Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Karlovac

Poslovni broj: Pr-111/2024-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu po sucu pojedincu Ireni Šegavić, u pravnoj stvari tužitelja SG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Anti Pecirepu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tužene Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, OIB 66486182714, Zagreb, Sarajevska 7, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave zaključene 8. rujna 2026., u nazočnosti punomoćnika u zamjeni tužitelja, HG, odvjetničkog vježbenika kod Ante Pecirepa, odvjetnika u Zagrebu, i savjetnice ODO u Karlovcu, KG, **.**.2026.

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, za Ministarstvo obrane , OIB 66486182714, da tužitelju SG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 9,96 EUR sa zateznim kamatama do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od do isplate dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te do isplate, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, i to:

- na iznos od 0,07 EUR od 15.03.2019. do isplate

- na iznos od 0,07 EUR od 15.04.2019. do isplate

- na iznos od 0,07 EUR od 15.05.2019. do isplate

- na iznos od 0,07 EUR od 15.06.2019. do isplate

- na iznos od 0,07 EUR od 15.07.2019. do isplate

- na iznos od 0,07 EUR od 15.08.2019. do isplate

- na iznos od 0,07 EUR od 15.09.2019. do isplate

- na iznos od 0,07 EUR od 15.10.2019. do isplate

- na iznos od 0,07 EUR od 15.11.2019. do isplate

- na iznos od 0,07 EUR od 15.12.2019. do isplate

- na iznos od 0,07 EUR od 15.01.2020. do isplate

- na iznos od 0,07 EUR od 15.02.2020. do isplate

- na iznos od 0,07 EUR od 15.03.2020. do isplate

- na iznos od 0,07 EUR od 15.04.2020. do isplate

- na iznos od 0,07 EUR od 15.05.2020. do isplate

- na iznos od 0,07 EUR od 15.06.2020. do isplate

- na iznos od 0,07 EUR od 15.07.2020. do isplate

- na iznos od 0,08 EUR od 15.08.2020. do isplate

- na iznos od 0,08 EUR od 15.09.2020. do isplate

- na iznos od 0,08 EUR od 15.10.2020. do isplate

- na iznos od 0,08 EUR od 15.11.2020. do isplate

- na iznos od 0,08 EUR od 15.12.2020. do isplate

- na iznos od 0,08 EUR od 15.01.2021. do isplate

- na iznos od 0,08 EUR od 15.02.2021. do isplate

- na iznos od 0,08 EUR od 15.03.2021. do isplate

- na iznos od 0,08 EUR od 15.04.2021. do isplate

- na iznos od 0,08 EUR od 15.05.2021. do isplate

- na iznos od 0,08 EUR od 15.06.2021. do isplate

- na iznos od 0,08 EUR od 15.07.2021. do isplate

- na iznos od 0,08 EUR od 15.08.2021. do isplate

- na iznos od 0,08 EUR od 15.09.2021. do isplate

- na iznos od 0,08 EUR od 15.10.2021. do isplate

- na iznos od 0,08 EUR od 15.11.2021. do isplate

- na iznos od 0,08 EUR od 15.12.2021. do isplate

- na iznos od 0,08 EUR od 15.01.2022. do isplate

- na iznos od 0,08 EUR od 15.02.2022. do isplate

- na iznos od 0,08 EUR od 15.03.2022. do isplate

- na iznos od 0,08 EUR od 15.04.2022. do isplate

- na iznos od 0,08 EUR od 15.05.2022. do isplate

- na iznos od 0,08 EUR od 15.06.2022. do isplate

- na iznos od 0,08 EUR od 15.07.2022. do isplate

- na iznos od 1,37 EUR od 15.08.2023. do isplate

- na iznos od 1,37 EUR od 15.09.2023. do isplate

- na iznos od 1,37 EUR od 15.10.2023. do isplate

- na iznos od 1,37 EUR od 15.11.2023. do isplate

- na iznos od 1,37 EUR od 15.12.2023. do isplate, kao i naknaditi tužitelju troškove ovog postupka u iznosu od 537,50 EUR sa zateznom kamatom od 23. rujna 2026. do isplate, i to po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te do isplate, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je bio zaposlen kod tuženog – MORH – Hrvatska kopnena vojska – sa sjedištem zapovjedništva u Karlovcu, na poslovima djelatne vojne osobe, sve do 1. lipnja 2014. Za vrijeme rada u Ministarstvu obrane tužitelj navodi da mu tuženik nije uredno plaćao dodatke na plaću te je sudskim odlukama tuženiku naloženo isplatiti tužitelju neisplaćene dodatke na plaću. Međutim, prilikom umirovljenja i izračuna mirovinske osnovice tužitelju u njegov zbroj ostvarenih plaća i obračuna vrijednosnih bodova, temeljem kojeg se utvrđuje mirovinska osnovica, nisu uvršteni i iznosi dodataka na plaću iz svake priložene sudske presude pa je mirovinska osnovica i time tako utvrđena mirovina tužitelja bila manja od one koju bi tužitelj ostvario da su mu utuženi dodaci na plaću od strane tuženika pravovremeno obračunati i uplaćeni. Kako temeljem čl. 134. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine RH broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, 119/22) tužitelju pripada pravo na uvećanu mirovinu tek od prvog dana idućeg mjeseca nakon donošenja rješenja u obnovljenom postupku, razvidno je kako je tužitelju od umirovljenja pa do donošenja novog rješenja u obnovljenom postupku isplaćivan manji iznos mirovine od iznosa koji bi im pripadao da je tužena uredno ispunjavala svoje zakonske obveze u vidu redovite isplate dodataka na plaću te uplate poreza, prireza i doprinosa na iznose utvrđene u sudskim odlukama, kao i pravovremene prijave tih novih podataka o plaći tužitelja nadležnoj službi HZMO. Temeljem zahtjeva tužitelja od 24.11.2023., u obnovljenom postupku pred Hrvatskim zavodom za mirovinsko osiguranje, trebalo bi biti doneseno novo rješenje o visini mirovine, u kojem su obračunati i iznosi iz navedenih sudskih odluka i novih podataka o plaći pa je temeljem toga određena nova - viša svota mirovine. Zbog neuplate utuženih, a potom i dosuđenih dodataka na plaću te pripadajućih poreza, prireza i doprinosa , kao i zbog nedostavljanja odgovarajućih obrazaca nadležnom HZMO -u o tome , tužitelj je oštećen za iznos razlike između ostvarene visine mirovine i visine mirovine koju bi tužitelj ostvario da je tuženik pravovremeno isplatio tužitelju dugovane neto iznose te pripadajuće poreze, prireze i doprinose na ove neto iznose i da je pravovremeno o tome dostavila odgovarajuće obrasce nadležnom HZMO u nezastarnom roku unazad 5 godina, odnosno od 01.03.2019. pa do dana 01.12.2023. kao prvog dana idućeg mjeseca nakon dana podnošenja zahtjeva za obnovu postupku, pa stoga tužitelj u ovom postupku potražuje naknadu štete u vidu manje isplaćene mu mirovine za navedeno utuženo razdoblje. Sukladno čl. 186.a Zakona o parničnom postupku tužitelj se obratio tuženiku radi mirnog rješenja spora, međutim njegovu zahtjevu nije udovoljeno.

2. Stoga, tužitelj ustaje tužbom radi naknade štete za utuženo razdoblje od 1. ožujka 2019. do 1. prosinca 2023., te konačno, nakon provedenog financijskog vještačenja, potražuje iznos od 9,96 EUR sa zateznom kamatom na pojedine mjesečne iznose.

3. Tužena u odgovoru na tužbu osporava tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži isplatu naknade štete u neutvrđenom neto iznosu. Tužitelj potražuje naknadu štete s osnove manje isplaćene mirovine jer prilikom obračuna mirovine nisu uvršteni dodaci na plaću iz presuda koje je priložio. Presuda Općinskog suda u Karlovcu broj P-291/12 od 24. siječnja 2014., pravomoćna 7. svibnja 2014. i ovršna 24. lipnja 2014., presuda Općinskog suda u Karlovcu broj P-1556/13 od 18. listopada 2016. koja je preinačena presudom Županijskog suda u Rijeci broj Gž-2604/16 od 25. srpnja 2018., pravomoćna 25. srpnja 2018. i ovršna 22. rujna 2018. Temeljem čl. 111. Zakona o radu („Narodne novine“ broj br. 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 64/23.) ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava. Sukladno čl. 230. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje u tekstu: ZOO) tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila. Stavkom 2. istog članka propisano je da u svakom slučaju ta tražbina zastarijeva za pet godina otkad je šteta nastala. U konkretnom slučaju tužiteljevo saznanje za štetu poklapa se s isplatom mirovine, odnosno s donošenjem presude, time da je znao da je tuženik kao poslodavac obveznik obračuna doprinosa i prema tome pretpostavljeni štetnik. Stoga je neosnovano potraživanje naknade štete za posljednjih pet godina kako to tužitelj potražuje jer bi obzirom na odredbu čl. 230. st.1. ZOO-a zastara nastupila nakon tri godine. U tom smislu pravno shvaćanje iznio je i Vrhovni sud RH u presudi broj Rev 748/2022-2 od 7. lipnja 2023. Prema odredbi čl.134. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21., 119/22.) ako se nakon donošenja rješenja protiv kojega nema redovitoga pravnog lijeka u upravnom postupku sazna za nove činjenice ili se nađe, odnosno stekne mogućnost da se upotrijebe novi dokazi koji bi sami ili u vezi s već izvedenim ili upotrijebljenim dokazima mogli dovesti do drugačijeg rješenja da su te činjenice, odnosno dokazi bili izneseni ili upotrijebljeni u prijašnjem postupku, može se iznimno od uvjeta i rokova iz Zakona o općem upravnom postupku obnoviti postupak iz mirovinskog osiguranja. Postupak će se obnoviti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti. Tuženik u trenutku kada su predmetne presuda postale ovršne više nije bio tužiteljev poslodavac jer je tužitelj otišao u mirovinu 1. lipnja 2014., što je vidljivo iz dokumentacije priložene uz tužbu. Prema tome nije niti postojala obveza tuženika da te presude dostavi Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, već je to mogao učiniti sam tužitelj i time odmah spriječiti nastanak utužene štete. On je to učinio tek u studenom 2023., čime je i sam doprinio nastanku štete. Slijedom navedenog tuženik predlaže da sud tužbeni zahtjev tužitelja odbije kao neosnovan uz naknadu troškova parničnog troška tuženiku sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude pa do isplate.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u zahtjev za mirno rješenje spora s povratnicom na listu 4-5, rješenje MORH od 12. svibnja 2014., rješenje HZMO, Područne službe u Zagrebu od 15. srpnja 2014., sa dokumentacijom sve na listu 8 -12, rješenje HZMO, Područne službe u Zagrebu od 20. ožujka 2017. sa dokumentacijom sve na listu 13-20, presudu ovog suda poslovni broj: P-291/12-31 od 24. siječnja 2014., presudu ovog suda P-1556/13-50 od 18. listopada 2016., presudu Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj: Gž-2604/2016-2 od 25. srpnja 2018., potvrdu na listu 64, rješenje HZMO, Područne službe u Zagrebu od 20. veljače 2025. sa dokumentacijom sve na listu 191-196, proveo financijsko vještačenje po vještaku iz D&S d.o.o. Karlovac.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Nije sporno da se prije podnošenja tužbe, 22. ožujka 2024., tužitelj obratio nadležnom Općinskom državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješenje spora kojim je tražio isplatu razlike mirovine pa je time tužitelj ispunio procesnu pretpostavku za vođenje ovog postupka koja je propisana odredbom čl.186.a Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23).

7. Rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje Područne službe u Zagrebu klasa: UP/I 140-02/14-01/03413651535 urbroj: 341-25-05/3-14-76402 od 15. srpnja 2014. tužitelju se priznaje pravo na starosnu mirovinu u svoti od 2.819,53 kn mjesečno s početkom isplate od 1. lipnja 2014.

8. Rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje Područne službe u Zagrebu klasa: UP/I 140-02/17-01/03413651535 urbroj: 341-25-05/3-17-0092716 od 20. ožujka 2017. tužitelju se utvrđuje jedinstvena svota mirovine na dan 1. siječnja 2017 u iznosu od 2.850,54 kn.

9. Presudom Općinskog suda u Karlovcu broj P-291/12-31 od 24. siječnja 2014. koja je postala pravomoćna 7. svibnja 2014. i ovršna 24. lipnja 2014. tužitelju je dosuđena razlika plaće za razdoblje od 1. studenog 2008. do 30. rujna 2009.

10. Presudom Općinskog suda u Karlovcu broj P-1556/13-50 od 18. listopada 2016. koja je preinačena presudom Županijskog suda u Rijeci broj Gž-2604/16 od 25. srpnja 2018. i koja je postala pravomoćna 25. srpnja 2018. i ovršna 22. rujna 2018. tužitelju je dosuđena razlika plaće za godišnji odmor za razdoblje od 1. prosinca 2010. do 31. srpnja 2013.

11. Nakon toga, tužitelj je 24. studenog 2023. pokrenuo novi postupak za određivanje invalidske mirovine u kojem je doneseno rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje Područne službe u Zagrebu klasa: UP/I 140-02/23- 01/03413651535 urbroj: 341-25-05/3-23-203481 od 20. veljače 2025. kojim je tužitelju utvrđena mirovina od 1. prosinca 2023. u iznosu od 532,01 EUR, od 1. siječnja 2024.u iznosu od 583,32 EUR, od 1. srpnja 2024. u iznos od 626,61 EUR mjesečno time da mu isplata ove mirovine pripada od 1. prosinca 2023. Iz obrazloženja rješenja vidljivo je da je postupak za ponovno određivanje invalidske mirovine pokrenut na zahtjev korisnika obzirom na pravomoćne presude suda.

12. Prema odredbi članka 134. stavak 1. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj 157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/2015, 120/2016, 18/2018, 62/2018, 115/2018, 102/2019, 84/21, 119/2022, u daljnjem tekstu: Zakon o mirovinskom osiguranju) ako se nakon donošenja rješenja protiv kojega nema redovitoga pravnog lijeka u upravnom postupku, sazna za nove činjenice ili se nađe, odnosno stekne mogućnost da se upotrijebe novi dokazi koji bi sami ili u svezi s već izvedenim ili upotrijebljenim dokazima mogli dovesti do drukčijeg rješenja da su te činjenice, odnosno dokazi bili izneseni ili upotrijebljeni u prijašnjem postupku, može se iznimno od uvjeta i rokova iz Zakona o općem upravnom postupku, obnoviti postupak iz mirovinskog osiguranja. Postupak će se obnoviti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti.

13. Daljnjom odredbom st.2.istog članka određeno je da prava utvrđena rješenjem donesenim u obnovljenom postupku, prema stavku 1. ovoga članka, pripadaju od prvoga dana idućega mjeseca nakon podnošenja zahtjeva za obnovu postupka, odnosno od prvoga dana idućega mjeseca nakon donošenja rješenja u obnovljenom postupku pokrenutom po službenoj dužnosti.

14. Iz navedenih odredbi proizlazi da tužitelj koji je, nakon donošenja rješenja o priznanju prava na starosnu mirovinu i određivanju isplate mirovine, stekao mogućnost upotrijebiti pravomoćnu presudu ovog suda kojom mu se, zbog dosude razlike dodataka na plaću, uvećava mirovinska osnovica, ne može zahtijevati uvećanje ove mirovine od dana kada mu je priznato pravo na mirovinu nego tek od dana kada je postavio zahtjev za obnovu postupka.

15. Obzirom u upravnom postupku tužitelju nije bilo priznato na uvećanu mirovinu za utuženo razdoblje nego tek od dana podnošenja zahtjeva za obnovu postupka, to tužitelj ustaje ovom tužbom radi naknade štete protiv tužene Republike Hrvatske jer smatra da mu je krivnjom države nastala šteta u visini razlike pripadajuće mirovine prema mirovinskoj osnovici utvrđenoj nakon pravomoćnosti presude i mirovine koja mu je određena rješenjem HZMO.

16. Naime, nesporno je da tužena, u vrijeme kada su dospijevali iznosi razlike bruto plaće tužitelja prema pravomoćnoj presudi, nije uplatila obvezne doprinose, porez i prirez niti je do tada podnijela obrazac o promjeni podataka osiguranja nadležnoj službi HZMO-a prema uvećanoj plaći tužitelja koja je utvrđena pravomoćnom presudom nego je doprinose, porez i prirez na razliku tužiteljeve plaće uplatila tek kasnije, nakon pravomoćnosti presude.

17. Obveza tužene da kao poslodavca tužitelja obračuna i isplati doprinose na razliku bruto plaće tužitelja, koja je utvrđena pravomoćnom sudskom presudom, nastala je u vrijeme dospijeća svakog pojedinog iznosa razlike bruto plaće tužitelja.

18. Odredbom članka 108. stavak 1. Zakona o mirovinskom osiguranju određeno je da su obveznici doprinosa dužni Zavodu dostavljati podatke propisane ovim Zakonom i općim aktom Zavoda na propisanim prijavama . U st. 6 citiranog članka određeno je da je u postupku kontrole podataka osiguranika, odnosno u postupku ostvarivanja prava iz mirovinskog osiguranja obveznik obračunavanja i plaćanja doprinosa obvezan na zahtjev Zavoda dostaviti podatke o stažu osiguranja i osnovici na propisanoj prijavi.

19. Daljnjom odredbom čl. 112. Zakona o mirovinskom osiguranju određeno da su obveznici dužni u određenim rokovima dostavljati podatke za vođenje matične evidencije o početku osiguranja, prestanku osiguranja, promjenama tijekom osiguranja, kao i promjeni podataka.

20. Nesporno je da tužena nije na vrijeme izvršila obveze iz navedenih odredbi.

21. Odredbom članka 111. stavak 1. Zakona o radu (Narodne novine broj 13/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23, u daljnjem tekstu: ZR) propisano je da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima iz obveznog prava.

22. Daljnjom odredbom članka 111. stavak 2. ZR propisano je da se pravo na naknadu štetu na radu ili u svezi s radom odnosi i na štetu koju je poslodavac uzrokovao radniku povredom njegovog prava iz radnog odnosa.

23. Slijedom iznijetog proizlazi da je tužena kao poslodavac uzrokovala štetu tužitelju kao radniku povredom njegovih prava iz radnog odnosa jer mu nije na vrijeme isplatila razliku bruto plaće i doprinose na razliku bruto plaće te o tome nije na vrijeme obavijestila Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje na odgovarajućem obrascu, uslijed čega je tužitelju nastupila šteta u vidu manje isplaćene mirovine u utuženom razdoblju. Naime, tužena kao poslodavac je takvim postupanjem uzrokovala štetu tužitelju kao radniku povredom njegovih prava iz radnog odnosa zbog toga što nije tužitelju isplaćivala plaću i doprinose na plaću u pripadajućem iznosu (naknadno utvrđene navedenim presudama) kada je tužitelj radio, radi čega je tužitelju nastupila šteta u vidu manje isplaćene mirovine koja se je obračunavala prema manjoj osnovici, nego što bi tužitelju pripadalo.

24. Visina razlike mirovine utvrđena je financijskim vještačenjem koje je proveo stalni sudski vještak iz D&S d.o.o. Karlovac koji je u svom nalazu i mišljenju utvrdio da bruto razlika mirovine utvrđena kao razlika između mirovine koju je tužitelj primao i iznosa mirovine koju bi tužitelj primao da mu je tuženik pravovremeno isplaćivao dodatke na plaću utvrđene pravomoćnim presudama iznosi 10,56 bruto, a 9,96 EUR neto.

25. Stranke nisu imale primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka pa ih prihvaća i ovaj sud te utvrđuje da je tužitelju nastala šteta u vidu izmakle koristi u ukupnom iznosu od 9,96 EUR, koji iznos i dosuđuje tužitelju, i to sa zateznom kamatom na pojedine mjesečne iznose.

26. Tužitelju je dosuđena zatezna kamata od 15.u mjesecu za prethodni mjesec, a kako je to tužitelj i zatražio time da Zakonom o mirovinskom osiguranju nije propisano kada dospijeva isplata mirovine, a time i naknada štete, a općepoznato je da se mirovine isplaćuju do 10.u mjesecu za prethodni mjesec.

27. Neosnovano tuženik ističe prigovor zastare.

28. Odredbom čl. 215. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 1 45/2023, 155/2023, u daljnjem tekstu: ZOO) propisano je da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano.

29. Odredbom čl. 230. ZOO propisano je da tražbina naknade štete zastarijeva za tri do isplate otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila (st. 1.), ali u svakom slučaju ta tražbina zastarijeva za 5 godina od kad je šteta nastala (st. 2 .)

30. Odredbom čl. 241. ZOO propisano je da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

31. Odredbom čl. 245. stavak 1. ZOO propisano je da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru. Nadalje stavkom 3. istog članka je propisano da kada je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način.

32. Obzirom na sadržaj navedenih zakonskih odredbi i činjenične okolnosti, tužitelju je nastala šteta isplatom svake mirovine u manjem iznosu nego što mu pripada te je kontinuirano u razdoblju od 1. veljače 2019. do 30. studenog 2013. trpio štetu u vidu manje isplaćenih mirovina.

33. Međutim, pri ocjeni zastare potraživanja treba poći od činjenice da je tužitelj pred Hrvatskim zavodom za mirovinsko osiguranje 24. studenog 2023. pokrenuo postupak za ponovnim određivanjem mirovine prilažući sudske presude te da mu je za razdoblje od počevši od 1. prosinca 2023. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje rješenjem od 20. veljače 2025. priznao pravo na ponovno određivanje mirovine. Tek dostavom rješenja HZMO-a tužitelju, tužitelj je doznao za opseg štete jer je tek tada doznao za visinu štete. U vrijeme isplata, iako je tužitelj sumnjao u pogrešan izračun, nije mogao zahtijevati isplatu razlike mirovine, odnosno štete u vidu manje isplaćenih mirovina jer mu ta razlika u to vrijeme nije bila ni određena pravomoćnim rješenjem nadležnog upravnog tijela.

34. Dakle, u odnosu na dospjelost najstarijeg potraživanja iz veljače 2019. koje je dospjelo 15. ožujka 2019., tek je od pravomoćnosti rješenja od 20.veljače 2025. počeo teći zastarni rok koji nije istekao prije podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari koja je podnesena 28. lipnja 2024.

35. Prema odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23,146/25, u daljnjem tekstu: ZPP) tužitelju pripada naknada troškova u cijelosti.

36. Tužitelj je imao troškove zastupanja u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23), i to za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora iznos od 50,00 EUR prema Tbr.28., te jednokratnu nagradu u iznosu od 100,00 EUR prema Tbr.7.t.9., što uvećano za PDV od 25% prema Tbr.46., trošak vještačenja u iznosu od 350,00 EUR, ukupno iznosi 537,50 EUR, sve sa zatraženom zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate.

37. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Karlovcu 23. rujna 2026.

Sudac: Irena Šegavić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (čl. 335. st. 8 ZPP-a). Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (čl. 335 st. 9 ZPP -a). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz čl. 335. st. 9 ZPP-a sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (čl. 335 st. 11. ZPP -a). Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka ovome sudu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

Dostavljeno:

1. Anto Pecirep, odvjetnik u Zagrebu

2. Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu