REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

STALNA SLUŽBA U SAMOBORU

Obrtnička 2

Poslovni broj: Povrv-218/2023-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, po sucu Mireli Crnjak kao sucu pojedincu, temeljem prijedloga nacrta odluke višeg sudskog savjetnika – specijaliste Almira Travljanina, u pravnoj stvari ovrhovoditelja (tužitelja) Vodoopskrba i odvodnja d.o.o., OIB 83416546499, Folnegovićeva 1, Zagreb protiv ovršenika (tuženika) UJ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, bez održavanja ročišta, 23. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Jasminke Vrba iz Zagreba poslovni broj Ovrv-16436/2022, UPP/OS-Ovrv-942/2022 od 28. prosinca 2022. u kojem je tuženiku UJ, OIB [osobni identifikacijski broj] naloženo platiti tužitelju Vodoopskrba i odvodnja d.o.o., OIB 83416546499 iznos 210,83 eura sa zateznim kamatama tekućim na:

- iznos 39,41 eura od 16.8.2021. do isplate,

- iznos 55,49 eura od 16.9.2021. do isplate,

- iznos 9,25 eura od 16.10.2021. do isplate,

- iznos 32,50 eura od 16.11.2021. do isplate,

- iznos 33,59 eura od 16.12.2021. do isplate,

- iznos 40,59 eura od 16.1.2022. do isplate

pa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.1.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12. 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljedn je glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na račun tužitelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR05, s pozivom na broj 08339449-67498-22, u roku 8 dana.

II. Nalaže se tuženiku UJ, OIB [osobni identifikacijski broj] naknaditi tužitelju Vodoopskrba i odvodnja d.o.o., OIB 83416546499 , trošak ovog postupka u iznosu 38,15 eura (trideset osam eura i petnaest centi), zajedno sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 23. rujna 2026., kao dana donošenja ove presude, pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, u roku 8 dana.

Obrazloženje

1. Prvotno naznačeni ovrhovoditelj sada tužitelj Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. (dalje u tekstu: tužitelj), podnio je na temelju vjerodostojne isprave - izvoda iz otvorenih stavaka dužnika od 14. srpnja 2022., prijedlog za ovrhu protiv tuženika, ranije ovršenika, a radi naplate novčane tražbine u iznosu 210,83 eura sa zateznim kamatama tekućima na svaki pojedini iznos glavnice do isplate, iznos 8,22 eura, kao i troškova postupka u iznosu 24,89 eura.

2. Javni bilježnik Jasminka Vrba iz Zagreba je na prijedlog tužitelja donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-16436/2022, UPP/OS-Ovrv-942/2022 od 28. prosinca 2022., protiv kojeg je tuženik, tada ovršenik, podnio pravovremen prigovor.

3. U prigovoru tuženik, tada ovršenik, pozivajući se na presudu Suda Europske unije broj C-484/2015, navodi da se javni bilježnici u Hrvatskoj, kada postupaju u ovršnim postupcima na temelju "vjerodostojne isprave", ne mogu smatrati sudom u smislu Uredbe o Europskom nalogu za izvršenje. Stoga zaključuje da je pobijano rješenje donijelo apsolutno nenadležno tijelo i da mu je time onemogućena procesna ravnoteža u postupku i povrijeđeno načelo ravnopravnosti stranaka u postupku. Ističe da navedeno rješenje o ovrsi broj Ovrv-16436/2022 nije nikada zaprimio, a također se ne slaže sa dugom koji mu se stavlja na teret jer da je neke račune primio, a većinu nije, te da zbog toga nije bio u mogućnosti pravovremeno platiti dug. Predlaže obustaviti postupak te mu omogućiti da podmiri dug bez dodatnih troškova.

4. Rješenjem ovoga suda poslovnog broja Povrv-218/2023-2 od 3. svibnja 2023. stavljeno je izvan snage doneseno rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha i ukinute su provedene ovršne radnje te je riješeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Citiranim rješenjem upozorene su stranke u smislu odredbe čl. 461. a Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje u tekstu: ZPP), odnosno da je u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga odnosno prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave tužitelj dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od dostave prigovora protiv platnog naloga odnosno rješenja kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu kojim je određena ovrha, a tuženik najkasnije u roku od 15 dana od primitka tužiteljevog podneska iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjev i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica.

5. Podneskom od 1. lipnja 2023. tužitelj je osporio navode tuženika iz prigovora. Ističe da je općepoznata činjenica kako se računi dostavljaju običnom poštom te da ne postoji obveza dostave računa poštom preporučeno. Dostavlja utužene račune kojima dokazuje visinu svoje tražbine te ističe da je navedene račune kojima dokazuje visinu potraživanja ispostavio. Priloženi računi sadrže osnovne stavke iz kojih je razvidno koja usluga je i u kojem vremenu pružena, potrošnja u određenom vremenskom razdoblju, broj prijavljenih osoba kućanstva, cijena te konačni iznos. Navodi da tuženik nije ulagao prigovore na predmetne račune, na što je imao pravo, čime da su računi nesporni. Smatra da je tuženik sukladno osnovnim načelima obveznog prava propisanima u Zakonu o obveznim odnosima u obvezi, ukoliko koji račun nije zaprimio, kontaktirati ovrhovoditelja i saznati iznos dugovanja kako bi podmirio uslugu koja mu je pružena. Obveza podmirenja tražbine nastaje zaprimanjem usluge, a ne zaprimanjem računa. Ističe da je dostavio opomenu pred ovrhu kako bi obavijestio tuženika o postojanju dugovanja, no da isti je opomenu očito zanemario te po istoj nije postupio. Ističe kako je predmetno rješenje o ovrsi doneseno temeljem Izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja, koji da je propisno sastavljen i sadrži sve sastojke koje propisuje čl.31.Ovršnog zakona. Ističe da je tuženik kao korisnik usluge tužitelja prijavljen za šifru objekta 08339449, [adresa] pod brojem obveznika 9034102672504. Navodi da tuženik niti ne spori da je bio odnosu s ovrhovoditeljem u utuženom periodu potrošnje vode te ističe da svoju uslugu obavlja sukladno Zakonu o vodama, Zakonu o vodnim uslugama, Zakonu o vodi za ljudsku potrošnju. Poziva se i na Opće i tehničke uvjetima isporuke vodnih usluga (Službeni glasnik Grada Zagreba broj 17/2013) koji da su trajno objavljeni na internet stranici tužitelja.

5.1. Prigovor apsolutne nenadležnosti javnog bilježnika u cijelosti označuje kao neosnovan iz razloga što je nadležnost javnih bilježnika određena temeljem Ovršnog zakona, a temeljem presuda Suda Europske unije u spojenim predmetima C-267/19 I C-323/19 od 07.05.2020. U odnosu na prigovor tuženika da nije zaprimio rješenje o ovrsi ovrhovoditelj ističe da je isti neosnovan iz razloga što se ovaj postupak vodi povodom njegovog prigovora na rješenje o ovrsi iz čega da je razvidno da je zaprimio rješenje o ovrsi. Ističe da tuženik do podnošenja očitovanja nije podmirio predmetno potraživanje, da u evidencijama tužitelja nije evidentirana uplatu po osnovi predmetnog dugovanja, niti da tuženik ičime dokazuje da je predmetnu tražbinu podmirio.

5.2. Smatra da je dostavljenim dokazima učinio nespornim potraživanje te da održavanje ročišta u navedenom postupku s obzirom na visinu tužbenog zahtjeva nije nužno, sukladno članku 461.a stavku 4. ZPP-a. Predlaže održati platni nalog iz rješenja o ovrsi na snazi, kojim je ovršeniku naložena isplata iznosa 210,83 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na:

- iznos od 39,41 eura od 16.08.2021. do isplate,

- iznos od 55,49 eura od 16.09.2021. do isplate,

- iznos od 9,25 eura od 16.10.2021. do isplate,

- iznos od 32,50 eura od 16.11.2021. do isplate,

- iznos od 33,59 eura od 16.12.2021. do isplate,

- iznos od 40,59 eura od 16.01.2022. do isplate

kao i obvezati tuženika na naknadu troškova tužitelju iznosu 24,88 eura sa te da mu naknadi parnični trošak, na sudsku pristojbu u iznosu 13,27 eura sa zateznim kamatama.

6. Podnesak tužitelja je dostavljen tuženiku putem oglasne ploče, no tuženik u roku od 15 dana od primitka tužiteljevog podneska nije iznio sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjev i predložio dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica.

7. Odredbom čl. 461.a st. 3. ZPP-a propisano je da je postupak u sporovima male vrijednosti pisani postupak, dok je st. 4. istog članka propisano kako će sud u postupcima u sporovima male vrijednosti održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog. Sud će rješenjem odbiti prijedlog stranke za održavanje ročišta ako smatra, s obzirom na okolnosti slučaja, da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta. Protiv rješenja kojim se odbija prijedlog stranke za održavanje ročišta nije dopuštena posebna žalba.

7.1. Sud u konkretnom slučaju nije ocijenio da je to potrebno radi provođenja dokaznog postupka jer su čitanjem materijalne dokumentacije koja se nalazi u spisu utvrđene sve odlučne činjenice za ocjenu o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

8. Odredbom čl. 278. st. 1. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022, dalje u tekstu: OZ) je propisano da javni bilježnici kao povjerenici suda odlučuju o prijedlogu za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave u skladu s odredbama ovoga Zakona. Stoga je sud je prigovor apsolutne nenadležnosti javnog bilježnika za postupanje u ovršnim postupcima na temelju vjerodostojne isprave ocijenio kao neosnovan.

8.1. Odluke Suda Europske unije C-484/2015 i C-551/2015, na koje se poziva tuženik, nisu primjenjive na ovaj predmet obzirom da se njima rješava prekogranična naplata dugova, odnosno situacija kada dužnik ima imovinu i prebivalište u drugoj državi članici EU-a. U ovom predmetu nedostaje prekogranični element na strani dužnika obzirom da je provjerom u matičnim evidencijama utvrđeno da dužnik ima prebivalište na području [adresa], a dužnik nije dokazao da ima imovinu u drugoj članici EU. Osim toga, presudama C-267/19 i C-232/19 od 7. svibnja 2020 sud Europske unije je potvrdio da pravo Unije ne sprečava državu članicu (Hrvatsku) da javnim bilježnicima povjeri ovlast donošenja rješenja o ovrsi na temelju ovjerodostojne isprave. Sud je utvrdio da nema diskriminacije niti kršenja prava na pošteno suđenje pod uvjetom da dužnik ima uložiti prigovor i postupak prenijeti na sud. Time se osigurava kontradiktornost postupka započetog pred javnim bilježnikom. Podnošenjem prigovora protiv rješenja o ovrsi donesenog od strane javnog bilježnika tuženik je konzumirao to pravo čime je ostvareno i načelo ravnopravnosti stranaka u postupku.

9. Radi razjašnjenja odlučnih okolnosti te radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja sud je tijekom postupka izveo dokaz čitanjem materijalne dokumentacije koja prileži spisu predmeta, i to izvoda iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja od 14. srpnja 2022. (l. 8), preslike računa (l.9), preslike potvrde o izvršenom uvidu u podatke MUP-a o adresi prebivališta, boravišta ili drugom prijavljenom mjestu od 7. listopada 2022. (l. 10) knjigovodstveno stanje obveznika (l. 44-48), presliku opomene pred ovrhu (l. 49), preslike obračuna i naloga za plaćanja (list 44 do 73 spisa)

10. Tužbeni zahtjev je osnovan.

11. Predmet spora u ovom postupku male vrijednosti (čl. 458. ZPP -a) je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati nepodmireni novčani iznos 210,83 eura s osnove neplaćenih mjesečnih računa za korištenje komunalne usluge opskrbe vodom u stambenom prostoru u razdoblju od 25. kolovoza 2021. do 25. prosinca 2021.

12. Među strankama nije sporno da je tužitelj ovlašten na pružanje komunalne usluge opskrbe pitkom vodom i da je tuženik u utuženom razdoblju evidentiran kao korisnik predmetnog objekta i obveznik plaćanja vodnih usluga. Među strankama nije sporno niti da tuženik nije podmirio predmetnu tražbinu. Sporno je li tuženik primio račune za korištenje navedene usluge odnosno sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva.

13. Uvidom u izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga, prijepise računa i knjigovodstveno stanje obveznika sud je utvrdio da je tuženik naznačen kao korisnik tužitelja pod šifrom obveznika 9034102672504, sistemski broj objekta 08339449 na adresi [adresa], te da se utuženo potraživanje odnosi na pružene usluge isporuke vode na adresi u [adresa] za razdoblje srpnja, kolovoza, rujna, listopada, studenog i prosinca 2021. godine.

14. Odredbom članka 9. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje u tekstu: ZOO) propisano je da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje, dok je prema odredbi članka 342. stavka 1. ZOO vjerovnik u obveznom odnosu ovlašten od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik je dužan ispuniti je savjesno u svemu kako ona glasi.

15. Odredbom članka 3. stavka 1. točke 6. i članka 42. stavka 1. Zakona o vodnim uslugama („Narodne novine“ broj: 66/19.; dalje: ZVU) propisano je da je obveznik plaćanja vodnih usluga, a čiju visinu određuje isporučitelj, vlasnik ili drugi zakoniti posjednik nekretnine (korisnik).

16. Odredbom članka 86. stavkom 1. Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluge (Službeni glasnik grada Zagreba broj 17/13.; dalje Opći uvjeti) propisano je da se količina pružene usluge opskrbe pitkom vodom utvrđuje vodomjerom, a cijena usluge se obračunava prema očitanoj potrošnji metara kubičnih, i to petnaestodnevno, jednom mjesečno, dvomjesečno, tromjesečno, odnosno jednom godišnje, ovisno o kategoriji korisnika usluga odnosno potrošnje.

17. Odredbom članka 88. Općih uvjeta propisano je da korisnici usluga količinu isporučene vodne usluge plaćaju prema cijeni vodne usluge utvrđenoj važećom odlukom o cijeni vodnih usluga isporučitelja, a u slučaju izmjena cijene vodne usluge isporučitelj usluge će na svojoj internet stranici, putem sredstava javnoga priopćavanja ili na drugi uobičajeni način o tome obavijestiti korisnike usluga. Korisnik plaća uslugu na temelju računa koji se ispostavljaju petnaestodnevno, mjesečno, dvomjesečno, tromjesečno, odnosno jednom godišnje, a prema količini pružene usluge, važećoj cijeni i načinu obračuna za pojedinu kategoriju korisnika (čl. 97. st. 1. Općih uvjeta)

18. Odredbom članka 99. Općih uvjeta propisano da korisnik usluge ima pravo prigovora na ispostavljeni račun koji ne odgađa rok naplate računa koji se podnosi u pisanom obliku u roku od 8 dana od dana primitka računa. Isporučitelj je dužan u roku od 15 dana ispitati osnovanost prigovora te dati pisani odgovor na njega, odnosno proslijediti ga Komisiji za otpis vode utrošene bez koristi, ukoliko su za to ispunjene pretpostavke. Prihvati li isporučitelj podneseni prigovor, isti će biti prihvaćen po već ispostavljenim računima ili budućim zaduženjima, ovisno o vrsti prigovora. Korisnik usluge nezadovoljan odlukom tijela iz stavka 3. ovoga članka ovlašten je u roku od 30 dana od dana primitka odluke podnijeti reklamaciju Povjerenstvu za reklamacije potrošača.

18.1. Tuženik tijekom postupka ne tvrdi, niti dokazuje u smislu odredbe članka 219. stavka 1. ZPP-a da je podnio prigovor na utužene račune iz kojeg bi proizlazilo da ispostavljeni računi ne odražavaju stvarnu potrošnju vode u njezinom stambenom prostoru.

19. Sud je u svrhu dokaza u cijelosti prihvatio izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga i račune, obzirom da isti predstavljaju vjerodostojne isprave u smislu odredbe članka 31. stavka 1. OZ-a, uz koje zakon veže presumpciju istinitosti i autentičnosti, i čija vjerodostojnost nije ničim dovedena u pitanje za vrijeme trajanja ovog postupka. Tuženik nije osporio vjerodostojnost računa, izvatka iz poslovnih knjiga, matičnih evidencija niti kartice dužnika. Sud je navedene isprave cijenio vjerodostojnima jer su međusobno suglasne u pogledu identiteta tuženika, šifre i adrese objekta, iznosa zaduženja i dospijeća, potječu iz redovitih poslovnih evidencija tužitelja i odgovaraju izdanim računima. Tuženik njihovu vjerodostojnost, sadržaj ni visinu iskazanog duga nije doveo u sumnju, niti je dostavio dokaz o plaćanju.

20. Sud u odnosu na prigovor tuženika da nije primio račune upućuje na odredbu članka 10. st. 1. ZOO-a prema kojoj je sudionik u obveznom odnosu dužan postupati sa pažnjom dobrog gospodarstvenika odnosno domaćina. Stoga se okolnost je li tuženik zaprimio predmetne račune, odnosno razlozi zbog kojih račune eventualno nije zaprimio, ne može se stavljati na teret tužitelju, a osobito uzimajući u obzir opće poznatu činjenicu da se računi za režijske troškove dostavljaju običnom poštom. Tuženik je kao korisnik usluge morao znati da se radi o usluzi koja se obračunava i plaća mjesečno na temelju čega se i izdaju mjesečni računi te da je slučaju ne zaprimanja računa dužan od isporučitelja zatražiti provjeru stanja duga radi podmirenja istoga. Stoga za osnovanost potraživanja nije odlučno je li tuženik primio račune za spornu tražbinu jer je podmirenje računa za pružene vodene usluge zakonska obveza koja ne prestaje zbog eventualnog nedostavljanja računa. Čitanjem utuženih računa je utvrđeno da su isti poslani na adresu prebivališta tuženika [adresa]. Tuženik nije osporio okolnost da je navedena adresa upravo adresa kojom je tužitelj raspolagao za dostavu pošte.

21. Kako iz rezultata provedenog dokaznog postupka proizlazi da je tuženik u utuženom razdoblju bio evidentiran korisnik usluga tužitelja u odnosu na stan u [adresa], a time i obveznik plaćanja naknade za pružene vodne usluge u odnosu na navedenu nekretninu te obzirom da tuženik tijekom postupka nije dokazao da bi predmetno potraživanje podmirio u smislu odredbe članka 219. stavka 1. ZPP-a to je tuženik prema odredbama članka 3. stavka 1. točke 6. i članka 42. stavka 1. ZVU u vezi s odredbom članka 9. i članka 342. stavka 1. ZOO-a u obvezi podmiriti utuženo dugovanje prema tužitelju za sporno razdoblje.

22. Stoga sud je na temelju odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika u dosuđenom iznosu prema specifikaciji tužitelja iz podneska od 1. lipnja 2023.

23. Dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze sukladno odredbi članka 29. stavka 1. ZOO-a duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos 210,83 eura tekućih na svaki pojedinačni iznos od idućeg dana od dana dospijeća svakog pojedinog računa do isplate osnovan je sukladno odredbi članku 183. stavku 1. ZOO-a obzirom da tuženik nije podmirio utužene račune do dana dospijeća naplate istih. Stopa zateznih kamata određena je po stopi određenoj člankom 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23.).

24. Odredbom članka 164. stavka 4. ZPP propisano je da o zahtjevu za naknadu troškova postupka sud odlučuje u presudi (ili rješenju) kojom se završava postupak pred tim sudom. Prema Zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanom 2. lipnja 2017. u Zagrebu, presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. O tom trošku odlučuje se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom djelu parničnog postupka, a zatezne kamate na dosuđeni trošak teku od donošenja prvostupanjske presude.

25. Obzirom da je u cijelosti uspio sa pravnom osnovom i visinom tužbenog zahtjeva, tužitelj u smislu odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. i čl. 164. ZPP-a ima pravo na naknadu troškova postupka. Tužitelju su troškovi odmjereni prema vrijednosti predmeta spora (210,83 eura) te priloženom troškovniku (l. 41).

25.1. Tužitelju pripada pravo na trošak nastao u ovršnom postupku koji se sastoji od troška javnobilježničke nagrade u iznosu od 75,00 kuna/12,44 eura i ostatka naknade u iznosu 75,00 kuna/12,44 eura sukladno odredbi čl. 7. stavak 1. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" br. 9/2021, 18/2022.,154/2022; dalje u tekstu: Pravilnik) u svezi sa čl. 5. tog Pravilnika. Tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu 13,27 eura sukladno Tbr.1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (NN50/2026, dalje u tekstu: Uredba) u vezi sa čl. 7. st. 1. i st. 3. Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18, 51/23), ukupno 38,15 eura. Na dosuđeni parnični trošak dosuđene su i zatezne kamate koje teku od dana donošenja presude do isplate sukladno odredbi čl. 30. st. 2. OZ-a po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a. Slijedom navedenoga je o troškovima postupka odlučeno kao u točki II. izreke.

26. Sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine, br. 57/22.) iskazane su novčane vrijednosti, s obzirom na fiksni tečaj konverzije 7,53450 HRK /1 EUR.

U Samoboru, 23. rujna 2026.

Sudac:

Mirela Crnjak

Nacrt odluke izradio viši sudski savjetnik-specijalist:

Almir Travljanin

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave ove presude (čl. 335. st. 6., 7., 8., 9., 10. i 11. ZPP -a). Žalba se podnosi ovom sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i za protivnu stranku, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP - a te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ili rješenja ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).

Dna:

1. Tužitelju uz nalog za plaćanje pristojbe na presudu (VPS 210,83 eura)

2. Tuženiku uz nalog za plaćanje pristojbe na prigovor na ROO