REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-3946/2025-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji Tajani Škafar, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice PG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćnici Mariji Maričević, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d., OIB: 92963223473, Zagreb, Trg bana J. Jelačića 10, zastupan po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & partneri d.o.o., radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 14. rujna 2026., u prisutnosti punomoćnika stranaka, 23. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su ništetna i bez pravnog učinka odredba Ugovora o kreditu broj 7104266707 zaključenog između tužiteljcie i tuženika, u dijelu u kojem je u čl.2. ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika.

II. Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 2. Ugovora 7104266707, zaključenog između tužiteljice i tuženika, u dijelu u kojem je ugovoreno da se korisnik kredita obvezuje platiti sve naknade i troškove u skladu s Odlukom o Tarifi naknada za usluge kreditora.

III. Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 2. Ugovora 7105972058, zaključenog između tužiteljice i tuženika, u dijelu u kojem je ugovoreno da se korisnik kredita obvezuje platiti sve naknade i troškove u skladu s Odlukom o Tarifi naknada za usluge kreditora.

IV. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 228,86 EUR uvećan za zakonsku zateznu kamatu koja do isplate teče od 01.08.2009. pa do 31.07.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne kamatne stopaHNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 01.08.2015.g. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkimdruštvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, od 30.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena a koja teće od

15.8.2009 na iznos od 3,86 EUR

15.9.2009 na iznos od 3,86 EUR

15.10.2009 na iznos od 3,86 EUR

15.11.2009 na iznos od 3,86 EUR

15.12.2009 na iznos od 3,86 EUR

15.1.2010 na iznos od 3,86 EUR

15.2.2010 na iznos od 3,86 EUR

15.3.2010 na iznos od 3,86 EUR

15.4.2010 na iznos od 3,86 EUR

15.5.2010 na iznos od 3,86 EUR

15.6.2010 na iznos od 3,86 EUR

15.7.2010 na iznos od 3,86 EUR

15.8.2010 na iznos od 3,86 EUR

15.9.2010 na iznos od 3,86 EUR

15.10.2010 na iznos od 3,86 EUR

15.11.2010 na iznos od 3,86 EUR

15.12.2010 na iznos od 3,86 EUR

15.1.2011 na iznos od 3,86 EUR

15.2.2011 na iznos od 3,86 EUR

15.3.2011 na iznos od 3,86 EUR

15.4.2011 na iznos od 3,86 EUR

15.5.2011 na iznos od 3,86 EUR

15.6.2011 na iznos od 3,86 EUR

15.7.2011 na iznos od 3,86 EUR

15.8.2011 na iznos od 3,86 EUR

15.9.2011 na iznos od 3,86 EUR

15.10.2011 na iznos od 3,86 EUR

15.11.2011 na iznos od 3,86 EUR

15.12.2011 na iznos od 3,86 EUR

15.1.2012 na iznos od 3,86 EUR

15.2.2012 na iznos od 3,86 EUR

15.3.2012 na iznos od 3,86 EUR

15.4.2012 na iznos od 3,86 EUR

15.5.2012 na iznos od 3,86 EUR

15.6.2012 na iznos od 3,86 EUR

15.7.2012 na iznos od 3,86 EUR

15.8.2012 na iznos od 3,86 EUR

15.9.2012 na iznos od 3,86 EUR

15.10.2012 na iznos od 3,86 EUR

15.11.2012 na iznos od 3,86 EUR

15.12.2012 na iznos od 3,86 EUR

15.1.2013 na iznos od 3,86 EUR

15.2.2013 na iznos od 3,86 EUR

15.3.2013 na iznos od 3,86 EUR

28.3.2013 na iznos od 59,02 EUR,

u roku 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 230,23 EUR uvećan za zakonsku zateznu kamatu koja do isplate teče od 17.07.2008. pa do 31.07.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne kamatne stopaHNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 01.08.2015.g. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkimdruštvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, od 30.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena sve u roku 15 dana.

VI. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 205,00 EUR uvećan za zakonsku zateznu kamatu koja do isplate teče od 28.03.2013. pa do 31.07.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne kamatne stopaHNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 01.08.2015.g. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkimdruštvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, od 30.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena sve u roku 15 dana.

VII. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu 1.319,04 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 23.09.2026. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navodi kako je s tuženikom sklopila dva

Ugovora o kreditu i to

-17.07.2008. br. 7104266707, temeljem kojeg joj je tuženik odobrio kredit u iznosu 12.000,00 eur uz promjenjivu kamatnu stopu sukladno Odlukama o kamatama i naknadama tuženika, koja je na dan sklapanja Ugovora o kreditu iznosila 9,95% godišnje

-27.03.2013. br. 7105972058, temeljem kojeg joj je tuženik odobrio kredit u iznosu 10.178,57 eur,

pri čemu su po oba Ugovora o kreditu, stranke odredbom čl. 2 ugovorile obvezu tužiteljice na plaćanje svih naknada i troškova sukladno Odluci kreditora, a sukladno kojoj odredbi je tužiteljica

-17.07.2008., temeljem Ugovora o kreditu br. 7104266707, platila naknadu za obradu kredita u iznosu 1.734,68 kuna/230,23 eur

-28.03.2013., temeljem Ugovora o kreditu br. 7105972058, platila naknadu za obradu kredita u iznosu 1.544,63 kuna/205,00 eur.

Nadalje navodi, a u odnosu na ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu po Ugovoru o kreditu br. br. 7104266707 od 17.07.2008., kako je odredba kojom je tuženik ugovorio promjenjivost redovne kamatne stope sukladno jednostranoj odluci tuženika ništetna i nepoštena jer su istom povrijeđena potrošačka prava tužitelja budući da se radi o odredbama Ugovora o kreditu koje ne sadrže egzaktne parametre i metodu izračuna, a niti su ugovorne stranke o predmetnim odredbama pojedinačno pregovarale, pa je takvo postupanje tuženika rezultiralo neravnotežom u pravima i obvezama ugovornih strana koja se ogleda u jednostranom povećanju kamatnih stopa na štetu tužitelja.

Da su odredbe Ugovora o kreditu kojima se promjenjivost redovne kamatne stope temelji na jednostranoj odluci tuženika, nerazumljive, a time ništetne te da je takvo postupanje tuženika protupravno dokazuje i Presuda i Rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu od 04.07.2013. godine posl.br. P-1401/12 koja odluka je potvrđena Presudama Visokog trgovačkog suda RH od 13.06.2014. godine posl.br. Pž-7129/13 u dijelu jednostrano promjenjive kamatne stope i Presudom Visokog trgovačkog suda RH od 14.06.2018. godine posl.br. Pž-6632/17 u dijelu valutne klauzule CHF te Presudom i Rješenjem Vrhovnog suda RH od 09.04.2015. godine posl.br. Revt-249/14 i od 03.09.2019. godine posl.br. Rev-2221/2018. Navedenim odlukama utvrđeno je kako je tuženik u razdoblju od 10.09.2003. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese potrošača, korisnika kredita jer je zaključujući ugovore o potrošačkom kreditiranju, ugovarao redovnu kamatnu stopu koja se tijekom postojanja obveze mijenjala sukladno jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima tuženika, a o čemu stranke ugovora o kreditu nisu pojedinačno pregovarali kako prije zaključenja ugovora o kreditu tako niti tijekom trajanja ugovora o kreditu, a niti su ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna temeljem kojih se mijenjala kamatna stopa.

Međutim, unatoč navedenim odlukama, tužiteljica smatra kako su odredbe Ugovora o kreditu kojima je tuženik mijenjao kamatnu stopu sukladno svojoj odluci, neodređene, a time i ništetne u skladu sa odredbama Zakona o obveznim odnosima i Zakona o potrošačkom kreditiranju.

Nadalje navodi kako je obveza ugovorena odredbom čl. 2 Ugovora o kreditu neodređena i neodrediva, na temelju nepoštene ugovorne odredbe budući se o istoj nije pojedinačno pregovaralo, a koja stvara neravnotežu u ugovornom odnosu na štetu tužiteljice jer joj nameće prekomjernu i ekonomski neopravdanu obvezu pri čemu tuženik nije jasno i nedovosmisleno predočio tužiteljici strukturu navednih troškova niti joj je omogućio pregovaranje oko navedene odredbe.

1.1. Slijedom navedenog, a budući da tužiteljica tvrdi da su odredbe Ugovora o kreditu br. 7104266707 od 17.07.2008. bez učinka i ništetne u dijelu kojim je ugovorena promjenjivost kamatne stope te da nju obvezuje isključivo ono što je ugovoreno, a to je početna kamatna stopa od 9,95%, kao što su ništetne i odredbe čl. 2 po oba Ugovora o kreditu, a kojima su ugovorene naknade koje su tužiteljici i naplaćene, to tužiteljica, a prema konačno preciziranom tužbenom zahtjevu podneskom od 09.03.2026. traži od suda da donese odluku kojom će

-utvrditi ništetnom i bez pravnog učinka odredbu čl. 2 Ugovora o kreditu br. 7104266707 od 17.07.2008. u dijelu u kojem je ugovorena promjenjivost kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika i u dijelu u kojem je ugovoreno da se korisnik kredita obvezuje platiti sve naknade i troškove u skladu s Odlukom o Tarifi naknada za usluge kreditora te naložiti tuženiku isplatu 228,86 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate kao i isplatu 230,23 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 17.07.2008. do isplate

-utvrditi ništetnom i bez pravnog učinka odredbu čl. 2 Ugovora o kreditu br. 7105972058 od 28.03.2013. u dijelu u kojem je ugovoreno da se korisnik kredita obvezuje platiti sve naknade i troškove u skladu s Odlukom o Tarifi naknada za usluge kreditora te naložiti tuženiku isplatu 205,00 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 28.03.2013. do isplate

kao i da tužiteljici naknadi troškove postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od presuđenja do isplate.

2. Tuženik je odgovorom na tužbu kao i tijekom postupka, osporio tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, ističući i prigovor zastare, navodeći kako je protekao zastarni rok od 5 godina s naslova stjecanja bez osnove budući taj rok počinje teći od trenutka kada se imovina stjecatelja povećala, a kolektivna tužba na koju se tužiteljica poziva nije prekinula zastaru. Osporio je tužiteljici svojstvo potrošača, a s tim u vezi i pravo tužiteljice na pozivanje na utvrđenja iz presuda iz sporova za kolektivnu zaštitu potrošača.

Neosnovanima cijeni tvrdnje tužiteljice o ništetnosti promjenjive kamatne stope budući je kamatna stopa obračunavana sukladno važećoj Odluci o kamatnim stopama kreditora u skladu sa promjenama tržišnih uvjeta, a što je i u skladu sa odredbama Zakona o kreditnim institucijama i Zakona o zaštiti potrošača pri čemu se od 01.01.2013. kamatna stopa mijenjala ovisno o izmjeni varijabilnog parametra sukladno odredbama Zakona o potrošačkom kreditiranju. Nadalje navodi kako je činidba iz Ugovora o kreditu bila određena, odnosno odrediva jer je ugovor jasno odredio da korisnik kredita ima obvezu plaćati iznos mjesečnog anuiteta, a samo je kamatna stopa promjenjiva.

U odnosu na ugovorene naknade, ističe kako su sporne ugovorne odredbe jasne, razumljive i lako uočljive te da stoga nije dopušteno utvrđivati njihovu poštenost, pri čemu se radi o odredbama koje ne stvaraju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja. Nadalje navodi kako u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora nije postojalo nikakvo zakonsko ograničenje na ugovaranje predmetne naknade niti je postojala obveza tuženika da navede koji su se troškovi kreditora namirivali iz nje, odnosno koje su se njegove usluge njome plaćale. Stoga, ne sporeći visinu zahtjeva na ime isplate ugovorenih naknada, ali sporeći visinu preostalog dijela tužbenog zahtjeva te osnovanost zahtjeva u cijelosti, uz istaknuti prigovor zastare, tuženik predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u dopise tuženika od 02.06.2025., Ugovor o gotovinskom namjenskom kreditu br. 7104266707 od 17.07.2008., Pregled promjena kamatnih stopa, Promet po kreditu, Ugovor o gotovinskom nenamjenskom kreditu br. 7105972058 od 28.03.2013., Pregled promjena kamatnih stopa, Promete po kreditu, obvezne radnje pri odobravanju kredita, provedeno je financijsko vještačenje po sudskom vještaku Ručević vještačenja d.o.o. i saslušanje tužiteljice te je temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje ZPP), utvrdio tužbeni zahtjev osnovanim.

4. Predmetom postupka zahtjev je tužiteljice za utvrđenjem ništetnosti odredbe čl. 2 Ugovora o kreditu br. 7104266707 od 17.07.2008. u dijelu kojem je ugovorena promjenjivost kamatne stope sukladno Odluci tuženika te obveza korisnika kredita na plaćanje svih naknada sukladno Odluci o Tarifama tuženika i br. 7105972058 od 28.03.2013. u dijelu kojem je ugovorena obveza korisnika kredita na plaćanje svih naknada sukladno Odluci o Tarifama tuženika te zahtjev za isplatom

-228,86 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate

-230,23 eur sa zakonaskim zateznim kamatama tekućima od 17.07.2008. do isplate

-205,00 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 28.03.2013. do isplate,

koje iznose je tužiteljica platila, tada u kunama, temeljem ništetne odredbe čl. 2 po oba Ugovora o kreditu.

4.1. Pri tome se navodi kako je tužiteljica podneskom od 09.03.2026., uređujući tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju financijskog vještaka, tužbeni zahtjev na ime isplate uslijed ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi sukladno odluci tuženika, smanjila, a koje smanjenje tužbenog zahtjeva prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela VS RH br. Su-IV-16/21-8 od 26.04.2021., predstavlja djelomično povlačenje tužbe, kojem se tuženik nije protivio, pa se smatra da je na djelomično povlačenje pristao u smislu odredbe čl. 193 ZPP-a.

5. Uzimajući u obzir navode tužbe i odgovora na tužbu, sud je utvrdio kako među strankama nije sporno

-kako su iste temeljem Ugovora o kreditu br. 7104266707 od 17.07.2008. i br. 7105972058 od 28.03.2013. (dalje u tekstu Ugovori o kreditu), zasnovale ugovorni odnos u smislu odredbe čl. 1021 Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 dalje u tekstu ZOO), temeljem kojeg je tuženik odobrio i stavio tužiteljici na raspolaganje kredit u iznosu 12.000,00 eur i 10.178,57 kuna uz redovnu kamatu, promjenjivu sukladno Odluci tuženika, kao što nije sporno da je odredbom čl. 2 Ugovora o kreditu, ugovorena obveza korisnika kredita na plaćanje svih naknada i troškova sukladno Odluci o Tarifi naknade za usluge Kreditora

- da je tužiteljici 17.07.2008. temeljem Ugovora o kreditu br. 7104266707 naplaćena naknada u iznosu 1.734,68 kuna te 28.03.2013. temeljem Ugovora o kreditu br. 7105972058 u iznosu 1.544,63 kuna, što sukladno odredbama Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj 57/2022.) te fiksnog tečaja konverzije od 7,53450, iznosi 230,23 eur i 205,00, a koja činjenica je utvrđena uvidom u dopise tuženika od 02.06.2025. urudžbeni br. 09/2025.

6. Međutim, sporno je između stranaka jesu li odredbe Ugovora o kreditu kojima su ugovorene promjenjiva kamatna stopa i naknada za obradu kredita nepoštene odredbe i slijedom toga ništetne, pri čemu je sporna i visina tužbenog zahtjeva na ime ništetne odredbe kojom je ugovorena promjenjivost kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama kreditora, a sporno je i da li tužiteljica ima status potrošača kao i pitanje zastare novčanih potraživanja tužitelja.

7. Prvenstveno, valja navesti kako činjenica da je Ugovor o kreditu u cijelosti ispunjen, ne dovodi do gubitka pravnog interesa tužiteljice za vođenjem ovog postupka. Ovo stoga što ništetan ugovor, odnosno ništetna odredba ugovora ne može protekom vremena konvalidirati pa tako niti ispunjenjem ugovora već je tuženik temeljem čl. 323. st. 1. ZOO-a dužan vratiti sve što je primio s osnova ispunjenja ništetne ugovorne odredbe. Naime, i odredbom čl. 328. ZOO-a propisano je da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi iz čega slijedi da svaka zainteresirana osoba (članak 327. stavak 1. ZOO-a) može uvijek isticati ništetnost bez obzira je li ugovor ispunjen, odnosno u ovom slučaju je li kredit otplaćen.

8. Nadalje, odredbom čl. 5 oba Ugovora o kreditu ugovoren je nenamjenski kredit.

9. Iz iskaza tužiteljice proizlazi kako je sredstva oba Ugovora o kreditu koristila za dovršetak izgradnje kuće u kojoj i danas živi.

10. Nastavno na navedeno, a budući da tuženik u smislu odredbe čl. 219 u vezi odredbe čl. 221 a sve ZPP-a, nije dostavio sudu dokumentaciju iz koje bi bilo razvidno da je tužiteljica u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu kao i tijekom otplate, bila vlasnikom obrta, trgovačkog društva ili član istog u smislu odredaba Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine" br. 152/11-pročišćeni tekst) i Zakona o obrtu ("Narodne novine" br. 49/03), pri čemu nije učinio niti vjerojatnim da bi namjena kredita bila korištena u svrhe namijenjene zanimanju ili poslovnoj/poduzetničkoj djelatnosti tužiteljice u smislu odredaba Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07 – dalje: ZZP/07), to je sud cijenio vjerodostojnim iskaz tužiteljice kako je kreditom financirala adaptaciju kuće u kojoj i danas živi sa svojom obitelji te nedvojbenim utvrdio status potrošača tužiteljice (pravni stav zauzet u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-18/2018 od 26. svibnja 2020.).

11. Nastavno na navedeno, nedvojbenim se utvrđuje i da je tuženik »trgovac« u smislu odredbe 3 st. 1 točke 2. ZZP/07.

12. Obzirom na ranije navedena utvrđenja aktivne i pasivne legitimacije stranaka, valjalo je raspraviti daljnje istaknute prigovore tuženika te osnovanost zahtjeva koju tuženik spori.

13. Tužiteljica u svom iskazu navodi kako je oba Ugovora o kreditu sklopila s bankom tuženika budući da je bila njezin klijent te ističe kako je oba Ugovora pročitala te nije bilo nejasnoća, navodeći kako s bankom nije pregovarala oko uvjeta kreditiranja. Iskazuje kako joj je u banci rečeno da će se naknade naplatiti putem kredita, a način na koji su izračunali visinu istih, nije mu bilo poznato.

14. Uvidom u Ugovore o kreditu utvrđeno je kako je odredbom čl. 2 ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja se obračunava u skladu s važećom Odlukom o kamatnim stopama Kreditora te obveza korisnika plaćanja svih naknada i troškova sukladno Odluci o Tarifi naknada za usluge Kreditora.

14.1. Uvidom u Obvezne radnje pri odobravanju kredita propisano je kako osnovica za naplatu naknade za obradu kreditnog zahtjeva čini iznos odobrenog kredita koja se naplaćuje prilikom isplate kredita.

15. Tako opisane odredbe se ne mogu smatrati ni određenima ni odredivima.

15.1. Naime očito je da je promjena kamatne stope isključivo vezana uz jednostranu odluku tuženika, bez sudjelovanja druge strane (tužitelja), bez pregovora o toj promjeni, kao i bez određivanja koliko će tih promjena (do kraja otplate kredita, odnosno trajanja ugovora) biti, kada će te promjene nastati, iz kojeg razloga itd.

15.2. Isto tako iz navedene dokumentacije nije razvidna visina naknade niti na što se ista odnosi.

16. Dakle, a budući da niti u Ugovoru o kreditu kao niti obveznim radnjama nisu opisani egzaktni parametri i metoda izračuna parametara, a koji utječu na odluku tuženika o promjeni kamatne stope, pri čemu nije opisano niti na što se odnose ugovorene naknade, to predmetno nije moglo tužitelju biti rastumačeno niti od strane Javnog bilježnika u smislu odredbe čl. 57-čl. 59 sve Zakona o javnom bilježništvu. Stoga sud nije imao razloga sumnjati u vjerodostojnost iskaza tužiteljice, u dijelu u kojem je iskazivala kako joj nije bilo objašnjeno na koji način i uslijed čega dolazi do promjene kamatne stope kao što joj nisu bili objašnjeni niti rizici ugovaranja kredita s promjenjivom kamatnom stopom te obrazloženi troškovi koji se ugovorenim naknadama pokrivaju, jer je njezin iskaz bio uvjerljiv logičan i životan. Time je nedvojbeno utvrđeno kako tijekom postupka koji je prethodio sklapanju oba Ugovora o kreditu, tužiteljici nisu bili obrazlagani razlozi koji utječu na promjenu kamatne stope kao što joj nije bilo objašnjeno na što se točno odnose ugovorene naknade za obradu kredita.

16.1. S tim u vezi, a obzirom da tuženik na okolnost informiranja tužiteljice o promjeni kamatne stope, nije niti predlagao dokazne prijedloge u vidu saslušanja osobnog bankara koji je sudjelovao u postupku sklapanja konkretnih ugovora o kreditu, to tuženik nije dokazao da je tužiteljica u trenutku sklapanja ugovora o kreditu dobila informacije temeljem kojih je mogla zaključiti o razlozima koji utječu na promjenu kamatne stope te informacije temeljem kojih je mogla zaključiti na što se odnose ugovorene naknade.

17. Nadalje, prema odredbi čl. 295 ZOO-a, opći uvjeti ugovora su ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formularnom (tipskom) ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva. Opći uvjeti ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru i, u pravilu, obvezuju kao i ove.

17.1. Sukladno odredbi čl. 173 st. 1, st. 3 toč. 4 tada vežećeg Zakona o bankama ("Narodne novine" br. 84/02., 141/06., 117/08., 74/09.) tuženik je bio dužan na pogodnom mjestu u svojim poslovnim prostorijama učiniti dostupnim informacije o uvjetima pružanja usluga potrošačima, a pod obveznim informiranjem koje se odnosi na odobravanje kredita podrazumijevaju se podaci o naknadama, odnosno provizijima koje (osim kamata po deklariranoj nominalnoj stopi) banka zaračunava korisniku kredita.

18. Prema odredbi čl. 74 ZZP/07, ugovor o potrošačkom zajmu mora sadržavati podatke potrebne za identifikaciju ugovora, odredbe o uvjetima pod kojima se zajam odobrava, a poglavito: odredbu o iznosu zajma, odredbu o godišnjoj kamatnoj stopi i pretpostavkama pod kojima se godišnja kamatna stopa može promijeniti, odredbu o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se ti troškovi mogu promijeniti, odredbu o realnim godišnjim kamatama na zajam (efektivnoj kamatnoj stopi), odredbu o pretpostavkama pod kojima realna godišnja kamata na zajam može biti promijenjena, odredbu o iznosu, broju i razdoblju ili datumu otplate pojedinih obroka zajma, odredbu o ukupnom trošku zajma, odredbu o obvezi i uvjetima štednje ili pologa novca, ako je to pretpostavka za odobrenje zajma, godišnji kamatnjak za zajam i kamatnjak za sredstva pologa ako je polog pretpostavka za odobrenje zajma, odredbu o sredstvima osiguranja plaćanja, odredbu o pretpostavkama i postupku raskida ugovora o zajmu.

18.1. Prema odredbi čl. 100 ZZP/07, nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive.

18.2. Prema odredbi čl. 102 st. 1 ZZP/07, nepoštena ugovorna odredba je ništava.

19. Prema odredbi čl. 26 st. 3 ZOO-a ako su kamate ugovorene, ali nije određena njihova stopa, između osoba od kojih barem jedna nije trgovac, vrijedi kamatna stopa u visini četvrtine stope zakonskih zateznih kamata.

19.1. Prema odredbi čl. 269 ZOO-a, činidba mora biti moguća, dopuštena i određena ili barem odrediva, a činidba je temeljem odredbe čl. 272 ZOO-a odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi, jer je u protivnom ugovor ništetan.

20. Dakle, nedvojbeno je kako sklopljeni ugovor ne sadrži referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, a niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope, pri čemu navedene odredbe ne sadrže nikakve egzaktne i jasno definirane parametre za promjenu kamatne stope. S tim u vezi ukazuje se i kako navedene odredbe ugovora, sukladno kojima se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci tuženika, nisu niti razumljive.

20.1. Stoga se odredba čl. 2 Ugovora o kreditu br. 7104266707 od 17.07.2008. u dijelu u kojem je ugovorena promjenjivost kamatne stope sukladno odluci tuženika, ne može smatrati ni određenom niti odredivom u smislu odredbe čl. 100 ZZP/07, pa je dopušteno ocjenjivati poštenje predmetne ugovorne odredbe u smislu odredbe čl. 99 ZZP/07.

21. U odnosu na ugovorenu naknadu za obradu kredita, ukazuje se kako ugovorne odredbe koje su obuhvaćene pojmom „predmet ugovora” se trebaju shvatiti kao one odredbe koje utvrđuju bitne činidbe tog ugovora koje ga kao takve određuju. Nasuprot tomu, odredbe koje su akcesornog značaja u usporedbi s onima koje definiraju samu bit ugovornog odnosa ne mogu biti obuhvaćene tim pojmom.

21.1. S tim u vezi, a uzimajući u obzir prirodu Ugovora o kreditu te njegov pravni i činjenični kontekst imajući na umu da je riječ o dugoročnom kreditu s promjenjivom redovnom kamatnom stopom koji se otplaćuje u 84 mjesečna obroka koji se obračunavaju na način da se mjesečni iznos anuiteta glavnice u anuitetskoj otplati uvećava za pripadajući iznos redovne kamate obračunate na iznos ostatka vrijednosti kao i činjenici da je odredbom čl. 2. oba Ugovora o kreditu ugovorena obveza koja se plaća jednokratno na iznos odobrenog kredita, to sporna odredba čl. 2. Ugovora o kreditu po mišljenju ovog suda ne predstavlja odredbu koja utvrđuje bitnu činidbu korisnika kredita niti je riječ o elementu ugovora o kreditu koji definira bit tog ugovornog odnosa.

21.2. Nadalje, tekst čl. 99 ZZP/07 treba tumačiti na način da se druga kategorija odredbi čija se eventualno nepoštena priroda ne može ocijeniti („cijena“) odnosi samo na primjerenost predviđene cijene ili naknade i usluge ili robe koju treba zauzvrat isporučiti, a razlog za to izuzimanje leži u činjenici da ne postoji nikakva tablica ili pravni kriterij koji bi mogli dati okvir i smjer provjeri te primjerenosti.

21.3. Ugovorne odredbe o naknadi koju potrošač duguje davatelju kredita ili koje utječu na stvarnu cijenu koju potrošač mora potonjem platiti stoga načelno nisu obuhvaćene tom drugom kategorijom odredbi, osim u pogledu pitanja je li iznos ugovorom utanačene naknade ili cijene u skladu s uslugom koju je tuženi kreditor zauzvrat pružio. Međutim, u ovom se predmetu navodna nepoštenost odredbi o naknadi za obradu i odobrenje kredita ne tiče odnosa između iznosa naknade za obradu i odobrenje kredita te zauzvrat pruženih usluga.

21.4. Slijedom navedenog odredba čl. 2 Ugovora o kreditu nije izuzeta iz ocjene poštenosti, pa je u okviru te ocjene, potrebno, a sukladno odredbi čl. 96 st. 1 ZZP/07, ispitati moguće nepoštovanje načela savjesnosti i poštenja i postojanje eventualne značajne neravnoteže na štetu potrošača.

22. Nadalje, a budući da tuženik, kako je već ranije navedeno, nije dokazao da bi tužiteljicu informirao o razlozima utjecaja na kamatne stope, to je nedvojbeno kako stranke nisu pojedinačno pregovarale o spornim odredbama ugovora prema kojima je redovna kamatna stopa tijekom postojanja obveze promjenjiva.

22.1. Stoga, odredbe predmetnog ugovora koje promjenu ugovorne kamate čine ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, bez da istovremeno precizno odredi uvjete promjenjivosti i referentnu stopu za koju se veže promjena, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može ni provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija. Tužiteljici je trebalo ponuditi (objasniti) razloge promjene kamatne stope, pojedinačno o tome razgovarati i na taj način omogućiti tužiteljici, kao klijentu- potrošaču, da pristane na takve odredbe (koje jasno definiraju uvjete i razloge zbog kojih se kamatna stopa može mijenjati) i iskoristi neke od navedenih solucija, odnosno prigovoriti povećanju stope redovne kamate ili zatražiti okončanje ugovornog odnosa.

22.2. Primjenom navedenih ugovornih odredaba tuženik je izbjegao utjecaj druge ugovorne strane (tužiteljice) na cijenu, što je suprotno čl. 26 ZOO-a koji propisuje da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora, a bitni sastojci su predmet i cijena (kamate također predstavljaju cijenu). Takva jednostrano određena ugovorna odredba protivna je i načelu savjesnosti i poštenja iz čl. 12 ZOO-a jer je neizvjestan i iznos glavnice kredita kojeg klijent (tužitelj) ima obvezu vratiti banci i cijena. Predmetna odredba u ugovor je unesena samo od strane tuženika, na koju odredbu tužiteljica nije mogla utjecati jer o istoj nije pojedinačno pregovarano, a ni u ugovoru tuženika nisu navedeni egzaktni parametri za promjenu kamatne stope ni metoda izračuna tih parametara, što sve čini predmetnu ugovornu odredbu suprotnu načelu savjesnosti i poštenja.

23. Prilikom ocjene je li sporna ugovorna odredba čl. 2 u dijelu u kojem je ugovorena obveza plaćanja naknade, poštena, sud je uz primjenu čl. 98 ZZP/07 uzeo u obzir narav usluge na koju se ugovor odnosi (predmet ugovora) u vrijeme kad je ugovor sklopljen, sve popratne okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora i sve ostale odredbe tog ugovora.

23.1. Kada je riječ o pitanju je li poštovano načelo savjesnosti i poštenja iz čl. 96 st. 1 ZZP/07, odlučno je ocijeniti bi li tuženik, pod uvjetom da je na pošten i pravedan način poslovao s tužiteljicom, mogao razumno očekivati da bi tužiteljica prihvatila takvu ugovornu odredbu da se o njoj pojedinačno pregovaralo. Imajući na umu da ugovorna odredba čl. 2 ne sadrži nikakvih podataka o stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima na koje se ona odnosi, a posebice imajući na umu da je za iznos naknade tužiteljici umanjen iznos kredita koji joj je stoga stavljen na raspolaganje ne u ugovorenom nego u umanjenom iznosu, to se ne može se zaključiti da bi tuženik mogao razumno očekivati da bi tužiteljica pristala na te odredbe u pojedinačnim pregovorima.

23.2. Kada je riječ o ispitivanju mogućeg postojanja znatnije neravnoteže, ono se ne može ograničiti na kvantitativno ekonomsko ocjenjivanje koje se temelji na usporedbi ukupnog iznosa transakcije na koju se ugovor odnosi, s jedne strane, i troškova koji na temelju sporne odredbe terete potrošača, s druge strane. Naime, značajna neravnoteža može proizlaziti iz same činjenice da dovoljno ozbiljno oštećuje pravni položaj u koji je na temelju primjenjivih zakonskih odredbi stavljen potrošač kao stranka predmetnog ugovora u obliku nametanja dodatne obveze koja nije predviđena dispozitivnim zakonskim pravilima.

24. Istiće se kako je Sud Europske unije svojim presudama C-84/19 i C-224/19 potvrdio da je nepošteno bez pregovaranja s potrošačem tipskim ugovorom ugovarati na početku kredita nekakve ulazne troškove obrade za koje ne postoji nikakvo obrazloženje na temelju čega su nastali, koji su netransparentni, i konačno koji su neproporcionalni.

25. Dakle, budući da odredba čl. 2 Ugovora o kreditu br. 7104266707 od 17.07.2008. u dijelu u kojem je ugovorena promjenjivost kamatne stope sukladno odluci tuženika, ne sadrži precizno određene uvjete promjenjivosti i referentnu stopu za koju se veže promjena, već promjena istih ovisi isključivo o odluci tuženika, to ista na taj način uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana jer tužiteljici nameću obvezu koja nije jasno i precizno određena niti se o istoj pojedinačno pregovaralo. Stoga takav način ugovaranja nije u skladu s pravnom prirodom ugovornih obveznopravnih odnosa niti zadovoljava zahtjev određenosti i odredivosti činidbe u smislu odredbe čl. 269 st. 2, čl. 271 i čl. 272 sve ZOO-a u vezi odredbe čl. 74 st. 1 i čl. 96 st. 1 sve ZZP/07 te je u suprotnosti s osnovnim načelom ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu koji je propisan odredbom čl. 3 ZOO-a.

25.1. Pri tome valja navesti kako činjenica, na koju se poziva tuženik, da je tužiteljica htjela ugovor s odredbom o promjenjivoj kamatnoj stopi nije ni od kakvog utjecaja na ocjenu ništetnosti predmetne odredbe ugovora. Naime, ništetnost pojedinih odredbi ugovora i ne bi bilo potrebe ocjenjivati u slučaju da te odredbe nisu prihvaćene od jedne od stranaka, jer one u tom slučaju i ne bi bile ugovorene, pa ne bi ni postojala potreba da sud ocjenjuje njihovu ništetnost.

26. Nadalje, budući Ugovor o kreditu ne sadrži konkretan opis troškova niti usluga koji se plaćanjem spornih naknada naplaćuju u vrijeme sklapanja ugovora i prilikom prijevremene otplate kredita, to prema shvaćanju ovog suda nije niti jasno na što se točno sporne naknade odnose odnosno što je istima obuhvaćeno (jesu li to materijalni troškovi uredskog materijala, energenata, poštarine, izrada ponude, provjera i unos podataka, savjetovanje, izrada i potpis ugovora i sl.).

26.1. Naime, razumno je da u troškove banke treba uključiti materijalni trošak uredskog materijala, informatičke opreme te korištenja energenata, međutim nije razumno zaključiti da se takvi troškovi namiruju naknadom koja ovisi o visini odobrenog kredita kad je jasno da je riječ o troškovima koji ne ovise o toj visini jer su jednaki za sve kredite neovisno o iznosu u kojem su odobreni.

Nastavno na navedeno, a budući da odredbom čl. 2. Ugovora o kreditu nisu naznačeni troškovi obuhvaćeni ugovorenom naknadom, to se može zaključiti da su troškovi koji su na ovoj način prebačeni na tužiteljicu nerazmjerni u odnosu na visinu u kojoj su stvarno nastali. Očito je stoga da se sporne naknade nisu koristile za troškove nastale izradom, potpisom i prijevremenom kredita.

26.2. Imajući na umu zakonsku obvezu tuženika iz čl. 74 st. 1 toč. 3 ZZP/07 i činjenicu da nije riječ o samorazumljivim troškovima, to je očito da je tuženik na tužiteljicu čl. 2. Ugovora o kreditu prenio obvezu plaćanja naknada i troškova koji ne odgovaraju stvarno pruženim uslugama ili troškovima. Ta ugovorna obveza koja ima učinak to da je tuženik de facto oslobođen obveze iz čl. 74 st. 1 toč. 3 ZZP/07 da dokazuje da su isplatom kredita stvarno nastali troškovi i stvarno pružene usluge u plaćenom iznosu naknade, utječe, prema shvaćanju ovog suda, na pravni položaj tužiteljice i stvara na njezinu štetu značajnu neravnotežu u suprotnosti sa zahtjevom dobre vjere jer tuženik nije dokazao da te naknade odgovaraju stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima, a niti je o istima tužiteljici omogućeno pregovaranje.

27. Pri tome se ukazuje kako u ovom postupku nije utvrđeno općenito nepošteno ponašanje tuženika, nego je utvrđena nepoštenost (a time i ništetnost) pojedinih odredbi ugovora, koji ugovor je sastavljen od strane tuženika, bez pojedinačnog pregovaranja s tužiteljicom.

28. Odredbe članaka 1021 do 1024 ZOO-a ne predviđaju plaćanje naknade za obradu i odobrenje kredita kao niti za prijevremenu otplatu kredita, a takva obveza nije previđena niti tada važećim Zakonom o bankama. Drugim riječima, iako nije bilo zabranjeno niti na drugi način ograničeno, ugovaranje odredbe o naknadi za obradu i odobrenje kredita kao ugovaranje odredbe o uvjetima prijevremene otplate kredita, predmetno je nepovoljno utjecalo na pravni položaj tužiteljice kao potrošača u odnosu na onaj položaj koji je bio predviđen u dispozitivnom nacionalnom pravu.

29. Vezano za odluku Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., na koju se stranke pozivaju, valja kazati da se presuda iz potrošačkog spora ne može primijeniti u konkretnoj situaciji jer se radi o kunskom kreditu ista odgovara istini, međutim, ništetnost ugovorne odredbe potrebno je cijeniti prema okolnostima svakog pojedinog slučaja, pa je tako učinjeno i u ovom konkretnom slučaju.

30. Stoga ovaj sud, temeljem odredbe čl. 102 st. 1 ZZP/07 u vezi odredbe čl. 323 i čl. 324 sve ZOO-a, utvrđuje ništetnima odredbe čl. 2 oba Ugovora o kreditu u dijelu koji se odnosi na ugovaranje kredita i način otplate kredita uz promjenjivu kamatnu stopu kao i u dijelu koji se odnosi na ugovorenu naknadu za obradu kredita.

31. Imajući na umu navedeno, tužiteljici temeljem odredbe čl. 1111 st. 1 ZOO-a pripada pravo na vraćanje isplate koju je učinila na ime ispunjenja ništetnih ugovornih odredba čl. 2 oba Ugovora o kreditu.

31.1. Obzirom da je kao valjani dio odredbe čl. 2 Ugovora o kreditu br. 7104266707 od 17.07.2008. preostao samo dio odredbe iz kojeg je razvidna početna kamata, to se temeljem odredbe čl. 324 ZOO ima primijeniti preostali dio navedenih ugovornih odredaba.

32. Stoga, a budući da tuženik nije osporio visinu i dospijeće utužene tražbine na ime ništetne odredbe čl. 2 Ugovora o kreditu u odnosu na ugovorene naknade, to tužiteljici temeljem odredbe čl. 1111 st. 1 ZOO pripada pravo na vraćanje isplate koju je učinila na ime ispunjenja ništetne ugovorne odredbe Ugovora o kreditu br. 7104266707 od 17.07.2008. u iznosu 230,23 eur te Ugovora o kreditu br. 7105972058 od 28.03.2013. u iznosu 205,00 eur.

32.1. Tužiteljici su uz primjenu odredbe čl. 1115 ZOO-a, dosuđene zatezne kamate na iznos koji je plaćen na ime ispunjenja nepoštene ugovorne odredbi tekuće od dana uplate (neosnovanog stjecanja na strani tuženika), odnosno na iznos 230,23 eur od 17.07.2008. te na iznos 205,00 eur od 28.03.2013., koje datume uplate tuženik nije niti osporio, do isplate po stopi propisanoj odredbom čl. 29 st. ZOO-a u vezi Uredbe o visini stope zatezne kamate.

33. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva u odnosu na ništetnu odredbu čl. 2 Ugovora o kreditu br. 7104266707 od 17.07.2008. u dijelu kojom je ugovorena promjenjivost kamatne stope sukladno odluci tuženika, provedeno je financijsko vještačenje po sudskom vještaku Ručević vještačenja d.o.o.

Budući da je nalaz i mišljenje sačinjen temeljem spisu priležeće dokumentacije, vjerodostojnost koju stranke niti ne spore, i u skladu sa zadatkom suda, to je nalaz i mišljenje sud u cijelosti prihvatio kao relevantan dokaz u ovom postupku. Za ukazati je pri tome kako tuženik nije prigovarao matematičkom izračunu nalaza i mišljenja dok su ostali izneseni prigovori tuženika na nalaz i mišljenje pravne naravi, koji su, a obzirom je o istima sud već u ranijem dijelu odluke iznio svoju ocjenu, ocijenjeni neosnovanima, pri čemu su stranke odustale od usmenog saslušanja sudskog vještaka.

33.1. Nalazom i mišljenjem je, a nakon prvotno utvrđenih iznosa anuiteta prema početnom otplatnom planu tuženika sa osnove ugovorene kamatne stope te iznosa koje je tužiteljica plaćala na ime promjenjive kamatne stope utvrđena razlika u iznosu 228,86 eur koji iznosi su specificirani po mjesečnim datumima uplata u tabeli nalaza i mišljenja.

34. Stoga, a sukladno odredbi čl. 323 st. 1., čl. 324 i 1111 st. 1. ZOO-a, tužiteljica ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta na ime razlike koja proizlazi iz primjene ugovorene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od dana plaćanja pojedinog iznosa razlike do isplate u iznosu 228,86 eur koji iznosi su specificirani po mjesečnim datumima uplata u tabeli nalaza i mišljenja.

34.1. Na svaki preplaćeni mjesečni iznos tužiteljici pripadaju zakonske zatezne sukladno čl. 1114 u vezi odredbe čl. 1115 i čl. 29 sve ZOO-a i to od dana kada su izvršene uplate, a kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka. Predmetno iz razloga što je tuženik kao ugovorna strana bio dužan prilikom promjene kamatnih stopa i tečaja rukovoditi se načelom savjesnosti i poštenja, što nije učinio iako je toga morao biti svjestan. Slijedi stoga da mu je u svakom slučaju od trenutka svake pojedine uplate iznosa većeg od ugovorenog moralo biti poznato da mu taj više plaćeni iznos ne pripada.

35. Prigovor zastare nije osnovan.

35.1. Prema pravnom shvaćanju sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 30. siječnja 2020. (Su-IV-47/2020-2) zastarni rok kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Imajući na umu da odluka o utvrđenju ništetnosti u ovoj presudi još nije pravomoćna pa nije počeo niti teći petogodišnji zastarni rok, neosnovano tuženik tvrdi da je zahtjev za isplatu zastario.

36. Odluka o naknadi troškova parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154 st. 1 u vezi odredbe čl. 155 sve ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja tužiteljice po punomoćniku odvjetniku koji je odmjeren sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23 dalje u tekstu Tarifa).

Tako je tužiteljici priznat trošak za sastav tužbe, podneska od 24.07.2025., 09.03.2026., za pristup na ročišta 07.11.2025. i 14.09.2026. za svaku radnju u iznosu po 150,00 eur što uz uvećanje za iznos PDV-a 25% iznosi 937,50 eur kojem je pribrojen trošak vjšetačenja u iznosu 300,00 eur, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu 26,54 eur te na presudu u iznosu 55,00 eur sukladno odredbi čl. 7 Zakona o sudskim pristojbama, čime sveukupni trošak tužiteljice iznosi 1.319,04 eur. Tužiteljici kao irelevantni za vođenje postupka nisu priznati troškovi za sastav zahtjeva u mirnom postupku te podneska od 25.11.2025. jer je uplata predujma vidljiva u e-spisu po izvršenoj uplati te nije bila potrebna dostava dokaza o izvršenoj uplati.

Na tako određen trošak tužiteljici su dosuđene zakonske zatezne kamate tekuće od presuđenja do isplate temeljem odredbe čl. 151 ZPP-a po stopi propisanoj odredbom čl. 29 ZOO-a.

37. Ukazuje se pri tome kako je vrijednost predmeta spora utvrđena po tužitelju još u tužbi u iznosu vrijednosti isplate koja je predmetom tužbenog zahtjeva, pa se prigovor tuženika u smislu odredbe čl. 40 st. 2 ZPP-a, cijeni neosnovanim.

U Zagrebu, 23. rujna 2026.

Sudac

Tajana Škafar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave iste. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, sud će na ročištu uručiti ovjereni prijepis presude (čl. 335. st. 8. ZPP).

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP). Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 11. ZPP).

Žalba se podnosi pisanim putem ovom sudu u 4 primjerka, a o istoj odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. Pun. tužitelja uz rj. sud. pristojba na tužbu 26,54 eur i presudu 110,00 eur

2. Pun. tuženika