Poslovni broj: Usž-2766/2026-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća te više sudske savjetnice Andree Pejković Rabi, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice TG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Krešimir Ćurković, odvjetnik u Zagrebu, Maksimirska 25, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, OIB: 95093210687, uz sudjelovanje zainteresirane osobe HG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Nera Gajdarov Beg, odvjetnica u Zagrebu, Petrinjska 59a, radi upisa u Registar stanova u privatnom vlasništvu u kojima žive zaštićeni najmoprimci, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv točaka I., II. i III. izreke presude i rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-4902/2025-17 od 14. svibnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 23. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba i potvrđuju točke I., II. i III. izreke presude i rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-4902/2025-17 od 14. svibnja 2026.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

III. Odbija se zahtjev zainteresirane osobe za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika KLASA: UP/I-371-01/25-13/33, URBROJ: 531-14-3-25-11 od 15. listopada 2025. (točka I. izreke) i zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke). Tužiteljici je naloženo da naknadi zainteresiranoj osobi HG troškove upravnog spora u iznosu od 2.000,00 eura (točka III. izreke) dok je u preostalom dijelu zahtjev zainteresirane osobe za naknadom troškova upravnog spora odbijen kao neosnovan (točka IV. izreke).

1.1. Rješenjem suda odbijen je prijedlog tužiteljice za određivanjem odgodnog učinka tužbe.

2. Rješenjem tuženika od 15. listopada 2025. odbačen je zahtjev tužiteljice za upisom stana u Registar stanova u kojima žive zaštićeni najmoprimci i odabir programske mjere (točka I. izreke) te je utvrđeno da je 1. rujna 2024. prestao pravni odnos zaštićenog najma sa zaštićenom najamninom, a započeo pravni odnos najma na neodređeno vrijeme s prosječnom slobodno ugovorenom najamninom koju je zaštićeni najmoprimac dužan plaćati vlasniku stana (točka II. izreke).

2.1. Odluka tuženika obrazložena je time da je da je tužiteljica u odnosu na predmetni stan imala status zaštićenog najmoprimca te je bila ovlaštena za podnošenje prijave stana u Registar. Međutim, prijavu nije podnijela u roku propisanom člankom 12. stavkom 2. Zakona o načinu izvršenja presuda Europskog suda za ljudska prava u skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske (broj zahtjeva: 12027/10 i dr.) i Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-l-3242/2018 i dr. (Narodne novine, 36/24., dalje: Zakon) niti nakon isteka dopunskog roka do 31. kolovoza 2024., predviđen za slučaj ako su ispunjene pretpostavke iz članka 13. Zakona. Tužiteljica je prijavu podnijela 23. lipnja 2025. Budući da predmetni stan nije bio evidentiran u popisu stanova po jedinicama lokalne samouprave niti u bazi podataka Agencije za pravni promet u posredovanju nekretninama (dalje: Agencija), tuženik je zaključio da se radi o situaciji iz članka 13. stavka 1. točke 2. Zakona, u kojoj, ako obje stranke propuste rok, nastupaju zakonske posljedice iz članka 13. stavaka 4., 5. i 6. Zakona, odnosno prestanak pravnog odnosa zaštićenog najma i pretvaranje tog odnosa u najam na neodređeno vrijeme s prosječnom slobodno ugovorenom najamninom .

3. Tužiteljica je protiv prvostupanjske odluke podnijela žalbu zbog svih zakonom predviđenih razloga. Navodi da prvostupanjski sud nije savjesno i potpuno ocijenio sve provedene dokaze i odlučne činjenice, a izreka presude proturječi njezinom obrazloženju. Sud je pogrešno primijenio materijalno pravo zaključivši da je njezina prijava nepravodobna samo zbog proteka roka, bez primjene odredbe koja predviđa postupanje nadležnog tijela po službenoj dužnosti kada stan nije pravodobno prijavljen radi čega smatra da je tuženik trebao postupiti sukladno odredbi članka 13. stavak 5. Zakona. Posebno ističe svoju dob od 94 godine i pripadnost ranjivoj skupini te smatra da je sud propustio individualizirano ocijeniti njezine životne, zdravstvene i socijalne okolnosti i razmjernost posljedice gubitka prava na zaštićeni najam. Nadalje, osporava valjanost javnog poziva kao načina obavještavanja, navodeći da joj nikada nije osobno dostavljen poziv ili druga odluka kojom bi bila upozorena na potrebu poduzimanja radnje radi očuvanja svojih prava, zbog čega smatra da njezin zahtjev ne može biti ocijenjen zakašnjelim.

3.1. Tužiteljica osporava odluku o troškovima postupka dosuđenima zainteresiranoj osobi. Smatra da sudjelovanje iste nije bilo nužno za donošenje presude niti su njezine radnje predstavljale opravdane izdatke potrebne za vođenje spora.

3.2. Tužiteljica predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu i usvojiti tužbeni zahtjev, uz dosudu troškova prvostupanjskog i žalbenog postupka.

4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije odgovorio na žalbu.

5. Zainteresirana osoba u odgovoru na žalbu osporava osnovanost iste iz razloga navedenih u obrazloženju pobijane presude. Smatra da životna dob i navodna nemogućnost samostalnog poduzimanja radnji ne mogu opravdati propuštanje zakonskih rokova. Uvažavanje žalbe neopravdano bi zadiralo u vlasnička prava zainteresirane osobe i njezine obitelji te ugrozilo pravnu sigurnost.

5.1. Zainteresirana osoba predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i tužiteljicu obvezati na naknadu troškova žalbenog postupka.

6. Žalba nije osnovana.

7. Ispitujući presudu u pobijanom dijelu i rješenje suda te postupak koji je prethodio, u granicama razloga iznesenih u žalbi, u skladu s člankom 134. stavkom 1. u vezi s člankom 128. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 36/24. i 39/26. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske; dalje: ZUS), ovaj Sud nije utvrdio osnovanim žalbene razloge a ne postoje ni razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti.

8. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, prvostupanjski sud je utvrdio da je osporeno rješenje tuženika zakonito. U obrazloženju presude sud je izložio sve bitne činjenice, te je, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne odredbe Zakona koje je citirao u obrazloženju, naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pritom na sve tužbene navode

9. Prvostupanjski sud je osnovano ocijenio zakonitim rješenje tuženika. Za svoju je odluku naveo jasne i dostatno obrazložene razloge koje prihvaća i ovaj Sud. Budući da su žalbeni navodi ponovljeni navodi tužbe, ovaj Sud bez potrebe ponavljanja svih razloga koje su tuženik i prvostupanjski sud naveli i obrazložili, prihvaća razloge zakonitim i pravilnim te ocjenjuje da je presuda obrazložena u skladu s člankom 119. stavkom 5. ZUS-a. Kao neosnovan je odbijen paušalni žalbeni navod protiv rješenja kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za odgodnim učinkom tužbe.

10. Među strankama nije sporno da se u predmetu ovoga spora radi o stanu u [adresa], u kojem kao zaštićeni najmoprimac živi tužiteljica koja je status zaštićenog najmoprimca stekla temeljem pravomoćne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: XVI Ps-2123/97 od 31. siječnja 2006. kojom je zamijenjen ugovor o najmu sa zaštićenom najamninom , pri čemu je GG imao status zaštićenog najmoprimca, a tužiteljica je bila navedena kao član obiteljskog domaćinstva koji koristi stan. Nesporno je i da je tuženik 24. travnja 2024. objavio javni poziv za prijavu stanova u Registar, u kojem su bile navedene zakonom propisane posljedice propuštanja roka prijave, da je rok za prijavu stana u registar istekao 15. srpnja 2024., da je dopunski rok istekao 31. kolovoza 2024. te da do tog roka niti tužiteljica niti vlasnik stana, ovdje zainteresirana osoba, nisu izvršili prijavu stana u Registar. Nadalje, nesporno je da predmetni stan nije bio evidentiran ni u popisu stanova po jedinicama lokalne samouprave ni u bazi podataka Agencije te da je prijavu stana u Registar izvršila tužiteljica 23. lipnja 2025., istekom Zakonom propisanog roka.

11. Ovaj Sud u cijelosti prihvaća obrazloženje prvostupanjskog suda i izražen pravni stav da je člankom 13. Zakona izrijekom propisan automatizam nastupa pravnih posljedica propuštanja roka za prijavu stana, a koje posljedice pogađaju i vlasnika stana i zaštićenog najmoprimca, bez mogućnosti iznimke zbog osobnih okolnosti niti zbog činjenice pripadnosti ranjivoj skupini, a niti zbog činjenica da ni vlasnik stana nije prijavio stan u Registar.

12. Stoga, kako se radi o navodima koje je tužiteljica već iznosila u tužbi i na koje navode je sud prvog stupnja dostatno i valjano odgovorio, tako navodi iz žalbe ne dovode do drugačije odluke u ovoj pravnoj stvari

13. Pravilna je odluka prvostupanjskog suda u odnosu na trošak spora dosuđen zainteresiranoj osobi temeljem članka 147. stavka 1. ZUS-a. Tužiteljica je izgubila spor u cijelosti i opravdano je obvezana naknaditi trošak koji je tužbom prouzročila zainteresiranoj osobi.

14. Slijedom iznijetog, primjenom članka 135. stavka 1. ZUS-a, žalba tužiteljice je odbijena te je odlučeno kao u točki I. izreke.

15. Odluka o trošku tužiteljice iz točke II. izreke temelji se na članku 147. stavku 1. ZUS-a.

16. Odluka o troškovima odgovora na žalbu zainteresirane osobe temelji se na odredbi članka 144. stavak 1. ZUS-a. Naime, ovaj Sud smatra da trošak odgovora na žalbu zainteresirane osobe ne čini opravdani izdatak učinjen u tijeku ili u povodu spora, a bez kojeg upravni sud ne bi mogao riješiti žalbu tužiteljice, radi čega je odlučeno kao pod točkom III. izreke ove presude.

U Zagrebu 23. rujna 2026.

Predsjednica vijeća

Mira Kovačić