Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž R-85/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, Ivane Požar sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tanje Novak- Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Blaženki Musulin, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d. iz Zagreba, Listopadska 2, OIB: 94472454976, zastupanog po punomoćnici Tamari Stanić Sertić, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri iz Zagreba, radi naknade štete, u povodu žalbi tužitelja i tuženika izjavljenih protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj R-11753/2021-59 od 7. svibnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 23. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika se odbija kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj R-11753/2021-59 od 7. svibnja 2026. u točki I. izreke.

II. Žalba tužitelja se djelomično odbija kao neosnovana a djelomično prihvaća kao osnovana, te se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj R- 11753/2021-59 od 7. svibnja 2026.

- preinačuje u točki II. izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu štete u iznosu od 340,74 EUR za zateznim kamatama od 17. studenog 2020. na način da se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 340,74 EUR sa zateznim kamatama od 17. studenog 2020. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena za razdoblje do 31. prosinca 2022., od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotn ih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

-potvrđuje u točki II. izreke u dijelu u kojem je odbijen zahtjev za isplatu iznosa od 159,26 EUR sa zateznim kamatama od 31.8.2019. pa do isplate.

III. Presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj R-11753/2021-59 od 7. svibnja 2026. u točki II. izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu štete preko žalbenog iznosa od ukupno 500,00 EUR (340,74 EUR i 159,26 EUR, o kojima je odlučeno točkom II. izreke ove presude) pa do 1.699,26 nije pobijana žalbama te ostaje neizmijenjena.

r i j e š i o  j e

I. Žalba tuženika protiv rješenja o trošku sadržanog u točki III. presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj R-11753/2021-59 od 7. svibnja 2026. se odbija kao neosnovana, dok se žalba tužitelja protiv istog rješenja djelomično odbija kao neosnovana, a djelomično se uvažava te se navedeno rješenje preinačuje u točci III. izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška preko dosuđenog iznosa od 2.449,08 EUR, na način da se nalaže tuženiku naknaditi tužitelju (pored dosuđenog parničnog troška u iznosu od 2.449,08 EUR) i daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 215,00 EUR sa zateznim kamatama od 23. rujna 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak žalbenog postupka u iznosu od 212,50 EUR u roku od 15 dana.

IV. Rješenje o trošku iz točke IV. izreke presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj R-11753/2021-59 od 7. svibnja 2026. nije pobijano žalbama te ostaje neizmijenjeno.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točci I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 2.536,16 EUR sa zateznim kamatama tekućim

- na iznos od 2.400,00 EUR od 17.11.2020. do isplate

- na iznos od 3,31 EUR od 3.7.2019. do isplate

- na iznos od 6,63 EUR od 3.7.2019. do isplate

- na iznos od 6,63 EUR od 9.7.2019. do isplate

- na iznos od 6,63 EUR od 21.8.2019. do isplate

- na iznos od 33,18 EUR od 3.9.2019. do isplate

- na iznos od 3,31 EUR od 3.9.2019. do isplate

- na iznos od 3,50 EUR od 3.9.2019. do isplate

- na iznos od 33,18 EUR od 27.9.2019. do isplate

- na iznos od 3,31 EUR od 17.10.2019. do isplate

- na iznos od 3,31 EUR od 17.10.2019. do isplate

- na iznos od 29,86 EUR od 12.11.2019. do isplate

- na iznos od 3,31 EUR od 5.12.2019. do isplate

2. Točkom II. prvostupanjske presude odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja u dijelu kojim zahtijeva od tuženika naknadu štete u iznosu od 1.699,26 EUR za zateznim kamatama na iznos od 1.540,00 EUR od 17.11.2020. do isplate te na iznos od 159,26 EUR sa zateznim kamatama od 31.8.2019. do isplate, točkom III. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.449,08 EUR sa zateznim kamatama od 7. svibnja 2026. pa do isplate, dok je točkom IV. odbijen zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška.

3. Navedenu presudu i rješenje o trošku pravodobno izjavljenim žalbama pobijaju i tužitelj i tuženik.

4. Tužitelj prvostupanjsku odluku pobija žalbom i dopunom žalbe i to u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev u iznosu od 500,00 EUR te u pogledu troška postupka, i to zbog pogrešne primjene materijalnog prava, odnosno iz žalbenog razloga propisanog čl. 353. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH i 70/19 koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju članka 107. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku – „Narodne novine“ broj: 80/22 uz izuzetke propisane stavkom 2., 3., 4. i 5. istog članka - dalje u tekstu: ZPP), uz prijedlog da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači na način da tužitelju na ime štete dosudi daljnji iznos pobijan žalbom te daljnji parnični trošak, uključujući i trošak pristupa na ročište za objavu i uručenje presude. Traži trošak sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

5. Tuženik pobija presudu u točkama I. i III. izreke zbog pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 353. st.1. toč. 2. i 3. ZPP-a), uz prijedlog da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači na način da zahtjev tužitelja u cijelosti odbije, podredno da ju ukine i predmet vrati prvostupanjskom sud na ponovno suđenje. Traži trošak sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

6. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

7. Žalba tužitelja je djelomično osnovana u pogledu glavne stvari te djelomično osnovana u pogledu troška postupka, dok je žalba tuženika neosnovana.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete nastalu na radu u štetnom događaju dana 13. lipnja 2019.

9. Na temelju između stranaka nespornih činjenica, kao i na temelju činjenica utvrđenih provedenim dokaznim postupkom, čitanjem svih pisanih isprava, saslušanjem tužitelja i svjedokinje NS u svrhu dokazivanja, te provedenim medicinskim i sudskomedicinskim vještačenjem prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće činjenično stanje:

- da je tužitelj stradao za vrijeme redovnog radnog vremena, na način da je, radeći kao vozač saniteta, uz pomoć kolegice NS podizao nosila na kojima se nalazio pacijent, prilikom čega je došlo do prevrtanja nosila te tužitelj zadobio ozljedu desne ruke;

- da je poslodavac tužitelja Nastavni zavod za hitnu medicinu Grada Zagreba na dan 13. lipnja 2019. imao kod tuženika zaključenu Policu osiguranja od odgovornosti broj: 0V0682026564;

- da iz nalaza vještaka dr. Božidara Šebečića proizlazi da je kod tužitelja zaostala bolnost hvatišta ekstenzornih mišića podlatkice za radijalni epikondil (radijalni epikondilitis), što je uzrok umanjenja životne aktivnosti za 5%, no budući tužitelj od ranije imao sitan kalcifikat uz hvatište ekstenzora, kod tužitelja je u trenutku štetnog događaja već bila prisutna degenerativna tendiniza ekstenzornih tetiva koja je dijelom odgovorna za kasniji razvoj epikondilitisa, pa je samo istegnuće ekstenzornih tetiva zadobiveno u štetnom događaju uzrok umanjenja životne aktivnosti od 3%, dok 2% otpada na tendinozu tetive, pri čemu se tegobe s desnim ramenom ne mogu uzročno- posljedično povezati s štetnim događajem, jer tužitelj nije zadobio ozljedu ramena, a prve tegobe s ramenom su se pojavile 2 mjeseca iza štetnog događaja;

- da je tužitelj zbog zadobivene ozljede i tijekom liječenja trpio fizičke bolove jakog intenziteta 2 dana, srednjeg intenziteta 10 dana i manjeg intenziteta 2 mjeseca kumulativno, te primarni strah jačeg intenziteta kratkotrajno u trenutku štetnog događaja, sekundarni strah (zabrinutost za zdravlje i ishod liječenja) jačeg intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta 5 dana, manjeg intenziteta 4 tjedna kumulativno, dok je tuđu pomoć trebao dva tjedan po 2 sata dnevno;

- da su računi koji se odnose na plaćenu participaciju za zdravstvene usluge opravdani dok račun za plaćenu MR u privatnoj zdravstvenoj ustanovi nije opravdan je je tužitelj navedenu pretragu mogao uz određeno čekanje obaviti u ustanovama koje imaju ugovor s HZZZO-om, pri čemu mu ta pretraga nije bila hitno indicirana;

- da je sudskomedicinskim vještačenjem po dr. ES utvrđeno kako iz medicinske dokumentacije tužitelja proizlazi medicinski logičan slijed prethodnog oštećenja desnog lakta (epikondilitis), ozljeđivanja u štetnom događaju te pogoršanja stanja desnog lakta, što znači da se ozljeda desnog lakta u štetnom događaju dogodila na podlozi od ranije kronično oštećenog desnog lakta , dok se oštećenja desnog ramena ne mogu dovesti u uzročno-posljedičnu vezu sa štetnim događajem, već su degenerativne prirode;

- da iz rješenja HZZO-a od 23. srpnja 2019. proizlazi da se osiguraniku FS zaposlenom kod poslodavca Nastavni zavod za hitnu medicinu Grada Zagreba, ozljeda nastala dana 13. lipnja 2019. izražena dijagnozom šifre prema MKB- 10 klasifikaciji: S40.9 ne priznaje ozljedom na radu;

- da iz očitovanja vještaka proizlazi kako dijagnoza šifre prema MKB-10 klasifikaciji: S40.9 predstavlja površinsku ozljedu ramena i nadlaktice.

10. Prvostupanjski sud je na temelju tako utvrđenih činjenica zaključio da tuženik odgovara tužitelju po pravilima o objektivnoj odgovornosti te da nema tužiteljevog doprinosa nastanku štetnog događaja. Nadalje sud je na temelju provedenog medicinskog i sudsko-medicinskog vještačenja utvrdio da je u predmetnom štetnom događaju tužitelj zadobio akutno istegnuće tetiva ekstenzornih mišića podlaktice i kao posljedica navedenog istegnuća zaostala je bolnost na hvatištu mišića za radijalni epikondil odnosno epikondilitis (kako su se to vještaci usuglasili), zbog čega je trpio bolove i strah određeno vrijeme i određenog intenziteta, te trpi duševne boli zbog trajnog smanjenja životne aktivnosti 3%, dok se oštećenja desnog ramena ne mogu dovesti u uzročno-posljedičnu vezu sa štetnim događajem. Nadalje, kako pravomoćnim rješenjem HZZO-a nisu bile obuhvaćene ozljede akutnog istegnuća tetiva ekstenzornih mišića podlaktice, odnosno rješenjem HZZO-a nije odlučeno da se navedene ozljede priznaju ili ne priznaju ozljedom na radu, već je HZZO rješavao samo o ozljedi ramena (koja se ni ne može povezati sa štetnim događajem ), to o ozljedi akutnog istegnuća tetiva ekstenzornih mišića podlaktice dakle ne postoji pravomoćna odluka za koju bi taj sud bio vezan, pri čemu je prvostupanjski sud ove činjenice (navedene ozljede i njihovu uzročno-posljedičnu vezu) utvrdio suglasnim očitovanjem medicinskih vještaka dr. Šebečića i dr. ES.

11. Zaključno prvostupanjski sud djelomično prihvaća zahtjev tužitelja te smatra da primjerena novčana naknada tužitelja za povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iznosi ukupno 2.400,00 EUR, koji iznos mu dosuđuje sa zateznim kamatama od podnošenja odštetnog zahtjeva 17. studenog 2020. pa do isplate, dok preostali dio zahtjeva na ime neimovinske štete u iznosu od 1.400,00 EUR odbija. Također smatra da je primjerena cijena sata tuđe pomoći i njege 5,00 EUR po satu , međutim kako je tužitelj jasno i nedvosmisleno izjavio da mu nije bila potrebna pomoć druge osobe, to njegov zahtjev u visini od ukupno 140,00 EUR s pripadajućim zateznim kamatama također odbija. Vezano za troškove liječenja prvostupanjski sud dosuđuje tužitelju troškove participacija sa zateznim kamatama od dana njihovog plaćanja, dok trošak MR-a u privatnoj zdravstvenoj ustanovi u iznosu od 159,26 EUR sa zateznim kamatama odbija jer iz vještačenja proizlazi da je tužitelj navedenu pretragu mogao uz određeno čekanje obaviti u ustanovama koje imaju ugovor s HZZO-om te ista nije bila hitno indicirana.

12. Tužitelj u podnesenoj žalbi smatra kako prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja iznosa pravične novčane naknade nije u dovoljnoj mjeri cijenio ukupne tužiteljeve posljedice, povećanje orijentacijskih kriterija te nalaz i mišljenje vještaka prema kojem su kod tužitelja uslijed zadobivenih ozljeda zaostali bolovi, strah i trajne posljedice od 5%. Nadalje smatra kako bilo potrebno uzeti u obzir sve okolnosti slučaja, te svakako i utjecaj koji inflacija ima na vrijednost novca koji se dosuđuju oštećeniku, a koji bi trebao poslužiti kao kompenzacija za povrijeđeno dobro, tjelesni ili duševni integritet fizičke osobe, koji nema cijene. Ističe da je prvostupanjski neutemeljeno odbio dio zahtjeva tužitelja koji se odnosi na račun broj 22432-A1-A od 31. kolovoza 2019. jer činjenica da je pretraga MR-a obavljena prije nego li bi se to moglo obaviti na teret HZZO-a govori u prilog tomu da je tužitelj time samo smanjio štetu, pri čemu svakoj osobi pripada pravo na ostvarenje najviše moguće razine zdravlja. Konačno dopunom žalbe tužitelj smatra da je prvostupanjski sud neosnovano odbio njegov zahtjev za naknadu troška za pristup na ročište za objavu i uručenje presude.

13. Tuženik u žalbi smatra da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje u pogledu nastanka štetnog događaja jer u zapisniku o nezgodi i medicinskoj dokumentaciji s prvog pregleda nema jasnog opisa "udara nosila u lakat", već se spominje samo "istegnuće" pri podizanju tereta. Ističe da je prvostupanjski sud potpuno ignorirao činjenicu da je HZZO pravomoćno odbio priznati sporni događaj kao ozljedu na radu. Ukazuje da je dosuđena naknada previsoka te da je pogrešno prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je tužitelju dosudio za preinačeni povećani dio tužbenog zahtjeva u visini od 246,74 EUR zakonsku zateznu kamatu počev od dana 17. studenog 2020.

14. Drugostupanjski je sud na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

15. Ispitivanjem pobijane presude i postupka koji je prethodio donošenju iste utvrđeno je da u prvostupanjskom postupku nije ostvarena ni jedna od bitnih povreda na koje ovaj sud povodom žalbe pazi po službenoj dužnosti.

16. U odnosu na žalbu tuženika:

17. Neosnovan je tuženikov prigovor pogrešno nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Naime, način nastanka štetnog događaja prvostupanjski sud je utvrdio uvidom u dokumentaciju u spisu kao i saslušanjem tužitelja te svjedokinje NS, te isto prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i žalbenim navodima tuženika isto nije dovedeno u pitanje. Pritom činjenica da u zapisniku o nezgodi i medicinskoj dokumentaciji s prvog pregleda nema jasnog opisa "udara nosila u lakat", već se spominje samo "istegnuće" pri podizanju tereta, nije odlučna u situaciji kada je sudskomedicinskim vještačenjem, kao i usmeno objedinjenim očitovanjem s vještakom kirurgom, jasno uspostavljena uzročno posljedična veza između ozljeđivanja u štetnom događaju te pogoršanja stanja desnog lakta tužitelja.

18. Nadalje, neosnovano tuženik u žalbi ukazuje kako događaj od 13. rujna 2019. nije uzrok oštećenja, već samo trenutak u kojem je kronično stanje tužitelja postalo manifestno, s obzirom da su vještaci, čije nalaze ni sam tuženik žalbom ne dovodi u pitanje, jasno razgraničili posljedice degenerativnih promjena kod tužitelja (2%) od pogoršanja uzrokovanog predmetnim štetnim događajem (daljnjih 3%, što uzima u obzir prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja naknade štete).

19. Što se pak tiče žalbenog navoda da je HZZO pravomoćno odbio priznati ovaj događaj kao ozljedu na radu, valja istaknuti da je prvostupanjski sud u pogledu navedenog dao logične i valjane razloge zbog čega za rješenje HZZO-a nije vezan (istim naime nisu bile obuhvaćene ozljede akutnog istegnuća tetiva ekstenzornih mišića podlaktice, niti je odlučeno da li se navedene ozljede priznaju ili ne priznaju ozljedom na radu, već je HZZO rješavao samo o ozljedi ramena koja se ionako ne može povezati sa štetnim događajem), koje obrazloženje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, jer isto proizlazi iz očitovanja vještaka, pa su suprotni navodi žalbe bez uporišta.

20. Vezano za visinu zahtjeva i primjenu materijalnopravne odredbe čl. 1100 Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 - dalje u tekstu: ZOO) valja istaknuti da je prvostupanjski sud pravilno ocijenio visinu dosuđene novčane naknade, uzimajući u obzir sve kvalifikatorne okolnosti te dosudivši tužitelju ukupni iznos od 2.400,00 EUR na ime neimovinske štete, pri čemu se radi o jedinstvenom iznosu pravične novčane naknade, pa taj sud nije ni trebao u presudi navoditi koji novčani iznos otpada na pojedinu kvalifikatornu okolnost, slijedom čega ni žalbeni navodi tuženika koji upiru na pojedinačne iznose (visine) iz toga zbroja nisu od odlučnog značaja (čl. 375. st. 1. ZPP- a).

21. Konačno, što se tiče tijeka zateznih kamata, valja istaknuti da je tužitelj u odštetnom zahtjevu od tuženika tražio veći iznos štete nego konačno postavljenim zahtjevom u ovom postupku (na ime neimovinske štete tražio je 29.000,00 kn odnosno 3.848,96 EUR, a u parnici konačno zatražio 3.800,00 EUR), pa kako tuženik nedvojbeno nakon podnošenja odštetnog zahtjeva nije tužitelju platio ništa, to su tužitelju osnovano dosuđene zatezne kamate upravo od podnošenja toga zahtjeva, sve sukladno čl. 1103. ZOO-a. Pritom valja istaknuti da je nejasno tuženikovo pozivanje u žalbi na odredbu čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14., 155/23.), jer se taj zakon u ovoj pravnoj materiji (šteta na radu) ne primjenjuje, s obzirom da se istim uređuju obvezna osiguranja u prometu (čl. 1.).

22. Slijedom navedenog prvostupanjski sud je na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, pa je uz primjenu članka 368. stavka 1. ZPP -a odbijena žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda u pobijanoj točci I. izreke.

23. U odnosu na žalbu tužitelja:

24. Prije svega valja istaknuti da tužitelj u uvodu žalbe navodi da ulaže žalbu u dijelu presude u kojem je odbijen tužbeni zahtjev za iznos od 500,00 EUR te u pogledu odluke o trošku. Pritom žalbenim navodima u bitnom smatra da je prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja pravične novčane naknade nije uzeo u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja (prirodu ozljede, zanimanje i dob tužitelja), kao i da nije u dovoljnoj mjeri cijenio povećanje orijentacijskih kriterija, međutim navodi da smatra da bi iznos od 1.207,20 EUR-a s naslova neimovinske štete, da je dosuđen u cijelosti, predstavljao pravičnu novčanu naknadu.

25. Prvenstveno, ovaj sud nalazi proturječnim (a moguće i prepisanim iz neke druge žalbe) žalbeni navod tužitelja da bi iznos od 1.207,20 EUR-a s naslova neimovinske štete, da je dosuđen u cijelosti, predstavljao za njega pravičnu novčanu naknadu. Naime, navedeni iznos naveden na listu 3 žalbe, ne predstavlja niti razliku s kojom je zahtjev tužitelja odbijen (odbijen je sa 1.400,00 EUR na ime neimovinske štete i sa 140,00 EUR na ime tuđe pomoći i njege, u kojem dijelu imovinske štete žalba nije ni podnesena), a niti se zbrojem podudara s bilo kojim iznosom zatraženim tijekom postupka ili o kojemu je odlučeno u presudi, pa je ovaj drugostupanjski sud jedino mogao raspravljati o tužiteljevoj žalbi podnesenoj protiv odbijajućeg dijela prvostupanjske presude od ukupno 500,00 EUR, kako je tužitelj to i sam uvodno naveo. Pritom, s obzirom da se ožalbeni iznos od 500,00 EUR odnosi i na odbijajući dio imovinske štete za trošak liječenja (159,26 EUR), o čemu žalba sadrži posebne razloge, to je u pogledu neimovinske štete valjalo odlučivati samo o iznosu od žalbom pobijanih 340,74 EUR (razlika između 500,00 i 159,26 EUR), a ne više od toga.

26. Vezano za žalbom pobijanu visinu zahtjeva dosuđene naknade neimovinske štete, valja reći da je žalba tužitelja u tom dijelu osnovana. Naime, ovaj drugostupanjski sud smatra da dosuđivanjem ukupnog iznosa naknade od 2.400,00 EUR na ime neimovinske štete, odnosno ukupne povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri vodio računa o svim utvrđenim činjenicama, prvenstveno o duljini trajanja i intenzitetu pretrpljenih fizičkih bolova (samo slabi bolovi trajali su čak dva mjeseca), te smatra da tužitelju pripada pravična novčana naknada za neimovinsku štetu u iznosu od 2.900,00 EUR, odnosno 500,00 EUR više no što mu je dosudio prvostupanjski sud . Pritom se ističe da, kod primjene Orijentacijskih kriterija donesenih na 2. sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. , valja voditi računa i o inflatornim kretanjima od dana njihovog donošenja do dana presuđenja. Osim toga ni sami Orijentacijski kriteriji ne predstavljaju matematičku formulu koja pukim automatizmom služi za izračunavanje pravične novčane naknade, već u njihovoj primjeni uvijek treba imati na umu sve okolnosti slučaja, pri čemu trajanje i jačina fizičkih i duševnih bolova te straha imaju tek značaj osobito važnih, ali ne i jedinih okolnosti koje sud mora imati na umu pri određivanju iznosa pravične novčane naknade. Sud prvog stupnja pravilno je u tom smislu uzeo u obzir zaostale posljedice (3%) te tegobe koje je tužitelj imao, ali ne i činjenicu njegove dobi i zaposlenja (vozač sanitetskog vozila kojem su trajne posljedice zaostale na desnoj ruci), pri čemu nije cijenio ni općepoznata inflatorna kretanja, pa kada se sve te okolnosti uzmu u obzir, po ocjeni ovog suda dosuđeni iznos neimovinske štete je prenizak primjenom odredbe članka 1100. stavak 1. i 2. ZOO-a te bi tužitelju valjalo priznati iznos od 2.900,00 EUR.

27. Međutim, kako je žalbom tužitelja prvostupanjska presuda pobijana u pogledu neimovinske štete samo za iznos od 340,74 EUR, jer se ostatak do ukupno pobijanih 500,00 EUR odnosi na imovinsku štetu s osnova troškova liječenja (159,26 EUR), to je ovaj drugostupanjski sud mogao samo presuditi u dijelu zahtjeva pobijanog žalbom, slijedom čega je na temelju odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP-a preinačio prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu štete u iznosu od 340,74 EUR na način da je naložio tuženiku isplatiti tužitelju daljnji iznos od 340,74 EUR sa zateznim kamatama od 17. studenog 2020. pa do isplate sukladno odredbi čl. sukladno čl. 1103. ZOO-a.

28. Što se pak tiče žalbe protiv dijela prvostupanjske presude kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete zbog troška liječenja koji je tužitelju nastao radi pretrage MR-a koju je obavio u privatnoj zdravstvenoj ustanovi, valja reći da je djelomično u pravu tužitelj te samo zbog činjenice da je pregled bilo uz određeno čekanje moguće obaviti u ustanovama koje imaju ugovor s HZZZO-om ne znači da taj trošak odmah treba odbiti, pri čemu doista oštećenik treba napraviti sve da smanji dodatnu štetu. Međutim, za osnovanost toga dijela zahtjeva valja prvenstveno utvrditi medicinsku indiciranost, opravdanost i hitnost određene pretrage, a navedeno iz činjeničnog stanja utvrđenog tijekom prvostupanjskog postupka za tužitelja ne proizlazi. Pritom su vještaci u svom očitovanju naveli da pretraga MR nije bila hitno medicinski indicirana, kao i da taj nalaz nije utjecao niti na dužinu niti na tijek liječenja, čiji zaključak tužitelj nije uspio osporiti ili dokazati suprotno, dok je sam tužitelj u svom stranačkom iskazu naveo da je na MR otišao jer mu nije bilo bolje, pa u takvim okolnostima nema dovoljno osnova navedeni trošak prevaliti na teret tuženika.

29. Slijedom navedenog valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a prvostupanjsku presudu potvrditi u točki II. izreke u dijelu u kojem je odbijen zahtjev za isplatu iznosa od 159,26 EUR s pripadajućim zateznim kamatama.

30. Presuda u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu štete preko ožalbenog iznosa od ukupno 500,00 EUR (340,74 EUR i 159,26 EUR, o kojima je odlučeno točkom II. izreke ove presude) pa do 1.699,26 nije pobijana žalbom tužitelja te ostaje neizmijenjena (članak 365. stavak 1. ZPP).

31. U odnosu na žalbe stranaka protiv rješenja o trošku:

32. Što se tiče žalbe tuženika protiv rješenja o trošku, tuženik u toj žalbi u bitnom navodi kako je pogrešno primijenjeno materijalno pravo na štetu tuženika kada je prvostupanjski sud tužitelju priznao sastav brojnih podnesaka (točnije njih šest), koji su po mišljenju tuženika bili nepotrebni (ponavljanje već rečenog), pri čemu je Odvjetničkom tarifom propisana naknada za najviše četiri podneska. Tu valja istaknuti da je tuženik djelomično u pravu te da stranci sukladno odredbi čl. 155. ZPP-a u svezi s tbr. 8.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( ''Narodne novine'' broj: 138/2023, dalje: Tarifa) pripada pravo na naknadu za sastav podnesaka, ali ne više od četiri obrazložena podneska u istom sporu, pri čemu je sud dužan ocijeniti za svaki obrazloženi podnesak da li je bio potreban za vođenje parnice.

33. Slijedom navedenog ovaj drugostupanjski sud smatra da je tužitelju trebalo priznati naknadu po Tbr. 8/1 samo za sastav podnesaka 29.4.2021., 22.12.2022., 25.8.2023., i 30.10.2025.

34. U pogledu žalbenih navoda tužitelja protiv rješenja o trošku valja istaknuti da, protivno stavu prvostupanjskog suda, tužitelju, koji je pristupio na ročište za objavu presude, pripada pravo na naknadu troška zastupanja na tom ročištu u iznosu od 62,50 EUR (Tbr. 9. toč. 3. Tarife), a kako to osnovano ukazuje i tužitelj u svojoj dopuni žalbe, što je sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u više odluka, primjerice Rev 832/2022, Rev 935/2022, Rev 559/2023, Rev 1222/2022 i Rev 772/2023.

35. Što se tiče preostalih žalbenih navoda tužitelja u pogledu troška dosuđenog tužitelju, pravilno je primijenio prvostupanjski sud materijalnopravnu odredbu čl. 155 st. 1. ZPP-a kada tužitelju nije priznao trošak sastava podnesaka 28.4.2022., 29.6.2022., 24.1.2023., 8.5.2024., 8.1.2025. i 29.4.2025. (požurnice i prijedlozi za zakazivanje ročišta) jer isti nisu bili nužni za vođenje parnice, kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud.

36. Nadalje, kako je došlo do djelomičnog preinačenja prvostupanjske presude valjalo je sve troškove postupka presuditi primjenom članka 154. stavak 2. ZPP-a, pri čemu je kod ocjene omjera uspjeha u sporu uzeto u obzir koji su dokazi i troškovi postupka bili potrebni za donošenje sudske odluke. Ocijenjeno je da je uspjeh tuž itelja u sporu sada 84% (100% u odnosu na osnov zahtjeva i 68% u odnosu na visinu), dok uspjeh tuženika sada iznosi 16%, što znači da je tužitelj u većoj mjeri uspio u parnici i od njegovog postotka oduzima se postotak uspjeha tuženika te se tuž itelju odmjerava naknada troška u omjeru od 68%. Tužitelju zastupanom po punomoćniku stoga pripada naknada troška za sastav odštetnog zahtjeva po Tbr.32 - 100 bodova, za sastav tužbe po Tbr. 7/1 - 100 bodova, za ročišta 14.9.2021., 27.10.2024., 24.1.2023., 9.9.2025., 10.3.2026. i 10.4.2026. po Tbr. 9/1 - po 100 bodova za svako, za ročište 28.9.2022. po Tbr. 9/5 – 25 bodova, za podneske od 29.4.2021., 22.12.2022., 25.8.2023., i 30.10.2025. po Tbr. 8/1 – po 100 bodova za svaki, za podneske od 12.11.2021., 6.5.2025. i 24.3.2026. po Tbr. 8/4 – po 25 bodova za svaki, te za pristup na ročište za objavu i uručenje presude po Tbr. 9/3 – 50 bodova, ukupno 1450 bodova odnosno 2.900,00 EUR. Kako je tužitelj uspio u sporu sada sa 68% to je njegov trošak valjalo razmjerno umanjiti na 1.972,00 EUR te mu pridodati PDV u visini od 493,00 EUR, kao i trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 199,08 EUR, pa tužitelj ukupno ima pravo na naknadu troška u iznosu od 2.664,08 EUR.

37. S obzirom da je prvostupanjskom presudom tužitelju dosuđen trošak u iznosu od 2.449,08 EUR, to je slijedom svih iznijetih razloga, te uzimajući u obzir djelomično osnovane žalbene navode tuženika, valjalo žalbu tužitelja djelomično uvažiti te primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a preinačiti točku III izreke presude i tužitelju dosuditi daljnji trošak parničnog postupka u iznosu 215,00 EUR, sve uz zatezne kamate od dana donošenja drugostupanjske odluke sukladno čl. 151. st. 3. ZPP -a, te primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP-a odbiti žalbu tuženika i potvrditi odluku o trošku za iznos od 2.449,08 EUR.

38. Budući da je tuženik djelomično uspio sa žalbom samo u odnosu na naknadu troškova postupka, dok je u odnosu na odluku o glavnoj stvari njegova žalba u cijelosti neosnovana, to tuženiku nije dosuđen trošak žalbenog postupka, jer mu se uspjeh u odnosu na trošak postupka sukladno odredbi čl. 35. st. 2. ZPP-a ne uzima u obzir prilikom određivanja vrijednosti predmeta spora (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

39. Tužitelju, koji je u odnosu na žalbu uspio sa 68% (pobijao je presudu za 500,00 EUR, a dosuđeno mu je 340,74 EUR), valjalo je priznati pravo na nadoknadu troška za sastav žalbe prema Tbr. 10. toč. 1. u vezi s Tbr. 7. toč. 1. Tarife od 250,00 EUR , što razmjerno uspjehu iznosi 170,00 EUR, kojem iznosu je pridodan PDV od 42,50 EUR, pa ukupni trošak žalbenog postupka tužitelja iznosi 212,50 EUR, o kojem trošku je odlučeno kao pod stavkom IV. rješenja.

40. Točka III. izreke presude nije pobijana žalbama te ostaje neizmijenjena (članak 365. stavak 1. ZPP).

U Varaždinu 23. rujna 2026.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer