Republika Hrvatska

Općinski radni sud u Zagrebu

Ulica grada Vukovara 84

10000 Zagreb

Pr-1911/2025-45

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Jelici Pandurić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ŽP, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], općina Sesvete, zastupane po punomoćnici Mariji Jukić Jurišić, odvjetnici iz Zagreba, Đorđićeva 15, protiv tuženog CROATIA osiguranja d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, zastupanog po punomoćnicima po zaposlenju, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 27. kolovoza 2026. godine, u prisutnosti pun. tužiteljice, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, temeljem čl. 335. st. 4. ZPP-a, dana 23. rujna 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„1. Nalaže se tuženiku CROATIA OSIGURANJE d.d. Zagreb, V.Jagića 33 (OIB: 26187994862) isplatiti tužiteljici ŽP iz [adresa] (OIB: [osobni identifikacijski broj]) na ime naknade neimovinske štete i imovinske štete iznos od 1.369,00 € skupa s zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 08.10.2024. g. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01.01., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01.07. te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

2. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici zakonske zatezne kamate na nesporno plaćeni iznos naknade štete od 380,00 € od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 08.10.2024. g. do dana isplate 23.10.2024.g. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01.01., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01.07. te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

3. Nalaže se tuženiku tužiteljici nadoknaditi parnični trošak skupa sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01.01., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01.07. te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 8 dana pod prijetnjom ovrhe.".

kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi od 12.12.2024. navodi da je dana 21.08.2023. zadobila ozljedu na radu kod poslodavca KRAŠ d.d. Zagreb, Ravnice 48 na liniji WD-3 u proizvodnom pogonu oblikovanja i pakiranja čokoladnih proizvoda – objekt tvornice kakao proizvoda prilikom uzimanja i spuštanja PVC palete za naslage, kada je ista ista iskliznula tužiteljici iz ruku i pala na stopalo desne noge. Postoji odgovornost poslodavca pa samim time i tuženika kod kojega je poslodavac osigurao odgovornost iz djelatnosti prema vlastitim djelatnicima za naknadu štete. Tužitelj je podnio tuženiku odštetni zahtjev dana 08.10.2024., a tuženik mu je u predmetu br. IMOD 4748 2024 isplatio dana 23.10.2024. na ime naknade štete iznos od 380,00 eura, a koji tužiteljica ne smatra pravičnom novčanom naknadom. Kod tužiteljice je došlo do povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, pa tužiteljica na ime naknade imovinske i neimovinske štete, a sve u okviru kvalifikatornih okolnosti potražuje: za pretrpljene fizičke bolove 1.000,00 eura, za pretrpljeni strah 800,00 eura i za tuđu pomoć 180,00 eura, što ukupno iznosi 1.980,00 eura, umanjeno za nesporno plaćenih 380,00 eura, iznosi 1.600,00 eura. Predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom će naložiti tuženiku da tužiteljici da na ime naknade štete iz štetnog događaja od 21.08.2023. isplati iznos od neto 1.600,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja odštetnog zahtjeva (08.10.2024.) do isplate; da isplati tužiteljici zatezne kamate na nesporno isplaćeni iznos od 380,00 €, tekuće od dana podnošenja odštetnog zahtjeva (08.10.2024.) do dana isplate 23.10.2024., sa pripadajućim zateznim kamatama, te da naloži tuženiku da tužiteljici naknadi prouzročeni parnični trošak sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

2. Nakon provedenog medicinskog vještačenja tužiteljica je podneskom od 16.06.2025. (str. 131-132 spisa), postavila konačni tužbeni zahtjev na način da je smanjila prvotno postavljeni tužbeni zahtjev te končano potražuje s osnove povrijeđenog prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje: za pretrpljene fizičke bolove iznos od 900,00 eura; za pretrpljeni strah 800,00 eura; za tuđu pomoć (14h x 3,50 eura) iznos od 49,00 eura što ukupno iznosi 1.749,00 eura. Navedeni iznos je umanjen za nesporno plaćeni 380,00 eura, te konačno tužiteljica potražuje naknadu neimovinske i imovinske štete u ukupnom iznosu od 1.369,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja odštetnog zahtjeva (08.10.2024.) do isplate. U preostalom dijelu prvotni tužbeni zahtjev tužiteljice je ostao neizmijenjen.

3. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da je nesporna pasivna legitimacija tuženika u ovoj pravnoj stvari, kao osiguratelja poslodavca tužiteljice, Kraš prehrambena industrija d.d., temeljem zaključenog ugovora o osiguranju od odgovornosti po polici osiguranja broj [broj police osiguranja], važećoj za razdoblje od 01.01.2023. do 01.01.2024. godine. Navedenim ugovorom, ugovoreno je među ostalim, i osiguranje od odgovornosti osiguranika Kraš prehrambena industrija d.d. prema djelatnicima, do iznosa od 15.926,74 eura po štetnom događaju. Nesporno je da je tužiteljica pretrpjela ozljedu na radu dana 21.08.2023. godine, prilikom pakiranja čokoladnih proizvoda, kada je istoj PVC paleta iskliznula iz ruku i pala na stopalo desne noge. Također, nesporno je i da je tužiteljica prije podnošenja tužbe u ovom predmetu, podnijela odštetni zahtjev tuženiku za naknadu štete, kao i da je tuženik istoj izvršio plaćanje nespornog iznosa neimovinske i imovinske štete u iznosu od 380,00 eura, kako to i sama čini nespornim u tužbi. U cijelosti su sporni osnova i visina postavljenog tužbenog zahtjeva tužiteljice, obzirom da tuženik smatra da je svoju obvezu naknade štete u cijelosti izvršio plaćanjem iznosa od 380,00 eura, za koji iznos tuženik drži da u konkretnom slučaju predstavlja primjerenu i pravičnu novčanu naknadu s obzirom na pretrpljene fizičke boli, strah i potrebu za tuđom pomoći i njegom, sukladnu Orijentacijskim kriterijima VSRH i svim okolnostima konkretnog slučaja. Tužiteljica je uz tužbu priložila svega jedan nalaz liječnika, datiran na sam dan štetnoga događaja, iz kojega je proizlazi da je zadobila ozljedu stopala, bez vidljivih vanjskih znakova traume, te je otpuštena bez indikacija za daljnjim kirurškim liječenjem, uz preporuku mirovanja, držanja noge na povišenom i stavljanjem hladnih obloga. Daljnje medicinske dokumentacije nema, pa tuženik drži da je ozljeda tužiteljice sanirana nakon tog posjeta. Cijeneći navedenu medicinsku dokumentaciju tužiteljice kao i sve druge okolnosti konkretnoga slučaja i činjenicu da se tužiteljica u svom poslu svakodnevno susreće s mogućnošću takvih ozljeda koje ne ostavljaju nikakve trajne posljedice, tuženik smatra da je plaćanjem nespornog iznosa u cijelosti obeštetio istu. Tuženik smatra da je teret dokaza na tužiteljici, dokazati opseg svoje štete, ukoliko smatra da istoj pripada naknada u iznosu većem nego što je tuženik izvršio isplatu. Također, tuženik ističe i prigovor na tijek zatraženih zakonskih zateznih kamata na neimovinsku i imovinsku štetu uslijed povrede prava osobnosti. Kamate na tuđu pomoć i njegu, obzirom da se radi o nenovčanoj imovinskoj šteti, mogu teći tek od presuđenja, dok je u pogledu neimovinske štete odlučan nalaz vještaka u pogledu završetka liječenja, sve sukladno odredbi članka 1103. Zakona o obveznim odnosima. Predlaže da sud nakon provedenog postupka odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti te da obveže tužiteljicu na naknadu prouzročenog parničnog troška tuženiku.

4. Sud je proveo dokaze: izvršen je uvid u Prijavu poslodavca tužiteljice HZZO-u od 18.10.2023. o ozljedi na radu (str. 4-8 spisa), u e-mail punomoćnice tužiteljice od 08.10.2024. u privitku kojega tuženiku dostavlja odštetni zahtjev za tužiteljicu (str. 9 spisa), u odštetni zahtjev tužiteljice ŽP (tada Bastalić) od 08.10.2024. (str. 10-11 spisa), u medicinsku dokumentaciju za tužiteljicu (str. 12 spisa), u Policu osiguranja broj [broj police osiguranja] i privitak polici osiguranja (str. 17-19 spisa), u odgovor tuženika od 23.10.2024. tužiteljici na odštetni zahtjev (str. 20-21 spisa), proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Božidaru Šebečiću, kirurgu i traumatologu (str. 125-126, 153 spisa), u popis isplaćenih šteta do trenutka iscrpljena limita i potvrde o isplatama (str. 34-120 spisa), proveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Ručević vještačenja d.o.o. (str. 163-173 spisa), proveden je dokaz saslušanjem tužiteljice kao stranke (str. 149 - 150 spisa).

5. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP-a).

6. U članu 219. st. 1. ZPP-a kaže se da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

7. U članu 221.a ZPP-a kaže se da ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadom neimovinske i imovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje kao posljedicu ozljeđivanja na radnom mjestu kod poslodavca KRAŠ prehrambena industrija d.d. dana 21.08.2023., koji je u trenutku štetnog događaja bio osiguran od odgovornosti prema djelatnicima kod tuženika CROATIA osiguranje d.d.

9. U odgovoru na tužbu tuženik je priznao nastanak štetnog događaja, kao i činjenicu da je u vrijeme nastanka štetnog događaja trgovačko društvo KRAŠ d.d. bilo osigurano kod tuženika po polici osiguranja broj [broj police osiguranja] važećoj za razdoblje od 25.04.2020. do 31.12.2024., kojom policom je pokrivena odgovornost prema djelatnicima. Tuženik nije sporio svoju pasivnu legitimaciju. Tuženik je učinio nespornim i da je tužiteljica prije podnošenja tužbe u ovom predmetu podnijela odštetni zahtjev tuženiku za naknadu štete, kao i da je tuženik istoj izvršio plaćanje nespornog iznosa neimovinske i imovinske štete u visini od 380,00 eura dana 23.10.2024.

10. Tuženik je osporio visinu tužbenog zahtjeva navodeći da je tužitelj ici s osnove neimovinske i imovinske štete dana 23.10.2024. isplatio iznos od 380,00 eura. Smatra da je isplatom navedenog iznosa u cijelosti namirio neimovinsku i imovinsku štetu koja je nastupila tužiteljici.

11. Tužba tužiteljice MP, sada ŽP, podnesena je kod ovoga suda dana 13.12.2024. godine. Tužba je dostavljena na odgovor tuženiku dana 18.12.2024. i od tada je ova parnica počela teći odnosno od tada je tuženik saznao za postojanje ove parnice.

12. Uvidom u Policu osiguranja broj [broj police osiguranja] (str. 17 spisa), sud je utvrdio da je poslodavac tužiteljice tvrtka KRAŠ prehrambena industrija d.d. iz Zagreba sklopila sa tuženikom ugovor o višegodišnjem osiguranju koji je počeo teći dana 25.04.2020. u 24.00 sati do 31.12.2024. u 24.00 sati. Tom policom se poslodavac tužiteljice osigurao kod tuženika od odgovornosti prema svojim djelatnicima. Iz privitka navedene police (str. 19 spisa) vidljivo je da je iznos osiguranja po osiguranom slučaju za odgovornost prema djelatnicima 15.926,74 eura a da je agregatni limit ugovora 79.633,69 eura.

13. Iz Analitike šteta tuženika (str. 34-39 spisa), te iz potvrda o isplatama (str. 40-120 spisa) vidljivo je da je temeljem navedene police osiguratelj, ovdje tuženik, zaprimao odštetne zahtjeve od oštećenih djelatnika tvrtke KRAŠ prehrambena industrija d .d. sa zadnjim datumom 08.11.2024., a da su isplate po tim prijavama vršene i u dijelu 2025., a da je zadnja isplata evidentirana 11.09.2025. godine. Provedenim vještačenjem je utvrđeno da je agregatni limit predmetne police odgovornosti iscrpljen 22.04.2025. isplatom nematerijalne štete na osobama te je na taj dan nastalo prekoračenje limita u iznosu od 1.176,98 eura.

14. Tijekom postupka, osiguratelj poslodavca tužiteljice, ovdje tuženik, istaknuo je prigovor iscrpljenosti agregatnog limita po polici osiguranja tužiteljičinog poslodavca KRAŠ d.d. broj police [broj police] vezano za odgovornost prema djelatnicima, a koji agregatni limit iznosi 79.633,69 eura.

15. Tužiteljica, tijekom postupka, pa tako i u podnesku od 29.06.2026. (str. 187 spisa) ističe da je vještak Ručević vještačenja d.o.o. u svom nalazu i mišljenju, a nakon uvida u podatke o isplatama, zaključio da je limit osiguranja iscrpljen 22.04.2025. godine. Tužiteljica je tužbu predala sudu 13.12.2024. godine. Kada je tužba predana, limit još nije bio iscrpljen. Tuženik je imao obvezu osigurati rezervaciju za isplatu potencijalne obveze prema tužiteljici, ali je nakon primitka tužbe tuženik nastavio isplaćivati naknade štete drugima, koji su zahtjev za naknadu predali nakon tužbe. Stoga tužiteljica smatra da prigovor iscrpljenosti agregatnog limita predmetne police koji je istaknuo tuženik, nije osnovan.

16. Stalni sudski vještak knjigovodstveno-financijske struke Ručević vještačenja d.o.o. proveo je dokaz financijskim vještačenjem na okolnost iscrpljenosti osiguranje svote (str. 163-173 spisa). U skladu s utvrđenjima i izračunima iz nalaza, prema dokumentaciji priloženoj u spisu predmeta kao i naknadno pribavljenoj dokumentaciji od tuženika, vještak je mišljenja kako slijedi: U razdoblju od 31. svibnja 2023. do 11. rujna 2025. tuženik je po polici odgovornosti broj 078700103880 ukupno isplatio 103.806,62 eura, od čega na ime glavnice 89.032,55 eura, na ime kamata 778,32 eura te na ime troškova 13.995,75 eura. Limit predmetne police odgovornosti je iscrpljen 22. travnja 2025., isplatom nematerijalne štete na osobama te je na taj dan nastalo prekoračenje limita u iznosu od 1.176,98 eura. Ukupno prekoračenje limita police odgovornosti do dana zadnje evidentirane isplate (11. rujna 2025.) iznosilo je 9.398,86 eura, a nastalo je isplatom nematerijalne štete na osobama dana 11. lipnja 2025. godine.

17. Na nalaz i mišljenje knjigovodstveno-financijskog vještaka niti jedna stranka nije imala primjedbi. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje knjigovodstven-financijskog vještaka kao valjanu podlogu za donošenje odluke u ovom predmetu jer je isti dan u skladu s pravilima struke, jer u istom nema proturječnosti i iz razloga što niti jedna stranka nije imala primjedbi na isti.

18. Vještak je u svom nalazu, na str. 2 nalaza, napomenuo da je Specifikacija svih štete likvidirani po predmetnoj polici osiguranja za odgovornost prema djelatnicima s razradom na plaćene naknade štete, plaćene troškove i plaćene kamate, već pribavljena pri izradi nalaza i mišljenja u predmetu Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-7/2025. S obzirom da je nalaz u navedenom predmetu bilo potrebno izraditi po istovjetnoj osnovi (iscrpljenost agregatnog limita po polici osiguranja KRAŠ prehrambena industrija d.d. od odgovornosti prema djelatnicima, broj police [broj police]), podaci iz Specifikacije pribavljene u predmetu Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-7/2025 korišteni su pri izradi nalaza i mišljenja i u ovom predmetu, a ista se nalazi u pomoćnom omotu spisa.

19. Iz nalaza i mišljenja knjigovodstveno-financijskog vještaka proizlazi da je agregatni limit police odgovornosti broj 078700103880 a koji je iznosio 79.633,69 eura, iscrpljen dana 22.04.2025., isplatom nematerijalne štete na osobama, te je na taj dan nastalo prekoračenje limita u iznosu od 1.176,98 eura. Iz pregleda šteta po polici broj [broj police] s početkom osiguranja 25.04.2020. i istekom osiguranja 31.12.2024. vidljivo je da su oštećeni štete po toj polici prijavljivali tijekom 2023. i 2024. a da je kronološki zadnji datum prijave 08.11.2024. godine. To znači da su prijave šteta koje su nastale u periodu važenja ugovora o osiguranja a koji je naprijed naveden zaprimane tijekom tog razdoblja a da je zadnja prijava podnesena 08.11.2024. godine. Tužba u ovom predmetu je podnesena 13.12.2024., a dostavljena je tuženiku na odgovor 18.12.2024. i tek tada je tuženik saznao da postoji daljnje potraživanje tužiteljice prema tuženiku. Sve isplate koje su izvršene tijekom 2025. su izvršene na temelju prijava šteta tuženiku koje su prijave pristigle tuženiku do 08.11.2024. godine. S obzirom da je agregatni limit iscrpljen isplatom koja je izvršena 22.04.2025. a koja se odnosi na štetni događaj i na prijavu oštećenika prije 31.12.2024. evidentno je da tuženik o navedenoj polici osiguranja nije zaprimao nove odštetne zahtjeve i nije isplaćivao odštetne zahtjeve koji bi bili zaprimljeni nakon 31.12.2024. godine. S obzirom na činjenicu kada je tuženik saznao za ovu parnicu ovaj sud smatra da je osnovan prigovor iscrpljenosti agregatnog limita jer bez obzira kada je agregatni limit isplatama po polici iscrpljen, isti je iscrpljen na temelju odštetnih zahtjeva oštećenika koji su zaprimljeni kod tuženika prije no što je tuženik zaprimio tužbu u ovom predmetu na odgovor.

20. Slijedom naprijed navedenog tužbeni zahtjev tužiteljice je odbijen kao pravno neosnovan, odnosno donesena je odluka kao u izreci presude pod I. točka 1. u navodnim znacima.

21. Tužiteljica u tužbi potražuje i zatezne kamate na iznos koji je tuženik isplatio tužiteljici kao nesporan, a radi se o iznosu od ukupno 380,00 eura, navodeći da je tuženik došao u zakašnjenje, jer nije u roku izvršio isplatu nespornog dijela. Tužiteljica potražuje zatezne kamate na nesporno isplaćeni iznos naknade štete za razdoblje od 08.10.2024. (datum podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku) da dana 23.10.2024. (dan kada je tuženik isplatio tužiteljici nesporni iznos od 380,00 €). U čl. 183.st.1. ZOO- a/05 navodi se da dužnik dolazi u zakašnjenje kada ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje. Općim uvjetima tuženika za osiguranje od izvan ugovorne (javne) odgovornosti koji su u primjeni od 26.10.2021., točnije u čl.31.st.1. i 2. navodi se da je osiguratelj dužan platiti osigurninu u ugovorenom roku koji ne može biti dulji od 14 (četrnaest) dana računajući od dana kada je osiguratelj dobio obavijest da se osigurani slučaj dogodio. Ako je za utvrđivanje postojanja osigurateljeve obveze ili njezine visine potrebno određeno vrijeme, osiguratelj je dužan isplatiti osigurninu određenu ugovorom u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka odštetnog zahtjeva ili ga u tom roku obavijestiti da njegov odštetni zahtjev nije osnovan. U konkretnom slučaju odštetni zahtjev je podnesen 08.10.2024., a nesporni iznos štete tuženik je tužiteljici isplatio dana 23.10.2024.. Od 08.10.2024. do 23.10.2024., proteklo je 15 dana. Po mišljenju ovoga suda za utvrđivanje postojanja osigurateljeve obveze ili njezine visine potrebno je određeno vrijeme , pa se u konkretnom slučaju ima primijeniti rok od 30 dana kao rok u kojem je tuženik bio dužan tužiteljici isplatiti naknadu štete iz predmetnog štetnog događaja. Od 08.10.2024. do 23.10.2024. nije proteklo 30 dana, već 15 dana , pa ovaj sud smatra da tuženik nije došao u zakašnjenje sa isplatom nespornog iznosa. Slijedom navedenoga odbijen je i zahtjev tužiteljice pod I izreke toč. 2. u navodnim znacima.

22. Odluka o trošku temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a koji regulira da je stranka koja izgubi spor dužna protivnoj stranci nadoknaditi prouzročene parnične troškove. Odluka o trošku temelji se i na odredbi čl. 155. ZPP-a koji kaže da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni, te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti. Ako je propisana tarifa za nagrade odvjetnika ili za druge troškove, odmjerit će se takvi troškovi prema toj tarifi.

23. Tuženik je uspio u sporu u cijelosti, pa bi mu tužiteljica trebala naknaditi prouzročene parnične troškove. Tuženika je tijekom postupka zastupao punomoćnik po zaposlenju koji nije imao trošak zastupanja. Do zaključenja glavne rasprave punomoćnik tuženika nije zatražio naknadu ostalih troškova (iako je imao trošak knjigovodstveno-financijskog vještačenja u iznosu od 500,00 eura). Budući da tuženik do zaključenja glavne rasprave nije postavio zahtjev za naknadu parničnog troška, sud o parničnom trošku nije donio odluku.

U Zagrebu 23. rujna 2026.

Sutkinja:

Jelica Pandurić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno u 4 primjerka putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove odluke.

Dostaviti:

- pun. tužitelja odvj. Marija Jukić Jurišić iz Zgb

- tuženiku CROATIA osiguranje d.d.