REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U SPLITU
Domovinskog rata 4, Split
Broj: Pp-11294/2024-12
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski prekršajni sud u Splitu, po sucu Mariju Bakoti, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Tolić, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika ŽT zbog prekršaja iz članka 216. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine br. 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 114/22 i 133/23, dalje u tekstu: Zakon o sigurnosti prometa na cestama); po optužnom prijedlogu Policijske uprave šibensko-kninske, Policijske postaje Drniš, KLASA: 211-07/24-5/10158, URBROJ: 511-13-09-24-1 od 16. travnja 2024., nakon provedene glavne rasprave zaključene 22. rujna 2026. u odsutnosti okrivljenika i predstavnika ovlaštenog tužitelja, dana 23. rujna 2026.
p r e s u d i o j e
Okrivljeni:
ŽT, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin Ž, rođen **.**.1987. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], općina Drniš, Ulica iza škole 11, državljanin Republike Hrvatske, prekršajno kažnjavan
k r i v j e
što je 11. travnja 2024. u 16:50 sati u Pokrovniku, grad Drniš, u ulici Aleksić kod kbr. 1, zatečen kako upravlja mopedom marke „Peugeot“ registarske oznake [registarska oznaka], prije stjecanja prava na upravljanje,
dakle, u prometu na cesti upravljao motornim vozilom prije stjecanja prava na upravljanje,
čime je počinio prekršaj opisan u članku 216. stavku 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kažnjiv po članku 216. stavku 3. istog Zakona ; pa se na temelju citiranog propisa okrivljeniku
i z r i č e
NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 1.800,00 (tisuću osamsto) EURA Na temelju članka 183. stavka 2. Prekršajnog zakona (Narodne novine br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22, dalje: Prekršajni zakon), okrivljenik je obvezan platiti novčanu kaznu u roku od 30 (trideset) dana po pravomoćnosti ove presude. Ako okrivljenik u navedenom roku uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cijelosti uplaćena.
Na temelju članka 139. stavka 3. u vezi s člankom 138. stavkom 2. točkom 3.a Prekršajnog zakona te članka 138. stavka 3. istog Zakona, okrivljenik je obvezan platiti troškove prekršajnog postupka u iznosu 60,00 (šezdeset) eura u roku od 30 (trideset) dana po pravomoćnosti presude.
O b r a z l o ž e n j e
1. Policijska uprava šibensko-kninska, Policijska postaja Drniš, podnijela je optužni prijedlog protiv okrivljenog ŽT zbog prekršaja činjenično opisanog i pravno označenog kao u izreci prekršajnog naloga.
2. Rješenjem Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske broj 31 Su- 582/2024-2 od 5. srpnja 2024. ovaj sud je određen kao stvarno nadležan za vođenje postupka po predmetnom optužnom prijedlogu, koji se prethodno vodio pred Općinskim sudom u Šibeniku pod brojem Pp-1149/2024.
3. Postupajući po optužnom prijedlogu, ovaj sud je 5. prosinca 2025. na temelju članka 229. stavka 1. točke 1. Prekršajnog zakona protiv okrivljenog ŽT izdao prekršajni nalog, jer su bili ispunjeni uvjeti iz članka 230. istog Zakona. Protiv predmetnog prekršajnog naloga okrivljenik je u zakonskom roku podnio prigovor pa ga je sud isti stavio izvan pravne snage i proveo glavnu raspravu.
4. Na glavnu raspravu nije pristupio uredno pozvani okrivljenik; unatoč tome što je u pozivu na ročište te u obavijesti po čl. 109. a Prekršajnog zakona bio upozoren kako se, ukoliko se ne odazove, rasprava može provesti i presuda donijeti bez njegove nazočnosti. Pored toga, okrivljeniku je u pozivu istaknuto da svoju obranu može iznijeti pisanim podneskom pa je uručivanjem poziva odnosno obavijesti te davanjem odgovarajućih pouka i upozorenja, istome omogućeno sudjelovanje u postupku, to jest pružena mu je mogućnost da se očituje o svim činjenicama i dokazima koji ga te rete te iznese sve činjenice i dokaze koji mu idu u korist.
4.1. Okrivljenik je sudu sedam minuta prije ročišta za glavnu raspravu dostavio podnesak elektroničkom poštom u kojem navodi kako „nije u mogućnosti pristupiti zakazanom ročištu zbog bolova u želucu i dijareje“. S obzirom na paušalnost razloga koje je okrivljenik iznio za svoj nedolazak te činjenicu da za svoje tvrdnje nije dostavio nikakve dokaze, sud njegov izostanak smatra neopravdanim.
4.2. Glavna rasprava je stoga na temelju članka 167. stavka 3. Prekršajnog zakona održana u odsutnosti okrivljenika, jer je sud ocijenio da njegovo ispitivanje, kod iskazane pasivnosti i pouzdanosti postojeće dokazne građe; nije nužno za utvrđenje činjeničnog stanja te neće utjecati na pravilnost i zakonitost presude.
4.3. Ovdje treba podsjetiti na stajališta ESLJP izražena u predmetu Marčan protiv Hrvatske (zahtjev br. 40820/12, presuda od 10. srpnja 2014.) prema kojoj mogu postojati iznimne okolnosti koje umanjuju obvezu održavanja usmene rasprave u slučajevima koji ne spadaju u tradicionalne kategorije kaznenog prava, kao što su postupci koji se odnose na prometne prekršaje u kojima su sporna pitanja bila uglavnom tehničke naravi ili čak činjenična pitanja, kada je okrivljeniku na odgovarajući način omogućeno da pisanim putem iznese svoje tvrdnje i ospori dokaze optužbe .
4.4. Jednako tako, na temelju članka 167. stavka 5. Prekršajnog zakona, glavna rasprava je održana bez nazočnosti ovlaštenog tužitelja, koji je također uredno pozvan, a izostanak nije opravdao; jer je sud ocijenio da to nije na štetu njegovih interesa.
5. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao prigovor protiv prekršajnog naloga, zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu i izvješće o počinjenom prekršaju Na kraju je izvršen uvid u prekršajnu evidenciju Ministarstva pravosuđa i uprave, iz koje je vidljivo da je okrivljenik prethodno kažnjavan zbog prekršaja iz članka 216. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te prekršaja iz članka 250. stavka 13. istog Zakona.
5.1. U prigovoru protiv prekršajnog naloga okrivljenik ne iznosi nikakve činjenične navode, nego samo navodi kako će „obranu iznijeti pred sudom“.
5.2. Iz izvješća o počinjenom prekršaju, sačinjenog na temelju neposrednog zapažanja policijskog službenika CT na licu mjesta, proizlazi kako je okrivljeni ŽT kritične prigode zatečen u prometu pri upravljanju motornim vozilom, konkretno mopedom marke „Peugeot“ registarskih oznaka [registarska oznaka], prije stjecanja prava na upravljanje vozilom bilo koje kategorije. Time je okrivljenik ostvario sva obilježja utuženog prekršaja.
5.3. Dakle, na temelju provedenog postupka, u prvom redu iz citiranog izvješća kao materijalnog dokaza, iz kojih je vidljivo kako okrivljenik kritične prigode kada je zatečen u prometu nije imao izdanu vozačku dozvolu, odnosno da nije stekao pravo na upravljanje vozilom bilo koje kategorije; Sud je nedvojbeno utvrdio da je isti počinio prekršaj činjenično opisan i pravno označen kao u izreci presude.
6. Odredbom članka 216. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama je propisano da osoba može steći pravo na samostalno upravljanje vozilom određene kategorije ako je položila vozački ispit za upravljanje vozilom određene kategorije, a odredbom članka 216. stavka 3. istog Zakona je propisano da će se novčanom kaznom u iznosu od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili kaznom zatvora do 60 dana kazniti za prekršaj osoba koja u prometu na cesti upravlja motornim vozilom prije stjecanja prava na upravljanje.
7. Prilikom odabira vrste i mjere sankcije okrivljeniku, Sud je kao otegotnu okolnost uzeo u obzir njegovu prethodnu osuđivanost zbog istog prekršaja, ali i drugih oblika ugrožavanja sigurnosti prometa na cestama; što ukazuje na određenu upornost u kršenju prometnih pravila. Sud kod okrivljenika nije utvrdio olakotne okolnosti, ali smatra da otegotne nisu do te mjere izražene da opravdavaju izricanje zatvorske kazne. Iz tog razloga je okrivljeniku izrekao novčanu kaznu u primjerenoj visini navedenoj izreci presude, čime će se prema mišljenju suda adekvatno postići svrha kažnjavanja; kako u smislu izražavanja društvenog prijekora zbog počinjenog djela prekršaja, tako i s aspekta specijalne i generalne prevencije.
7.1. Na temelju članka 183. stavka 2. Prekršajnog zakona, ako okrivljenik u roku koji mu je određen za plaćanje novčane kazne uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cijelosti plaćena.
8. Na koncu, sud je odbio prijedlog ovlaštenog tužitelja za izricanjem zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom AM kategorije u trajanju od 6 mjeseci, budući da okrivljenik ionako nema pravo na samostalno upravljanje vozilom. Izricanjem predmetne mjere došlo bi kumulacije zabrana istog sadržaja, u konačnici možebitno i do dvostrukog kažnjavanja; a ujedno bi se na taj način destimuliralo okrivljenika od polaganja vozačkog ispita, čime se ne bi ispunila svrha mjere.
9. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 3. i članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, a odnosi se na paušalni iznos troškova, određen s obzirom na složenost i trajanje postupka.
Split, 23. rujna 2026.
Sudac
Mario Bakota
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude okrivljenik i ovlašteni tužitelj imaju pravo žalbe u roku od 8 dana od dana primitka prijepisa ove presude. Žalba se podnosi ovom sudu, u dva istovjetna primjerka, a o njoj odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.
Dostaviti: okrivljeniku, tužitelju, u spis