REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

STALNA SLUŽBA U DUGOM SELU

Dugo Selo, Ulica biskupa Augustina Kažotića 13

Poslovni broj: Ovr-526/23-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

I

Z A K L J U Č A K

Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu, po sucu tog suda Ani Mariji Pavelić, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja NA, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa punomoćnik Nataša Lisac, odvjetnica u [adresa], protiv ovršenika TA, [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Mirjana Helebrant, odvjetnica u Zagrebu, radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i odgode prijenosa zaplijenjenih sredstava, bez održavanja ročišta, 23. rujna 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se prijedlog ovršenika za odgodu izdavanja naloga Financijskoj agenciji za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate od 2. lipnja 2023. kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 248,86 eura kao neosnovan.

z a k l j u č i o j e

Upućuje se ovršenik da u roku od petnaest dana od dana dostave ovog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate nedopuštenim temeljem presude presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-504/17 od 23. studenog 2021. potvrđene presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ob-113/22 od 10. svibnja 2022.iz razloga propisanog odredbom čl. 50. st. 1. toč. 7. i 9. Ovršnog zakona (“Narodne novine”, broj: 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022, dalje: OZ).

Obrazloženje

1. Ovršenik je na temelju odredbi čl. 210. i čl. 65. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24, dalje: OZ) podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos sredstava zaplijenjenih u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom po presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-504/17 od 23. studenog 2021. potvrđene presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ob-113/22 od 10. svibnja 2022.

2. U tom podnesku ovršenik navodi da s obzirom na to da je navedenom presudom smanjena visina njegovog novčanog doprinosa koja je prvotno utvrđena sudskom nagodbom pred Općinskim sudom u Sesvetama poslovni broj P-231/13 od 28. listopada 2013. i koja nova visina ima učinak od 4. svibnja 2017. tako je ovrhovoditelj na temelju ranije podnesenih zahtjeva za izravnu naplatu od 27. ožujka 2018. i 3. lipnja 2019. prisilno naplatio za 2.972,80 eura više od onoga što mu po navedenoj presudi pripada. Stoga, prema mišljenju ovršenika ovrhovoditelj sada pokušava naplatiti iznose koje su već naplaćeni, odnosno u trenutku podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu od 2. lipnja 2023. potraživanje više nije postojalo. Ovršenik zaključuje da je on „u pretplati“ navedenih iznosa i da bi uplaćeni iznosi valjali dostajati za barem još dvije ili tri godine obveze uzdržavanja. U odnosu na pretpostavke za odgodu prijenosa osim podnošenja prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, ovršenik ističe kako bi prijenosom za njega nastala nenaknadiva šteta jer se sredstva uplaćuju majci ovrhovoditelja kao njegovom zakonskom zastupniku i tako je nemoguće od njega ostvariti povrat prenesenih sredstava. Također, ovršenik ističe da je on osoba u stanju vigilne kome i osoba lišena poslovne sposobnosti 3. Ovrhovoditelj se usprotivio takvim prijedlozima ovršenika i traži naknadu troškova očitovanja.

4. Odredbom čl. 210. st. 2. OZ-a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate novčane tražbine na temelju ovršne odluke i nagodbe domaćeg suda, upravnog tijela, odnosno obračuna poslodavca na odgovarajući se način primjenjuju odredbe OZ-a o žalbi protiv rješenja o ovrsi (čl. 50. i 53.)

5. Odredbom čl. 52. st. 2., st. 3 i st. 4 OZ-a koja se odredba primjenjuju na temelju odredbe čl. 210 st. 2 OZ-a, određeno je da će sud, ako ovrhovoditelj prizna postojanje kojeg od razloga zbog kojih je žalba izjavljena, a koji se tiču odredbi čl. 50 st. 1 t. 7., 9. -11. tog zakona, obustaviti ovrhu, a ako ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje u roku od osam dana, sud donijeti rješenje kojim će ovršenika uputiti da pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Samo iznimno sud neće ovršenika uputiti na parnicu, već će prihvatiti njegovu žalbu ako on njezinu osnovanost dokaže javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, odnosno ako su činjenice na kojima se temelji njegova žalba općepoznate ili se mogu utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnijevama. Slijedom navedenog, s obzirom da se ovrhovoditelj usprotivio žalbi ovršenika, ovršenik osnovanost tog žalbenog navoda nije dokazao javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, pri čemu činjenice na kojima se temelji njegova žalba nisu općepoznate i ne mogu se utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnijevama, valjalo je na temelju čl. 52 st. 3, st. 4 i st. 6 OZ-a uputiti ovršenika na pokretanje parničnog postupka.

6. Naime, navodi ovršenika da je preplatio dug na ime uzdržavanje odnose na na odredbu čl. 431. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj: 103/15, 98/19) koja propisuje da obveznik uzdržavanja koji je davao uzdržavanje i nakon podnošenja tužbe radi prestanka ili smanjenja iznosa uzdržavanja određenog ovršnom ispravom ima pravo na povrat vrijednosti neosnovano danog uzdržavanja ako njegova tužba bude prihvaćena (stavak 1.), i da obveznik uzdržavanja može zahtjev za povrat vrijednosti danog uzdržavanja istaknuti u posebnoj tužbi (stavak 2.). Međutim, ne dostavlja javne isprave iz kojih bi proizlazilo da je taj povrat zatražio od ovrhovoditelja , nego smatra da postoji svojevrsna pretplata ranijih iznosa s kasnijim koje sada potražuje ovrhovoditelj. U tom smislu ovaj sud ističe da ovršenik nije javnom ili javno ovjerovljenom ispravom dokazao da je tražbina ovrhovoditelja prestala, odnosno ni da je dao izjavu u smislu odredbe čl. 196. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22), niti da je na taj način prestala tražbina.

7. Zbog toga što ovršenik tvrdi da ovrhovoditelj nije ovlašten na temelju ovršne isprave tražiti protiv njega ovrhu, a i da je tražbina prestala, odlučeno je kao u izreci ove odluke zaključkom.

8. Nadalje, u odnosu na prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odredbom čl. 210. st. 2. OZ-a propisano je da se na njega na odgovarajući način primjenjuju odredbe OZ-a o odgodi ovrhe, odnosno odgovarajućom primjenom odredbe čl. 65. OZ-a.

9. Tom odredbom propisano je da će sud na prijedlog ovršenika odgoditi prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava ovršenika ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom postupka izravne naplate trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili da je odgoda potrebna kako bi se spriječilo nasilje te ako, uz to, postoji i neki od razloga navedenih u točci 1. do 11. st. 1. čl. 65. OZ-a. Te dvije pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene i u smislu odredbe čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP) koja se primjenjuje na temelju odredbe čl. 21. st. 1. OZ-a treba ih učiniti vjerojatnim ovršenik.

10. Prema mišljenju ovog suda ovršenik to nije učinio.

11. Naime, ovršenik je dokazao postojanje prve kumulativne pretpostavke zbog toga što je podnio prijedlog radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim čime je ispunjen razlog iz odredbe čl. 65. st.1. t. 5. OZ-a, no nije učinio vjerojatnim činjenicu nastanka nenadoknadive štete ili teško nadoknadive štete.

12. Vjerojatnost nastanka nenadoknadive štete ili teško nadoknadive štete ovisi o imovinskim prilikama ovrhovoditelja odnosno o tome je li ovrhovoditeljeva imovina dostatna za povrat novčanih iznosa koji će u postupku izravne naplate biti preneseni ovrhovoditelju ako naknadno bude odlučeno da ovrhovoditelj ipak nije imao pravo na isplatu tih iznosa.

13. Zbog navedenog, ovršenik koji tvrdi da će mu pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava nastati nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta mora dokazati da ovrhovoditelj nema imovinu ili da njegova imovina nije dostatna za eventualni naknadni povrat iznosa koji će u postupku izravne naplate biti zaplijenjen i prenesen, a što se dokazuje odgovarajućim ispravama (izvadak iz zemljišne knjige, potvrda Ministarstva unutarnjih poslova o vlasništvu motornog vozila, potvrda Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje o radnom statusu ovrhovoditelja i slično), ili na drugi odgovarajući način mora učiniti vjerojatnim nemogućnost ovrhovoditelja da ispunjava svoje obveze.

14. U ovom slučaju tvrdnje ovršenika da s obzirom da je ovrhovoditelj maloljetna osoba i da će zbog toga biti onemogućen povrat sredstava nisu od utjecaja za prihvaćanje njegovog zahtjeva za odgodu prijenosa jer bi time izgubio smisao plaćanja uzdržavanja djeteta jer bi, u suprotnom, kod ovakve tražbine uvijek trebalo odrediti odgodu prijenosa što sud ne može dopustiti. Također, uplata na račun zakonske zastupnice ovrhovoditelja određeno je ovršnom ispravom. U svakom slučaju ovršenik nije dokazao imovinsko stanje ovrhovoditelja zbog kojeg bi mogućnost povrata bila dovedena u pitanje.

11. Čak i u slučaju da je prijedlog za odgodu ovršenika osnovan, sud može odgoditi samo ovršnu radnju prijenosa, ali ne i zaplijene novčanih sredstava ovršenika, pa ovršenik zaplijenjenim novčanim sredstvima i dalje ne bi mogao raspolagati. Stoga kada bi sud dopustio odgodu ovršenik i dalje ne bi mogao raspolagati tim sredstvima i poboljšati svoje imovinsko stanje. U odnosu na tvrdnje ovršenika o njegovom zdravstvenom stanju valja istaknuti da je okolnost njegovog zdravstvenog stanja („stanje vigilne kome“) i povećanih potreba već uzeto u obzir prilikom odlučivanja o visini novčanih doprinosa kada su oni smanjeni ovršnom ispravom. Pritom, ovršenik u ovom postupku ni ne dostavlja podatke o svojim primanjima i troškovima , stoga ovaj sud nije našao okolnosti koje bi u ovom slučaju opravdavale odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava.

12. Iz navedenog proizlazi da ovršenikov prijedlog za odgodu prijenosa nije osnovan.

13. Na temelju odredbe čl. 14. st. 4. OZ-a troškovi sastavljanja podneska kojim se ovrhovoditelj očituje na podneseni prijedlog ovršenika nisu bili potrebni za ovrhu jer, iako ovrhovoditelj ima pravo očitovati se na prijedlog ovršenika, on nema takvu obvezu pritom imajući u vidu da je odredbom čl. 52. st. 3. OZ-a propisano isto postupanje suda (upućivanje u parnicu) ako ovrhovoditelj ospori postojanje razloga ili ako se on u propisanom roku ne očituje uopće.

14. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove odluke.

U Dugom Selu 23. rujan 2026.

Sudac

Ana Marija Pavelić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja je dopuštena žalba. Ža lba se podnosi ovom sudu pisanim putem u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, u roku od osam (8) dana od dana primitka pisanog otpravka ovog rješenja, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Ovrhovoditelju po punomoćniku

2. Ovršeniku po punomoćniku