Poslovni broj: 59 Ovr-2248/2026-9

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

STALNA SLUŽBA U SAMOBORU

Obrtnička 2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, po sucu toga suda Dijani Vrkljan u ovršnom predmetu u ovršnom predmetu ovrhovoditelja GPK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po odvjetniku Eliasu Ernstu, Ulica Josipa Kozarca 14, Zagreb, OIB: [osobni identifikacijski broj] protiv ovršenika GP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po odvjetnici Tini Poropat, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] , odlučujući o prijedlogu ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i prijedloga za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, dana 23. rujna 2026.

r i j e š i o  j e :

I. Odbija se prijedlog ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava od 15. rujna 2026. kao neosnovan.

zaključio je

II. Upućuje se ovršenik u roku od 15 dana pokrenuti parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim.

III. Odbija se ovršenik sa zahtjevom za naknadu troškova postupka u iznosu od 1.106,85 eura kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Ovršenik je naslovnom sudu 15. rujna 2026., podnio prijedlog radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim kao i prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava.

2. U prijedlogu ovršenik navodi da je Ovrhovoditelj 8. rujna 2026. godine podnio zahtjev za izravnu naplatu novčane tražbine na novčanim sredstvima ovršenika putem Financijske agencije (u daljnjem tekstu: FINA).

Zahtjev je podnesen radi naplate dosuđenih troškova postupka u iznosu od 21.870,41 eura iz t. IV. izreke ovršne Presude Trgovačkog suda u Zagrebu od 22. prosinca 2025. godine, posl.br. P-757/2019-71 (u daljnjem tekstu: Presuda), koja je potvrđena Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 13. svibnja 2026. godine, posl.br.: Pž-781/2026-2. Zahtjev za izravnu naplatu uključuje i zahtjev za naplatu zakonskih zateznih kamata, za koje se napominje da nisu dosuđene Presudom.

Zapljena je započela 9. rujna 2026. godine, kada je ovršenik za istu posljedično i saznao. Do sada je zaplijenjen iznos od 4.443,89 eura, od ukupno ovršenog iznosa od 22.971,16 eura. Zapljene će se nastaviti u narednom razdoblju.

2.1. Drži kako je ispunjena objektivna pretpostavka odgode budući je Ovršenik podnio pravni lijek protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 13. svibnja 2026. godine, posl.br.: Pž-781/2026-2, kojom je potvrđena Presuda. Predmetno u vidu prijedloga za dopuštenje revizije podnesenog Vrhovnom sudu Republike Hrvatske s danom 25. lipnja 2026. godine. Predmet se vodi pod brojem Revd-4741/2026.

2.2. S obzirom da je prema Zakonu o parničnom postupku revizija izvanredni pravni lijek, a prijedlog za dopuštenje revizije je nužan preduvjet podnošenja revizije, već podnošenjem prijedloga za dopuštenje revizije ispunjena je objektivna pretpostavka odgode. Takvo shvaćanje proizlazi i iz ustaljene sudske prakse, poput primjerice:- Županijski sud u Varaždinu, broj: Gž Ovr 110/2021-2: „Podnošenje prijedloga za dopuštenje revizije Vrhovnom sudu Republike Hrvatske od strane ovršenika, smatra se ispunjenjem jednog od dva kumulativna zakonom određena uvjeta iz čl. 65. st. 1. Ovršnog zakona za odgodu ovrhe, Županijski sud u Varaždinu, broj: Gž Ovr 768/2020-2, gdje je izražen sljedeći stav: „(…) podnošenjem prijedloga za dopuštenje revizije Vrhovnom sudu Republike Hrvatske protiv ovršne isprave na temelju koje je zatražena izravna naplata ovršenik je ispunio posebnu pretpostavku iz čl. 65. st. 1. OZ-a, jer nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 70/19) nije moguće podnijeti reviziju bez da ju je prethodno dopustio Vrhovni sud. (…) što znači da podnošenje prijedloga za dopuštenje revizije treba smatrati, u kontekstu odredbe čl. 65. st. 1. toč .

1. OZ, podnesenim izvanrednim pravnim lijekom (protiv odluke na temelju koje je određena ovrha). (…) razumljivo proizlazi da tada i odgoda vrijedi do okončanja postupka u povodu podnesenog prijedloga za dopuštenje revizije, dakle odnosi se i na možebitnu odluku u povodu revizije ako ista bude prethodno dopuštena.“ U privitku se dostavlja prijedlog za dopuštenje revizije s potvrdom urudžbiranja sudu; po službenoj dužnosti pribava i uvid u spis Trgovačkog suda u Zagrebu, P-757/2019 i spis Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Revd-4741/2026

-

2.3. Okolnosti slučaja uslijed kojih je ispunjena subjektivna pretpostavka odgode Prema jasno izraženim stavovima sudske prakse, u procjeni ispunjenja subjektivne pretpostavke odgode prijenosa sredstava primarno težište ispitivanja je na imovinskim prilikama ovrhovoditelja te procjeni vjerojatnosti rizika za ovršenika u slučaju da dođe do situacije gdje ovršenik treba ostvariti povrat prenesenih sredstava od ovrhovoditelja. Opasnost nastanka takve nenadoknadive ili teško nadoknadive štete dovoljno je dokazana na razini vjerojatnosti. Stavovi iz sudske prakse kojima se potvrđuje izneseno su primjerice sljedeći: Županijski sud u Varaždinu, broj: Gž Ovr 768/2020-2: „Ocjena ovog suda da je pravilan stav izražen u pobijanom rješenju da je ostvarena i druga pretpostavka za odgodu ovrhe, dakle da je ovršenik učinio vjerojatnim da bi mu provedbom ovrhe nastala nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta. Naime, (…), upitno je bi li ovršenik u slučaju eventualnog prihvaćanja revizije mogao ostvariti povrat ovršenog iznosa, i time nadoknaditi štetu koja bi mu nastala provedbom zatražene izravne naplate (…),“

-

Županijski sud u Varaždinu, broj: Gž Ovr 141/2021-2: „Naime, kad se ispituje i ocjenjuje vjerojatnost da bi provođenjem ovrhe ovršenik trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, težište ispitivanja treba usmjeriti u prvom redu na imovinske prilike ovrhovoditelja i mogućnost ovršenika da u postupku eventualne protuovrhe namiri svoju tražbinu od ovrhovoditelja.“ Županijski sud u Bjelovaru, broj: Gž-151/07-2: „Ako se ima u vidu utvrđeno imovno stanje ovrhovoditelja, te nesporna činjenica da tražbina koja se namiruje u ovom postupku iznosi više od 380.000,00 kuna, onda je ispravan zaključak prvostupanjskog suda da će ovršenik ukoliko ovrha bude provedena, u slučaju ako uspije sa svojom revizijom izjavljenom protiv ovršne isprave, teško moći povratiti naprijed navedeni novčani iznos. Stoga je pravilno primijenjeno i materijalno pravo kada je na prijedlog ovršenika odgođena ovrha.“

2.4. U konkretnom slučaju postoji izvjestan rizik da ovršenik, u slučaju eventualnog dopuštenja i usvajanja revizije, neće moći ostvariti povrat od ovrhovoditelja ovršenih sredstava, čime je ujedno dokazana i opasnost od nastanka nenadoknadive štete. Ovrhovoditelj je bez prihoda i sustavno prezadužena osoba. Predmetno je jasan odraz sljedećih okolnosti: ovrhovoditelj se na današnji dan nalazi u kontinuiranoj blokadi u trajanju od 5035 dana, odnosno više od 13,5 godina; uslijed kontinuiranog neizvršavanja vlastitih financijskih obveza i povezane blokade računa u razdoblju od 2017. do 2020. godine, nad ovrhovoditeljem je u veljači 2020. godine bio otvoren jednostavni postupak stečaja nad imovinom potrošača, koji pritom nije uspio dovesti do deblokade računa ovrhovoditelja; ovršenik je dana 14. rujna 2026. godine podnio zahtjev za izravnu naplatu troškova postupka koji su mu dosuđeni rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 10. kolovoza 2022. godine, posl.br.:

Pž-3004/2022, ovršnim od 16. rujna 2022. godine, u iznosu od 625,00 HRK s pripadajućim kamatama, odnosno ukupno 113,02 eura, nastavno na koji je evidentiran na 28. mjestu u redoslijedu naplate, uslijed prethodnih blokada koji nadilaze iznos od 8.869,00 eura; uz navedene okolnosti ovrhovoditelj je trajno nezaposlena osoba od 26. lipnja 2003. godine pa sve do danas;- ovrhovoditelj ima u vlasništvu isključivo jednu nekretninu, koja je izuzeta od ovrhe temeljem čl. 80.b Ovršnog zakona, a pritom je i opterećena teretima. Slijedom navedenog, izvjesna je, a ne samo vjerojatna, opasnost nenadoknadive štete, budući da je izvjesno da ovršenik, u slučaju eventualnog prihvaćanja revizije, neće moći ostvariti povrat ovršenog iznosa, a time niti nadoknaditi štetu koja bi mu nastala provedbom zatražene izravne naplate. Uzimajući u obzir da ovrhovoditelj nema prihoda jer nije zaposlen od 2003. godine, da istovremeno ima značajne dugove te da se nalazi u neprekidnoj blokadi računa preko 13,5 godina, jasno je da će sredstva biti nepovratno izgubljena. Vjerovnici preko 13,5 godina nisu od ovrhovoditelja uspjeli naplatiti svoja potraživanja. Pritom ovršenik mjesečno prima neto plaću zajedno s putnim troškom od 1.450,78 eura, ima 73 godine, pred mirovinom je te je, time, ovrha za njega značajno tegobna. U privitku dostavlja - sudska praksa: Gž Ovr 768/2020-2, Gž Ovr 141/2021-2, Gž-151/07-2, Gž Ovr-768/2020-2, - potvrda FINA-e o blokadi računa ovrhovoditelja, Rješenje o otvaranju i zaključenju jednostavnog postupka stečaja nad imovinom potrošača , zahtjev za izravnu naplatu na računima ovrhovoditelja i rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 10. kolovoza 2022. godine, posl.br.: Pž-3004/2022, s potvrdom pravomoćnosti, i uvid u spis Ovr-177/2019, potvrda FINA-e o redoslijedu naplate na računima ovrhovoditelja, potvrda HZMO-a o statusu nezaposlenosti ovrhovoditelja, ZK izvadak za jedinu nekretninu ovrhovoditelja, zadnja platna lista za ovršenika

2.5. Uz prethodno izneseno, ispunjeni su razlozi za djelomično proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim. Razlozi za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz čl. 210. Ovršnog zakona preuzimaju se iz čl. 50. st. 1. Ovršnog zakona, pri čemu konkretne činjenične okolnosti potpadaju pod razloge iz:

- t. 3. “ako je ovršna isprava ukinuta, poništena, preinačena ili na drugi način stavljena izvan snage, odnosno ako je na drugi način izgubila svoju djelotvornost ili je utvrđeno da je bez učinka”; t. 7. "ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika”,

- t. 9. " ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, (…)". U konkretnom slučaju dio zaplijenjenog iznosa predmet je zahtjeva za ispravak Presude uslijed pogreške u računanju. Ujedno, ukazuje se kako ovrhovoditelj nema pravo ovršiti zakonsku zateznu kamatu koja nije određena ovršnom ispravom, kao i da je dio novčane tražbine plaćen prijebojem.

2.6. Zahtjev za ispravak presude Ovršenik ukazuje da je zatražio ispravak Presude uslijed očite pogreške u računanju. Naime, iz t. 37. i 38. obrazloženja Presude jasno je da je ukupni iznos priznatog troška iznos od 19.870,41 eura umjesto pogrešno napisanih 21.870,41 eura. Radi se o razlici od 2.000,00 eura koji zapravo ne odgovara stvarno dosuđenom iznosu, a time i za koje ne postoji ovlaštenje na njihovu naplatu. Do ispravka Presude predmetna okolnost svakako opravdava odgodu za izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, a nakon donošenja rješenja o ispravku i razlog proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim.

2.7. Nepostojanje ovlaštenja na potraživanje zakonskih zateznih kamata koje nisu određene ovršnom ispravom Ovrhovoditelj je u zahtjevu za izravnu naplatu, osim iznosa dosuđenog na ime troškova parničnog postupka, zatražio i naplatu zakonskih zateznih kamata tekućih od 22. prosinca 2025. godine do isplate, iako navedene kamate nisu dosuđene ovršnom ispravom.

Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (NN 80/22) izmijenjen je čl. 151. Zakona o parničnom postupku na način da je dodan st. 3., kojim je izričito propisano kako slijedi: „Parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka. O zateznim kamatama na iznos parničnih troškova sud odlučuje na zahtjev stranke.“

2.8. Sukladno čl. 107. st. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (NN 80/22), propisano je da se, između ostalog, čl. 27. navedenog zakona primjenjuje i na postupke pokrenute prije njegova stupanja na snagu. Navedeni Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (NN 80/22) stupio je na snagu 19. srpnja 2022. godine, dok je presuda u konkretnom predmetu donesena 22. prosinca 2025. godine. Pritom sud u parnici nije dosudio zakonske zatezne kamate na iznos troškova postupka. Slijedom navedenog, u odnosu na presude koje su donesene nakon stupanja na snagu navedene izmjene Zakona o parničnom postupku, ovrhovoditelj više nije ovlašten zahtijevati naplatu zakonskih zateznih kamata na iznos parničnih troškova koje sud nije dosudio ovršnom ispravom. Dakle, budući da konkretno ovršene zakonske zatezne kamate nisu dosuđene ovršnom ispravom, iste ne smiju biti predmet izravne naplate.

2.9. Prestanak dijela ovršene tražbine prijebojem Ovršenik ovim putem ukazuje i da mu je temeljem presude Općinskog suda u Novom Zagrebu od 20. lipnja 2024. godine, posl.br. P Ob-270/2022-21, ovršne s danom 16. srpnja 2024. godine, na teret ovrhovoditelja dosuđen iznos od 750,00 eura. S obzirom da ovrhovoditelj nije podmirio navedenu novčanu tražbinu, ovršenik je s danom 15. rujna 2026. godine izjavio jednostrani prijeboj (kompenzaciju) svoje novčane tražbine prema ovrhovoditelju s novčanom tražbinom ovrhovoditelja prema njemu temeljem Presude u dijelu iznosa od 750,00 eura od ukupnog iznosa od 19.870,41 eura. Nastavno na prijeboj, nema daljnje ovlasti vođenja postupka izravne naplate po Presudi za predmetni iznos od 750,00 eura. Pa u privitku dostavlja - izjava ovršenika o prijeboju s potvrdom o slanju - presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu od 20. lipnja 2024. godine, posl.br. P Ob-270/2022- 21, ovršne s danom 16. srpnja 2024. godine, s potvrdom pravomoćnosti zbog čega predlaže sudu donijeti rješenje kojim će se naložiti Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava ovršenika GP, zaplijenjenih temeljem zahtjeva za izravnu naplatu koji je podnesen Financijskoj agenciji za ovrhovoditelja GPK, na temelju ovršne presude Trgovačkog suda u Zagrebu od 22. prosinca 2025. godine, posl.br. P - 757/2019-71, koja je potvrđena Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 13. svibnja 2026. godine, posl.br.: Pž-781/2026-2. Odgoda izdavanja naloga bankama za prijenos novčanih sredstava iz točke I. trajat će do donošenja odluke o prijedlogu ovršenika GP, za dopuštenje revizije, odnosno u slučaju dopuštenja revizije, do donošenja odluke o reviziji protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 13. svibnja 2026. godine, posl.br.: Pž - 781/2026-2, kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu od 22. prosinca 2025. godine, posl.br. P-757/2019-71. i Rješenje kojim se Proglašava nedopuštenim pljenidba i prijenos novčane tražbine u iznosu od 2.750,00 eura ovrhovoditelja GPK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u postupku izravne naplate protiv ovršenika GP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koji se vodi kod Financijske agencije temeljem zahtjeva za izravnu naplatu koji je podnesen Financijskoj agenciji za ovrhovoditelja GPK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na temelju ovršne presude Trgovačkog suda u Zagrebu od 22. prosinca 2025. godine, posl.br. P-757/2019-71, koja je potvrđena Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 13. svibnja 2026. godine, posl.br.: Pž-781/2026-2. te ujedno predlaže obvezati ovrhovoditeljicu na naknadu troškova postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske odluke do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

3. Sukladno članku 65. stavak 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., dalje; OZ) sud je prijedlog ovršenika radi donošenja odluke o prijedlogu ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava dostavio ovrhovoditelju na očitovanje u roku od 3 dana radi potrebe žurnog donošenja odluke o navedenom prijedlogu.

3.1. Ovrhovoditelj se očitovao navodeći kako se Ovrhovoditeljica protivi prijedlogu ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava te se protivi navodima na kojima ovršenik temelji prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, osim što ovim putem obavještava Sud o naknadnim okolnostima zbog kojih je u međuvremenu djelomično opozvala zahtjev za izravnu naplatu.

3.1. Ovrhovoditeljica je dana 21. rujna 2026. Financijskoj agenciji podnijela zahtjev za djelomični opoziv zahtjeva za izravnu naplatu u ukupnom iznosu od 2.750,00 EUR, tako da se postupak izravne naplate nastavlja za glavnicu u iznosu od 19.120,41 EUR, uz zakonske zatezne kamate zatražene zahtjevom za izravnu naplatu. Djelomični opoziv izvršen je za: iznos od 2.000,00 EUR, slijedom naknadno donesenog rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-757/2019-83 kojim je ispravljen iznos dosuđenog parničnog troška, te iznos od 750,00 EUR, na koji se odnosi izjava o prijeboju ovršenika od 15. rujna 2026.

3.2. Navedeni djelomični opoziv predstavlja usklađenje opsega izravne naplate s naknadno nastalim okolnostima te ne predstavlja priznanje osnovanosti predmetnog prijedloga ovršenika niti priznanje da je zahtjev za izravnu naplatu u trenutku njegova podnošenja bio neosnovan. U privitku dostavlja: Zahtjev za djelomični opoziv zahtjeva za izravnu naplatu s dokazom predaje Financijskoj agenciji; Specifikacija preostalog duga;

3.3.. O zahtjevu za izravnu naplatu i naknadnom ispravku presude Ovrhovoditeljica je po punomoćniku dana 8. rujna 2026. Financijskoj agenciji podnijela zahtjev za izravnu naplatu na temelju pravomoćne i ovršne Presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-757/2019-71 od 22. prosinca 2025., potvrđene Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-781/2026-2 od 13. svibnja 2026. U trenutku podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu točka IV. izreke pravomoćne i ovršne presude glasila je na iznos parničnog troška od 21.870,41 EUR. Tek 17. rujna 2026., dakle nakon podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu, Trgovački sud u Zagrebu donio je rješenje poslovni broj P-757/2019-83 kojim je točku IV. presude ispravio na način da dosuđeni parnični trošak iznosi 19.870,41 EUR. Istim je rješenjem sud utvrdio da je u presudi došlo do očite pogreške u pisanju odnosno zbrajanju troškova. Slijedom toga, na dan 8. rujna 2026. ovrhovoditeljica je raspolagala pravomoćnom i ovršnom sudskom odlukom koja je u svojoj izreci sadržavala upravo iznos od 21.870,41 EUR. Samo postojanje naknadno podnesenog zahtjeva za ispravak presude nije moglo samo po sebi izmijeniti sadržaj pravomoćne i ovršne isprave niti dovesti do gubitka njezine djelotvornosti. Posebno valja istaknuti da u vrijeme kada je ovršenik 15. rujna 2026. sastavio predmetni prijedlog, rješenje o ispravku još nije bilo doneseno. Ovršenik je u samom prijedlogu stoga i naveo da je ispravak tek zatražen te da bi tek nakon donošenja rješenja o ispravku mogla nastati osnova za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim. Nakon donošenja rješenja o ispravku ovrhovoditeljica je bez odgode uskladila zahtjev za izravnu naplatu i opozvala ga u dijelu od 2.000,00 EUR. Nema stoga osnove za zaključak da je zahtjev za izravnu naplatu 8. rujna 2026. podnesen protivno tada postojećoj ovršnoj ispravi.

3.4. O načinu provedbe izravne naplate i računu primatelja sredstava :

Činjenična osnova na kojoj ovršenik gradi tvrdnju o nenadoknadivoj odnosno teško nadoknadivoj šteti pritom je nepotpuna. Predmetnom izravnom naplatom naplaćuje se parnični trošak dosuđen u korist ovrhovoditeljice koji se odnosi na troškove postupka. Iz prvostupanjske presude proizlazi da su priznati troškovi odvjetničkih radnji, PDV i sudske pristojbe. Zahtjev za izravnu naplatu u ime ovrhovoditeljice podnio je njezin punomoćnik, odvjetnik Elias Ernst. Ovrhovoditeljica je posebnom punomoći ovlastila punomoćnika ne samo na podnošenje zahtjeva za izravnu naplatu i poduzimanje svih radnji potrebnih za njezino dovršenje, već ga je izričito ovlastila da cjelokupni iznos naplaćen po predmetnoj osnovi primi na svoj račun te da Financijskoj agenciji dostavi podatke svojeg računa kao računa na koji će se izvršiti prijenos sredstava. Sukladno toj punomoći, punomoćnik je u zahtjevu za izravnu naplatu naveo svoj IBAN kao račun na koji se zahtijeva isplata dosuđenog troška. I same isprave Financijske agencije potvrđuju navedeno. U FINA-inoj potvrdi o redoslijedu kao ovrhovoditelj/primatelj sredstava naznačen je „ELIAS ERNST – ODVJETNIK ELIAS ERNST“, dok je i u specifikaciji izvršenja osnove naveden račun punomoćnika kao račun ovrhovoditelja/primatelja sredstava. Prema tome, nije točna činjenična pretpostavka ovršenika prema kojoj bi izdavanjem naloga za prijenos predmetna sredstva bila prenesena na dugotrajno blokirani račun ovrhovoditeljice i time neposredno postala predmetom namirenja vjerovnika koji se nalaze u redoslijedu njezinih blokada. Predmetna sredstva, prema zahtjevu koji se provodi pred Financijskom agencijom, prenose se na račun odvjetnika-punomoćnika naveden upravo za primitak dosuđenih troškova. Ovrhovoditeljica ne tvrdi da navedena okolnost sama po sebi isključuje svaku teoretsku mogućnost restitucije u slučaju drukčijeg konačnog ishoda postupka. Međutim, ona izravno pobija temeljnu činjeničnu pretpostavku ovršenikove tvrdnje da će sama provedba prijenosa dovesti do trenutačnog i nepovratnog gubitka sredstava zbog blokade računa ovrhovoditeljice.

3.5. O izjavi o prijeboju Ovršenik nadalje tvrdi da je njegova tražbina prema ovrhovoditeljici u iznosu od 750,00 EUR prestala prijebojem te se poziva na izjavu o prijeboju datiranu 15. rujna 2026. Međutim, dokumentacija koju je sam ovršenik priložio predmetnom prijedlogu ne dokazuje da je predmetna izjava prije podnošenja prijedloga bila dostavljena ovrhovoditeljici ili njezinu punomoćniku. Naime, uz izjavu o prijeboju priložena je potvrda poštanskog operatora iz koje proizlazi da je pošiljka 15. rujna 2026. predana na slanje, odnosno da je toga dana otpremljena kao preporučena pošiljka. Dokaz da je ovrhovoditeljica predmetnu izjavu zaprimila prije podnošenja prijedloga nije priložen. To nije bez pravnog značaja. Prema članku 196. Zakona o obveznim odnosima prijeboj ne nastaje samim ispunjenjem pretpostavki za prijeboj, nego tek izjavom o prijeboju. Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo je pravno shvaćanje da prijeboj nastaje kada druga strana izjavu primi, odnosno kada na drugi način bude o njoj obaviještena, pod pretpostavkom postupanja u skladu s načelom savjesnosti i poštenja. Teret dokazivanja da je izjava dana i da ju je druga strana primila je na osobi koja se na prijeboj poziva. Prema tome, u trenutku podnošenja predmetnog prijedloga ovršenik nije dokazao da je ovrhovoditeljica odnosno njezin punomoćnik izjavu o prijeboju primio niti da je na drugi način o njoj bio obaviješten. Neovisno o navedenome, radi procesne ekonomije i otklanjanja svakog daljnjeg spora u odnosu na iznos od 750,00 EUR, ovrhovoditeljica je prilikom djelomičnog opoziva zahtjeva za izravnu naplatu iz daljnje naplate isključila i navedeni iznos. Budući da navedeni iznos više nije predmet izravne naplate, u tom je dijelu prestao pravni interes za odlučivanje o prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim. Djelomični opoziv u navedenom iznosu ne predstavlja priznanje osnovanosti osta lih navoda ovršenika niti utječe na osnovanost izravne naplate u njezinu preostalom dijelu.

3.6. O zateznim kamatama na parnični trošak Neosnovan je i navod ovršenika prema kojem ovrhovoditeljica ne bi bila ovlaštena u postupku izravne naplate zahtijevati zatezne kamate na dosuđeni parnični trošak zato što one nisu navedene u izreci presude. Člankom 30. stavkom 2. Ovršnog zakona izrijekom je uređena upravo situacija u kojoj plaćanje zateznih kamata na troškove postupka nije određeno u ovršnoj ispravi, dok stavak 5. istoga članka posebno uređuje slučaj u kojem je ovrhovoditelj naplatu takvih kamata zatražio u zahtjevu za izravnu naplatu te propisuje postupanje Financijske agencije sukladno članku 209. Ovršnog zakona. Uostalom, i službeni obrazac Financijske agencije za izravnu naplatu izrijekom predviđa mogućnost zahtijevanja „zateznih kamata na troškove postupka koje nisu određene osnovom za plaćanje, po propisanoj stopi od dana donošenja odluke odnosno sklapanja nagodbe do isplate“, a upravo je ta mogućnost označena u predmetnom zahtjevu za izravnu naplatu. Odredba članka 151. stavka 3. Zakona o parničnom postupku, na koju se ovršenik poziva, propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka te da sud o njima odlučuje na zahtjev stranke. Međutim, iz navedene odredbe ne proizlazi da su prestale važiti niti da su postale neprimjenjive posebne odredbe članka 30. stavaka 2. i 5. Ovršnog zakona, koje i dalje izrijekom uređuju upravo naplatu zateznih kamata na troškove postupka koje nisu određene samom ovršnom ispravom. Pritom ni okolnost da je ovršeniku presudom ostavljen rok za dobrovoljno ispunjenje obveze ne dovodi do drukčijeg zaključka. U odnosu na zatezne kamate na parnične troškove zakon posebno određuje njihov tijek od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova, a ne tek od isteka roka ostavljenog za dobrovoljno ispunjenje obveze. Upravo je na taj način naplata kamata i zatražena predmetnim zahtjevom za izravnu naplatu.

Stoga sama činjenica da zatezne kamate nisu unesene u izreku Presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-757/2019-71 nije dostatna za zaključak da ovrhovoditeljica nije ovlaštena zahtijevati njihovu naplatu putem Financijske agencije. Slijedom navedenoga, ne postoji razlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u odnosu na zatražene zakonske zatezne kamate.

3.5. O pretpostavkama za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava Ovrhovoditeljica ne osporava da je ovršenik podnio prijedlog za dopuštenje revizije. Međutim, podnošenje pravnog lijeka predstavlja samo jednu od kumulativnih pretpostavki za odgodu.

Članak 65. stavak 1. Ovršnog zakona zahtijeva da ovršenik učini vjerojatnim i da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu. Na prijedlog iz članka 210. Ovršnog zakona ta se pravila primjenjuju na odgovarajući način. Upravo navedenu opću pretpostavku ovršenik u konkretnom slučaju nije učinio vjerojatnom. Imovinske prilike ovrhovoditeljice prikazane su nepotpuno i bez potrebnog konteksta Ovršenik tvrdnju o teško nadoknadivoj šteti, između ostaloga, temelji na navodima o imovinskim prilikama ovrhovoditeljice, ističući blokadu njezinih računa, činjenicu da nije zaposlena te tvrdnju da u vlasništvu ima samo jednu nekretninu. Takav prikaz imovinskog položaja ovrhovoditeljice je nepotpun. Naime, upravo pravomoćnom Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-757/2019-71, potvrđenom Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-781/2026-2, utvrđena su značajna imovinska prava ovrhovoditeljice na poslovnim udjelima u trgovačkim društvima. Pravomoćno je utvrđeno da su ovrhovoditeljica i ovršenik ovlaštenici u jednakim dijelovima, svaki u 1/2, na jednom poslovnom udjelu koji predstavlja 100% temeljnog kapitala društva TELENERG d.o.o., nominalnog iznosa 132.722,81 EUR, te da prava iz navedenog poslovnog udjela mogu ostvarivati samo zajedno. Nadalje, pravomoćno je utvrđeno i njihovo suovlašteništvo u jednakim dijelovima na poslovnim udjelima u društvu D & D PLOVILA d.o.o. koji predstavljaju 50% temeljnog kapitala tog društva. Navedene dijelove prvostupanjske presude Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrdio je odbijanjem žalbe ovršenika. Ovršenik je bio stranka upravo navedenog postupka te su mu navedene činjenice neposredno poznate.

3.6. Ovrhovoditeljica pritom ističe da se njezine trenutačne financijske prilike ne mogu promatrati izdvojeno od pravnog i imovinskog odnosa između stranaka. Prema stajalištu ovrhovoditeljice, njezin sadašnji financijski položaj u značajnoj je mjeri povezan s činjenicom da pravomoćno utvrđena imovinska prava na poslovnim udjelima još uvijek ne može u punom opsegu faktično ostvarivati, pri čemu ovršenik svojim postupanjem njihovo ostvarivanje dodatno otežava. Utoliko je osobito neprihvatljivo da se ovršenik, s jedne strane, protivi ostvarivanju odnosno otežava ostvarivanje pravomoćno utvrđenih imovinskih prava ovrhovoditeljice, a zatim se, s druge strane, upravo na njezine nepovoljne financijske prilike poziva kao na razlog zbog kojeg bi trebalo odgoditi provedbu pravomoćne i ovršne novčane tražbine prema njemu.

U svakom slučaju, blokada novčanih računa nije istovjetna nepostojanju imovine. Ovršenik stoga nije učinio vjerojatnim da ovrhovoditeljica ne raspolaže imovinom iz koje bi se eventualna restitucijska tražbina mogla namiriti, niti da bi prijenosom zaplijenjenih sredstava nastupila nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta u smislu članka 65. Ovršnog zakona.

Štoviše, kako je prethodno obrazloženo, niti sama pretpostavka na kojoj ovršenik temelji tvrdnju o navodnoj nemogućnosti povrata nije točna, budući da predmetnom izravnom naplatom sredstva nisu usmjerena na blokirani račun ovrhovoditeljice, već na račun njezina odvjetnika-punomoćnika određen za primitak naplaćenih troškova.

3.7. Ni vlastite gospodarske prilike ovršenika nisu prikazane potpuno Ovršenik u prijedlogu nadalje navodi da mjesečno prima neto plaću zajedno s putnim troškom u iznosu od 1.450,78 EUR, da ima 73 godine i da je pred mirovinom, pa iz navedenoga izvodi zaključak da je predmetna ovrha za njega „značajno tegobna“. Ni taj prikaz njegovih gospodarskih prilika nije potpun. Prema javno dostupnim podacima Sudskog registra Republike Hrvatske, ovršenik je i dalje povezan s više aktivnih trgovačkih društava. Tako je upisan kao član društava D & D PLOVILA d.o.o. i NAUTIKA KUFNER d.o.o., dok je u društvima TELENERG d.o.o., TELENERG – NEKRETNINE d.o.o. i DUAL NEKRETNINE d.o.o. upisan kao direktor odnosno član uprave. Ovrhovoditeljica ne tvrdi da samo članstvo odnosno upravljačka funkcija dokazuju određenu konkretnu visinu prihoda ili vrijednost osobne imovine ovršenika. Međutim, navedene činjenice pokazuju da se njegov gospodarski položaj ne može svesti isključivo na podatak o mjesečnoj plaći i njegovoj životnoj dobi. Štoviše, članstvo u trgovačkom društvu predstavlja imovinsko pravo, dok obnašanje upravljačkih funkcija u više aktivnih društava pokazuje kontinuiranu gospodarsku aktivnost ovršenika.

Sama okolnost da izvršenje pravomoćne novčane obveze za ovršenika predstavlja financijsko opterećenje nije istovjetna zakonskom standardu nenadoknadive ili teško nadoknadive štete. Financijska tegobnost u određenoj je mjeri imanentna svakoj prisilnoj naplati, dok članak 65. Ovršnog zakona zahtijeva kvalificiranu štetu, u privitku dostavlja ispis podataka Sudskog registra Republike Hrvatske za OIB ovršenika [osobni identifikacijski broj]. Slijedom svega navedenoga, ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi prijenosom preostalih zaplijenjenih sredstava trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu.

Istodobno, ovršenik vlastiti gospodarski položaj svodi na iznos plaće i životnu dob, zanemarujući svoje članstvo i upravljačke funkcije u više aktivnih trgovačkih društava.Ne postoje stoga kumulativne pretpostavke za odgodu prijenosa preostalih zaplijenjenih sredstava.

Glede troškovi predmetnog postupka Nema osnove niti za naknadu troškova ovog postupka ovršeniku na teret ovrhovoditeljice. Zahtjev za izravnu naplatu od 8. rujna 2026. podnesen je u iznosu sadržanom u tada postojećoj pravomoćnoj i ovršnoj sudskoj odluci. Rješenje kojim je iznos troška ispravljen doneseno je tek 17. rujna 2026. Jednako tako, izjava o prijeboju na koju se ovršenik poziva sastavljena je tek 15. rujna 2026., a dokumentacija priložena prijedlogu ne dokazuje da je ovrhovoditeljici prije podnošenja prijedloga bila dostavljena. Nakon nastupa odnosno saznanja za navedene naknadne okolnosti ovrhovoditeljica je samoinicijativno uskladila opseg izravne naplate pred Financijskom agencijom. Stoga se troškovi predmetnog prijedloga ne mogu smatrati troškovima koje je ovrhovoditeljica neosnovano prouzročila ovršeniku. Ovrhovoditeljica posebno ističe da je, nakon donošenja rješenja o ispravku presude i nakon upoznavanja s navodima ovršenika o prijeboju, djelomično opozvala zahtjev za izravnu naplatu u ukupnom iznosu od 2.750,00 EUR. Slijedom toga, navedeni iznos više nije predmet izravne naplate pred Financijskom agencijom. Predmetna okolnost, međutim, ne utječe na osnovanost zahtjeva za izravnu naplatu u njegovu preostalom dijelu niti predstavlja priznanje osnovanosti navoda ovršenika iz predmetnog prijedloga, budući da je zahtjev za izravnu naplatu podnesen na temelju tada postojeće pravomoćne i ovršne sudske odluke, dok su okolnosti zbog kojih je naknadno djelomično opozvan nastupile odnosno postale relevantne nakon njegova podnošenja. Također, djelomični opoziv ne daje osnovu za odgodu prijenosa preostalih zaplijenjenih sredstava. Podredno, čak i kada bi Sud smatrao da je ovršeniku u odnosu na djelomično opozvani iznos nastao određeni opravdani trošak, nema osnove da se ovrhovoditeljici naloži naknada cjelokupnog troška predmetnog postupka, budući da se izravna naplata nastavlja za pretežiti dio tražbine, dok ovršenik u odnosu na ta j dio svojim prijedlogom nije uspio. Slijedom svega navedenoga, ovrhovoditeljica predlaže Naslovnom sudu da odbije kao neosnovan prijedlog ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava te zahtjev ovršenika za naknadu troškova predmetnog postupka.U odnosu na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, ovrhovoditeljica ističe da je zahtjev za izravnu naplatu u međuvremenu djelomično opozvan za iznos od 2.750,00 EUR, slijedom čega navedeni iznos više nije predmet postupka izravne naplate. Stoga ovrhovoditeljica predlaže da se prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u dijelu koji se odnosi na navedeni iznos od 2.750,00 EUR odbaci zbog prestanka pravnog interesa za odlučivanje, dok se u odnosu na preostalu glavnicu od 19.120,41 EUR, uz zakonske zatezne kamate zatražene zahtjevom za izravnu naplatu, prijedlog odbije kao neosnovan.

4. Prijedlog je neosnovan

4.1. U odnosu na prijedlog ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava Člankom 65. st. 1. OZ-a propisano je kako na prijedlog ovršenika sud može u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu ako su kumulativno ispunjena dva uvjeta. Prvi uvjet je da ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, dok je drugi uvjet da je ovršenik poduzeo neku od 11 pravnih radnji koje su zakonom taksativno navedene u odredbi čl. 65. st. 1. t. 1. -11. OZ.

4.2. Ocjenjujući navode iznesene u ovršenikovom prijedlogu i navode iznesene u odgovoru ovrhovoditeljice radi donošenja odluke o prijedlogu ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, sud je utvrdio da ovršenik nije dokazao vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu štetu ili teško nadoknadivu štetu odnosno da je odgoda provedbe ovrhe potrebna da bi se spriječilo nasilje. Naime, činjenica da je ovrhovoditeljičin račun u blokadi nije sama po sebi dokaz nastanka nenadoknadive štete u koju upire ovršenik. Osim toga prema ovršenikovim navodima ovrhovoditeljica je vlasnica nekretnine za koju ovršenik tvrdi kako je opterećena hipotekama, ali nije dostavio z.k. izvadak iz kojeg bi to bilo vidljivo iako u prijedlogu navodi kako dostavlja z. -k. izvadak u dokaz svojih tvrdnji. Stoga unatoč činjenici kako je ovršenik podnio prijedlog radi dopuštenja revizije koji bi bio drugi kumulativni uvjet za odgodu ovrhe, sud drži kako nisu ispunjeni uvjeti radi odgode ovrhe predviđeni Ovršnim zakonom, sud je odlučio kao pod točkom I izreke ovog rješenja.

5. U odnosu na prijedlog ovršenika za izdavanje rješenja kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim: Člankom 210. st. 1. OZ propisano je nakon što primi obavijest da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju ovršne odluke i nagodbe domaćeg suda ili upravnog tijela, odnosno obračuna poslodavca, prema odredbi čl. 209. st. 4. istoga zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu donijeti rješenje kojim će Agenciji naložiti da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim.

5.1. Stavkom 2. iste zakonske odredbe propisano je kako se na prijedlog za odgodu prijenosa iz st. 1. istoga članka primjenjuju odredbe Ovršnog zakona o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz st. 1. istoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe OZ o žalbi protiv rješenja o ovrsi.

5.2. Ovrhovoditelj je kao razlog nedopuštenosti ovrhe naveo kako je u međuvremenu ovršna isprava na temelju koje je zahtijevana izravna naplata ispravljena u pogledu iznosa dosuđenih troškova, te je izjavio prijeboj za iznos koji mu duguje ovrhovoditeljica. Taj razlog sud ocjenjuje kao okolnost iz čl.50. st. 10.OZ- a (izmijenjena tražbina).

5.3. Člankom 55. st.2. OZ je propisano ako rješenje o žalbi iz stavka 1. ovoga članka ovisi o utvrđenju spornih činjenica čije postojanje ovršenik dokaže javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, odnosno ako su one općepoznate ili se njihovo postojanje može utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama, sud će o osnovanosti žalbe odlučiti u ovršnom postupku. Ako žalbu prihvati, postupit će u sk ladu s odredbom članka 54. stavka 3. ovoga Zakona, a ako je ne prihvati, uputit će ovršenika na parnicu. S obzirom je do donošenja ove odluke ovrhovoditeljica svoj zahtjev smanjila za iznos kojemu ovršenik prigovara, nema razumne svrhe uputiti ga u parnicu radi utvrđenja kako je ovrha nedopuštena, kao što nema ni razumne svrhe uputiti ga u parnicu s obzirom na zatražene kamate na troškove određene u pravomoćnoj presudi, budući su iste zatražene temeljem odredaba Ovršnog zakona, međutim sud je u konkretnom slučaju vezan odredbom čl.55 . OZ-a te je donio zaključak o upućivanju ovršenika u parnicu radi nedopuštenosti ovrhe.

6. Budući je zahtjev ovršenika odbijen glede glavne stvari, to je odbijen i za naknadu troškova postupka.

7. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

Samobor, 23. rujna 2026.

Sudac:

Dijana Vrkljan

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ovog rješenja može se izjaviti žalba u roku od 8 (osam) dana od dana dostave rješenja (čl. 11. st. 1. i 3. OZ). Žalba se podnosi ovom sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. ovrhovoditelj po punomoćniku

2. ovršenik po punomoćniku

3. FINA