REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-1075/2026-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Janji Topol Krneta, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Stanić, u upravnom sporu tužitelja: ĐI, OIB [osobni identifikacijski broj], državljanina Kameruna, kojeg zastupa Vladimir Terešak, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Terešak i partneri, Pisarnica Zlatar Bistrica, Zagorska 16, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Zagreb, Ilica 335, OIB 36162371878, radi međunarodne zaštite, 23. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216-03/23- 06/4833, URBROJ: 511-01-212-26-9 od 28. siječnja 2026.

II

Odbija se tužiteljev zahtjev za odobravanje besplatne pravne pomoći.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/I-216-03/23-06/4833, URBROJ: 511-01-212-26-9 od 28. siječnja 2026. odbijen je zahtjev tužitelja za pružanje međunarodne zaštitu u Republici Hrvatskoj (dalje RH).

2. Tužitelj u tužbi u bitnom osporava rješenje kojim je odbijen njegov zahtjev za međunarodnu zaštitu, smatrajući da u pobijanom rješenju nije pravilo primijenjen zakon, da se u postupku koji je prethodio donošenju rješenja nije postupilo prema pravilima postupka, te da činjenično stanje nije pravilno utvrđeno. Tužitelj smatra da je tuženik potpuno zanemario činjenicu da je tužitelj očito osoba koja ima zdravstvene probleme teže naravi, zbog kojih on ima subjektivne strahove i tjeskobu te zbog čega očito postoji strah od vraćanja u zemlju podrijetla. Naveo je da je tužitelj uredno zaposlen u KFC-u, da svakodnevno radi, da ima dozvolu za boravak i rad u RH te je dostavio ugovor o radu na neodređeno vrijeme. Tužitelj smatra da je tuženik trebao izvršiti uvid u predmete u kojem su donesene presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Usl-3614/2021 od 24. veljače 2022. i Usl1382/2022 , jer drži da gornje odluke ukazuju utemeljenost njegovog tužbenog zahtjeva za odobrenje supsidijarne zaštite u RH. Ujedno tužitelj ukazuje na presudu Suda Europske unije u predmetu C- 159/21 iz koje proizlazi da pristup informacijama o mišljenju tijela zaduženih za posebne zadaće povezane sa nacionalnom sigurnošću moraju imati ne samo tijela nadležna za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu, već i podnositelji tih zahtjeva, te je jasno da je i sam tuženik mogao izvršiti provjeru navoda tužitelja u odnosu na članove obitelji. Naime, u spisu predmeta nema niti jednog dokaza, pa čak niti indicija da bi tužitelj iznio krive navode koji se ne temelje na činjenicama koje su neistinite ili prijevarne, budući da isti sustavno iskazuje opravdan strah i bojazan koji proizlazi iz okolnosti daje pobjegao iz ratnog stanja te da mu je otac bio dio oporbene stranke, za koje je nejasno je li to okolnost o kojoj tuženik uopće brine, odnosno da li je zbrinut u Prihvatilištu. Smatra da rješenje ne sadrži obrazloženje koje je utemeljeno na konkretnom pravnom supstratu već samo na hipotetskoj i pretpostavljenoj, a ne stvarnoj situaciji tužitelja, te prepisivanju odredbi Home Office i GOV.UK -a bez provođenja testa razmjernosti i ocjene okolnosti koje se odnose baš na tužitelja, a ne općenitih okolnosti. Predlaže poništiti osporavano rješenje, odobriti mu međunarodnu zaštitu, odobriti mu besplatnu pravnu pomoć te naložiti tuženiku isplatu troškova pružene pravne pomoći.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom spora u bitnom ističe da su navodi tužitelja neosnovani. Tijekom upravnog postupka tuženik je postupao sukladno važećim zakonskim propisima te je proveo sve relevantne radnje radi utvrđivanja činjenica, uključujući detaljno saslušanje tužitelja i ocjenu svih priloženih dokaza. Suprotno tvrdnjama tužitelja, činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno, a zaključci su doneseni na temelju sveobuhvatne i individualne procjene navoda tužitelja. Utvrđeno je postojanje značajnih nedosljednosti i proturječja u tužiteljevim iskazima, osobito u odnosu na ključne okolnosti koje čine osnovu zahtjeva. Tužitelj je tijekom postupka mijenjao iskaz o političkoj pripadnosti svoga oca, najprije navodeći isključivo članstvo u stranci MRC, da bi tek naknadno, nakon suočavanja s dokumentacijom, naveo i povezanost sa strankom SDF, pri čemu za takvu izmjenu nije dao uvjerljivo objašnjenje. Također, njegovi iskazi o ulozi oca u političkim strukturama nisu bili u skladu s priloženim dokumentima, niti je mogao pojasniti njihove nelogičnosti i nepodudarnosti. Pravilno je ocijenjeno da priložena dokumentacija ne predstavlja vjerodostojan dokaz, budući da ne sadrži jasno utvrdivu poveznicu s osobama i događajima na koje se tužitelj poziva. Tužitelj nije ponudio razumno i uvjerljivo objašnjenje o podrijetlu i vjerodostojnosti tih dokumenata. Posebno se naglašava da za priznavanje međunarodne zaštite mora postojati individualizirani rizik, odnosno da tužitelj mora dokazati da je osobno bio ili bi mogao biti izložen proganjanju ili ozbiljnoj nepravdi. U konkretnom slučaju, većina tužiteljevih navoda odnosi se na navodne probleme njegovog oca, dok nije uvjerljivo opisao konkretne okolnosti koje bi ukazivale na to da je upravo on osobno bio meta proganjan ja. U odnosu na navode tužitelja o njegovom zdravstvenom stanju i subjektivnom osjećaju straha, ističe se da subjektivni strah sam po sebi nije dovoljan za priznavanje međunarodne zaštite, već mora biti objektivno opravdan konkretnim i vjerodostojnim okolnostima, što u ovom slučaju nije utvrđeno. Tuženik predlaže tužbu odbiti i odbiti tužiteljev zahtjev za besplatnu pravnu pomoć, jer je tužitelj (nesporno) u radnom odnosu.

4. Sud je održao usmenu i tajnu raspravu, čime je strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24., 39/26., dalje ZUS).

5. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja sud je pročitao sudski spis i spis tuženika. Sud nije proveo dokaz saslušanjem tužitelja, jer je odluku o meritumu mogao donijeti na temelju provedenih dokaza. Naime, tužitelj je detaljno saslušan tijekom upravnog postupka dva puta, uz prevoditelje za francuski jezik te je zapisnike o saslušanju uredno potpisao. Sud je čitanjem zapisnika o saslušanju i osporenog akta utvrdio da je tuženik precizno i u potpunosti iznio sadržaj navoda tužitelja te je zatim iznio i svoju detaljnu ocjenu tužiteljevih iskaza. Ističe se da iz spisa ne proizlaze nikakvi dokazi da bi tužitelj imao zdravstvene probleme (niti je takve dokaze dostavio tužitelj u ovom sporu) te da sam tužitelj u tužbi ne iznosi nikakve nove činjenice na koje bi ga bilo eventualno bilo potrebno ponovo ispitati (činjenice na koje eventualno nije ispitan u upravnom postupku), već tužitelj u tužbi navodi svoje nezadovoljstvo ocjenom vjerodostojnosti iskaza od strane tuženika.

6. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

7. Između stranaka je sporno da li tužitelj ispunjava uvjete za odobravanje međunarodne zaštite u RH.

8. Odredbom članka 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine br. 70/2015, 127/2017, 33/2023, 17/2025, dalje ZMPZ) propisano je da će se azil priznati tražitelju koji se nalazi izvan zemlje svog državljanstva ili uobičajenog boravišta, a osnovano strahuje od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja zbog čega ne može ili ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.

Odredbom članka 21. ZMPZ propisano je da će se supsidijarna zaštita priznati tražitelju koji ne ispunjava uvjete za priznavanje azila iz članka 20. ovoga Zakona ako postoje opravdani razlozi koji ukazuju da će se povratkom u zemlju podrijetla suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde i koji nije u mogućnosti ili zbog takvog rizika ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje. Ozbiljna nepravda podrazumijeva prijetnju smrtnom kaznom ili smaknućem, mučenje, nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje te ozbiljnu i individualnu prijetnju životu civilnog stanovništva zbog proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba.

Odredbom članka 23. ZMPZ-a propisano je da djela koja se smatraju proganjanjem sukladno članku 20. ovoga Zakona moraju biti: 1. dovoljno ozbiljna po svojoj prirodi ili ponavljanju da predstavljaju ozbiljno kršenje temeljnih ljudskih prava, osobito prava koja ne mogu biti ograničena prema članku 15. stavku 2. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ili 2. skup različitih mjera, uključujući i kršenje ljudskih prava, koje su dovoljno ozbiljne da u cjelini mogu utjecati na pojedinca na način iz točke 1. ovoga stavka. Djela proganjanja iz stavka 1. ovoga članka, među ostalim, mogu biti: 1. fizičko ili psihičko nasilje, uključujući i spolno nasilje, 2. zakonske, administrativne, policijske i/ili sudske mjere koje su diskriminirajuće ili se provode na diskriminirajući način, 3. sudski progon ili kažnjavanje koje je nerazmjerno ili diskriminirajuće, 4. uskraćivanje sudske pomoći što dovodi do nerazmjernih ili diskriminirajućih kazni, 5. sudski progon ili kažnjavanje radi odbijanja obavljanja vojne službe prilikom sukoba, kada bi obavljanje vojne službe uključivalo kaznena djela ili radnje koje potpadaju pod razloge isključenja navedene u člancima 30. i 31. ovoga Zakona, 6. djela koja su po svojoj prirodi specifično vezana uz spol ili djecu. Odredbom članka 25. ZMPZ-a propisano je da počinitelji proganjanja ili ozbiljne nepravde mogu biti: 1. državna tijela, 2. stranke ili organizacije koje kontroliraju državu ili značajan dio državnog područja, 3. nedržavni subjekti, ako se dokaže da državna tijela ili stranke, odnosno organizacije koje kontroliraju značajan dio državnog područja, uključujući i međunarodne organizacije, nisu u mogućnosti ili ne žele pružiti zaštitu od proganjanja ili trpljenja ozbiljne nepravde.

9. Iz osporavanog rješenja te iz spisa tuženika proizlazi u bitnom da je tužitelj u svom zahtjevu i tijekom postupka naveo da je zemlju podrijetla napustio „zbog ratnog stanja“. Naveo je kako su njega i njegovu obitelj u regiji gdje je živio napadali pripadnici terorističke grupe i vojna vlast. Također, naveo je kako je njegov otac bio oporbene stranke u Kamerunu. Zemlju je napustio ilegalno, čamcem, iako je u tom trenutku posjedovao osobnu iskaznicu i putovnicu. Naveo je da ne posjeduje putovnicu niti osobne dokumente, a na saslušanju je priložio: kopiju potvrde o državljanstvu Kameruna, kopiju vlastitog rodnog lista, dokument upućen glavnom tajniku stranke SDF i poziv na sjednicu stranke RDPC-a. Tužitelj je naveo da je napustio Kamerun u lipnju 2022. prelaskom u Nigeriju. Iako je imao putovnicu, navodi da je granicu prešao čamcem preko rijeke, jer mu je to bio najbliži i najprikladniji put bijega, a ne službeni granični prijelaz. Navodi da je tada živio u gradu Limbe zajedno s oba roditelja, sestrama, braćom, bakom i bratićem. Njegovi roditelji i drugi članovi obitelji kasnije su se preselili u Nigeriju. Navodi da je završio osnovnu i srednju školu te da nije imao stalno zaposlenje, već je povremeno obavljao povremene poslove, pri čemu se uglavnom posvetio igranju nogometa.

Tužitelj je razloge napuštanja Kameruna opisao kao kombinaciju političkih i sigurnosnih okolnosti. U početku postupka naveo je da je njegov otac bio član opozicijske stranke MRC, dok je na vlasti bila Stranka RDPC. Tek naknadno, nakon što je tijekom saslušanja priložio dokumente na uvid, tužitelj je izjavio da je njegov otac bio član i stranke SDF, navodeći da je općenito djelovao u okviru opozicije. Do tog trenutka u više je navrata isticao isključivo članstvo oca u stranci MRC. Tužitelj je također izjavio da njegov otac nije obnašao nikakvu višu ili rukovodeću dužnost unutar političkih stranaka, već da je bio običan član. Međutim. nakon što mu je ukazano na sadržaj priloženog dokumenta koji je bio upućen „Glavnom tajniku” stranke SDF, tužitelj je izjavio da nije siguran zašto je dokument naslovljen na glavnog tajnika te da ne zna je li njegov otac obnašao takvu funkciju. Tužitelj je naveo da je njegova obitelj zbog političkog djelovanja oca bila izložena prijetnjama od strane vlasti, uključujući dolazak vojnika u njihovu kuću u studenom 2021. i ožujku 2022. godine, pri čemu su, prema njegovim navodima, vojnici fizički napali njegovog oca i druge članove obitelji kako bi ga prisilili da prestane organizirati oporbene skupove i priključi se vladajućoj stranci. Uz navedeno, tužitelj je opisao i prisutnost pobunjeničkih skupina u njihovoj regiji, koje su, prema njegovim izjavama. u više navrata napadale civile, uključujući i njega osobno, koristeći hladno oružje i vatreno oružje te šireći strah medu stanovništvom. Tužitelj je naveo da su primarni razlozi njegova odlaska iz Kameruna političke aktivnosti oca i ratno stanje u području grada Limbe, uključujući terorizam i sukobe vezane uz separatističke pokrete. On osobno nije bio član oporbenih stranaka, ali je podržavao oca. Također je naglasio da ne bi mogao preseliti u drugi dio zemlje jer je cijela zemlja, prema njegovim riječima, nesigurna zbog aktivnosti pobunjeničkih skupina i prijetnje od Boko Harama.

Tražitelj je dodatno naveo da se uputio prema Europi bez konkretne ciljane zemlje te je tijekom putovanja boravio u [adresa], Makedoniji. Srbiji i Bosni i Hercegovini, s namjerom da stigne do Schengenskih zemalja, koje je smatrao sigurnijima. Nije tražio međunarodnu zaštitu u zemljama kroz koje je prolazio.

10. Tuženik je u osporenom aktu utvrdio da tražiteljevi navodi ne pružaju vjerodostojnu i dosljednu osnovu za zaključak o postojanju proganjanja ili ozbiljne nepravde u zemlji podrijetla. Prije svega, tijekom postupka su značajne nedosljednosti i proturječja u tražiteljevim izjavama o ključnim elementima zahtjeva. Tražitelj je u početku postupka dosljedno navodio da je njegov otac bio član opozicijske stranke MRC, dok je tek naknadno, i to nakon što je bio izričito upitan tijekom saslušanja te nakon što je predočio dokumente, izjavio da je njegov otac bio član i stranke SDF. Takva promjena u iskazu nije bila uvjerljivo objašnjena, osobito imajući u vidu da je do tog trenutka u više navrata navodio isključivo članstvo oca u stranci MRC.

Nadalje, tužitelj je u više navrata izjavio da njegov otac nije obnašao nikakvu višu ili rukovodeću dužnost unutar političkih stranaka, već da je bio običan član oporbene stranke. Međutim, jedan od priloženih dokumenata naslovljen je na „Glavnog tajnika" stranke SDF, što je u očitom neskladu s njegovim iskazima. Kada je suočen s tom činjenicom, tražitelj nije znao objasniti zašto je dokument naslovljen na glavnog tajnika niti je mogao potvrditi je li njegov otac obnašao takvu funkciju, navodeći da mu to nije poznato. Također, u dokumentima se nigdje ne navodi ime njegovog oca kao primatelja, što dodatno dovodi u pitanje njihovu povezanost s konkretnim osobama i događajima na koje se tražitelj poziva. Priložena dokumentacija, kojom tražitelj nastoji potkrijepiti navode o prijetnjama i političkom progonu, ocjenjuje se nevjerodostojnom. Dokumenti ne sadrže jasno naznačenog primatelja, u njima se ne spominje stranka MRC, iako tražitelj navodi da je njegov otac prvenstveno bio njezin član, a pojedini formalni elementi, poput pečata stranke RDPC, djeluju neuredno i nepotpuno, što dodatno umanjuje njihovu dokaznu vrijednost. Tražitelj nije pružio uvjerljivo objašnjenje o podrijetlu, okolnostima nastanka niti autentičnosti navedenih dokumenata.

Sud ističe da je čitanjem zapisnika od 24. ožujka 2023. utvrdio da iz istog proizlazi da je tužitelj zemlju podrijetla napustio djelomično iz ekonomskih razloga, a djelomično zbog ratnog stanja koje postoji u regiji u kojoj je živio, naveo je da ga je jednom napala, tukla i maltretirala teroristička skupina, a da nije tražio pomoć od vlasti jer mu je otac bio član oporbene stranke, kao i da mu je cilj bio doći u „mirnu i sigurnu zemlju“. Iz zapisnika od 26. siječnja 2026. proizlazi da je tužitelj naveo da mu je otac bio član u obje političke stranke (MRC i SDF), da se radi o koaliciji te da ne zna da li mu je otac bio glavni tajnik stranke. Sud također navedeno ocjenjuje neuvjerljivim, budući da tužitelj navodi upravo političku aktivnost oca kao jedan od glavnih razloga navodnog progona u zemlji podrijetla.

11. Također, tužiteljevi navodi o osobnim napadima nisu bili dosljedni. Iako je u zahtjevu naveo da je bio napadnut od strane pobunjeničkih skupina te je tom prilikom pokazao ožiljak na desnoj ruci, tijekom saslušanja je taj napad spomenuo tek nakon više izravnih pitanja, a ožiljak pritom nije pokazao, niti je dao detaljan i uvjerljiv opis događaja. U pogledu sigurnosne situacije obitelji, tražitelj je naveo da se njegovi roditelji i veći dio obitelji nalaze u Nigeriji, dok njegova zaručnica i dijete i dalje borave u [adresa]. Navedeno upućuje na zaključak da članovi njegove uže obitelji, unatoč navodnim prijetnjama i opasnostima i dalje žive ili u Kamerunu ili u susjednoj zemlji, bez da je tražitelj naveo konkretne okolnosti koje bi upućivale na neposrednu opasnost za njih. Time se dodatno dovodi u pitanje postojanje stvarnog i osobnog rizika kojem bi tužitelj bio izložen u slučaju povratka. Tužitelj je naveo da je posjedovao putovnicu i osobnu ispravu te da nije imao problema s njihovim izdavanjem u Kamerunu, već da ih je izgubio u Grčkoj. Navedeno ne upućuje na to da je bio predmetom interesa ili mjera državnih vlasti u zemlji podrijetla zbog političkih razloga, kako to nastoji prikazati u svom zahtjevu.

12. Na temelju provedenog postupka i cjelokupne ocjene iskaza i nije utvrđeno postojanje individualiziranog proganjanja koja bi opravdala odobravanje rneđunarodne ili supsidijarne zaštite.

13. Ujedno nije utvrđeno da bi povratkom u zemlju mogao biti izložen postupcima koji predstavljaju rizik od proganjanja ili ozbiljne nepravde. Vezano za opću sigurnosnu situaciju u Republici Kamerun uzeta je u obzir regija Littoral kojoj pripada glavni grad Yaounde, a u kojem živi tužiteljeva zaručnica sa sinom Prema podacima ACLED-a u periodu od siječnja 2025. do siječnja 2026. godine na dogodilo se 27 incidentnih događaja koji se odnose na civilno stanovništvo. S obzirom na tako utvrđene indikatore može se opravdano zaključiti da na tom području za život civilnog stanovništva nema nesigurnosti koja bi predstavljala ozbiljnu nepravdu iz čl. 20. i 21. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti te kod tužitelja dodatno nisu utvrđene nikakve okolnosti osobnog karaktera radi čega bi mu prijetio rizik od proganjanja pri povratku u zemlju podrijetla. Stoga se zaključuje da se tužitelj može vratiti u zemlju podrijetla, u glavni grad Yaounde gdje živi tražiteljeva obitelj. Naime, ne postoji razuman stupanj vjerojatnosti da će povratkom u zemlju podrijetla, konkretno u glavni grad Kameruna, tužitelj biti izložen postupcima koji mogu prerasti u proganjanje ili ozbiljnu nepravdu.

Utvrđujući osobne okolnosti tražitelja, a imajući u vidu opisano činjenično stanje, tuženik je pravilno naveo da nisu nađeni nikakvi dokazi koji bi ukazivali da će se tražitelj povratkom u zemlju podrijetla suočiti s prijetnjom smrtnom kaznom ili smaknućem , kao ni da će biti izložen mučenju, nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju, budući da mu je iskaz objektivno neutemeljen. Sukladno Ustavu Republike Kamerun svaka osoba ima pravo nastaniti se na bilo kojem mjestu i slobodno se kretati, sukladno zakonskim odredbama o javnom redu, sigurnosti i miru. Ustav Republike Kamerun također priznaje temeljna ljudska i slobode sadržane u Općoj deklaraciji o ljudskim pravima, Povelji Ujedinjenih i Afričkoj Povelji o ljudskim pravima i pravima naroda. Republika Kamerun je obvezna poštivati sve međunarodne konvencije koje je ratificirala u skladu s tim pravima. Ovim se Ustavom i međunarodnim standardima potvrđuje da sloboda kretanja i naseljavanja predstavlja temeljno pravo svih osoba u Kamerunu, uz mogućnost ograničenja samo u skladu sa zakonom i u svrhu zaštite javnog reda, sigurnosti i mira.

Utvrđeno je da zbog svog identiteta tražitelj ne bi trebao imati problema pri povratku u Republiku Kamerun. Tražitelj prema vlastitim navodima u zemlji podrijetla nije bio izložen postupcima proganjanja ili ozbiljne nepravde iz relevantnih odredaba ZMPZ-a, niti je utvrđeno da bi povratkom u zemlju podrijetla mogao biti izložen postupcima koji predstavljaju rizik od proganjanja trpljenja ozbiljne nepravde. U zemlji podrijetla nije imao problema zbog nacionalne i religijske pripadnosti, nije bio izložen mučenju niti je imao problema vezanih uz spol ili spolnu orijentaciju, tako, nikada nije bio tužen, pritvaran, uhićivan, kažnjavan niti mu je mjesto boravka bilo pretresano.

14. Tražitelj je iz zemlje podrijetla, prema vlastitim navodima, krenuo prema zemlji koja se nalazi u Schengenskom prostoru, bez konkretnog cilja. Zahtjev za međunarodnu zaštitu podnio je tek nakon što ga je policija zatekla po ulasku na teritorij RH.

Stoga sud ne ocjenjuje vjerodostojnima tužiteljeve navode o strahu od progona, budući da nije zatražio međunarodnu zaštitu i ranije. Tužitelj uopće nije morao međunarodnu zaštitu tražiti u nekoj zemlji Europske unije, nego je tu zaštitu mogao zatražiti već i u Makedoniji, Srbiji i Bosni i Hercegovini. Konačno, zaštitu je mogao tražiti i u Grčkoj, što nije učinio. Tužitelj je, dakle, međunarodnu zaštitu u RH zatražio tek kada je zatečen po policijskim službenicima, što po mišljenju ovog suda doista ukazuje na to da je njegovo traženje međunarodne zaštite u RH izvršeno samo u svrhu odgađanja povratka u zemlju podrijetla.

15. Slijedom svega navedenog, utvrđeno je da tražitelj međunarodne zaštite ne ispunjava uvjete za priznavanje azila navedene članku 20. i uvjete za priznavanje supsidijarne zaštite navedene u članku 21. ZMPZ-a.

16. Sud u cijelosti prihvaća obrazloženje tuženika, koje je detaljno, opsežno i dostatno argumentirano. Tuženik je u konkretnom predmetu izveo i ocijenio sve potrebne dokaze, potpuno i točno utvrdio činjenično stanje te postupak povodom naknadnog zahtjeva za međunarodnu zaštitu okončao sukladno materijalnim i procesnim odredbama ZMPZ-a i Zakona o strancima uz dosljedno poštivanje osnovnih načela navedenih Zakona.

17. Vezano za tužbene navode ističe se da tužitelj tijekom upravnog postupka i ovog spora nije dostavio nikakvu medicinsku dokumentaciju kojom bi dokazao svoje navode o „zdravstvenim problemima teže naravi“.

18. Vezano za pozivanje tužitelja na predmete u kojem su donesene presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Usl-3614/2021 od 24. veljače 2022. i Usl1382/2022 ističe se da je sud izvršio uvid u iste putem sustava eSpis te utvrdio da se isti odnose na odobravanje privremenog boravka, a ne na međunarodnu zaštitu. Nadalje sud je pročitao i presudu Suda Europske unije u predmetu C-159/21 te navodi da se tužitelj poziva na obrazloženje iste u dijelu koji se odnosi na tajne informacije sigurnosne provjere vezane za nacionalnu sigurnost, koja u konkretnom slučaju nije provedena.

19. Na temelju svega navedenog sud je utvrdio da je osporavano rješenje doneseno na temelju pravilno utvrđenih činjenica, uz pravilnu primjenu materijalnog prava, te u pravilno provedenom postupku, čime je osporavano rješenje zakonito te je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan primjenom odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a. Sud utvrđuje da navodi tužitelja izneseni u tužbi i tijekom spora, kao niti dostavljene isprave nemaju utjecaj na drugačije rješavanje ove upravne stvari.

20. Sud utvrđuje i da tužitelj nema pravo na besplatnu pravnu pomoć. Naime, tužitelj je u ovom sporu jasno naveo i obavijestio sud o tome da je u stalnom radnom odnosu i da svakodnevno radi te je sam dostavio ugovor o radu sklopljen s poslodavcem AmRest adria d.o.o. na neodređeno vrijeme od 1. prosinca 2024., s navedenom bruto plaćom 960,00 eura (što neto iznosi oko 750,00 eura). Dakle, nesporno je da je tužitelj u stalnom radnom odnosu i da prima bruto plaću od 960 eura (tužitelj je sam dostavio podatke o navedenom). Također je nesporno da je smješten i da boravi u Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, iz čega proizlazi da su mu osigurani smještaj, higijena, prehrana i zdravstvena skrb.

Sukladno čl. 8. st. 2. toč. 1. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (Narodne novine, broj 140/15. i 155/22., dalje Pravilnik), besplatna pravna pomoć odobrit će se ako ukupna novčana sredstva korisnika i članova njegova kućanstva ne prelaze iznos proračunske osnovice. Prema odredbi članka 39. stavka 2. Zakona o izvršavanju Državnog proračuna RH za 2026. godinu (Narodne novine, broj 152/25.) proračunska osnovica za 2026. godinu iznosi 441,44 eura.

U konkretnom slučaju tužitelj raspolaže neto plaćom u iznosu oko 750,00 eura te da su mu plaćeni smještaj, hrana higijena i zdravstvena skrb, iz čega proizlazi da tužitelju ostaje na raspolaganju mjesečno iznos koji prelazi proračunsku osnovicu od 441,44 eura, zbog čega osnovni uvjet iz čl. 8. st. 2. toč. 1. Pravilnika nije ispunjen. Polazeći od navedenog, Sud ocjenjuje da tužitelj ne ispunjava uvjete za odobrenje besplatne pravne pomoći iz čl. 8. st. 2. Pravilnika. Stoga je odlučeno je kao u točki II. izreke ove presude primjenom odredbe čl. 60. st. 3. Zakona.

Zagreb, 23. rujna 2026.

Sutkinja:

Janja Topol Krneta

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. tužitelju

2. Ministarstvo unutarnjih poslova, Ilica 335, [adresa] Zagreb

3. U spis