REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-4055/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  Z B O G  O G L U H E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu tog suda Vanesi Peruzović Čuić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja AP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Igoru Metelku, odvjetniku u Zagrebu, Kajfešov Brijeg 18, protiv tuženika Erste&Steiermärkische Bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3A, OIB 23057039320, radi utvrđenja, 23. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj 2402006- 1031262160/51401652-5102497817 od 30. lipnja 2005. sklopljenog između tužitelja i tuženika, a koja u čl. 10. glasi: NAKNADA:

“Za obradu zahtjeva i odobravanje kredita Korisnik kredita dužan je prije korištenja kredita platiti 02,500% (dva cijelih pedeset posto) naknade na iznos kredita, odnosno minimalno 200,00 HRK (dvjestoHRK), obračunate s datumom Ugovora. Korisnik kredita suglasan je da se obračunati iznos naknade naplati prilikom isplate plasmana.”

II. Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische Bank, d.d., OIB 23057039320, da tužitelju AP, OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu od 415,00 eur sa zateznom kamatom od 23. rujna 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 30. lipnja 2005. sa tuženikom sklopio Ugovor o kreditu prema kojem mu je tuženik kao kreditor odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 49.646,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita. Odredbom čl. 10. tuženik ga je obvezao na plaćanje troškova obrade kredita i zahtjeva, u iznosu od 2,5 % od iznosa kredita, te mu je ta naknada naplaćena prilikom isplate kredita. Ističe da o ugovornoj odredbi o visini naknade za obradu zahtjeva ugovorne strane nisu nikada pojedinačno pregovarale u smislu da je tužitelju prethodno, a niti naknadno, jasno i nedvosmisleno predočena strukturu navedenih troškova obrade kreditnog zahtjeva tj. od čega se isti sastoje, koje su sve radnje izvršene u obradi zahtjeva, niti zašto baš u naplaćenom iznosu. Tvrdi da sporna odredba u potpunosti odgovara pojmu nepoštene ugovorne odredbe kako ju definira odredba čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača obzirom da se radi o odredbi koja je unaprijed formulirana u tipskom, standardiziranom obrascu ugovora kojeg je sastavio tuženik kao jača ugovorna strana, te o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. Posljedično, tužitelj nije mogao niti utjecati na sadržaj sporne odredbe koja je prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, ovdje tužitelja. Ističe i to da mu je tuženik odobrio jedan iznos kredita, a faktički mu isplatio drugi iznos, umanjen za navodne troškove obrade kredita, teretivši ga za navedenu ulaznu naknadu. Nakon isplate i terećenja po osnovi ulazne naknade koju je tuženik naplatio iz kreditiranog iznosa, isti je obračunavao i zaračunavao kamatu na cjelokupan iznos kredita, dakle sa uračunatom ulaznom naknadom, iako mu je faktički isplatio drugi, manji iznos kredita te je na taj način prouzrokovao neravnotežu u međusobnim obvezama trgovca i potrošača, umjesto da je naknadu ukalkulirao u ugovorenu redovnu, nominalnu kamatu koju tužitelj već plaća kao cijenu kredita. Stoga traži da sud presudom utvrdi djelomičnu ništetnost predmetnog ugovora kako je to pobliže navedeno pod toč. I. izreke ove presude te traži i naknadu parničnog troška sa zateznim kamatama od presuđenja pa do isplate.

2. Tuženik, iako uredno pozvan, nije podnio pisani odgovor na tužbu u dodijeljenom mu roku od 30 dana, unatoč upozorenju na pravne posljedice nedavanja odgovora na tužbu.

3. Kako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, a ove činjenice nisu u suprotnosti sa dokazima koje je sam tužitelj podnio, a ne postoje niti opće poznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika opravdani razlozi spriječili da podnese odgovor na tužbu, to je temeljem odredbe čl. 331. b st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 11/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 dalje: ZPP) u vezi s odredbom čl. 338. st. 5. ZPP valjalo odlučiti kao u izreci.

4. Odluka o kamatama i kamatnoj stopi temelji se na odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05 i 41/08).

5. Odluka o troškovima postupka temelji na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, a trošak tužitelja odnosi se na zastupanje po punomoćniku odvjetniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika te mu je priznat trošak za sastav tužbe prema Tbr. 7. toč. 1. u iznosu od 200,00 eur uz 25 % PDV-a u iznosu od 50,00 eur, što ukupno iznosi 250,00 eur. Tom iznosu je pribrojen i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 110,00 eur i na presudu zbog ogluhe u iznosu od 55,00 eur tako da joj je dosuđen trošak u iznosu od 415,00 eur.

6. Temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP na dosuđeni iznos parničnog troška priznata je zatražena zakonska zatezna kamata od dana donošenja presude pa do isplate.

U Zagrebu 23. rujna 2026.

Sudac:

Vanesa Peruzović Čuić

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude zbog ogluhe dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se predaje putem ovog suda, u četiri istovjetna primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa te presude zbog ogluhe. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stana (čl. 353. st. 2. ZPP).

DNA.

- tužitelju po pun. uz rješenje o pristojbi na tužbu - 110,00 eur i na presudu zbog ogluhe 55,00 eur

- tuženiku