Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26 D

Poslovni broj: Gž-706/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, Snježane Šaško sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tanje Novak-Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hattrick-PSK društvo s ograničenom odgovornošću za priređivanje igara na sreću, OIB: 92265244213, Ulica Sv. Leopolda Mandića 14, Dugopolje, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Jukiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Jukić & Partneri j.t.d. iz Zagreba, protiv tuženice JČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Delnicama, poslovni broj: Povrv-402/2019-35 od 27. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj 23. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se žalba tužitelja i preinačuje presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Delnicama, poslovni broj: Povrv-402/2019-35 od 27. veljače 2025. te sudi:

Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Vesne Ćuzela iz Rijeke, poslovni broj: Ovrv-1852/2019 od 20. svibnja 2019., kojim je naloženo tuženici u roku od osam dana platiti tužitelju iznos od 1.899,03 EUR sa zatezn im kamatama koje teku od 4. svibnja 2019. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine . Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 2.173,62 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 23. rujna 2026. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu (za iznos od 380,77 EUR) zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tuženici da naknadi tužitelju troškove žalbenog postupka u iznosu od 378,86 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 23. rujna 2026. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev i u cijelosti ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Vesne Ćuzela iz Rijeke, poslovni broj: Ovrv-1852/2019 od 20. svibnja 2019. kojim je tuženici naloženo da tužitelju isplati iznos od 14.308,27 kn (1.899,03 EUR) sa zateznom kamatom tekućom od 4. svibnja 2019. do isplate, te da mu naknadi trošak ovršnog postupka sa zateznom kamatom. Točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka.

2. Navedenu presudu pravovremeno izjavljenom žalbom pobija tužitelj zbog svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14-Odluka USRH, dalje: ZPP-a, koji se na ovaj predmet primjenjuje u skladu sa čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, NN 70/19, s izuzecima iz čl. 117. st. 2. i 3. tog Zakona). Predlaže da drugostupanjski sud prihvati žalbu i preinači pobijanu presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti i dosudi mu troškove postupka (uključujući i troškove žalbenog postupka) s pripadajućim zateznim kamatama, a podredno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tužitelja je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.899,03 EUR sa zatezn im kamatama od 4. svibnja 2019. do isplate, koji spor je iniciran tužiteljevim prijedlogom za ovrhu povodom kojeg je javni bilježnik donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, koje je, povodom prigovora tuženice u kojem je ista osporila tražbinu navodeći da „odbacuje izvansudsku nagodbi jer nije znala što potpisuje obzirom na dozu lijekova koje je popila, te da prema tužitelju nema nikakav dug“, stavljeno izvan snage i određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

6. U postupku pred prvostupanjskim sudom ukazalo se nespornim:

- da je tuženica bila vlasnica ugostiteljskog obrta „[obrt]“ u [adresa], koji obrt je osnovan 2. svibnja 2008., te je odjavljen 31. svibnja 2018.

- da je između stranka sklopljen Ugovor o poslovnoj suradnji br. 1080/2016 od 25. srpnja 2016. na temelju kojeg je tužitelj u ugostiteljskom objektu tuženice obavljao poslove primanja uplata i isplata dobitaka od igara klađenja putem samoposlužnog terminala za klađenje u vlasništvu tužitelja kao priređivača, za što se tuženici kao ovlaštenom partneru koji se obvezao osigurati nesmetano klađenje, obvezao isplatiti naknadu

- da je tuženica prema sklopljenom Ugovoru imala više obveza između kojih i brinuti se o terminalu i novcu uplaćenom u terminal, prazniti terminal, čuvati novac u metalnoj kasi, te na traženje tužitelja preda cjelokupni prihod ostvaren od uplata na terminalu umanjen za isplate izvršene s osnova ostvarenog nespornog dobitka

- da je iz podataka Ministarstva financija, Porezne uprave, Središnjeg ureda, vidljiv iznos primljenih uplata i isplaćenih dobitka za svaki pojedini mjesec u razdoblju od srpnja 2016. do svibnja 2018., te da u lipnju i srpnju 2018. na predmetnom samoposlužnom terminalu nije bilo primljenih uplata niti isplaćenih dobitaka

- da tužitelj tvrdi da je predmetno dugovanje nastalo po osnovi manjka novca u blagajni terminala, odnosno da mu tuženica nije predala sva novčana sredstva koja su se nalazila ili trebala nalaziti u terminalu

- da su stranke 23. srpnja 2018. sklopile Izvansudsku nagodbu, kojom su suglasno utvrdile da je kod dužnika (tuženice) nastao manjak u blagajni u iznosu od 22.145,27 kn, te da će tuženica navedeni iznos podmiriti u 11 rata, od čega prva rata iznosi 2.145,27 kn, a preostalih deset rata iznose po 2.000,00 kn, s dospijećem svake rate prvog dana u mjesecu za tekući mjesec, time da je dospijeće prve rate bilo 1. kolovoza 2018.

- da je tuženica 27. srpnja 2018. isplatila tužitelju iznos od 2.145,27 kn, koji je predstavljao prvu ratu iz navedene Izvansudske nagodbe, dok druge uplate temeljem te nagodbe nije izvršila.

7. Na temelju navedenih nespornih okolnosti, uvida u priložene isprave i saslušanja svjedoka AČ, prvostupanjski sud cijeni da dokumentacija koju je tužitelj dostavio uz spis (obračunske liste i izvješća o izmjeni stanja blagajne) ne predstavlja vjerodostojnu dokumentaciju u pogledu postojanja i visine obveze tuženice, jer se radi o dokumentaciji nastaloj nakon što je obrt prestao postojati, koju tuženica nije potpisala. Stoga da provedenim dokazima nije utvrđeno da je novčana obveza tuženice nastala na način i u visini kako to tužitelj potražuje tužbenim zahtjevom , dakle da isti nije dokazao osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, pa je tužbeni zahtjev odbio i ukinuo platni nalog sadržaj u rješenju o ovrsi.

8. U žalbi tužitelj ističe da je prvostupanjski sud pogrešno prim ijenio materijalno pravo i odredbe o teretu dokaza. Smatra da su njegove tvrdnje potkrijepljene Ugovorom o poslovnoj suradnji br. 1080/2016 od 25. srpnja 2016. i podacima Ministarstva financija, Porezne uprave, Središnjeg ureda iz dopisom od 26. listopada 2021. Ističe da prvostupanjski sud nepravilno tumači važnost Izvansudske nagodbe koju su stranke sklopile 23. srpnja 2018., čijim potpisom je tuženica izričito priznala postojanje duga (manjka u blagajni) u visini od 22.145,27 kn. Navodi da se radi o dokazu koji je sam po sebi dovoljan da sud utvrdi osnovanost tužbenog zahtjeva obzirom da od tuženice potražuje iznos manji od onog koji je priznala. Naime, nakon sklapanja navedene nagodbe tužiteljica da je vratila dio duga u iznosu od 2.147,00 kn čime je također priznala postojanje duga, dok je prije utuženja 5. ožujka 2019. umanjio iznos duga za 5.690,00 kn, koji iznos odgovara iznosu naknade koja bi prema čl. 8.1. Ugovora imala pripasti tuženici. Ističe da od tuženice potražuje samo onaj dio dugovanja kojeg ista nije predala, a na okolnost podmirenja dugovanja tuženica da nema nikakav dokaz.

9. Ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti, a također nije počinio niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju u žalbi sadržajno ukazuje tužitelj, jer se presuda može ispitati, razumljiva je i ne proturječi sama sebi niti razlozima presude.

10. Međutim, osnovan je žalbeni navod tužitelja da je prvostupanjski sud pri ocjeni osnovanosti tužbenog zahtjeva zanemario pravno odlučnu činjenicu da su stranke nakon nastanka spornog odnosa sklopile Izvansudsku nagodbu od 23. srpnja 2018., kojom su uredile svoj međusobni odnos na način da su suglasno utvrdile da je kod tuženice nastao manjak u blagajni u iznosu od 22.145,27 kn , te da će tuženica navedeni iznos isplatiti tužitelju u 11 rata, pri čemu je prva rata iznosila 2.145,27 kn, a preostalih deset rata po 2.000,00 kn. Nije sporno da je tuženica 27. srpnja 2018. isplatila tužitelju prvu ratu u iznosu od 2.145,27 kn.

10.1. Sklapanjem navedene Izvansudske nagodbe stranke su uredile svoj dotadašnji sporni odnosno neizvjesni odnos, pa se postojanje i opseg obveze tuženice prema tužitelju u prvom redu prosuđuju prema sadržaju te nagodbe (čl. 150. Zakona o obveznim odnosima, „Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO-a). Stoga za odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva više nije odlučno je li tužitelj dokazao postojanje i visinu prvotnog manjka na način na koji je to ocjenjivao prvostupanjski sud, već je odlučno je li navedena nagodba valjano sklopljena te je li obveza preuzeta tom nagodbom ispunjena.

11. Tuženica je tijekom postupka osporavala valjanost navedene Izvansudske nagodbe navodeći da je istu potpisala ne znajući što potpisuje zbog doze lijekova koje je prethodno uzela. Takav navod, prema njegovu sadržaju, može biti pravno odlučan ako bi se utvrdilo da tuženica u trenutku sklapanja nagodbe zbog svog zdravstvenog stanja odnosno djelovanja lijekova nije bila sposobna za rasuđivanje i nije bila sposobna shvatiti značenje i posljedice svog očitovanja volje. Međutim, tuženica tijekom postupka nije predložila izvođenje niti jednog dokaza kojim bi dokazala postojanje takvog stanja u vrijeme sklapanja predmetne Izvansudske nagodbe. Sama njezina tvrdnja da je uzela određenu dozu lijekova, bez drugih dokaza o tome kakvo je njezino stanje bilo u trenutku potpisivanja nagodbe i je li zbog toga bila nesposobna shvatiti značenje i posljedice svog očitovanja, nije dostatna za zaključak da nagodba nije valjano sklopljena.

12. Budući da tuženica nije dokazala činjenice iz kojih bi proizlazilo da u trenutku sklapanja Izvansudske nagodbe od 23. srpnja 2018. nije bila sposobna za rasuđivanje odnosno da nije mogla slobodno i ozbiljno izraziti svoju volju, nema osnove za zaključak da navedena nagodba ne proizvodi pravne učinke. Naprotiv, iz sadržaja same nagodbe, njezina potpisa i činjenice da je tuženica nakon njezinog sklapanja izvršila uplatu prve ugovorene rate, proizlazi da je nagodba sklopljena i da je tuženica prema njezinom sadržaju preuzela obvezu isplate utvrđenog iznosa.

13. Stoga tužitelj osnovano traži ispunjenje obveze preuzete Izvansudskom nagodbom od 23. srpnja 2018., jer prema odredbi čl. 9. st. 1. ZOO-a sudionici u obveznom odnosu dužni su ispuniti svoju obvezu i odgovorni su za njezino ispunjenje, a prema čl. 65. st. 1. ZOO-a vjerovnik je ovlašten zahtijevati ispunjenje obveze, dok je dužnik dužan obvezu ispuniti u cijelosti.

14. Pri tome je pri utvrđivanju visine preostale obveze potrebno uzeti u obzir iznos koji je tuženica već podmirila temeljem nagodbe, kao i iznos naknade koji joj pripada prema čl. 8.1. Ugovora o poslovnoj suradnji, a za koje iznose je tužitelj umanjio svoje potraživanje, pa preostali iznos obveze odgovara zatraženom iznosu, odnosno iznosu od 1.899,03 EUR (ranije 14.308,27 kn).

15. Slijedom svega navedenog, kako je Izvansudska nagodba od 23. srpnja 2018. valjano sklopljena, kako tuženica nije dokazala okolnosti koje bi dovele u pitanje njezinu valjanost, niti je dokazala da je obvezu preuzetu nagodbom u preostalom dijelu ispunila, tužitelj ima pravo zahtijevati isplatu preostalog iznosa duga. Stoga je žalbu tužitelja valjalo prihvatiti i primjenom čl. 373. toč. 3. ZPP-a preinačiti pobijanu presudu te tužbeni zahtjev usvojiti.

16. Obzirom da je ovaj sud preinačio prvostupanjsku odluku valjalo je primjenom odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a odlučiti i o troškovima postupka, pa kako je tužitelj u cijelosti uspio u sporu valjalo mu je primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP -a dosuditi troškove koji su bili potrebni za vođenje postupka.

16.1. Tako je tužitelju valjalo priznati trošak sastavljanja prijedloga za ovrhu u zatraženom iznosu od 132,72 EUR po Tbr. 11. toč. 1. u vezi Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23, 107/25, dalje: Tarifa), trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 53,09 EUR i PDV od 25% na navedene troškove u iznosu od 46,45 EUR (Tbr. 46. Tarife). Nadalje, tužitelju pripada pravo na trošak sastavljanja podnesaka od 10. veljače 2020., 22. rujna 2022. i 19. siječnja 2023. za svaki u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), te za podnesak od 5. srpnja 2021. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 8. toč. 4. Tarife), trošak zastupanja na ročištu 15. travnja 2021. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr 9. toč. 5. Tarife), te na ročištima 17. lipnja 2021., 16. rujna 2021., 20. listopada 2022. i 20. siječnja 2025. za svako u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), PDV od 25% na navedene troškove zastupanja u iznosu od 375,00 EUR (Tbr. 46. Tarife) i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 66,36 EUR. Navedeni troškovi ukupno iznose 2.173,62 EUR, bez neosnovano zatraženog troška javnobilježničke dostave koji ničime nije dokumentiran.

16.2. Stoga je valjalo prihvaćanjem žalbe tužitelja, a primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a preinačiti i odluku prvostupanjskog suda o troškovima postupka te odlučiti kao u izreci.

17. Tužitelj je sa žalbom uspio u cijelosti, pa mu sukladno Tbr. 10. toč. 1. i Tbr. 46. Tarife pripada pravo na zatraženi trošak sastavljanja žalbe u iznosu od 250,00 EUR i PDV od 25% u iznosu od 62,50 EUR, te trošak plaćene sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 66,36 EUR, dakle ukupno 378,86 EUR.

Varaždin, 23. rujna 2026.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer