REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6, Zagreb
Poslovni broj: UsI-1144/2025-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Jeleni Maltar Benjak, uz sudjelovanje Branke Crnogorac, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ĐL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV 1, OIB: 66486182714, radi utvrđivanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, 23. rujna 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA: UP/II 560-01/25-01/7, URBROJ: 512-25-25-2 od 21. siječnja 2025. i rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Zagreb, KLASA: UP/I-560-01/23-01/235, URBROJ: 512M2- 50-24-2 od 2. prosinca 2024.
Obrazloženje
1. Rješenjem tuženika, KLASA: UP/II 560-01/25-01/7, URBROJ: 512-25-25-2 od 21. siječnja 2025. odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja prvostupanjskog javnopravnog tijela, KLASA: UP/I-560-01/23-01/235 URBROJ: 512M2-50-24-2 od 2. prosinca 2024. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti VP 2139 Koprivnica (117. brigada HV) za razdoblje od 28. lipnja 1991. do 2. listopada 1991.
2. Tužitelj u tužbi osporava zakonitost prvostupanjskog i drugostupanjskog rješenja zbog bitne povrede odredaba upravnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da ima utvrđen status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti postrojbe 61. laki artiljerijski divizion PZO Koprivnica od 23. travnja 1992. do 30. studenog 1992.; pripadnosti 202. PZO brigade Zagreb od 30. travnja 1993. do 27. siječnja 1994. i u razdoblju od 8. kolovoza 1995. godine do 16. kolovoza 1995. Osporava utvrđenje upravn ih tijela da za traženo razdoblje od 28. lipnja 1991. do 2. listopada 1991. ne postoje podaci o pripadnosti Narodnoj zaštiti . Navedeno razdoblje bilo je upisano u vojnu iskaznicu u bivšem Uredu za obranu Koprivnica. Ističe da je na poziv Sekretarijata za narodnu obranu Općine Koprivnica sudjelovao u nadzoru vojarne u Koprivnici i aktivnostima u vojarni od 28. veljače 1991. godine do 2. listopada 1991. te su njegove navode potvrdili svjedoci AL, ŠL i SL. Smatra da ne može trpjeti štetu zbog propusta u vođenju evidencija o hrvatskim braniteljima pripadnicima Hrvatske vojske. Ističe da je osobama koje su s njime bile u odredu Narodne zaštite utvrđen u status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, dok njemu nije i to samo iz razloga jer je netko izgubio evidenciju ili ju nije ispravno vodio. Uz tužbu dostavlja potvrdu Minista rstva obrane, Sektora za upravljanje osobljem, Uprave za obranu Koprivnica, Ureda za obranu Koprivnica, KLASA: 800-01/99-02/01, URBROJ: 512M2-99-0299-282 od 18. svibnja 1999. u kojoj se navodi da je sudjelovao u Domovinskom ratu u razdoblju od 28. lipnja 1991. do 2. listopada 1991. Ističe da tuženik predmetnu potvrdu nije ukinuo niti ju je izmijenio te traži da se potvrda poštuje. Predlaže poništiti osporena rješenja.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda iznesenih u obrazloženju osporenog rješenja . Ističe da u službenoj evidenciji nije pronađena dokumentacija za tužitelja da je u razdoblju od 28. lipnja 1991. do 2. listopada 1991. sudjelovao u Domovinskom ratu te tužitelj nije pronađen niti u platnim listama pripadnika oružanih snaga. Dalje navodi da spisu prileži očitovanje VP 1076 Osijek, KLASA: POV 803-02/07-04/02,URBROJ:1076-0501Gl-07-1308 od 4. rujna 2007., u kojem se navodi da je uvidom u popis pripadnika VP 2139 Koprivnica (knjiga VOB-8) utvrđeno da tužitelj nije evidentiran kao pripadnik postrojbe u razdoblju od 28. lipnja 1991. do 2. listopada 1991. Ističe da činjenica što tužitelj nije evidentiran na popisima pripadnika postrojbe nije propust u evidenciji. Navodi da motrilačke grupe ne postoje kao pojam prepoznat u Zakonu, pa da bi se na temelju pripadnosti istima mogao utvrditi status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata. Upućuje na stajalište Visokog upravnog suda Republike Hrvatske zauzeto u presudi , poslovni broj: USž-3683/22-2 od 24. svibnja 2023. prema kojem se pripadnost bilo kojoj sastavnici Hrvatske vojske prvenstveno dokazuje podacima službene evidencije. Dalje navodi da se opisane aktivnosti motrenja vojarne bez ikakvog izravnog borbenog djelovanja prema neprijatelju, ne mogu se smatrati aktivnostima koje bi se mogle smatrati oružanim otporom agresoru i djelovanjem u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u razdoblju od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996. Smatra da tužitelj u spornom vremenu ne zadovoljava niti jedan od dva kumulativno propisana uvjeta za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja te stoga predlaže odbiti tužbeni zahtjev.
4. Odgovor na tužbu dostavljen je tužitelju uz poziv da se na isti očituje, a što tužitelj nije učinio.
5. Strankama je dana mogućnost izjasniti se o svim zahtjevima i navodima drugih stranka, odnosno o činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora u skladu s člankom 6. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24., 39/26.; dalje: ZUS) te je sud održao usmenu i javnu raspravu 9. rujna 2026. Na temelju ovlaštenja iz članka 91. stavka 3. ZUS -a rasprava je provedena u odsutnosti stranaka, koje iako uredno pozvan e, raspravi nisu pristupile niti su svoj izostanak opravdale.
6. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja sud je izveo dokaze uvidom u sudski spis te isprave priložene spisu tuženika.
7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
8. Upravni postupak koji je prethodio ovom upravnom sporu pokrenut je zahtjevom tužitelja od 25. studenog 2022. za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti VP 2139 Koprivnica (117. brigada HV) za razdoblje od 28. lipnja 1991. do 2. listopada 1991.
9. U postupku su pribavljeni podaci iz evidencije hrvatskih branitelja koja se vodi u Ministarstvu obrane i podaci evidencije „IS -PU“, pročitan o je očitovanje VP 1076 Osijek, KLASA: POV 803-02/07-04/02,URBROJ:1076-0501Gl-07-1308 od 4. rujna 2007., očitovanje Područnog odsjeka za poslove obrane Koprivnica, KLASA: 561- 01/2202/76, URBROJ: 512M2-55-22-2 od 1. prosinca 2022. i očitovanja Područnog odsjeka za poslove obrane Koprivnica, KLASA: 561-01/2202/76, URBROJ: 512M2-55- 22-2 od 16. veljače 2023., saslušani su tužitelj i svjedoci AL, ŠL i SL na zapisnik.
9.1. Utvrđeno je da tužitelj ima utvrđen status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata u MUP-u, kao pripadnik postrojbe 61. laki artiljerijski divizion PZO Koprivnica od 23. travnja 1992. do 30. studenog 1992.; pripadnosti 202. PZO brigade Zagreb od 30. travnja 1993. do 27. siječnja 1994. i u razdoblju od 8. kolovoza 1995. godine do 16. kolovoza 1995.
9.2. Iz očitovanja Područnog odsjeka za poslove obrane Koprivnica od 1. prosinca 2022. proizlazi da nije pronađena dokumentacija za ružitelja da je u razdoblju od 28. lipnja 1991. do 2. listopada 1991. sudjelovao u Domovinskom ratu te nije pronađen niti u platnim listama. U očitovanja Područnog odsjeka za poslove obrane Koprivnica od 16. veljače 2023. navodi se da tužitelj nije pronađen na popisu pripadnika Narodne zaštite MZ Ledinka. Iz očitovanje VP 1076 Osijek od 4. rujna 2007. proizlazi da tužitelj nije evidentiran kao pripadnik VP 2139 Koprivnica (knjiga VOB-8) u razdoblju od 28. lipnja 1991. do 2. listopada 1991.
9.3. Tužitelj je u izjavi na zapisnik naveo da je na poziv iz Sekretarijata za narodnu obranu Općine Koprivnica sudjelovao u nadzoru vojarne u Koprivnici i aktivnostima u vojarni od 28. lipnja 1992. do 2. listopada 1991. Bio je naoružan i zaduživali su oružje. Navedeno razdoblje mu je upisano u vojnu iskaznicu u bivšem Uredu za obranu Koprivnica, ali je kasnije poništeno. Nije mu poznato u evidenciji koje postrojbe bi trebali biti podaci o aktivnostima koje je provodio u vremenu od 28. lipnja 1991. do 2. listopada 1991., u 117. brigadi Koprivnica ili ZNG.
9.4. Svjedok AL naveo je da je tužitelj bio pripadnik dragovoljačke motrilačke grupe oko bivše vojarne JNA u Koprivnici te prilaže popis i djelovanje članova motrilačke grupe na kojem se nalazi i tužitelj. Osmatranje su vršili iz kuća koje su bile u neposrednoj blizini vojarne. Po predaji vojarne grupa je prestala sa djelovanjem te su pripadnici te grupe prešli u postrojbe HV -a ili MUP-a. Sekretar ŠL rekao je da će dobiti valjane potvrde od strane Sekretari jata te da su u tom razdoblju od 4. travnja 1991. do 2. listopada 1991. bili pripadnici te grupe, no potvrde od strane MORH-a o sudjelovanju za to razdoblje nisu nikad dobili.
9.5. Svjedok ŠL u izjavi na zapisnik naveo je da da je od 1. kolovoza 1990. do 3. listopada 1991. obnašao dužnost sekretara općinskog Sekretarijata za narodnu obranu Općine Koprivnica. Ne može niti potvrditi niti negirati tužiteljevo sudjelovanje u Domovinskom ratu. Poznato mu je da je bila formirana grupa za osmatranje vojarne, ali nije mu poznato tko su bili pripadnici.
9.6. Svjedok SL izjavljuje da se 28. lipnja 1991. dragovoljno javio u Zbor narodne garde te da je tužitelj bio pripadnik iste. Potvrđuje da je tužitelj osmatrao i nadzirao vojarnu od 28. lipnja 1991. do 2. listopada 1991.
10. Slijedom tako utvrđenog činjeničnog stanja, zahtjev tužitelja je odbijen prvostupanjskim rješenjem, a koje je potvrđeno rješenjem tuženika s obrazloženjem da nisu ispunjeni zakonski uvjeti za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata jer se ne može utvrditi da je tužitelj bio pripadnik OSRH budući da da ne postoje nikakvi vjerodostojni materijalni dokazi kojima bi se nedvojbeno potvrdila možebitna pripadnost tužitelja VP 2139 Koprivnica (117. brigada HV) u razdoblju od 28. lipnja 1992. do 2. listopada 1991.
11. Člankom 3. stavkom 1. Zakon o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, 121/17., 98/19. 84/21.; dalje: ZHBDR) propisano je da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao:
a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga)
b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.
c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.
d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.
e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i
f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.
12. U skladu s člankom 3. stavkom 2. ZHBDR -a pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti i suvereniteta Republike Hrvatske, u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva se oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996. 13. Prema članku 179. točki a) ZHBDR -a status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje ministarstvo nadležno za obranu odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke nakon provedenoga upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi službenu evidenciju.
14. Imajući u vidu citirane odredbe ZHBDR -a, kao i činjenice utvrđene u upravnom postupku, Sud smatra da je u upravnom postupku koji je prethodio ovome sporu pravilno zaključeno da nisu ispunjeni zakonski uvjeti za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata tužitelju prema članku 3. stavku 1. ZHBDR -a jer tužitelj nije bio pripadnik borbenog sektora te nije ispunjen preduvjet institucionalne pripadnosti tužitelja predviđene navedenom odredbom.
15. U podacima službenih evidencija tužitelj nije evidentiran kao pripadnik VP 2139 Koprivnica (knjiga VOB-8) u razdoblju od 28. lipnja 1991. do 2. listopada 1991. Također nije pronađena dokumentacija iz koje bi proizlazilo da je tužitelj u razdoblju od 28. lipnja 1991. do 2. listopada 1991. sudjelovao u Domovinskom ratu te nije pronađen u platnim listama.
16. Tužitelj je uz tužbu priložio potvrdu Ministarstva obrane, Sektora za upravljanje osobljem, Uprava za obranu Koprivnice, Ured za obranu Koprivnice od 18. svibnja 1999. iz koje proizlazi da je tužitelj u predmetnom razdoblju sudjelovao u Domovinskom ratu.
16.1. Iz spisa tuženika proizlazi da je isto tijelo koje je izdalo potvrdu od 18. svibnja 1999., dostavilo očitovanje, KLASA: 561 -01/07-01/03, URBROJ: 512M2-99-02-07 od 29. studenog 2007. U očitovanju od 29. studenog 2007. u bitnome se navodi da je u Uredu za obranu Koprivnica, na osnovu potvrde štaba teritorijalne obrane Koprivnica broj: pov. 53-00/93 od 18. siječnja 1993., bez provjere činjenica u popisima pripadnika 117 „R“ brigade i ZNG, tužitelju upisan period od 28. lipnja 1991. do 2. listopada 1991. kao pripadniku 117 „R“ brigade što je očita pogreška jer i sam tužitelj u zahtjevu navodi da je bio pripadnik Grupe za osmatranje . Navodi se da je utvrđeno da se tužitelj ne nalazi na popisu pripadnika 117 „R“ brigade i ZNG te u arhivi Ureda za obranu Koprivnica ne postoji potvrda Sekretarijata za NO o izvršavanju vojne obveze u svrhu refundacije plaće.
16.2. Iz navedenog proizlazi da je samo upravno tijelo, Uredu za obranu Koprivnica, koje je izdalo potvrdu od 18. svibnja 1999., potvrdilo da podaci iz iste nisu točni. Stoga predmetnom potvrdom nije dovedeno u pitanje pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u upravnom postupku, odnosno nije dovedena u sumnju potpunost i točnost podataka službenih evidencija.
17. Također su svjedoci o pripadnosti tužitelja VP 2139 Koprivnica (knjiga VOB -8) različito iskazivali te se niti na temelju njihovih iskaza nije mogla utvrditi pripadnost tužitelja navedenoj postrojbi u traženom razdoblju u situaciji kada ne postoje podaci o istom u službenoj evidenciji. Svjedok ŠL nije mogao potvrditi da je tužitelj sudjelovao u Domovinskom ratu, dok svjedok AL navodi da je tužitelj bio pripadnik dragovoljačke motrilačke grupe, a svjedok SL da je tužitelj bio pripadnik ZNG-a.
18. Slijedom navedenog, tuženik je pravilno utvrdio i činjenično stanje u vezi činjenice da se tužitelj u traženom razdoblju ne vodi u službenim evidencijama kao pripadnik VP 2139 Koprivnica (knjiga VOB-8) . Tužitelj je tijekom upravnog postupka i uz tužbu dostavio dokumentaciju te su provedeni personalni dokazi, no iz istih ne proizlazi da je tužitelj u traženom razdoblju organizirano sudjelovao u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, odnosno suvereniteta Republike Hrvatske pripadnik OSRH ili bilo ko je druge formacije iz članka 3. stavka 1. ZHBDR -a 19. Ujedno iz citiranih odredbi ZHBDR-a proizlazi da za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata podnositelj zahtjeva mora kumulativno ispuniti uvjete iz članka 3. stavaka 1. i 2. ZHBDR -a, odnosno morao je pripadati jednoj od sastavnica oru žanih snaga Republike Hrvatske ili naoružanim odredima Narodne zaštite, u razdoblju od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996. te je u tom razdoblju morao sudjelovati u obrani suvereniteta Republike Hrvatske na način da je pružao oružani otpor agresoru i djelovao u izravnoj svezi s tim otporom.
20. Osim što u konkretnom slučaju nije utvrđena pripadnost jednoj od sastavnica oružanih snaga ili naoružanim odredima Narodne zaštite, aktivnosti koje je tužitelj obavljao, osmatranje i nadzor vojarne, pri čemu nije bilo borbenog djelovanja, ne mogu se smatrati pružanjem oružanog otpora agresoru i djelovanjem u izravnoj svezi s tim otporom u smislu članka 3. stavka 2. ZHBDR.
21. Napominje se tužitelju da je status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata osobno pravo koje se utvrđuje samo ako su u odnosu na određenu osobu kumulativno ispunjeni uvjeti iz članka 3. stavaka 1. i 2. Zakona. S obzirom na to da je utvrđeno da tužitelj ne ispunjava kumulativne uvjete, činjenica da je drugim osobama utvrđen status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata nije od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari.
22. Imajući u vidu navedeno, ocjena je ovoga suda da su osporavane odluke javnopravnih tijela utemeljene na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju te da je u potpunosti odgovoreno na sve žalbene razloge tužitelja.
23. Slijedom svega gore izloženog, Sud utvrđuje da odlukama tuženika i prvostupanjskog tijela nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja pa je stoga, na temelju članka 116. stavak 1. ZUS -a, odbijen tužbeni zahtjev.
U Zagrebu 23. rujna 2026.
Sutkinja:
Jelena Maltar Benjak
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
Dna:
1. ĐL, [adresa],
2. Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Glavnog tajništva, Sektora za parnične i upravne postupke i upravne sporove, Službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, [adresa] Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV br. 1,
3. U spis