Republika Hrvatska
Upravni sud u Zagrebu
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
Poslovni broj: Us I-1500/2026-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda, Dijani Filipčić, uz sudjelovanje zapisničarke Valentine Pergar, u upravnom sporu tužitelja NE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] , zastupanog po opunomoćeniku Vesni Narančić, odvjetnici iz Krapine, Trg Stjepana Radića br. 15, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, OIB: 53969486500, radi priznavanja prava na inkluzivni dodatak, 21. rujna 2026.,
p r e s u d i o j e
I Poništava se rješenje Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, KLASA: UP/II- 551-09/25-01/4582, URBROJ: 524-11-02/3-26-3 od 13. siječnja 2026.
II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove upravnog spora u iznosu od 1.250,00 (tisućedvjestopedeset) eura u roku od 60 dana od pravomoćnosti ove presude.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-551-09/25-01/4582, URBROJ: 524-11-02/3-26-3 od 13. siječnja 2026., obustavljen je postupak povodom žalbe IE, prednice tužitelja, izjavljene protiv rješenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Krapina, KLASA: UP/I-551-06/24-10/683, URBROJ: 139-040-01-02-04-25-8 od 16. travnja 2025. kojim je IE priznato pravo na inkluzivni dodatak u iznosu od 135 % osnovice mjesečno počevši od 3. listopada 2024.
2. Tužitelj tužbom osporava zakonitost rješenje tuženika te u istoj u bitnom navodi da se u konkretnom slučaju radi o pravu na inkluzivni dodatak, koji iako predstavlja osobno pravo vezano uz status korisnika, u trenutku kada nastaje obveza isplate poprima obilježja imovinskog prava koje ulazi u ostavinu i prelazi na nasljednika, u konkretnom slučaju tužitelja. Tuženik nije utvrdio odlučne činjenice poput postojanja tražbine, razdoblja i iznosa čime je odluka donesena bez potpuno utvrđenog činjeničnog stanja čime je povrijeđeno načelo materijalne istine. Tuženik je bio dužan utvrditi nasljednike i nastaviti postupak s njima, a ne obustaviti postupak. Predlaže usvojiti tužbu, poništiti osporavano rješenje i predmet vratiti na ponovni postupak uz naknadu troškova postupka tužitelju.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako ostaje u cijelosti kod osporavanog rješenja iz razloga navedenih u istom te predlaže tužbu odbiti.
4. U konkretnom slučaju sud nije održao raspravu jer su ispunjeni uvjeti iz članka 108. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24. i 39/26., dalje: ZUS) odnosno u ovom se predmetu rješava na temelju presude donesene u oglednom sporu, i to pravomoćne presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3006/2025-8 od 23. siječnja 2026. kojom je poništeno rješenje tuženika (kojim je odbijena žalba tužitelja) i prvostupanjsko rješenje (kojim je obustavljen postupak u postupku priznavanja inkluzivnog dodatka) uz naknadu troškova upravnog spora.
5. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja tuženika ovaj sud je pregledao sve isprave sudskog spisa i spisa tuženika. Prije donošenja odluke strankama je u skladu s odredbom članka 6. ZUS-a dana mogućnost očitovanja na navode protivne stranke pa je u tom smislu tužba dostavljena tuženiku rješenjem ovog suda od 23. ožujka 2026., a odgovor na tužbu dostavljen je tužitelju rješenjem od 20. svibnja 2026.
6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja (članak 114. stavak 3. ZUS-a), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.
7. Prema članku 39. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09. i 110/21., dalje: ZUP), ako u tijeku postupka stranka umre ili pravna osoba prestane postojati, postupak se može obustaviti ili nastaviti, ovisno o naravi upravne stvari koja je predmet postupka.
8. Prema članku 2. Zakona o inkluzivnom dodatku (Narodne novine , broj: 156/23.) u provedbi tog Zakona na odgovarajući se način primjenjuju načela Konvencije o pravima osoba s invaliditetom Ujedinjenih naroda i načela propisana zakonom kojim se uređuje djelatnost socijalne skrbi.
9. Člankom 19. Zakona o inkluzivnom dodatku propisano je da je postupak za priznavanje prava na inkluzivni dodatak žuran (stavak 1.), da ako nije potrebno provoditi ispitni postupak, Zavod je dužan donijeti rješenje i dostaviti ga stranki u roku od 15 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva ili pokretanja postupka po službenoj dužnosti (stavak 2), a ako je potrebno provoditi ispitni postupak, Zavod je dužan donijeti rješenje i dostaviti ga stranki u roku od 30 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva ili pokretanja postupka po službenoj dužnosti (stavak 3.).
10. Prema članku 20. Zakona o inkluzivnom dodatku pravo na inkluzivni dodatak priznaje se s danom podnošenja urednog zahtjeva ili pokretanja postupka po službenoj dužnosti.
11. Prema članku 7. stavku 2. Zakona o socijalnoj skrbi (Narodne novine , broj: 18/22., 46/22., 119/22., 71/23., 156/23. i 61/25.) prava u sustavu socijalne skrbi su osobna, neprenosiva i ne mogu se nasljeđivati. Prema članku 7. stavku 3. Zakona o socijalnoj skrbi dospjele novčane naknade koje nisu isplaćene do smrti korisnika nasljeđuju nasljednici korisnika, prema zakonu kojim se uređuje nasljeđivanje, a ako nema nasljednika, vraćaju se u državni proračun, osim naknade za troškove stanovanja.
12. Iz spisa predmeta proizlazi kako je prvostupanjskim rješenjem od **.**.2025. IE priznato pravo na inkluzivni dodatak u iznosu od 135 % osnovice mjesečno, počevši od 3. listopada 2024. Protiv tog rješenja žalbu je izjavila IE, koja je tijekom žalbenog postupka preminula, radi čega je tuženik obustavio postupak ovdje osporavanim rješenjem od 13. siječnja 2026.
13. Međutim, sud smatra da se u konkretnom slučaju radi o zahtjevu koji, iako se odnosi na pravo strogo osobne naravi, u sebi sadrži i neostvareno imovinsko potraživanje, zbog kojeg se postupak može nastaviti s nasljednicima preminule stranke. Naime, dan od kojeg pripada pravo na inkluzivni dodatak u smislu članka 20. Zakona o inkluzivnom dodatku priznaje se unatrag od trenutka podnošenja urednog zahtjeva. Posljedično, stranka koja ispunjava propisane pretpostavke može osnovano očekivati da će joj samo pravo, kao i pojedini mjesečni iznosi dodatka koji proizlaze iz tog prava, biti priznati od trenutka podnošenja urednog zahtjeva. Pritom treba imati na umu da se u smislu članka 7. stavka 2. Zakona o socijalnoj skrbi neprenosivost prava iz sustava socijalne skrbi, pa tako i prava na inkluzivni dodatak, odnosi na samo temeljno pravo kao takvo, a ne i na pojedine iznose dodatka koji proizlaze iz tog prava i koji pripadaju od trenutka podnošenja zahtjeva do nekog kasnijeg trenutka (npr. smrti prednika).
14. Pritom treba reći da stranka koja je podnijela uredan zahtjev osnovano može očekivati da se u roku iz članka 19. Zakona o inkluzivnom dodatku donese odluka o zahtjevu. U suprotnom, ako smrt stranke nastupi nakon proteka roka iz članka 19. Zakona o inkluzivnom dodatku (kao što je slučaj s prednicom tužitelja), javnopravno tijelo izvodi korist od vlastitog nepoštivanja propisa, a nasljednik ostaje lišen mogućnosti da se ispita je li njegov prednik ispunjavao sve propisane pretpostavke i ima li on kao nasljednik pravo na pojedine iznose dodatka koji u smislu članka 20. Zakona o inkluzivnom dodatku pokrivaju razdoblje od dana podnošenja zahtjeva do dana smrti prednice. Radi navedenog sud smatra kako se članak 39. ZUP-a u vezi s člankom 7. stavkom 3. Zakona o socijalnoj skrbi treba primijeniti uz članke 19. i 20. Zakona o inkluzivnom dodatku jer bi se u suprotnom radilo o prevelikom formalizmu u primjeni prava na štetu stranaka.
15. Uvažavajući sve navedeno, sud smatra da je obustavom upravnog postupka povrijeđen zakon na štetu tužitelja radi čega je osporavano rješenje tuženika ocijenjen nezakonitim te je isto poništeno točkom I izreke presude pozivom na članak 117. stavak 1. ZUS-a, a što za posljedicu ima nastavak upravnog postupka u predmetnoj stvari s tužiteljem kao nasljednikom IE.
16. Budući da je tuženik u cijelosti izgubio spor te imajući na umu kako se vrijednost spora po članku 144. stavku 3. ZUS-a smatra neprocjenjivom, to su u skladu s odredbama članka 144. stavaka 1. i 2. ZUS-a te Tbr. 27. t. 1. u vezi s Tbr. 46. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23.) tužitelju priznati troškovi sastava tužbe od 500 bodova, odnosno ukupno 1.250,00 eura, radi čega je, primjenom odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a, riješeno kao u točki II izreke presude.
U Zagrebu 21. rujna 2026.
Sutkinja
Dijana Filipčić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.
Dna:
1. Tužitelju po opunomoćeniku
2. Tuženiku
3. U spis
