Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Kapucinski trg 5

Poslovni broj: Pp-600/2023-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sucu toga suda Miri Jalševec , kao sucu pojedincu uz sudjelovanje Štefanije Novoselec, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenih – 1. okrivljene pravne osobe Tolero d.o.o., sa sjedištem u [adresa]. okrivljenog odgovorne osobe BO, sa prebivalištem u [adresa], zbog prekršaja iz članka 149. stavak 1. točka 49., kažnjivog po članku 149. stavak 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača ( Narodne novine 19/22. i 59/23., dalje u tekstu ZZP ), pokrenutog povodom Optužnog prijedloga Državnog inspektorata, Područnog ureda Varaždin, Službe za nadzor trgovine, usluga i zaštite potrošača, broj: KLASA: 336-02/23-01/2647., URBROJ: 443-02-04-01-23-5. od 03. ožujka 2023., nakon dovršene glavne rasprave, na temelju članka 179. stavak 1., 2. i 3. i članka 182. točka 1. Prekršajnog zakona ( Narodne novine broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/17, 114/22, 86/26., dalje u tekstu PZ), dana 23. rujna 2026. objavio je i istog dana

p r e s u d i o  j e

I Temeljem članka 182. točka 1. PZ, okrivljeni

1. okrivljena pravna osoba TD TOLERO d.o.o., Varaždin, OIB:17803239681, sa sjedištem u [adresa], prekršajno neosuđivana

2. okrivljeni odgovorna osoba BO, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.1979. u [adresa], sa prebivalištem u [adresa], državljanin RH, prekršajno neosuđivan

OSLOBAĐAJU SE OD OPTUŽBE

što su protivno odredbama čl.33., čl.34., čl.35., čl.38. i čl.39.t.3.Zakona o zaštiti potrošača ( Narodne novine br.19/22, u daljnjem tekstu TTP) u razdoblju od 01. siječnja 2023. do 17. veljače 2023. u poslovnim prostorijama ugostiteljskog objekta caffe bara "Living rooms chocolate", Varaždin, Frana Supila 7/B, koji posluje u sastavu trgovačkog društva Tolero d.o.o. [adresa], prilikom pružanja ugostiteljskih usluga koristili nepoštenu, odnosno, agresivnu poslovnu praksu, u odnosu prema potrošačima, na način da su u navedenom razdoblju ugostiteljske usluge naplaćivali po cijenama višim nego što su bile važeće 31.12.2022. i to

- za usluženo piće „espresso "dana 31.12.2022.g. naplaćivali cijenu 1,33 eura/10,00 kuna, dok su nakon tog dana istu uslugu naplaćivali 1,60 eura/12,06 kuna, dakle povećali cijenu usluženog pića za 0,27 eura/2,06 kuna što je povećanje od 20,30%, za usluženo piće „kava s bademovim mlijekom" dana 31.12.2022.g. naplaćivali cijenu 2,26 eura/17,00 kuna, dok su nakon tog dana istu uslugu naplaćivali 2,50 eura/18,84 kuna, dakle povećali cijenu usluženog pića za 0,26 eura/l ,84 kuna što je povećanje od 10,62%

- za usluženo piće „čaj ”dana 31.12.2022.g. naplaćivali cijenu 1,59 eura/12,00 kuna, dok su nakon tog dana istu uslugu naplaćivali 1,80 eura/13,56 kuna, dakle povećali cijenu usluženog pića za 0,21 -eura/1,56 kuna što je povećanje od 13,21%, za usluženo piće ,Karlovačko lager 0,50 1” dana 31.12.2022.g. naplaćivali cijenu 2,26 eura/ 17,00 kuna, dok su nakon tog dana istu uslugu naplaćivali 2,50 eura/18,84 kuna, dakle povećali cijenu usluženog pića za 0,24 eura/1,84 kuna što je povećanje od 10,62%

- za usluženo piće „Karlovačko tamni lager 0,50 1” dana 31.12.2022.g. naplaćivali cijenu 2,52 eura/19,00 kuna, dok su nakon tog dana istu uslugu naplaćivali 2,70 eura/20,34 kuna, dakle povećali cijenu usluženog pića za 0,18 eura/1,34 kuna što je povećanje od 7,14%

- za usluženo piće Matcha latte ” dana 31.12.2022.g. naplaćivali cijenu 3,32 eura/25,00 kuna, dok su nakon tog dana, (u navedenom razdoblju), istu uslugu naplaćivali 3,50 eura/26,37 kuna, dakle povećali cijenu usluženog pića za 0,18 eura/1,37 kuna što je povećanje od 5,42%

- za usluženo piće „Vruća čokolada 0,10 1 " dana 31.12.2022.g. naplaćivali cijenu 1,33 eura/10,00 kuna, dok su nakon tog dana, (u navedenom razdoblju), istu uslugu naplaćivali 1 ,50 eura/11,30 kuna, dakle povećali cijenu usluženog pića za 0, 17 eura/1 ,30 kuna što je povećanje od 12,78%

- za usluženo piće „Macchiato veliki " dana 31.12.2022.g. naplaćivali cijenu 1,59 eura/ 12,00 kuna, dok su nakon tog dana, (u navedenom razdoblju), istu uslugu naplaćivali 1 eura/13,56 kuna, dakle povećali cijenu usluženog pića za 0,21 eura/1 ,56 kuna što je povećanje od 12,78%

- za usluženo piće „Kava s šlagom ” dana 31.12.2022.g. naplaćivali cijenu 2,12 eura/ 16,00 kuna, dok su nakon tog dana, (u navedenom razdoblju), istu uslugu naplaćivali 2,30 eura/17,33 kuna, dakle povećali cijenu usluženog pića za 0, 18 eura/l ,33 kuna što je povećanje od 8,49%

- za usluženo piće „Kuhani gin " dana 31.12.2022.g. naplaćivali cijenu 3,19 eura/24,00 kuna, dok su nakon tog dana, (u navedenom razdoblju), istu uslugu naplaćivali 3,20 eura/24,11 kuna, dakle povećali cijenu usluženog pića za 0,01 eura/0,11 kuna što je povećanje od 0,33%

pri čemu su doveli potrošače u nepovoljniji financijski položaj, koristeći uvođenje eura dana 01. siječnja 2023. kao službene valute, ate okolnosti u kojima se potrošači nalaze bitno utječu na odluku potrošača pri kupnji usluga

dakle, okrivljenici su se koristili nepoštenom odnosno agresivnom poslovnom praksom

čime su počinili prekršaj iz članka 149. stavak 1. točka 49. Zakona o zaštiti potrošača, kažnjiv po članku 149. stavak 1. za pravnu osobu te po članku 149. stavak 2. Zakona o zaštiti potrošača za odgovornu osobu u pravnoj osobi

II Temeljem članka 140. stavak 1. i 2. PZ troškovi prekršajnog postupka iz članka 138. stavak 2. točka 2. do 5. i točka 7. PZ, padaju na teret proračunskih sredstava suda.

Obrazloženje

1. Državni inspektorat, Područni ured Varaždin, Služba za nadzor trgovine, usluga i zaštite potrošača, podnio je ovome sudu protiv okrivljenih Optužni prijedlog, broj KLASA: 336-02/23-01/2647, URBROJ: 443-02-04-01-23-5. od 03. ožujka 2023., zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci.

2. Na glavnu raspravu zakazanu pred uređujućim sudom, uredno pozvani tužitelj i okrivljeni, se nisu odazvali, niti su svoje izostanke opravdali, time da je izostanak okrivljenih, poslovnim obvezama okrivljenih, opravdao njihov branitelj, pa je glavna rasprava, sukladno članku 167. stavak 3. PZ, održana bez nazočnosti tužitelja i okrivljenih.

3. Branitelj okrivljenih je u spis dostavio pisane obrane okrivljenih, u kojima se u bitnome navodi da okrivljeni osporavaju da bi počinili prekršaj koji im se stavlja na teret, odnosno da bi se koristili nepoštenom/agresivnom poslovnom praksom u odnosu prema potrošačima/ korisnicima usluga, niti je to tužitelj, na kojem je teret dokaza, na bilo koji način dokazao. Prije svega se ističe kako je dana 31. prosinca 2022. godine donijeta Odluka o povećanju cijena, koja je bila posljedica povećanje troškova plaća radnika, zakupa poslovnog prostora, povećanja troškova energenata, kao i rastuće inflacije u Republici Hrvatskoj. Slijedom navedenog, donesena je i na svima dostupan način bila je istaknuta Odluka o povećanju cijena od 31. prosinca 2022. godine, kao i cjenik, kako bi se potencijalni gosti/kupci/potrošači mogli na jasan i nedvojben način uvjeriti i provjeriti cijenu pića/usluga u njihovoj ponudi. Okrivljeni donoseći poslovnu odluku nisu imali nikakvu namjeru činjena prekršaja. Naime, nepoštena poslovna praksa postoji u slučaju ako je postupanje suprotno zakonima profesionalne pažnje i bitno utječe i vjerojatno će bitno utjecati na ekonomsko ponašanje prosječnog potrošača kojemu je takva praksa namijenjena ili do kojeg ona dopire, odnosno prosječnog člana određene skupine potrošača na koju je ta praksa usmjerena. Nepoštenom poslovnom praksom posebno se smatra agresivna poslovna praksa, koja postoji u slučaju, korištenja uznemiravanja, prisile, uključujući i fizičku silu i prijetnju, te nedopušten utjecaj, ili koja u bitnoj mjeri umanjuje ili je vjerojatno da će umanjiti slobodu izbora ili postupanje prosječnog potrošača u vezi s proizvodom, te ga time navede ili je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio. Međutim, u činjeničnom opisu spornog prekršajnog djela koje se okrivljenima stavlja ne teret nejasno je odnosno nije uopće opisano na koji način bi se koristili agresivnom poslovnom praksom. Podizanje cijene na slobodnom tržištu nije zabranjeno, ne postoji nikakva zabrana podizanja cijena usluga niti su cijene na bilo koji način fiksirane, a isto tako samo podizanje cijene nije i ne može biti razlog za prekršajno kažnjavanje, budući da predmetno ne proizlazi niti iz jedne odredbe mjerodavnog prava. Konačno, ističe se kako su potrošači imali mogućnost odabira usluge i upoznati se sa cijenama usluga, pri čemu su imali i mogućnost slobodnog odabira drugog pružatelja usluga, budući da na području grada [adresa] postoji više od desetak pružatelja istovrsnih usluga i to u užem krugu. Isto tako, nije činjenično opisano na koji način bi to eventualno bili korišteni/primijenjeni uznemiravanje i/ili prisila i/ili sila i/ili prijetnja i/ili nedopušten utjecaj prema potrošačima/korisnicima usluga, kao sastavni dijelovi prekršajnog djela agresivne poslovne prakse. Prema tome, osporava se da bi okrivljeni počinili prekršaj koji im se stavljaju na teret, odnosno da bi na bilo koji način primijenio nepoštenu i/ili agresivnu poslovnu praksu. Pored navedenog, okrivljeni predlažu uvažiti sve olakotne okolnosti na njihovoj strani te ukoliko ih sud ne oslobodi odgovornosti za sporni prekršaj, ublažiti im kaznu, odnosno izreći im opomenu, kojom bi se u potpunosti ispunila svrha prekršajno-pravnog kažnjavanja u ovome konkretnom slučaju. S obzirom da okrivljeni niti jednim svojim postupkom/radnjom/propustom nisu prekršili bilo koju zakonsku odredbu niti ugrozili društvene vrijednosti, predlaže se postupiti sukladno odredbama čl. 234. do čl. 238. Prekršajnog zakona i provesti prekršajni postupak, te po provedenom postupku okrivljene osloboditi odgovornosti, odnosno podredno, sukladno odredbi čl. 37. Prekršajnog zakona, primjenom instituta ublažavanja kazne, istome izreći opomenu, s obzirom da bi se i takvom mjerom ostvarila svrha prekršajno-pravnog kažnjavanja u ovome konkretnom slučaju.

4. U okviru dokaznog postupka sud je razgledao i pročitao materijalnu dokumentaciju u spisu i to zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 03.01.2023., račune od 30.11.2022. i **.**.2023. NO iz [adresa], zapisnik o inspekcijskom nadzoru, izvadak iz sudskog registra Trgovačkog suda , odluku 1. okrivljene pravne osobe od 31.12.2022., izvod prometa po računu od 10.02.2025., ispis prometne stavke- potvrde isplate Erste banke od 04.01.2023. i u potvrde o prekršajnoj osuđivanosti za okrivljene od 23.09.2026. Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije.

5. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, analizom i ocjenom obrana okrivljenih i provedenih dokaza i to svakog zasebno, te u odnosu na ostale provedene dokaze, sud nalazi da djelo, a na način kako je to opisano u optužbi, po propisu nije prekršaj.

6. Materijalnu dokumentaciju sud je prihvatio i ocijenio vjerodostojnom, stranke je nisu osporavale, niti su na sadržaj iste imale ili stavile kakve primjedbe, a ista je, uz suglasnost stranaka, pregledana i pročitana.

7. Iz činjeničnog opisa u Optužnom prijedlogu, u bitnom proizlazi da Državni inspektorat, Područni ured Varaždin, Služba za nadzor trgovine i usluga smatra da su okrivljeni neopravdano povećali maloprodajne cijene nakon 31. prosinca 2022. pri čemu su doveli potrošače u nepovoljniji financijski položaj, koristeći uvođenje eura 1. siječnja 2023. kao službene valute te okolnosti u kojima se potrošači nalaze, a koje okolnosti bi bitno utjecale na odluku potrošača pri kupnji usluga. Državni inspektorat, Područni ured Varaždin, Služba za nadzor trgovine, usluga i zaštite potrošača okrivljenima stavlja na teret postupanje protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača, konkretno, nepoštenu, odnosno agresivnu poslovnu praksu zabranjenu odredbama čl. 33., čl. 34., čl. 35, čl. 38. i čl. 39. toč. 3. Zakona o zaštiti potrošača.

8. Međutim, niti jednom od spomenutih zakonskih odredaba, povećanje maloprodajnih cijena, samo za sebe, nije propisano kao oblik nepoštene ili zavaravajuće ili agresivne poslovne prakse. Također, niti jedna od spomenutih zakonskih odredaba, ne uređuje “neopravdano povećanje maloprodajnih cijene nakon 31. prosinca 2022. uz dovođenje potrošača u nepovoljniji financijski položaj, korištenjem uvođenja eura 1. siječnja 2023. kao službene valute”, kao oblik nepoštene ili agresivne poslovne prakse. Terminologija “neopravdano povećanje cijene” te “nepovoljniji financijski položaj” proizlazi iz općih načela propisanih Zakonom o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj. Stoga, iako Državni inspektorat, Područni ured Varaždin, Služba za nadzor trgovine, usluga i zaštite potrošača okrivljenima stavlja na teret postupanje protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača, sud smatra potrebnim osvrnuti se na odredbe Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj.

9. Zakonom o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj propisana su u članku 6. temeljna načela uvođenja eura. U postupku uvođenja eura primjenjuju se: načelo zaštite potrošača, načelo zabrane neopravdanog povećanja cijena, načelo neprekidnosti pravnih instrumenata, načelo učinkovitosti i ekonomičnosti te načelo transparentnosti i informiranosti. Sukladno stavku 2. članka 7., preračunavanje cijena i drugih novčanih iskaza vrijednosti provodi se bez naknade, primjenom fiksnog tečaja konverzije sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona. Zbog preračunavanja iz stavka 1 članka 7. potrošač ne smije biti u financijski nepovoljnijem položaju nego što bi bio da euro nije uveden. Sukladno članku 8. zabranjeno je poslovnim subjektima, kreditnoj instituciji, kreditnoj uniji, instituciji za platni promet, instituciji za elektronički novac, drugom vjerovniku sukladno propisu kojim se uređuje potrošačko kreditiranje, Hrvatskoj banci za obnovu i razvitak, pružatelju financijskih usluga i tijelu javne vlasti pri uvođenju eura povećati cijenu robe ili usluge prema potrošačima bez opravdanog razloga. U devetom dijelu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, propisane su prekršajne odredbe, koje u vezi s neopravdanim povećanjem cijene ne uređuju prekršajnopravnu odgovornost poslovnih subjekata.

10. Nadalje, nije svako povećanje maloprodajne cijene protivno načelima propisanim Zakonom o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, već samo povećanje maloprodajne cijene bez opravdanog razloga.

12. Okrivljeni u svojoj obrani ističu kako je do povećanja cijena koje je utvrđeno inspekcijskim nadzorom od dana 03.01.2023. došlo, ne zbog korištenja nepoštene odnosno agresivne poslovne prakse, već isključivo radi povećanja ulaznih troškova, te da je stoga 1. okrivljena pravna osoba dana 31. prosinca 2022. donijela Odluku o povećanju cijena sa 01.01.2023., u kojoj se navodi da se cijene ugostiteljskih usluga povećavaju zbog povećanja troškova plaća radnika, najma poslovnog prostora od 50 % sa 01.01.2023., troškova energenata, kao i zbog inflacije u Hrvatskoj od 12 %, koje navode obrane su dokazivali Odlukom od 31.12.2022, računima izdanim 1. okrivljenoj pravnoj osobi od strane zakupodavca NO od 30.11.2022. i 02.01.2023., te izvodima prometa po računu 1. okrivljene pravne osobe, kao i uplatom zakupnine zakupodavcu NO dana 04.01.2023., putem Erste banke. U odnosu na opravdanost povećanja maloprodajnih cijena proizvoda, sud nije provodio daljnje dokaze, obzirom da Zakon o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ne sadrži kažnjivu odredbu u slučaju postupanja protivno načelima propisanim Zakonom, a ni ovlašteni tužitelj nije činjenični opis prekršaja doveo u izravnu vezu sa Zakonom o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, već isključivo sa Zakonom o zaštiti potrošača. Državni inspektorat pri tome ne konkretizira u Optužnom prijedlogu, pod koji oblik nepoštene odnosno agresivne poslovne prakse treba podvesti postupanje okrivljenih, odnosno podizanje maloprodajnih cijena proizvoda nakon 31.12.2022.

12. Sud je stoga, prilikom utvrđivanja odgovornosti okrivljenika, iako to nije bio dužan učiniti, s obzirom da je Državni inspektor trebao točno i precizno kvalificirati djelo, razmotrio moguće oblike agresivne, zavaravajuće i nepoštene poslovne prakse propisane Zakonom o zaštiti potrošača u odredbama čl. 33., čl. 34., čl. 35, čl. 38. i čl. 39. toč. 3. te potom cijenio, može li se neopravdano povećanje maloprodajnih cijena nakon 31. prosinca 2022. koje se okrivljenima stavlja na teret podvesti pod biće prekršaja iz članka 149. stavak 1. točka 49., kažnjivog po članku 149. stavak 3. Zakona o zaštiti potrošača.

13. Člankom 4. Zakona o zaštiti potrošača definirani su pojedini pojmovi u smislu tog Zakona pa je tako u stavku 1. točki 14. definirana „odluka o kupnji“, između ostalog, kao svaka odluka koju donosi potrošač, a koja se odnosi na to hoće li, kako i pod kojim uvjetima, kupovati. Točkom 19. definirana je „poslovna praksa trgovca prema potrošaču (poslovna praksa)“, kao svaka radnja, propuštanje, način ponašanja ili predstavljanja, poslovna komunikacija, uključujući oglašavanje i stavljanje proizvoda na tržište, koju je poduzeo trgovac, a izravno je povezana s promidžbom, prodajom ili isporukom proizvoda potrošaču.

14. Sukladno članku 33. Zakona o zaštiti potrošača, nepoštena poslovna praksa je zabranjena. Članak 34. propisuje da je poslovna praksa nepoštena, ako je - suprotna zahtjevima profesionalne pažnje i u smislu određenog proizvoda, bitno utječe ili je vjerojatno da će bitno utjecati na ekonomsko ponašanje prosječnog potrošača kojemu je takva praksa namijenjena ili do kojega ona dopire odnosno prosječnog člana određene skupine potrošača na koju je ta praksa usmjerena. Prema stavku 4., nepoštenom poslovnom praksom posebno se smatra zavaravajuća poslovna praksa i agresivna poslovna praksa.

15. Članak 35. Zakona o zaštiti potrošača propisuje da se poslovna praksa smatra zavaravajućom ako sadrži netočne informacije, zbog čega je neistinita ili ako na neki drugi način, uključujući njezino cjelokupno predstavljanje pa čak ako je informacija činjenično točna, zavarava ili je vjerojatno da će zavarati prosječnog potrošača u vezi s nekom od okolnosti navedenih u stavku 2. članka, čime ga navodi ili je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio. U stavku 2. članka 35 . Zakona propisane su okolnosti na koje se zavaravajuća poslovna praksa može odnositi, uključujući, u točki 4. cijenu proizvoda ili način na koji je ona izračunata ili postojanje određene pogodnosti u odnosu na cijenu. Povećanje maloprodajne cijene nije posebno navedeno kao okolnost na koju se zavaravajuća poslovna praksa može odnositi.

16. Ovlašteni tužitelj u Optužnom prijedlogu nije činjenično opisao na koju konkretnu okolnost iz stavka 2. članka 35. Zakona se odnosi zavaravajuća poslovna praksa niti je povećanje maloprodajnih cijena od 1. siječnja 2023.g. na način opisan u izreci ove presude podveo pod bilo ko ju od okolnosti pa tako ni pod okolnost iz točke 4. stavka 2. članka 35. Zakona, niti je objasnio u čemu se sastoji zavaravajuće postupanje trgovca odnosno iz kojeg bi razloga takvo postupanje trgovca moglo utjecati na ponašanje i odluke potrošača.

17. Iz Zapisnik o inspekcijskom nadzoru od 03.01.2023., koji je sastavljen od strane više tržišne inspektorice, na temelju njezinog osobnog i neposrednog zapažanja, koji kao takav, prema članku 158. stavak 5. Prekršajnog zakona, služi i koristi se kao dokaz, razvidno je i sud nalazi utvrđenim da se okrivljeni kao trgovac koji su u okviru svoje poslovne djelatnosti pružali ugostiteljske usluge nisu koristili u svom poslovanju praksom koja je nepoštena i zavaravajuća, budući su konkretne usluge, odnosno proizvode označili točnom informacijom o cijeni proizvoda odnosno cjenikom usluga koji je u primjeni od 1. siječnja 2023., te je utvrđeno da su na cjeniku cijene dvojno iskazane na jasan, čitljiv i uočljiv način u euru i kuni, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije 1 EUR=7,53450 kn. Takvim predstavljanjem cijene svoje usluge okrivljeni nisu doveli prosječnog potrošača u zabunu i nisu ga poticali na donošenje odluke o kupnji iste usluge. Naime, trgovci u smislu citiranog Zakona su dužni potrošaču dati jasnu i točnu obavijest, a opisanim predstavljanjem ugostiteljskih usluga i navođenjem točne cijene predstavljene na jasan način u euru i kuni nije po ocjeni suda kod potrošača - kupaca ugostiteljskih usluga stvoren važan utjecaj na njihovo ekonomsko ponašanje s ciljem znatnog umanjivanja njihove sposobnosti da donesu odluku utemeljenu na potpunoj obavijesti pa prema tome iz navedenog ne proizlazi takva poslovna praksa okrivljenih u vezi cijene usluga, za koju je vjerojatno da će zavarati prosječnog potrošača i navesti ga da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio.

18. Prema članku 38. Zakona o zaštiti potrošača poslovna praksa smatra se agresivnom, ako u konkretnom slučaju, uzimajući u obzir sva obilježja i okolnosti slučaja korištenjem uznemiravanja, prisile, uključujući fizičku silu ili prijetnju te nedopušten utjecaj, u bitnoj mjeri umanjuje ili je vjerojatno da će umanjiti slobodu izbora ili postupanja prosječnog potrošača u vezi s proizvodom te ga time navede ili je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio.

19. Prema članku 39. stavak 1. točka 3. Zakona o zaštiti potrošača, prilikom odlučivanja o tome je li u poslovnoj praksi korišteno uznemiravanje, prisila, uključujući sila ili prijetnja ili nedopušten utjecaj, vodit će se računa o tome je li trgovac iskorištavao nesretne ili druge okolnosti u kojima se potrošač nalazio, a koje su bile tolikog značenja da su umanjile sposobnost potrošača da razumno rasuđuje, a trgovac je bio svjestan da će te okolnosti utjecati na odluku potrošača u odnosu na proizvod.

20. Razmotrivši Optužni prijedlog kao i obranu okrivljenih, te u dokaznom postupku provedene materijalne dokaze sud nije utvrdio da bi ponašanje okrivljenih – konkretno povećanje maloprodajnih cijena - na način kako je opisano u Optužnom prijedlogu bilo podvedivo pod gore citiranu odredbu Zakona o zaštiti potrošača koja zabranjuje agresivnu poslovnu praksu.

21. Iz materijalnih dokaza, odnosno iz Zapisnika o inspekcijskom nadzoru proizlazi da su potrošači imali mogućnost, prije odabira usluge, upoznati se s cijenom usluga, uvidom u cjenik koji im je bio dostupan, pri čemu su potrošači imali mogućnost neometano odabrati drugog pružatelja ugostiteljskih usluga koje pruža i ugostiteljski objekt okrivljenih, te okrivljeni nisu ničim utjecali na izbor potrošača pri odabiru ugostiteljskog objekta. Nadalje, ovlašteni tužitelj, u Optužnom prijedlogu nije činjenično opisao na koji bi način od strane okrivljenih eventualno bili korišteni u odnosu s klijentima uznemiravanje, prisila, sila ili prijetnja ili nedopušten utjecaj, a što su nužne sastavnice agresivne poslovne prakse.

22. Sud smatra, da se uvođenje eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ne može podvesti pod “nesretne ili druge okolnosti” iz točke 3. stavka 1. članka 39. Zakona o zaštiti potrošača, a temeljem kojih treba ocijeniti je li od strane okrivljenih u poslovnoj praksi korištena agresivna poslovna praksa uznemiravanjem, prisilom, silom ili prijetnjom ili nedopuštenim utjecajem. Naime, kao što je to prethodno sud utvrdio iz materijalne dokumentacije, sastavljene na temelju osobnog i neposrednog zapažan ja, službene osobe - inspektora, informacije o cijeni usluge, bile su iskazane na cjeniku na jasan, način u euru i kuni, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije 1 EUR=7,53450 kn. Tim informacijama je svaki potrošač mogao pristupiti neometano uvidom u cjenik usluga okrivljenih istaknutim u poslovnim prostorijama okrivljenih. Iz činjeničnog opisa u Optužnom prijedlogu ne proizlazi da su okrivljeni prema potrošačima – kupcima ugostiteljskih usluga koristili bilo kakav oblik uznemiravanja, prisile, sile ili prijetnja ili nedopuštenog utjecaja, a koje bi mogle utjecati na neometan izbor i odluku pri korištenju, odnosno kupnju ugostiteljskih usluga okrivljen ih.

23. Imajući u vidu sve navedeno, po ocjeni ovog Suda, ne može se smatrati da je podizanje maloprodajnih cijena nakon 1. siječnja 2023. agresivna poslovna praksa, s obzirom da sastavnice agresivne poslovne prakse (nesretne ili druge okolnosti na strani potrošača te uznemiravanje, prisila, uključujući fizičku silu ili prijetnju te nedopušten utjecaj) nisu dokazane u ovom postupku.

24. Obzirom na sve navedeno sud je okrivljene oslobodio optužbe temeljem članka 182. točka 1. PZ, jer djelo, na način kako se okrivljenima stavlja na teret, po propisu nije prekršaj.

25. Kako su okrivljeni oslobođeni optužbe, troškovi prekršajnog postupka iz članka 138. stavak 2. točka 2. do 5. i točka 7. PZ, temeljem članka 140. stavka 1. i 2. PZ, padaju na teret proračunskih sredstava suda

26. Radi svega navedenoga, odlučeno je, kao u izreci presude.

U Varaždinu, 23. rujna 2026.

Sudac:

Miro Jalševec

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 8 (osam) dana nakon primitka presude. Žalba se podnosi Visokom prekršajnom sudu RH, u Zagrebu, pismeno, u 2 (dva) istovjetna primjerka, poštom preporučeno putem ovog Suda.

Presuda se dostavlja:

1.Tužitelj: Državni inspektorat, Područni ured Varaždin, Služba za nadzor trgovine, usluga i zaštite potrošača

2. Okrivljeni: 1.okrivljena pravna osoba TD Tolero d.o.o. [adresa]

2.okrivljeni odgovorna osoba BO, [adresa]

3. Branitelj: Kristijan Horvat, odvjetnik iz Varaždina

4. Za spis, ovdje