Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Karlovac

Poslovni broj: Pr-82/2026-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu po sucu pojedincu Ireni Šegavić, u pravnoj stvari tužitelja ĆE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Anti Pecirepu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tužene Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, OIB 66486182714, Zagreb, Sarajevska 7, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave zaključene 8. rujna 2026., u nazočnosti punomoćnika u zamjeni tužitelja, ME, odvjetničkog vježbenika kod Ante Pecirepa, odvjetnika u Zagrebu, i savjetnice ODO u Karlovcu, NE, **.**.2026.

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, za Ministarstvo obrane , OIB 66486182714, da tužitelju ĆE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 692,82 EUR sa zateznim kamatama do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od do isplate dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te do isplate, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, i to:

- na iznos od 11,45 EUR od 15.07.2019. do isplate

- na iznos od 11,74 EUR od 15.08.2019. do isplate

- na iznos od 11,74 EUR od 15.09.2019. do isplate

- na iznos od 11,74 EUR od 15.10.2019. do isplate

- na iznos od 11,74 EUR od 15.11.2019. do isplate

- na iznos od 11,74 EUR od 15.12.2019. do isplate

- na iznos od 11,74 EUR od 15.01.2020. do isplate

- na iznos od 11,81 EUR od 15.02.2020. do isplate

- na iznos od 11,81 EUR od 15.03.2020. do isplate

- na iznos od 11,81 EUR od 15.04.2020. do isplate

- na iznos od 11,81 EUR od 15.05.2020. do isplate

- na iznos od 11,81 EUR od 15.06.2020. do isplate

- na iznos od 11,81 EUR od 15.07.2020. do isplate

- na iznos od 11,98 EUR od 15.08.2020. do isplate

- na iznos od 11,98 EUR od 15.09.2020. do isplate

- na iznos od 11,98 EUR od 15.10.2020. do isplate

- na iznos od 11,98 EUR od 15.11.2020. do isplate

- na iznos od 11,98 EUR od 15.12.2020. do isplate

- na iznos od 11,98 EUR od 15.01.2021. do isplate

- na iznos od 12,05 EUR od 15.02.2021. do isplate

- na iznos od 12,05 EUR od 15.03.2021. do isplate

- na iznos od 12,05 EUR od 15.04.2021. do isplate

- na iznos od 12,05 EUR od 15.05.2021. do isplate

- na iznos od 12,05 EUR od 15.06.2021. do isplate

- na iznos od 12,05 EUR od 15.07.2021. do isplate

- na iznos od 12,35 EUR od 15.08.2021. do isplate

- na iznos od 12,35 EUR od 15.09.2021. do isplate

- na iznos od 12,35 EUR od 15.10.2021. do isplate

- na iznos od 12,35 EUR od 15.11.2021. do isplate

- na iznos od 12,35 EUR od 15.12.2021. do isplate

- na iznos od 12,35 EUR od 15.01.2022. do isplate

- na iznos od 12,63 EUR od 15.02.2022. do isplate

- na iznos od 12,63 EUR od 15.03.2022. do isplate

- na iznos od 12,63 EUR od 15.04.2022. do isplate

- na iznos od 12,63 EUR od 15.05.2022. do isplate

- na iznos od 12,63 EUR od 15.06.2022. do isplate

- na iznos od 12,63 EUR od 15.07.2022. do isplate

- na iznos od 13,40 EUR od 15.08.2022. do isplate

- na iznos od 13,40 EUR od 15.09.2022. do isplate

- na iznos od 13,40 EUR od 15.10.2022. do isplate

- na iznos od 13,40 EUR od 15.12.2022. do isplate

- na iznos od 13,40 EUR od 15.12.2022. do isplate

- na iznos od 13,40 EUR od 15.01.2023. do isplate

- na iznos od 14,12 EUR od 15.02.2023. do isplate

- na iznos od 14,12 EUR od 15.03.2023. do isplate

- na iznos od 14,12 EUR od 15.04.2023. do isplate

- na iznos od 14,12 EUR od 15.05.2023. do isplate

- na iznos od 14,12 EUR od 15.06.2023. do isplate

- na iznos od 15,31 EUR od 15.01.2024. do isplate

- na iznos od 15,94 EUR od 15.02.2024. do isplate

- na iznos od 15,94 EUR od 15.03.2024. do isplate

- na iznos od 15,94 EUR od 15.04.2024. do isplate

- na iznos od 15,94 EUR od 15.05.2024. do isplate

- na iznos od 15,94 EUR od 15.06.2024. do isplate, kao i naknaditi tužitelju troškove ovog postupka u iznosu od 1.718,75 EUR sa zateznom kamatom od 23. rujna 2026. do isplate, i to po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te do isplate, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljedn je glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je bio zaposlen kod tuženog – MORH – Hrvatska kopnena vojska – sa sjedištem zapovjedništva u Karlovcu, na poslovima djelatne vojne osobe, sve do 6. veljače 2010. Za vrijeme rada u Ministarstvu obrane tužitelj navodi da mu tuženik nije uredno plaćao dodatke na plaću te je sudskim odlukama tuženiku naloženo isplatiti tužitelju neisplaćene dodatke na plaću. Međutim, prilikom umirovljenja i izračuna mirovinske osnovice tužitelju u njegov zbroj ostvarenih plaća i obračuna vrijednosnih bodova, temeljem kojeg se utvrđuje mirovinska osnovica, nisu uvršteni i iznosi dodataka na plaću iz svake priložene sudske presude pa je mirovinska osnovica i time tako utvrđena mirovina tužitelja bila manja od one koju bi tužitelj ostvario da su mu utuženi dodaci na plaću od strane tuženika pravovremeno obračunati i uplaćeni. Kako temeljem čl. 134. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine RH broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, 119/22) tužitelju pripada pravo na uvećanu mirovinu tek od prvog dana idućeg mjeseca nakon donošenja rješenja u obnovljenom postupku, razvidno je kako je tužitelju od umirovljenja pa do donošenja novog rješenja u obnovljenom postupku isplaćivan manji iznos mirovine od iznosa koji bi im pripadao da je tužena uredno ispunjavala svoje zakonske obveze u vidu redovite isplate dodataka na plaću te uplate poreza, prireza i doprinosa na iznose utvrđene u sudskim odlukama, kao i pravovremene prijave tih novih podataka o plaći tužitelja nadležnoj službi HZMO. Temeljem zahtjeva tužitelja od 20.05.2024., u obnovljenom postupku pred Hrvatskim zavodom za mirovinsko osiguranje, trebalo bi biti doneseno novo rješenje o visini mirovine, u kojem su obračunati i iznosi iz navedenih sudskih odluka i novih podataka o plaći pa je temeljem toga određena nova - viša svota mirovine. Zbog neuplate utuženih, a potom i dosuđenih dodataka na plaću te pripadajućih poreza, prireza i doprinosa , kao i zbog nedostavljanja odgovarajućih obrazaca nadležnom HZMO -u o tome , tužitelj je oštećen za iznos razlike između ostvarene visine mirovine i visine mirovine koju bi tužitelj ostvario da je tuženik pravovremeno isplatio tužitelju dugovane neto iznose te pripadajuće poreze, prireze i doprinose na ove neto iznose i da je pravovremeno o tome dostavila odgovarajuće obrasce nadležnom HZMO u nezastarnom roku unazad 5 godina, odnosno od 01.06.2019. pa do dana 01.06.2024. kao prvog dana idućeg mjeseca nakon dana podnošenja zahtjeva za obnovu postupku, pa stoga tužitelj u ovom postupku potražuje naknadu štete u vidu manje isplaćene mu mirovine za navedeno utuženo razdoblje. Sukladno čl. 186.a Zakona o parničnom postupku tužitelj se obratio tuženiku radi mirnog rješenja spora, međutim njegovu zahtjevu nije udovoljeno.

2. Stoga, tužitelj ustaje tužbom radi naknade štete za utuženo razdoblje od 1. lipnja 2019. do 1. lipnja 2024., te konačno, nakon provedenog financijskog vještačenja, potražuje iznos od 692,82 EUR sa zateznom kamatom na pojedine mjesečne iznose.

3. Tužena u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Obzirom na visinu tužbenog zahtjeva, ističe da se radi o sporu male vrijednosti, te se ne radi o radnom sporu i stupnjevitoj tužbi, to je navedene činjenice i dokaze tužitelj bio dužan iznijeti najkasnije u tužbi, kao i specificirati iznose u zahtjevu. Tuženik predlaže da naslovni sud pozove tužitelja na ispravak i dopunu tužbe i tužbenog zahtjeva tako da precizira tražbinu po visini i tijeku zateznih kamata, a ukoliko tako ne postupi da tužbu odbaci, odnosno utvrdi da je tužba povučena, a ukoliko tužitelj tužbu ispravi i dopuni, da naslovni sud tužbu i tužbeni zahtjev odbije kao neosnovane i naloži tužitelju da nadoknadi tuženiku troškove parničnog postupka uz pripadajuće zatezne kamate. Također, tuženik se protivi prijedlogu tužitelja za donošenje rješenja suda kojim se tuženiku nalaže da dostavi iznose mirovina i izračun iznosa mjesečne neto razlike mirovine koju je tužitelj primao i iznosa mirovine koji bi tužitelj primao za utuženo razdoblje, budući da izračun mirovine nije u nadležnosti Ministarstva obrane, niti ono raspolaže podacima o mirovinama svojih ranijih zaposlenika, niti vodi evidenciju o istim podatcima. Izračun može dati o tome jedino nadležan Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje. Tuženik nema saznanja kolika se mirovina isplaćuje tužitelju, ali vidljivo je iz rješenja HZMO, te ispisa tekućeg računa tužitelja. Stoga je tužitelj u obvezi dokazati na temelju kojih podataka postavlja tužbeni zahtjev. Rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 12.travnja 2010., tužitelju je dana 6.veljače 2010., priznato na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad u iznosu 1.718,45 kn, a u izračun je uzet staž od 1993. do 2009. Rješenjem broj:UP/I141 -02-13/01 od 14.veljače 2014., usklađena je mirovina i iznosi 2.230,93 kn, je je korisnik mirovine dostavio zahtjev za novi izračun na osnovu novih podataka za 2008.i 2009., a na temelju presude P-744/11 od 29.12.2011 koju je sam dostavio u HZMO. Rješenjem broj UP/I141-02-15/1-/OB 03396095541 od 15.siječnja 2016. utvrđena je mirovina od 2.419,47 kn, jer je korisnik mirovine podnio zahtjev za novi izračun na temelju presude P-1219/12 od 30.10.2014., zbog uplata u 2005., 2006., 2007. i 2008. Presuda P- 1219/12 je ukinuta i donesena je presuda P-207/17 od 17.11.2022., koja je postala pravomoćna 27.rujna 2023. MORH je dobrovoljno uplatio razliku između dviju presuda s specifikacijom doprinosa za MIO koja iznosi 316,11 eura. Tužitelj je zatražio obnovu postupka izračuna mirovine HZMO dana 20.svibnja 2024. temeljem presude P-207/17 za koju je već djelomično doneseno rješenje HZMO ( po presudi P -1219/12 koja je ukinuta i dobila novi broj P-207/17) i presude P-1549/13. Presuda P-1549/13 od 22.12.2015., ne odnosi se na istu osobu već na drugog DE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj]. Temeljem presude P-1219/12 od 20.10.2014. koja je ukinuta, tužitelj je već tražio kod HZMO novi izračun te je doneseno rješenje iz 2016. Tužitelj je temeljem iste presude utužio razliku mirovine za 2010. i 2011., te su dosuđeni iznosi u presudama br. P-3606/18 od 26.11.2021. i P-118/15 od 9.prosinca 2016. Po presudi P-1219/12, MORH je dobrovoljno platio iznose. Vrhovni sud je ukinuo istu i donesena je presuda P-207/17 od 17.11.2022., po kojoj je MORH također postupio, te bi se trebao uzeti iznosi koji predstavljaju razliku iznosa doprinosa iz dviju presuda.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u zahtjev za mirno rješenje spora s povratnicom na listu 5-7, privremeno rješenje HZMO, Područne službe u Zagrebu, od 12. travnja 2010., s ispisom podataka na listu 8-11, rješenja HZMO, Područnog ureda u Sisku od 20. srpnja 2012., 7. prosinca 2012., 14. veljače 2014., 2. veljače 2015., 15. siječnja 2016., sa dokumentacijom na listu 24-25, vrši se uvid u presudu i rješenje ovog suda P-1549/13-40 od 22. prosinca 2015., presudu ovog suda Pr-207/2017 od 17. studeno 2022., presudu ovog suda P-1219/12-146 od 30. listopada 2014., presudu ovog suda Pr-118/15-26 od 9. prosinca 2016., zahtjev za ponovno izračun mirovine na listu 67, dopise MORH od 22. veljače 2024. i 19. veljače 2024., dokumentaciju na listu 74, potvrdu o zaprimljenog uplati na listu 75, obračun kamata na listu 76, presudu Općinskog radnog suda u Zagrebu, Pr-3606/18-14 od 17. svibnja 2019. s potvrdom pravomoćnosti na listu 77, dopis HZMO, Područnog ureda u Vukovaru, od 28. kolovoza 2024., 12. kolovoza 2024., te ostalu dokumentaciju HZMO na listu 94-99, rješenje HZMO, Područnog ureda u Sisku od 26. ožujka 2025., s ostalom dokumentacijom sve na listu 161-166, proveo financijsko vještačenje po vještaku iz D&S d.o.o. Karlovac.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Nije sporno da se prije podnošenja tužbe, 17. lipnja 2024., tužitelj obratio nadležnom Općinskom državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješenje spora kojim je tražio isplatu razlike mirovine pa je time tužitelj ispunio procesnu pretpostavku za vođenje ovog postupka koja je propisana odredbom čl.186.a Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23).

7. Rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje Područne službe u Zagrebu klasa: UP/I-141-02/10-03 urbroj: 341-25-05/3-10-036865 od 12. travnja 2010. tužitelju se priznaje pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad od 6. veljače 2010. i određuje isplata predujma mirovine u iznosu od tadašnjih 1.718,45 kn mjesečno počam od 6. veljače 2010.

8. Rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje Područne službe u Sisku klasa: UP/I-141-02-12/01 urbroj: 341-15-05/3-12-000356 od 20. srpnja 2012. odbija se zahtjev tužitelja za preračun invalidske mirovine.

9. Rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje Područne službe u Sisku klasa: UP/I-141-02/12-01 urbroj: 341-15-05/3-12-018935 od 7. prosinca 2012. tužitelju se i nadalje priznanje pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad.

10. Rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje Područni ured u Sisku klasa: UP/I-141-02-13/01 urbroj: 341-15-05/3-13-011950 od 14. veljače 2014. tužitelju se određuje invalidska mirovina u svoti od 2.208,96 kn mjesečno, a od 1. srpnja 2013. usklađena svota mirovine iznosi 2.230,93 kn mjesečno.

11. Rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje Područni ured u Sisku klasa: UP/I-141-02/15-01 urbroj: 341-15-05/3-15-0004595 od 2. veljače 2015. tužitelju se određuje invalidska mirovina u svoti od 2.230,93 kn mjesečno.

12. Rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje Područni ured u Sisku klasa: UP/I-141-02-15/01 urbroj: 341-15-05/3-15-021314 od 15. siječnja 2016. tužitelju se određuje invalidska mirovina u svoti od 2.419,47 kn mjesečno od 1. srpnja 2015.

13. Presudom Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-1219/12-146 od 30. listopada 2014. naloženo je tuženoj Republici Hrvatskoj da tužitelju ĆE DE na ime razlike plaće isplati bruto iznos od tadašnjih 54.977,32 kn, koji se odnosi na razdoblje od 1.veljače 2005. do kraja veljače 2008. sa zateznom kamatom na pojedine mjesečne iznose od 15. u mjesecu za prethodni mjesec. Ova presuda je, zajedno s presudom Županijskog suda u Karlovcu broj Gž-2498/2014-2 od 7. siječnja 2015, ukinuta odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-582/15-2 od 18. siječnja 2017.

14. Presudom Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-207/2017 od 17. studenog 2022. naloženo je tuženoj Republici Hrvatskoj da tužitelju ĆE na ime razlike plaće isplati bruto iznos od 8.877,32 EUR, koji se odnosi na razdoblje od 1.veljače 2005. do kraja veljače 2008. sa zateznom kamatom na pojedine mjesečne iznose od 15. u mjesecu za prethodni mjesec.

15. Presudom Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-118/15-26 od 9. prosinca 2016. naloženo je tuženoj Republici Hrvatskoj da tužitelju ĆE na ime naknade štete isplati bruto iznos od tadašnjih 507,55 kn, koji se odnosi na razdoblje od 1.veljače 2010. do 31. ožujka 2011. sa zateznom kamatom na pojedine mjesečne iznose od 15. u mjesecu za prethodni mjesec.

16. Presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-3606/18-14 od 17. svibnja 2019. naloženo je tuženoj Republici Hrvatskoj da tužitelju ĆE na ime naknade štete isplati iznos od tadašnjih 4.800,00 kn, koji se odnosi na razdoblje od 1. srpnja 2011. do 30. studenog 2012. sa zateznom kamatom na pojedine mjesečne iznose od 15. u mjesecu za prethodni mjesec.

17. Nakon toga, tužitelj je 20. svibnja 2025. pokrenuo novi postupak za određivanje invalidske mirovine u kojem je doneseno rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje Područnog ureda u Sisku klasa: UP/I 141-02/24-01/03396095541 urbroj: 341-15-05/3-24-12801 od 26. ožujka 2025. kojim je tužitelju utvrđena mirovina u iznosu od 410,35 EUR mjesečno time se umjesto ove mirovine određuje najniža mirovina u iznosu od 576,40 EUR mjesečno, a isplata počinje od 1. lipnja 2024. Iz obrazloženja rješenja vidljivo je da je postupak za ponovno određivanje invalidske mirovine pokrenut na zahtjev korisnika koji je podnesen 20. svibnja 2024. obzirom na pravomoćne presude suda.

18. Prema odredbi članka 134. stavak 1. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj 157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/2015, 120/2016, 18/2018, 62/2018, 115/2018, 102/2019, 84/21, 119/2022, u daljnjem tekstu: Zakon o mirovinskom osiguranju) ako se nakon donošenja rješenja protiv kojega nema redovitoga pravnog lijeka u upravnom postupku, sazna za nove činjenice ili se nađe, odnosno stekne mogućnost da se upotrijebe novi dokazi koji bi sami ili u svezi s već izvedenim ili upotrijebljenim dokazima mogli dovesti do drukčijeg rješenja da su te činjenice, odnosno dokazi bili izneseni ili upotrijebljeni u prijašnjem postupku, može se iznimno od uvjeta i rokova iz Zakona o općem upravnom postupku, obnoviti postupak iz mirovinskog osiguranja. Postupak će se obnoviti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti.

19. Daljnjom odredbom st.2.istog članka određeno je da prava utvrđena rješenjem donesenim u obnovljenom postupku, prema stavku 1. ovoga članka, pripadaju od prvoga dana idućega mjeseca nakon podnošenja zahtjeva za obnovu postupka, odnosno od prvoga dana idućega mjeseca nakon donošenja rješenja u obnovljenom postupku pokrenutom po službenoj dužnosti.

20. Iz navedenih odredbi proizlazi da tužitelj koji je, nakon donošenja rješenja o priznanju prava na starosnu mirovinu i određivanju isplate mirovine, stekao mogućnost upotrijebiti pravomoćnu presudu ovog suda kojom mu se, zbog dosude razlike dodataka na plaću, uvećava mirovinska osnovica, ne može zahtijevati uvećanje ove mirovine od dana kada mu je priznato pravo na mirovinu nego tek od dana kada je postavio zahtjev za obnovu postupka.

21. Obzirom u upravnom postupku tužitelju nije bilo priznato na uvećanu mirovinu za utuženo razdoblje nego tek od dana podnošenja zahtjeva za obnovu postupka, to tužitelj ustaje ovom tužbom radi naknade štete protiv tužene Republike Hrvatske jer smatra da mu je krivnjom države nastala šteta u visini razlike pripadajuće mirovine prema mirovinskoj osnovici utvrđenoj nakon pravomoćnosti presude i mirovine koja mu je određena rješenjem HZMO.

22. Naime, nesporno je da tužena, u vrijeme kada su dospijevali iznosi razlike bruto plaće tužitelja prema pravomoćnoj presudi, nije uplatila obvezne doprinose, porez i prirez niti je do tada podnijela obrazac o promjeni podataka osiguranja nadležnoj službi HZMO-a prema uvećanoj plaći tužitelja koja je utvrđena pravomoćnom presudom nego je doprinose, porez i prirez na razliku tužiteljeve plaće uplatila tek kasnije, nakon pravomoćnosti presude.

23. Obveza tužene da kao poslodavca tužitelja obračuna i isplati doprinose na razliku bruto plaće tužitelja, koja je utvrđena pravomoćnom sudskom presudom, nastala je u vrijeme dospijeća svakog pojedinog iznosa razlike bruto plaće tužitelja.

24. Odredbom članka 108. stavak 1. Zakona o mirovinskom osiguranju određeno je da su obveznici doprinosa dužni Zavodu dostavljati podatke propisane ovim Zakonom i općim aktom Zavoda na propisanim prijavama . U st. 6 citiranog članka određeno je da je u postupku kontrole podataka osiguranika, odnosno u postupku ostvarivanja prava iz mirovinskog osiguranja obveznik obračunavanja i plaćanja doprinosa obvezan na zahtjev Zavoda dostaviti podatke o stažu osiguranja i osnovici na propisanoj prijavi.

25. Daljnjom odredbom čl. 112. Zakona o mirovinskom osiguranju određeno da su obveznici dužni u određenim rokovima dostavljati podatke za vođenje matične evidencije o početku osiguranja, prestanku osiguranja, promjenama tijekom osiguranja, kao i promjeni podataka.

26. Nesporno je da tužena nije na vrijeme izvršila obveze iz navedenih odredbi.

27. Odredbom članka 111. stavak 1. Zakona o radu (Narodne novine broj 13/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23, u daljnjem tekstu: ZR) propisano je da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima iz obveznog prava.

28. Daljnjom odredbom članka 111. stavak 2. ZR propisano je da se pravo na naknadu štetu na radu ili u svezi s radom odnosi i na štetu koju je poslodavac uzrokovao radniku povredom njegovog prava iz radnog odnosa.

29. Slijedom iznijetog proizlazi da je tužena kao poslodavac uzrokovala štetu tužitelju kao radniku povredom njegovih prava iz radnog odnosa jer mu nije na vrijeme isplatila razliku bruto plaće i doprinose na razliku bruto plaće te o tome nije na vrijeme obavijestila Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje na odgovarajućem obrascu, uslijed čega je tužitelju nastupila šteta u vidu manje isplaćene mirovine u utuženom razdoblju. Naime, tužena kao poslodavac je takvim postupanjem uzrokovala štetu tužitelju kao radniku povredom njegovih prava iz radnog odnosa zbog toga što nije tužitelju isplaćivala plaću i doprinose na plaću u pripadajućem iznosu (naknadno utvrđene navedenim presudama) kada je tužitelj radio, radi čega je tužitelju nastupila šteta u vidu manje isplaćene mirovine koja se je obračunavala prema manjoj osnovici, nego što bi tužitelju pripadalo.

30. Visina razlike mirovine utvrđena je financijskim vještačenjem koje je proveo stalni sudski vještak iz D&S d.o.o. Karlovac koji je u svom nalazu i mišljenju utvrdio da bruto razlika mirovine utvrđena kao razlika između mirovine koju je tužitelj primao i iznosa mirovine koju bi tužitelj primao da mu je tuženik pravovremeno isplaćivao dodatke na plaću utvrđene pravomoćnim presudama iznosi 692,82 EUR, koliko iznosi i neto razlika mirovine.

31. Stranke nisu imale primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka pa ih prihvaća i ovaj sud te utvrđuje da je tužitelju nastala šteta u vidu izmakle koristi u ukupnom iznosu od 692,82 EUR, koji iznos i dosuđuje tužitelju, i to sa zateznom kamatom na pojedine mjesečne iznose.

32. Tužitelju je dosuđena zatezna kamata od 15.u mjesecu za prethodni mjesec, a kako je to tužitelj i zatražio time da Zakonom o mirovinskom osiguranju nije propisano kada dospijeva isplata mirovine, a time i naknada štete, a općepoznato je da se mirovine isplaćuju do 10.u mjesecu za prethodni mjesec.

33. Neosnovano tuženik ističe prigovor zastare.

34. Odredbom čl. 215. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 1 45/2023, 155/2023, u daljnjem tekstu: ZOO) propisano je da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano.

35. Odredbom čl. 230. ZOO propisano je da tražbina naknade štete zastarijeva za tri do isplate otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila (st. 1.), ali u svakom slučaju ta tražbina zastarijeva za 5 godina od kad je šteta nastala (st. 2 .)

36. Odredbom čl. 241. ZOO propisano je da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

37. Odredbom čl. 245. stavak 1. ZOO propisano je da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru. Nadalje stavkom 3. istog članka je propisano da kada je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način.

38. Obzirom na sadržaj navedenih zakonskih odredbi i činjenične okolnosti, tužitelju je nastala šteta isplatom svake mirovine u manjem iznosu nego što mu pripada te je kontinuirano u razdoblju od 1. lipnja 2019. do 31. svibnja 2024. trpio štetu u vidu manje isplaćenih mirovina.

39. Međutim, pri ocjeni zastare potraživanja treba poći od činjenice da je tužitelj pred Hrvatskim zavodom za mirovinsko osiguranje 20. svibnja 2025. pokrenuo postupak za ponovnim određivanjem mirovine prilažući sudske presude te da mu je za razdoblje od počevši od 1. lipnja 2024. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje rješenjem od 26. ožujka 2025. priznao pravo na ponovno određivanje mirovine. Tek dostavom rješenja HZMO-a tužitelju, tužitelj je doznao za opseg štete jer je tek tada doznao za visinu štete. U vrijeme isplata, iako je tužitelj sumnjao u pogrešan izračun, nije mogao zahtijevati isplatu razlike mirovine, odnosno štete u vidu manje isplaćenih mirovina jer mu ta razlika u to vrijeme nije bila ni određena pravomoćnim rješenjem nadležnog upravnog tijela.

40. Dakle, u odnosu na dospjelost najstarijeg potraživanja iz lipnja 2019. koje je dospjelo 15. srpnja 2019., tek je od pravomoćnosti rješenja od 26. ožujka 2025. (koje je postalo pravomoćno 18. travnja 2025.) počeo teći zastarni rok. Tužba je u ovoj pravnoj stvari podnesena prije, i to 27. rujna 2024.

41. Prema odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23,146/25, u daljnjem tekstu: ZPP) tužitelju pripada naknada troškova u cijelosti.

42. Tužitelj je imao troškove zastupanja u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23), i to za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora iznos od 150,00 EUR prema Tbr.28., za sastav tužbe iznos od 150,00 EUR prema Tbr.7.t.1., za sastav podnesaka od 7.11.2024. i 12.6.2026. iznos od 150,00 EUR za svaki podnesak prema Tbr.8.t.1, za zastupanje na raspravama dana 2.12.2204. i 8.9.2026. iznos od 150,00 EUR za svako ročište prema Tbr.9.t.1., za pristup na ročište za objavu presude iznos od 75,00 EUR prema Tbr.9.t.3., što uvećano za PDV od 25% prema Tbr.46., trošak vještačenja u iznosu od 500,00 EUR, ukupno iznosi 1.718,75 EUR, sve sa zatraženom zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate.

43. Tužitelju nije priznat trošak sastava ostalih podnesaka, i to temeljem odredbe članka 155. stavak ZPP kojom je propisano da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ovog Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu.

44. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Karlovcu 23. rujna 2026.

Sudac: Irena Šegavić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (čl. 335. st. 8 ZPP-a). Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (čl. 335 st. 9 ZPP -a). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz čl. 335. st. 9 ZPP-a sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (čl. 335 st. 11. ZPP -a). Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka ovome sudu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

Dostavljeno:

1. Anto Pecirep, odvjetnik u Zagrebu

2. Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu