Republika Hrvatska
Upravni sud u Zagrebu
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
Poslovni broj: Us I-3101/2025-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivanu Levaku, te zapisničarki Nikolini Kruk, u upravnom sporu tužitelja OG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Branimir Ždravac, odvjetnik u Zagrebu, Radnička cesta 32, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za strance, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, OIB: 36162371878, radi šutnje uprave, dana 23. rujna 2026. godine,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku da odmah, a najkasnije u roku od 30 dana od zaprimanja ove presude odluči o zahtjevu tužitelja za odobrenje stalnog boravka, na način da doneseno rješenje, KLASA: UP/I-216-02/25-04/274, URBROJ: 511-01-204-25-7 od
16. svibnja 2025. godine, dostavi tužitelju.
II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove upravnog spora u iznosu od 1.250,00 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio tužbu ovom sudu dana 21. kolovoza 2025. godine radi šutnje uprave, odnosno zbog propuštanja izdavanja odobrenja za stalni boravak u Republici Hrvatskoj. Naime, tužitelj je podnio zahtjev za izdavanje odobrenja za stalni boravak dana 13. svibnja 2024. godine, a temeljem odredaba Zakona o strancima. Pravnu osnovu za tužiteljevu upravnu tužbu predstavlja članak 101. ZUP -a, koji u stavku 2. propisuje da je službena osoba dužna u slučajevima vođenja ispitnog postupka na zahtjev stranke rješenje donijeti i dostaviti ga stranci najkasnije u roku od 60 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva. Budući da je protekao navedeni rok, tužitelj navodi da je ispunjen i uvjet iz članka 40. stavka 2. ZUS-a.
2. Slijedom iznesenog tužitelj predlaže da sud naloži tuženiku da što je prije moguće, a najkasnije u roku od 60 dana donese ili dostavi tužitelju rješenje u upravnom postupku, koji se vodi pred tuženikom po zahtjevu tužitelja za odobrenje stalnog boravka, te da naloži tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog upravnog spora zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se izračunava uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, a koje kamate teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.
3. U svom odgovoru na tužbu tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan, budući da je rješenje povodom zahtjeva za odobrenje stalnog boravka doneseno 16. svibnja 2025. godine, te je opunomoćenik tužitelja o tome bio obaviješten prije podnošenja tužbe. Tuženik navodi da je točno da je tužitelj podnio zahtjev za odobrenje stalnog boravka dana 13. svibnja 2024. godine, kako se i navodi u tužbi. Međutim, opunomoćenik treba znati da je nadležna Policijska uprava zagrebačka bila dužna provesti postupak pripreme zahtjeva za slanje u ovo Ministarstvo u cilju pribavljanja službenih provjera (sigurnosna, operativna provjera itd.). Zahtjev je zaprimljen kod ovog Ministarstva dana 17. veljače 2025. godine, te je uzet u postupak rješavanja. Dana 12. ožujka 2025. godine donijet je zaključak, KLASA: UP/l-216-02/25-04/274, URBROJ: 511-01-204-25-3, kojim je tužitelj pozvan da u roku od 30 dana od dana dostave zaključka dostavi preslike putnih isprava Države Izrael serijskog broja [serijski broj] i 36800034, kao i drugi dokaz kojim se potvrđuje neprekidnost boravka u Republici Hrvatskoj, te izjavu na okolnosti izbivanja iz Republike Hrvatske. Zaključak je preuzet 26. ožujka 2025. godine. Opunomoćenik tužitelja dostavio je nadopunu zahtjeva koja je zaprimljena kod ovog Ministarstva dana 14. svibnja 2025. godine - izvan roka. Po dostavi tražene dokumentacije, iako izvan propisanog roka, ista je uzeta u obzir prilikom odlučivanja, sukladno načelu materijalne istine (članak 10. ZUP-a), a s ciljem donošenja zakonite i pravilne odluke na temelju cjelokupno utvrdenog činjeničnog stanja. Tuženik dalje ističe da je Policijska uprava zagrebačka dana 12. kolovoza 2025. godine, putem elektroničke pošte, obavijestila odvjetnika da je postupak povodom zahtjeva za odobrenje stalnog boravka OG okončan donošenjem gore navedenog rješenja (o čemu prilaže dokaz u spisu), te je pozvan da osobno pristupi u prostorije Policijske uprave zagrebačke (Remetinečki gaj 13 Il. kat soba 17) dana 19. kolovoza 2025 godine u 12,00 sati radi preuzimanja rješenja, na što se opunomoćenik tužitelja oglušio. Slijedom navedenog, unatoč tome što je tužiteljev opunomoćenik bio uredno pozvan na preuzimanje rješenja, isti se nije odazvao tj. oglušio se na poziv, te je tužba podnesena naknadno. S obzirom na to da je upravno tijelo ispunilo svoju zakonsku obvezu uredne dostave poziva, propuštanje preuzimanja rješenja od strane opunomoćenika ne može se smatrati propustom tijela niti može proizvesti negativne pravne posljedice za ovo tijelo.
4. Tijekom upravnog spora tužitelj navodi da načelno uopće ne spori činjenice koje tuženik iznosi u odgovoru na tužbu o tome da je tuženik donio rješenje o zahtjevu tužitelja, kao i da je punomoćniku tužitelja putem e-maila dostavljen poziv da osobno pristupi u prostorije tuženika ne bi li mu se osobno uručilo to rješenje. Nije sporno niti to da je tužitelj tek nakon toga podnio pokrenuo ovaj spor. Štoviše, učinio je to baš zbog toga. Ovaj je spor tužitelj pokrenuo upravo u skladu s njegovom svrhom, a to je kako bi natjerao tuženika da svoje postupanje u predmetnom upravnom postupku uskladi s mjerodavnim procesnim pravilima, u ovom slučaju glede dostave upravnog akta, odnosno kako bi ga natjerao da tužitelju kao stranci u postupku dostavi upravni akt prema pravilima o dostavi i tek time okonča evidentnu „šutnju uprave“. Slijedom svega navedenog, a posebno cijeneći činjenicu da tuženik još uvijek do danas nije tužitelju dostavio rješenje, isti predlaže sudu donijeti presudu kojom će mu to naložiti, kao što su to upravni sudovi, polazeći od značaja koji sama dostava upravnog akta ima za stranke, već prakticirali činiti u nizu usporedivih slučajeva u kojima bi upravni akt bio donesen, ali ne i uredno dostavljen stranci sukladno ZUP-u.
5. Tužbeni zahtjev je osnovan, a prema slobodnom uvjerenju suda, te na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, shodno članku 114. stavku 3. Zakona o upravnim sporovima, uz primjenu članka 98. točke 4. istog Zakona.
6. Sud smatra da je zahtjev tuženika da stranka mora osobno doći preuzeti rješenje u prostorijama istog, umjesto da se tužitelju upravni akt dostavi poštom ili elektroničkim putem, pravno neutemeljen i protivan ZUP-u. Prema članku 83. i 84. ZUP-a, javnopravno tijelo je dužno obaviti dostavu pismena na adresu stranke (poštom, dostavljačem) ili u njezin elektronički pretinac. Naime, stranka se radi uručenja akta u prostorije tijela može pozvati samo iznimno, kada to zahtijeva priroda ili značenje pismena, a nikako kao opća praksa za sva rješenja. Stoga u konkretnom slučaju pravna fikcija šutnje uprave i dalje teče, odnosno ako je zakonski rok prošao, a upravno tijelo rješenje nije poslalo stranci poštom, a niti u pretinac e-Građani, već telefonski ili dopisom uvjetuje da se dođe po njega, stanje šutnje uprave pravno i dalje traje. Ako je zakonski rok za rješavanje podnesenog zahtjeva prošao, a upravno tijelo i dalje odbija poslati rješenje poštom ili elektroničkim putem, stranka ima pravo podnijeti žalbu zbog nedonošenja rješenja (šutnje uprave) drugostupanjskom tijelu, odnosno tužbu radi nedonošenja rješenje (šutnje uprave) upravnom sudu, jednako kao da akt uopće nije ni napisan. Dakle, u kontekstu šutnje uprave, sama činjenica da je tijelo unutar zgrade napisalo ili potpisalo rješenje ne prekida šutnju uprave, ako ono nije predano na dostavu. Tek urednom osobnom dostavom (ili dostavom u elektronički pretinac e-Građani) upravni akt počinje proizvoditi pravne učinke, prekida se stanje "šutnje", te počinju teći rokovi za redovne pravne lijekove (ako stranka ipak dobije akt s kojim nije zadovoljna).
7. Stoga je sud na temelju članka 117. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima riješio kao u točki I. izreke presude.
8. Sud je dosudio tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 1.250,00 eura, temeljem članka 147. stavka 1. ZUS-a, a koji se sastoji od sastava tužbe – 1.000,00 eura, te PDV-a – 250,00 eura. Radi se o opravdanom trošku shodno članku 144. stavku 1. i 2. ZUS-a, s time da se visina istog temelji na stavku 3. citiranog članka ZUS- a, a u svezi Tbr. 27. točke 1., Tbr. 46. i Tbr. 54. Odvjetničke tarife.
U Zagrebu 23. rujna 2026. godine
Sudac:
Ivan Levak
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv točke I. izreke ove presude nije dopuštena žalba sukladno članku 127. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima, dok je protiv točke II. izreke žalba dopuštena Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske sukladno odredbi članka 148. stavku 5. Zakona o upravnim sporovima. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
Dna:
1. Odvjetnik Branimir Ždravac, [adresa] Zagreb , Radnička cesta 32
2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektor za strance i međunarodnu zaštitu, Služba za strance [adresa] Zagreb, Ulica grada Vukovara 33
3. U spis
