Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-1335/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Tatjani Kučić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HEP ELEKTRA d.o.o., OIB: 43965974818, iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 37, zastupanog po punomoćnici Željki Pokupec, odvjetnici iz Zagreba, protiv tužene PO , OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi isplate , odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7600/2024-12 od 9. srpnja 2025., 23. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženice kao neosnovna i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7600/2024-12 od 9. srpnja 2025..

II. Odbija se zahtjev tuženice da joj tužitelj plati troškove žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja donio je presudu čija izreka glasi:

«I. Nalaže se tuženici PO isplatiti tužitelju HEP ELEKTRA d.o.o. zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od:

- 24,66 EUR od 28. prosinca 2023. pa do 19. siječnja 2025.,

- 20,79 EUR od 26. lipnja 2024. pa do 19. siječnja 2025.,

- 118,08 EUR o 18. srpnja 2024. pa do 19. siječnja 2025.,

i to za razdoblje od dospijeća svakog pojedinačnog gore navedenog iznosa do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 144,91 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 9. srpnja 2025. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.»

2. Protiv presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnijela je tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže da sud drugog stupnja preinači pobijanu presudu tako da odbije tužbeni zahtjev tužitelja koji se odnosi na plaćanje zakonske zatezne kamate, a podredno da presudu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Tužbeni zahtjev u ovom predmetu odnosi se na potraživanje u novcu u iznosu od 163,53 eura, dakle u svoti koja ne prelazi 1.320,00 eura, pa se u smislu odredbe članka 458. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. -Odluka USRH, 84/08., 96/08. -Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25.; dalje: ZPP) radi o sporu male vrijednosti. Temeljem odredbe članka 467. stavak 1. ZPP-a presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. istog Zakona.

6. Tuženica u žalbi tvrdi da je donoseći pobijanu presudu sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer nije obrazložio kada je tuženica kao vlasnica nekretnine došla u zakašnjenje.

6.1. Ispitujući pobijanu presudu u smislu tako iznesenog žalbenog razloga utvrđeno je da žalbene tvrdnje tuženice nisu osnovane jer je u točki 11. obrazloženja sud jasno naveo da je tuženica u obvezi platiti zatezne kamate od dana dospijeća svakog pojedinačnog iznosa do isplate navedenog u računima, zatim da na obvezu podmirivanja zakonskih zateznih kamata ne utječe činjenica da tužitelj nije tuženicu pozvao na uplatu, odnosno da joj nije poslao opomenu pri čemu se sud poziva na odredbu članka 183. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.; dalje: ZOO) navodeći da je tuženica, kao odvjetnica, morala znati za svoju zakonsku obvezu podmirivanja obveze za potrošenu električnu energiju. Po ocjeni ovog suda na takav način sud je jasno obrazložio kada je tuženica došla u zakašnjenje tako da je presudu po žalbi tuženice u tom dijelu bilo moguće ispitati.

6.2. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Sud prvog stupnja utvrđuje da je predmet ovog spora potraživanje tužitelja s osnova isporučene električne energije za obračunsko mjesto 0163111638 na adresi [adresa] u [adresa] u razdoblju od 1. lipnja 2023. do svibnja 2024. u ukupnom iznosu od 163,53 eura.

7.1. Sud također utvrđuje da je tuženica nakon primitka tužbe tužitelju podmirila potraživanje s osnova glavnice u zatraženom iznosu od 163,53 eura 20. siječnja 2025. nakon čega je tužitelj ostao kod tužbenog zahtjeva da mu tuženica plati zakonske zatezne kamate od dana dospijeća svakog računa do dana plaćanja te je sud pobijanom presudom odlučivao o tom tužbenom zahtjevu.

7.2. Kao nesporne činjenice među strankama sud utvrđuje da je sporne neplaćene račune, koji se odnose na razdoblje od 1. lipnja 2023. do 31. svibnja 2024., tužitelj ispostavio na ime DO, koji je umro **.**.2015., i koji je bio evidentirani kupac kod tužitelja, zatim da je u spornom razdoblju tuženica bila upisana u zemljišnim knjigama kao vlasnica nekretnine na koju se odnosi neplaćena isporučena električna energija, na temelju kojih činjenica sud zaključuje da je tuženica sukladno odredbi članka 84. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12. i 152/14.; dalje: ZV) obveznik podmirivanja računa za potrošenu električnu energiju, a obzirom da nije dokazala u postupku da nije bila u posjedu nekretnine, odnosno da bi netko treći bio stvarni korisnik isporučene električne energije. Sud nadalje obrazlaže da je tuženica bila dužna kao nova vlasnica nekretnine sukladno odredbi članka 33. Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom („Narodne novine“ broj 104/2020.; dalje: Opći uvjeti) tužitelju podnijeti zahtjev za sklapanje Ugovora o opskrbi krajnjeg kupca jer je tom odredbom propisano da novi vlasnik građevine ili dijela građevine bez odgađanja podnosi opskrbljivaču zahtjev za sklapanje ugovora o opskrbi krajnjeg kupca iz članka 8. stavak 1. Općih uvjeta zajedno sa zahtjevom za sklapanje ugovora o korištenju mreže iz članka 6. stavak 1. Općih uvjeta uz priloženu odgovarajuću ispravu o vlasništvu.

7.3. Kako je sud utvrdio da je tuženica podmirila tužitelju glavno potraživanje 20. siječnja 2025., ocjenjuje da je osnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži plaćanje zakonske zatezne kamate od prvog slijedećeg dana nakon dana dospijeća svakog pojedinačnog iznosa do dana uplate i to na temelju odredbe članka 183. stavak 1. ZOO-a. Sud ocjenjuje da je pravno neodlučna činjenica, koju je isticala tuženica tijekom postupka, da ju tužitelj nije pozvao na uplatu, odnosno da joj nije poslao opomenu, citirajući pri tom sadržaj odredbe članka 183. stavak 1. ZOO-a, prema kojem dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje, ističući da se tuženica, koja je odvjetnica, ne može osnovano pozivati na činjenicu da nije znala za svoju zakonsku obvezu podmirivanja obveze za potrošenu električnu energiju.

7.4. Sud također ocjenjuje da je neosnovan prigovor zastare kojeg je istaknula tuženica jer od dana dospijeća najstarijeg potraživanja do dana podnošenja tužbe nije protekao jednogodišnji zastarni rok iz članka 232. stavak 1. ZOO-a.

8. Neosnovane su žalbene tvrdnje tuženice da je sud djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tuženicu obvezao da tužitelju plati zatezne kamate od dana dospijeća računa koji su ispostavljeni na ime DO , registriranog krajnjeg kupca kod tužitelja, pa do dana podnošenja tužbe.

8.1. Tuženica je u smislu odredbe članka 3. stavak 1. točka 40. i 41. Zakona o tržištu električne energije (“Narodne novine“ broj 111/21., 83/23. i 17/25.) krajnji kupac koja je na temelju odredbe članka 42. stavak 2. Zakona o tržištu električne energije dužna plaćati električnu energiju, sukladno ugovorenim i reguliranim uvjetima. Nadalje, prema odredbi članka 24. stavak 1. Pravilnika o Općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom („Narodne novine“ broj 100/22., 134/24. i 19/25.; dalje: Pravilnik) tuženica je kao novi vlasnik građevine ili dijela građevine bila dužna bez odgađanja podnijeti opskrbljivaču zahtjev za sklapanje ugovora o opskrbi električnom energijom iz članka 8. stavak 1. Općih uvjeta zajedno sa zahtjevom za sklapanjem ugovora za korištenje mreže uz priloženu odgovarajući ispravu o vlasništvu, što je propustila učiniti. Kako tijekom postupka nije bilo sporno da je električna energija isporučena za nekretninu u vlasništvu tuženice, ona je u obvezi platiti zatezne kamate od dana dospijeća obveze u smislu odredbe članka 72. stavak 2. Pravilnika , koji propisuje da dan dospijeća mjesečne novčane obveze može biti najranije 5. u mjesecu za prethodni mjesec, bez obzira na činjenicu što nije zaključila ugovor o opskrbi električnom energijom s tužiteljem, a što je bila dužna. Kako je tužitelj zateznu kamatu zatražio od prvog slijedećeg dana od dana dospijeća svakog pojedinog računa, pravilno je sud obvezao tuženicu na plaćanje tako zatražene zatezne kamate u smislu naprijed citiranih propisa. Iako se sud u obrazloženju presude pozvao na članak 33. Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom („Narodne novine“ broj 104/20.), koji nisu bili na snazi u spornom razdoblju za koje tužitelj traži plaćanje (1. lipnja 2023. do 31. svibnja 2024.), u pogledu obveze zaključenja ugovora, taj propust suda nije bio od utjecaja na pravilnu primjenu materijalnog prava obzirom da je odredbom članka 24. stavak 1. Pravilnika, koji je bio na snazi u spornom razdoblju, na isti način bila propisana obveza tuženice na zaključenje ugovora.

8.2. Tuženica u žalbi iznosi novu činjenicu, koju nije iznosila tijekom prvostupanjskog postupka, da nije bila u posjedu nekretnine u spornom razdoblju, međutim, kako činjenično stanje ne može biti predmet ispitivanja po žalbi u sporu male vrijednosti te kako se u žalbi općenito u smislu odredbe članka 352. stavak 1. ZPP -a ne mogu iznositi nove činjenice, taj žalbeni razlog ovaj sud nije razmatrao.

8.3. Tuženica žalbom osporava i odluku o parničnim troškovima tvrdeći da nije dala povoda za tužbu te da je odmah po primitku tužbe podmirila glavnicu tražbine tužitelju iz kojih razloga sud nije mogao o troškovima odlučivati primjenom odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a.

8.4. Ove žalbene tvrdnje tuženice nisu osnovane jer je tuženica dala povoda za tužbu obzirom da nije podmirila tražbinu tužitelju kao vlasnik nekretnine sukladno Pravilniku, jer nikada nije podnijela zahtjev za sklapanje ugovora o opskrbi krajnjeg kupca u smislu članka 24. stavak 1. Pravilnika, pa kako je tražbinu s osnova glavnice podmirila tek nakon primitka tužbe, nakon čega je tužitelj u tom dijelu povukao tužbu, pravilno je sud prvog stupnja o troškovima postupka odlučivao primjenom odredbe članka 354. stavak 1. ZPP-a.

9. Iz obrazloženih razloga žalbu tuženice trebalo je odbiti kao neosnovanu, a presudu suda prvog stupnja potvrditi primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP -a.

10. S obzirom da je žalba tuženice odbijena kao neosnovana, trebalo je odbiti i njezin zahtjev da joj tužitelj plati troškove žalbenog postupka kao neosnovan.

Koprivnica, 23. rujna 2026.

Sutkinja

Tatjana Kučić