ročište za objavu presude odgodio i odluku dostavio strankama pisanim putem.

 

23. Budući su tuženici uspjeli sa žalbama pripadaju im i troškovi žalbenog postupka i to 1. tuženiku iznos od 1.009,52 eura (7.606,25 kn) koji se sastoji od sastava žalbe u iznosu od 3.125,00 kn (Tbr. 10 Tarife), PDV-a u iznosu od 781,25 kn i sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 3.700,00 kn, a 2. tuženici u iznos od 1.009,52 eura (7.606,25 kn) koji se sastoji od sastava žalbe u iznosu od 3.125,00 kn (Tbr. 10 Tarife), PDV-a u iznosu od 781,25 kn i sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 3.700,00 kn.

23.1. 2.tuženica je zakonsku zateznu kamatu na troškove parničnog postupka i žalbenog postupka zatražila u žalbi, a 1. tuženik nije postavio zahtjev za zakonsku zateznu kamatu.

24. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude i rješenja.

 

Slavonski Brod, 6. svibnja 2024.

 

 

                                                                                                      Predsjednica vijeća

 

Irena Dikanović-Terzić