REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U METKOVIĆU

Andrije Hebranga 9, 20350 Metković

Poslovni broj: P-255/2025-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Metkoviću, po sucu Damiru Ujduru, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice RI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Jadranko Kozarić, odvjetnik u Makarskoj, protiv tuženice REPUBLIKE HRVATSKE, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Metkoviću, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon glavne i javne rasprave zaključene 8. rujna 2026. u nazočnosti tužiteljice, zamjenika njezina punomoćnika i zamjenika općinskog državnog odvjetnika, dana 23. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužiteljica RI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnica dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], II. zk tijelo, k. o. [katastarska općina], i to onoga dijela koji je prikazan na skici izmjere – očevida stalnog sudskog vještaka geodetske struke Zlatana Polića od 5. lipnja 2026., označenog likom omeđenim točkama 1 – 29 umanjenim za lik označen točkama 30 – 37, ukupne površine 683 m², a koja skica čini sastavni dio ove presude, što je tužiteljica stekla dosjelošću, za cijelo.

II. Nalaže se da se navedeni dio nekretnine u površini od 683 m² prijavnim listom izrađenim u skladu s ovom presudom izdvoji u novu katastarsku česticu, pa je tužiteljica ovlaštena, temeljem ove pravomoćne presude i tog prijavnog lista, ishoditi u zemljišnoj knjizi upis prava vlasništva na novoformiranoj čestici na svoje ime, za cijelo, uz istodobno brisanje prava vlasništva tuženice Republike Hrvatske na toj novoformiranoj čestici.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je u zemljišnoj knjizi kao vlasnik čest. zem. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška], II. zk tijelo, k. o. [katastarska općina], upisana Republika Hrvatska, no da je ona jedini stvarni vlasnik i posjednik dijela te nekretnine – u tužbi prikazanog na geodetskom situacijskom nacrtu ovlaštenog inženjera geodezije MI od 18. veljače 2025. Ističe da nekretnina u naravi predstavlja vinograd koji su njezini prednici obrađivali više od stotinu godina, jasno omeđen suhozidima, te da se ona i njezini prednici nalaze u mirnom, neprekinutom, javnom i samostalnom posjedu, zbog čega je nekretninu stekla dosjelošću. Navodi lozu prednika: djed DI (umro 1965.), otac CI (umro **.**.1993.), nakon kojega su, temeljem rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Vrgorcu poslovni broj O-58/94 od 3. rujna 1996., nasljednici bili sinovi R, M i ĐI te kći RI, uz usmeni dogovor nasljednika da nekretnina pripadne isključivo tužiteljici. Prije podnošenja tužbe tužiteljica se, sukladno čl. 186.a Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP), obratila nadležnom državnom odvjetništvu radi mirnog rješenja spora, a njezin prijedlog za osiguranje dokaza odbijen je rješenjem ovoga suda poslovni broj R1-42/2025.

2. Nakon provedenog vještačenja tužiteljica je podneskom od 4. kolovoza 2026. precizirala tužbeni zahtjev, uskladivši ga s nalazom i mišljenjem vještaka, na način da se utvrđenje odnosi na dio čest. zem. [katastarska čestica] prikazan na skici izmjere – očevida vještaka Zlatana Polića od 5. lipnja 2026. (lik omeđen točkama 1 – 29 umanjen za lik označen točkama 30 – 37), ukupne površine 683 m², te da je taj dio stekla nasljeđivanjem svojih pravnih prednika, odnosno u svakom slučaju dosjelošću.

3. Tuženica u odgovoru na tužbu (ODO Metković, P-DO-52/2025 od 13. studenoga 2025.) osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Ističe da tužiteljica nije dokazala jesu li i koji njezini prednici bili u posjedu nekretnine, na koji način i koje kvalitete je bio taj posjed, ni tko je i kada eventualno stekao pravo dosjelošću; da stjecanje od osoba koje nisu bile vlasnici ne predstavlja valjan pravni temelj te da je slijed stjecanja nejasan. Predlaže identifikaciju nekretnine vještačenjem, razrješenje pitan ja predstavlja li dio nekretnine javno dobro (uz pribavljanje očitovanja Hrvatskih šuma d.o.o., Grada Vrgorca te podataka ISPU-a i povijesnog katastra) i pozivanje Grada Vrgorca s intervencijskim efektom. Poziva se na nesavjesnost posjeda. Predlaže tužbu odbaciti, podredno odbiti, uz naknadu troška. Preciziranom tužbenom zahtjevu se protivi.

4. Tužiteljica se na navode odgovora očitovala, ističući da je osporavanje posjeda paušalno, da zahtjev temelji primarno na dosjelosti, da eventualno nevlasništvo prednika ne isključuje stjecanje dosjelošću te da su navodi o javnom dobru hipotetski jer nekretnina u naravi predstavlja privatni vinograd omeđen suhozidima.

5. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u zemljišnoknjižni izvadak zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (stanje na dan 30. listopada 2025.), rješenje o nasljeđivanju iza pok. CI poslovni broj O-58/94, geodetski situacijski nacrt mag. ing. geod. MI od 18. veljače 2025., proveo očevid na licu mjesta dana 7. svibnja 2026., izveo dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku geodetske struke Zlatanu Poliću (nalaz i mišljenje sa skicom izmjere – očevida od 5. lipnja 2026.), saslušao svjedoke PI i KI te pročitao izjavu svjedoka ĆI (podnesak od 3. rujna 2026.), a tužiteljicu saslušao u svojstvu stranke; izvršio je i uvid u izvod s Geoportala Državne geodetske uprave (slojevi od 1968. te Hrvatska osnovna karta do danas), koji je u spis priložila tuženica.

6. Zemljišnoknjižni izvadak zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] pokazuje da je čest. zem. [katastarska čestica], upisana u posjedovnici II. zk tijela kao ŠUMA, u vlasništvu tuženice Republike Hrvatske u cijelosti; teretovnica ne sadrži terete. To među strankama nije sporno. Na temelju očevida od 7. svibnja 2026. sud je utvrdio da se nekretnina nalazi u naselju Duge Njive, uz put prema Bešićici, da je s južne i zapadne strane omeđena suhozidom, a sa sjeverne i istočne strane međnim kamenjem koje predstavlja među između nasljednika unutar obitelji, te da su na njoj vidljive kamene terase (lastve), dijelom obrađene, s vidljivom vinovom lozom.

7. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka geodetske struke Zlatana Polića od 5. lipnja 2026., koji su stranke primile bez primjedbi, proizlazi da se predmet spora nalazi sjeverno od makadamskog puta prema zaseoku Jovići (Bešići); da su granice nekretnine u naravi jasno vidljive i određene postojećim suhozidima, podzidima, međnim kamenjem, oznakama na živim stijenama i rubovima kamenih gomila; da se ta nekretnina identificira kao dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja je u zemljišnoj knjizi upisana kao vlasništvo Republike Hrvatske, dok je u katastarskom operatu, u posjedovnom listu, evidentirana na ime tužiteljice odnosno njezinih pravnih prednika; te da stvarni obuhvat dijela koji tužiteljica i njezini prednici kontinuirano posjeduju iznosi 683 m², označen likom omeđenim točkama 1 – 29 umanjenim za lik označen točkama 30 – 37, pri čemu potonji predstavlja dio druge katastarske čestice i nije predmet ovoga postupka. Sud je taj nalaz prihvatio kao stručan, jasan, potpun i neproturječan, dan po ovlaštenoj osobi i nedoveden u sumnju prigovorima stranaka.

8. Svjedok PI (82 godine, nesrodan s tužiteljicom, susjed čija nekretnina graniči s predmetnom s istočne strane) iskazao je da je cijeli život u Dugim Njivama i da mu je nekretnina dobro poznata; da je omeđena suhozidom koji je od njegova djetinjstva do danas na istome mjestu; da su na njoj bile zasađene vinove loze, a dio se koristio za povrtlarske kulture; da je nekada to bio znatno veći vinograd; da je oca tužiteljice, pok. CI, često viđao kako obrađuje nekretninu dok je mogao, a poslije n jega je to nastavila tužiteljica. Izrijekom je potvrdio da nitko nije smetao ni CI ni tužiteljicu u posjedu, što bi on znao jer mu je zemlja neposredno uz predmetnu, te da osim tužiteljice nitko od rodbine ne polaže prava na nekretninu.

9. Svjedok KI (70 godina, nesrodan s tužiteljicom, susjed u neposrednoj blizini) iskazao je da su na nekretnini bile zasađene loze stare preko 100 godina, dijelom i danas na rodu, uz manji dio pod povrtlarskim kulturama; da je nekretnina omeđena suhozidom u istim gabaritima otkako on zna; da je zadnjih 60-65 godina nekretnina bila u posjedu djeda tužiteljice DI, potom oca CI, a sada tužiteljice; da nikada nitko nije smetao tužiteljici u posjedu te da ni od rodbine ni od susjeda nitko ne polaže prava na nekretninu.

10. Tužiteljica je u svojstvu stranke iskazala da je nekretnina njezina starina, koju je naslijedila od oca CI, a on od djeda DI; da su na njoj oduvijek obrađivali lozu, uz manji dio pod povrtlarskim kulturama, te da je suhozid uvijek bio u istim gabaritima; da se s braćom i sestrom dogovorila da predmetna nekretnina pripadne njoj; te da je nitko nikada nije smetao u posjedu.

11. Ocjenom svakog dokaza zasebno i svih zajedno (čl. 8. ZPP-a) sud je utvrdio da su predmetni dio nekretnine tužiteljica i njezini pravni prednici – djed DI, potom otac CI, a nakon njegove smrti tužiteljica – posjedovali samostalno, u uvjerenju da im pripada, kao vlastiti vinograd, neprekidno, mirno i javno, kroz razdoblje koje prema suglasnim iskazima nesrodnih svjedoka traje najmanje 60 do preko 100 godina, obrađujući nekretninu i održavajući njezine suhozidne međe, pri čemu ih u tom posjedu nitko nije ometao niti je tuženica ikada na tom dijelu nekretnine izvršavala ijedno vlasničko ovlaštenje. Iskaze svjedoka sud je ocijenio uvjerljivima, dosljednima i međusobno suglasnima, a njihovu vjerodostojnost ojačava okolnost da su svjedoci nes rodni s tužiteljicom i da im susjedne nekretnine graniče s predmetnom, kao i podatak katastarskog operata da je predmetni dio u posjedovnom listu evidentiran na ime tužiteljice odnosno njezinih prednika.

12. Ovako utvrđeno činjenično stanje sud je pravno ocijenio kako slijedi.

13. Prema čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje: ZVDSP) stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava nastali do stupanja na snagu toga Zakona (1. siječnja 1997.) prosuđuju se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja. Budući da posjed tužiteljičinih prednika seže duboko u razdoblje prije stupanja na snagu ZVDSP-a, na dovršenost dosjelosti primjenjuju se pravna pravila Općeg građanskog zakonika (koja se, temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941., primjenjuju kao pravna pravila), prema kojima je za stjecanje prava vlasništva nekretnine dosjelošću bilo potrebno vrijeme od 30 godina (§ 1468. OGZ-a). Kako je posjed prednika tužiteljice bio samostalan i pošten te je trajao znatno dulje od tog vremena – prema suglasnim iskazima svjedoka i preko stotinu godina

– dosjelost je bila dovršena već kod tužiteljičinih prednika, i to po pravnim pravilima OGZ- a, davno prije 8. listopada 1991., a tako stečeno pravo prešlo je nastavljenim posjedom na tužiteljicu.

14. Neosnovan je prigovor tuženice utemeljen na režimu društvenog vlasništva. Točno je da se prema čl. 29. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima na nekretninama u društvenom vlasništvu nije moglo steći vlasništvo dosjelošću te da je čl. 388. st. 4. ZVDSP-a (u tekstu novele iz 2001.) propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu ne uračunava vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana. Međutim, izvornu odredbu čl. 388. st. 4. ZVDSP-a koja je zabranjivala takvo uračunavanje Ustavni je sud Republike Hrvatske ukinuo odlukom broj U-I-58/1997 i dr. od 17. studenoga 1999. („Narodne novine“ broj 137/99), a Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama Rev-291/14 od 17. travnja 2018. i Rev-1480/2016 od 5. studenoga 2019. zauzeo je stajalište da kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme proteklo prije 8. listopada 1991. , ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koje su ta prava stekle na temelju drugih zakonskih odredaba, jer rizik pogrešaka državnih tijela snosi država i ne smije se ispravljati na teret pojedinca koji je vlasništvo stekao dosjelošću. Primjenjujući to stajalište, sud je vrijeme posjedovanja prednika tužiteljice proteklo prije 8. listopada 1991. uračunao u rok za dosjelost, tim prije što je iz suglasnih iskaza nesrodnih svjedoka utvrđeno da osim tužiteljice nitko – ni njezina rodbina ni susjedi – ne polaže nikakva prava na predmetnu nekretninu, pa priznavanjem tako stečenog vlasništva nisu povrijeđena prava trećih osoba.

15. Neosnovanim se pokazao i prigovor tuženice o mogućem statusu javnog dobra, nerazvrstane ceste ili šumskog zemljišta. Iz rezultata očevida i vještačenja te iz iskaza svjedoka proizlazi da predmetni dio nekretnine u naravi predstavlja privatni vinograd, jasno omeđen suhozidima i terasiran, koji se desetljećima obrađuje isključivo u privatne poljoprivredne svrhe, bez ijednog obilježja javne namjene ili općega dobra, a u katastarskom je operatu, u posjedovnom listu, evidentiran na ime tužiteljice odnosno njezinih prednika. Tomu u prilog govori i izvod s Geoportala Državne geodetske uprave koji je priložila sama tuženica: iz njega, u slojevima od 1968. do danas, ne proizlazi da bi predmetni dio nekretnine ikada bio izgrađen ili priveden javnoj namjeni Slijedom navedenog, upis tuženice kao vlasnice u zemljišnoj knjizi ne odražava stvarno pravno stanje.

16. Navod tužiteljice o stjecanju nasljeđivanjem sud nije prihvatio kao samostalan pravni temelj, budući da iz spisa ne proizlazi da bi prednici tužiteljice bili zemljišnoknjižni vlasnici, a usmeni dogovor nasljednika sam po sebi ne predstavlja valjan pravni temelj za prijenos prava vlasništva nekretnine. Sud, međutim, nije vezan pravnom osnovom koju je stranka istaknula, već činjeničnom osnovom i postavljenim zahtjevom (čl. 186. ZPP-a), pa je, utvrdivši ispunjenje pretpostavaka dosjelosti, tužbeni zahtjev usvojio na tom temelju.

17. Slijedom svega navedenoga, valjalo je utvrditi pravo vlasništva tužiteljice na predmetnom dijelu nekretnine i osposobiti je za provedbu upisa, kako je odlučeno u točkama I. i II. izreke. Kako tužiteljica traži utvrđenje samo dijela čest. zem. [katastarska čestica], brisanje prava vlasništva tuženice vezano je uz novoformiranu česticu koja će se izdvojiti prijavnim listom, dok tuženica ostaje vlasnicom preostalog dijela te čestice.

18. O parničnom trošku nije odlučivano jer stranke na glavnoj raspravi, iako pozvane, nisu popisale troškove.

Metković, 23. rujna 2026.

Sudac:

Damir Ujdur

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Punomoćniku tužiteljice

2. ODO Metković, Građansko-upravni odjel