REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

Poslovni broj: P-382/2026-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  Z B O G  O G L U H E

Općinski sud u Puli - Pola, po sucu tog suda Mirni Mačešić-Biscuoli kao sucu pojedincu, u građansko pravnoj stvari tužitelja ČS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Josip Valić, odvjetnik iz Pule, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, radi utvrđenja ništetnosti ugovora nakon zaključenje glavne rasprave održane dana 15. rujna 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 22. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 9. st. 2. Ugovora o kreditu, broj: 112- 50-3087875 sklopljen 10.10.2005. između tužitelja kao korisnika kredita s jedne strane i tuženika kao kreditora s druge strane, koja odredba glasi: "Korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uz uvjete koje odredi kreditor".

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak parničnog postupka odmjeren u ukupnom iznosu od 553,10 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15.09.2026. do isplate po stopi koja se određuje se za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01.01. a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01.07. te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je kao korisnik kredita sa tuženikom kao kreditorom dana 10.10.2005. sklopio Ugovor o kreditu broj: 112-50-3087875 koji ugovor je ovjeren kod javnog bilježnika a kojim ugovorom je tuženik odobrio tužitelju kredit u iznosu od 17.346,64 CHF. Tužitelj tvrdi da je iskoristio svoje pravo iz čl. 9. predmetnog ugovora te je 30.09.2011. izvršio prijevremenu otplatu kredita a tuženik da mu je temeljem te odredbe zaračunao i naplatio izlaznu naknadu od 79,36 eura. Nadalje ističe da je tuženik u predmetnom pravnom poslu koji u naravi predstavlja potrošački ugovor kao trgovac sam sastavio tekst ugovora o kreditu te navodi da se radilo o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru i kao takvog da je tužitelju kao potrošaču dao na potpis. Tužitelj navodi da se prethodno nije uopće pregovaralo sa tuženikom niti o jednoj ugovornoj odredbi iz predmetnog ugovora pa da nije imao nikakvog utjecaja na sadržaj ugovornih odredbi. To da je dovelo do značajne neravnoteže u pravima i obavezama ugovornih strana kao potrošača. Osim toga navodi kako nije bio informiran a niti su u samom ugovoru navedeni parametri slijedom kojih je mogao znati koje to troškove tuženik kao kreditor naplaćuje u vidu izlazne naknade koja je ovisila isključivo o odluci jedne ugovorne strane i to tuženika, čime je prouzročena znatna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana. Smatra da jednostranim određivanjem visine izlazne naknade tuženik kao vjerovnik jednostrano određuje obavezu tužitelja. Stoga da je citirana odredba iz čl. 9. st. 2. ugovora nepoštena i ništetna sukladno čl. 87. Zakona o zaštiti potrošača pa tužitelj predlaže da se njegov zahtjev usvoji i da mu se naknadi trošak parničnog postupka.

2. Tuženik je pozvan da dostavi pisani odgovor na tužbu u roku od 30 dana. Tuženik nije dostavio pisani odgovor na tužbu niti bilo kakvo očitovanje na tužbene navode. Stoga su se po mišljenju suda obzirom na dokaze koji prileže tužbi ispunile sve pretpostavke da se donese presuda zbog ogluhe.

3. Budući da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tekstu tužbe, a te činjenice nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio, kao niti sa činjenicama koje su opće poznate, a ne postoje niti opće poznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu, sud je sukladno odredbi članka 331.b Zakona o parničnom postupku odlučio kao u izreci presude.

4. Tužitelj je u ovom postupku uspio u cijelosti pa mu sukladno odredbi čl. 154 st.1. u svezi sa čl.155. ZPP-a pripada pravo na naknadu parničnog troška. Tako je tužitelju priznati trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku koji je trošak odmjeren u skladu s važećim odredbama odvjetničke tarife i to za sastav tužbe i pristup na jedno ročište za glavnu raspravu u sveukupnom iznosu od 200 bodova. Imajući u vidu vrijednost boda od 2,00 eura i PDV od 25% tužitelju na ime odvjetničkog troška pripada iznos od 500,00 eura. Tom iznosu valja pridodati trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55 eura i trošak sudske pristojbe na presudu zbog ogluhe u iznosu od 26,55 eura, pa sveukupan iznos koji pripada tužitelju iznosi 553,10 eura.

U Puli 22. rujna 2026.

S u d a c

Mirna Mačešić-Biscuoli

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba koja se podnosi u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi ovome sudu, a odluku po žalbi donosi županijski sud.

Dna:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku osobno