Republika Hrvatska
Upravni sud u Zagrebu
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
Poslovni broj: Us I-2188/2026-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda, Dijani Filipčić, uz sudjelovanje zapisničarke Branke Crnogorac, u upravnom sporu tužiteljice RO, rođenog **.**.1999. u mjestu Bhojpur, Savezna Demokratska Republika Nepal, državljanka Savezne Demokratske Republike Nepal, koju zastupa opunomoćenik Daniel Ćukušić, odvjetnik u Zagrebu, Štefanićeva 6/IV, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Zagreb, Ilica 335, OIB: 36162371878, radi međunarodne zaštite, 23. rujna 2026.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216- 03/25-06/1909, URBROJ: 511-01-212-26-15 od 9. travnja 2026.
II Odobrava se besplatna pravna pomoć tužiteljici u predmetnom upravnom sporu.
III Nalaže se tuženiku da odvjetniku Danielu Ćukušiću, pružatelju pravne pomoći, isplati iznos od 1.250,00 eura u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.
Obrazloženje
1. Tuženik je rješenjem KLASA: UP/I-216-03/25-06/1909, URBROJ: 511-01- 212-26-15 od 9. travnja 2026. odbio zahtjev tužiteljice za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj.
2. Tužiteljica osporava zakonitost pobijanog akta zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredbi Zakona o općem upravnom postupku. Rješenje ne sadrži dostatno obrazloženje te se ne može ispitati čime je povrijeđeno pravo tužitelj ice na učinkovitu pravnu zaštitu. Navodi da je tuženik postupao protivno načelu pomoći stranci iz članka 7. Zakona o općem upravnom postupku jer smatra da tuženik mora aktivno sudjelovati u utvrđivanju činjenica i ne smije teret dokazivanja prebaciti na stranku u situacijama objektivne nemogućnosti. Postupajući na opisani način tuženik je povrijedio i pravo tužiteljice na saslušanje koje predstavlja opće načelo prava Europske unije. U konkretnom slučaju tuženik nije omogućio tužiteljici da se učinkovito očituje o svim relevantnim okolnostima niti je pažljivo i nepristrano ispitao sve odlučne činjenice osobito u pogledu aktualnog sigurnosnog stanja u Nepalu i objektivnih zapreka u pribavljanju dokumentacije čime je pobijano rješenje doneseno protivno pravu Europske unije. Osobito upire na okolnost da tužiteljica nije imao mogućnost iskazivati na materinjem jeziku radi čega smatra kako tužiteljici nije omogućeno sudjelovanje u postupku, a sam postupak nije bio učinkovit jer zbog jezične barijere tužiteljica nije precizno iznijela razloge straha, a koji, u bitnom, postoji od političkih nemira usred prosvjeda zbog ukidanja društvenih mreža i nasilne promjene vlasti. Predlaže poništiti osporavano rješenje tuženika i predmet vratiti na ponovni postupak i odluku.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako je tužba neosnovana u cijelosti. Tijekom postupka tužiteljici je bilo omogućeno da se očituje o svim okolnostima od značaja za donošenje odluke te joj je pružena mogućnost iznošenja činjenica , navoda i dokaza, a sukladno odredbama Zakona o općem upravnom postupku i Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Tuženik je u postupku postupao savjesno, potpuno i nepristrano te je utvrdio činjenično stanje na temelju svih raspoloživih relevantnih podataka i dokaza. Tijekom postupka tužiteljici je bila osigurana usluga prevoditelja odnosno mogućnost komunikacije na jeziku koji razumije čime je u cijelosti ostvareno njezino pravo na informiranost i sudjelovanje u postupku. Na početku postupka tužiteljica je izričito upitana je li suglasna da se postupak vodi uz pomoć prevoditelja na engleskom jeziku na što je ista pristala i pritom izjavila da se dobro razumije s prevoditeljicom čime je nedvojbeno potvrdila svoju suglasnost s načinom komunikacije. Neosnovani su navodi tužiteljice kojima upućuje na postojanje straha od nemira uslijed prosvjeda u Nepalu. A prosvjedi na koje tužiteljica upire bili su ograničenog vremenskog trajanja te su se odvijali tijekom rujna 2025. godine kada je došlo do pojedinačnih i intenzivnih incidenata. Međutim, prema dostupnim i relevantnim informacijama o aktualnoj sigurnosnoj situaciji u Nepalu takvi prosvjedi nisu kontinuirani niti se trenutno odvijaju u obliku koji bi ukazivao na opće ili trajno poboljšanje sigurnosnih prilika. Slijedom navedenog, radi se o vremenski ograničenim događajima koji ne predstavljaju trajnu ili aktualnu sigurnosnu prijetnju niti se mogu smatrati individualiziranim i ozbiljnim rizikom za tužiteljicu u smislu relevantnih propisa. U konkretnoj situaciji zahtjev za međunarodnu zaštitu podnesen je kako bi se odgodilo ili otežalo izvršenje odluke o povratku u zemlju podrijetla nakon što je utvrđeno da je tužiteljica nezakonito boravila na području Republike Hrvatske. Tužiteljica je iskazala kako je zahtjev podnijela jer su joj policijski službenici u zračnoj luci rekli kako joj je radna dozvola istekla. Prema tome, sudu predlaže potvrditi osporavano rješenje odnosno odbiti tužbu iz razloga navedenih u obrazloženju rješenja i odgovora na tužbu.
4. Sud je 2. rujna 2026. održao usmenu raspravu u prisutnosti opunomoćenika tužiteljice te opunomoćenika tuženika. Sa rasprave je rješenjem isključena javnost sukladno članku 90. stavcima 2. i 3. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24. i 39/26., dalje: ZUS) i članku 12. stavku 1. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine, broj 70/15., 127/17., 33/23. i 17/25.).
5. Sud je proveo dokazni postupak na način da je izvršio uvid u sve isprave koje se nalaze u sudskom spisu i uz odgovor na tužbu dostavljenom spisu tuženika .
6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja (članak 114. stavak 3. ZUS-a), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Člankom 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti propisano je da će se azil priznati tražitelju koji se nalazi izvan zemlje svog državljanstva ili uobičajenog boravišta, a osnovano strahuje od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja zbog čega ne može ili ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.
8. Člankom 21. stavkom 1. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, propisano je da će se supsidijarna zaštita priznati tražitelju koji ne ispunjava uvjete za priznavanje azila iz članka 20. ovoga Zakona ako postoje opravdani razlozi koji ukazuju da će se povratkom u zemlju podrijetla suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde i koji nije u mogućnosti ili zbog takvog rizika ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje. Prema stavku 2. istoga članka Zakona ozbiljna nepravda podrazumijeva prijetnju smrtnom kaznom ili smaknućem, mučenje, nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje te ozbiljnu i individualnu prijetnju životu civilnog stanovništva zbog proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba.
9. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je osporavano rješenje doneseno u postupku po zahtjevu tužiteljice podnesenom 9. lipnja 2025. Prije donošenja predmetne osporavane odluke tužiteljica je saslušana, o čemu je sastavljen zapisnik 7. travnja 2026. Prilikom podnošenja zahtjeva i tijekom upravnog postupka tužiteljica je u bitnom navela kako je zemlju podrijetla napustila u ožujku 2025. godine zbog ekonomskih razloga, a kako bi zaradila za otplatu posuđenog novca. Radi se o kamatarima koji su došli po novce i tukli tužiteljicu, no zaštitu od policije nije tražila jer smatra da su na strani kamatara kao moćnih ljudi. Tužiteljica je u Republiku Hrvatsku došla na temelju dozvole za boravak i rad, ali koja je ukinuta bez njenog znanja radi čega je izjavila namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu .
10. Prema tome, sud nalazi, suprotno tvrdnjama tužiteljice, kako je tuženik valjano i detaljno obrazložio razloge zbog kojih je osnovano zaključio da tužitelj ica ne ispunjava uvjete za priznavanje međunarodne zaštite, ni azila ni supsidijarne zaštite, jer je tužiteljica zatražila azil iz ekonomskih razloga, što tužiteljica nije osporila, niti je tužiteljica iznijela stvarne i provjerljive okolnosti koje bi upućivale da u konkretnom slučaju postoje osnove za priznavanje azila. Prema tome, tužbeni navodi koji se odnose na sigurnosnu situaciju u zemlji podrijetla tužiteljice ocjenjuju se neosnovanima jer ih tužiteljica tijekom upravnog postupka nije niti iznosila, a kojom prilikom je jasno iskazala kako je zemlju napustila zbog ekonomskih razloga.
11. Stoga je tuženik zakonito, pozivom na odredbe članaka 20. i 21. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, utvrdio da nisu ispunjeni zakonski uvjeti za priznavanje azila niti supsidijarne zaštite, što ovaj sud u cijelosti prihvaća . Ujedno, iz spisa predmeta ne proizlazi da bi u upravnom postupku, koji je prethodio ovom upravnom sporu, bilo onemogućeno sudjelovanje tužiteljici, ili da su učinjene druge postupovne povrede u upravnom postupku na koje upire tužiteljica, jer je po prethodnoj suglasnosti tužiteljica iskaz u postupku iznijela u prisustvu prevoditelja za engleski jezik, na početku svakog saslušanja je izjavila da razumije prevoditelja, te je tužiteljica svaku stranicu zapisnika vlastoručno potpisala.
12. Stoga je sud, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, odlučio kao u točki I izreke.
13. Iz zahtjeva za odobravanje besplatne pravne pomoći proizlazi da tužitelj ica nema dostatnih novčanih sredstava za uzdržavanje u Republici Hrvatskoj. Stoga je točkom III izreke ove presude tužiteljici odobrena besplatna pravna pomoć u skladu s člankom 8. stavcima 1. i 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (Narodne novine, broj: 140/15. i 155/22., dalje: Pravilnik). Pravnu pomoć je pružio odvjetnik Daniel Ćukušić pa je točkom IV izreke ove presude naloženo tuženiku da mu, po dostavi računa, isplati iznos od 1.250,00 eura, sukladno člancima 6. i 9. Pravilnika te Tbr. 27. t. 1., 46. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23.) za sastav tužbe i pristup na raspravu 2. rujna 2026.
U Zagrebu 23. rujna 2026.
Sutkinja
Dijana Filipčić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.
Dna:
1. Tužiteljici po opunomoćeniku
2. Tuženiku
3. U spis
