Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-816/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Veljka Kučekovića kao predsjednika vijeća, Vesne Rep kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Tatjane Kučić kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužiteljice AE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Zvonimiru Raiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Centar Medicus d.o.o., OIB: 49452503461, iz Zagreba, Dobojska 17b, zastupanog po punomoćniku Arnoldu Čadi, odvjetniku u Dugom Selu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6720/2024-11 od 23. ožujka 2026., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 23. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tužiteljice odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6720/2024-11 od 23. ožujka 2026.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

„I Odbijaju se tužbeni zahtjevi koji glase:

"1. Nalaže se tuženiku u roku od petnaest dana isplatiti tužitelju iznos od 25.217,33 eura, uvećano za zakonske zatezne kamate tekuće u razdoblju od 4.VI.2020. g. do 31.XII.2022.g. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u razdoblju od 1.I.2023.g. do 31.XII.2023.g. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te u razdoblju od 1.I.2024.g. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope (tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište određuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja aktualne godine.

2. Raskida se kupoprodajni dogovor postignut između ĆE i tuženika glede kupoprodaje cjelokupne (1/1) upisane u Zemljišnoknjižnom odjelu Novi Zagreb Općinskog suda u Novom Zagrebu u zk. ul. br.: [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], zk.č.br.:

[katastarska čestica], oranica [adresa] površine 1905 m2, tj. „UGOVOR O KUPOPRODAJI NEKRETNINA“ od 1.VI.2018.g., glede kojeg je potpis ĆE iz [adresa], ovjeren 1.VI.2018.g. od strane javnog bilježnika Damira Andrašica iz Zagreba, Prilaz Ivana Visina br.5, pod brojem OV-4428/2018.

3. Utvrđuje se kako je tužitelj stekao pravo vlasništva i valjanu pravnu osnovu za ishođenje uknjižbe prava vlasništva glede cjelokupne (1/1) nekretnine upisane u Zemljišnoknjižnom odjelu Novi Zagreb Općinskog suda u Novom Zagrebu u zk. ul. br.: [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], zk.č.br.: [katastarska čestica], oranica [adresa] površine 1905 m2, a što je tuženik dužan priznati i trpjeti uknjižbu prava vlasništva u korist tužitelja glede ove nekretnine, te se određuje uknjižba prava vlasništva u korist tužitelja glede ove nekretnine i ovlašćuje se tužitelj neposredno temeljem ove presude zatražiti i ishoditi uknjižbu prava vlasništva na svoje ime i u svoju korist glede ove cjelokupne nekretnine u Zemljišnoknjižnom odjelu Novi Zagreb Općinskog suda u Novom Zagrebu.

4. Nalaže se tuženiku u roku od petnaest dana isplatiti tužitelju troškove ovog postupka, zajedno s zakonskim zateznim kamatama tekućim na taj iznos od dana donošenja ove presude do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope (tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište određuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja aktualne godine.". II Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od

9.650,00 eura, u roku 15 dana.“

2. Protiv navedene presude pravovremenu, potpunu i dopuštenu žalbu podnijela je tužiteljica 13. travnja 2026. zbog pogrešne primjene prava te predlaže da drugostupanjski sud ukine pobijanu odluku uz naknadu troška žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije dan.

4. Žalba nije osnovana.

5. Tužiteljica tužbenim zahtjevom traži da se naloži tuženiku platiti iznos od 25.217,33 eura (190.000,00 kuna) sa zakonskom zateznom kamatom od 4. lipnja 2020. do isplate, a svoj zahtjev temelji na Ugovoru o cesiji kojeg je zaključila sa ĆE 12. studenog 2024. i kojim je on svoje potraživanje prema ovdje tuženiku prenio na tužiteljicu. Ukoliko prvostupanjski sud ne prihvati navedeni tužbeni zahtjev, tužiteljica ističe i tužbeni zahtjev na raskid kupoprodajnog ugovora kojeg su zaključili ĆE kao prodavatelj i tuženik kao kupac 1. lipnja 2018. i kojim je ĆE tuženiku prodao čkbr. [katastarska čestica] oranica [adresa], površine 1905 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te utvrđenje kako je ona stekla pravo vlasništva i valjanu pravnu osnovu za ishođenje uknjižbe prava vlasništva glede cijele navedene nekretnine, što je tuženik dužan trpjeti, kao i da se odredi uknjižba prava vlasništva u korist tužiteljice, odnosno da ju se ovlasti da može neposredno temeljem presude zatražiti i ishoditi uknjižbu prava vlasništva na svoje ime u zemljišnim knjigama.

5.1. Tuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti ističući kako je on ispunio svoju obvezu prema ĆE kao prodavatelju te je istaknuo prigovor zastare i osporio aktivnu legitimaciju tužiteljice.

5.2. Na temelju dokaza koji su provedeni u postupku prvostupanjski sud je utvrdio:

- da je Ugovorom o kupoprodaji od 1. lipnja 2018. ĆE kao prodavatelj tuženiku kao kupcu prodao nekretnine i to suvlasnički dio oranica [adresa], označene kao čkbr. [katastarska čestica] iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], površine 1905/2891 m2 i pašnjak [adresa], označen kao čkbr. [katastarska čestica] iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], površine 2091 m2 ili 581 čhv,

- da je kupoprodajna cijena ugovorena u iznosu od 190.000,00 kuna i da kupac stupa u posjed prodanih nekretnina danom zaključenja Ugovora te ga prodavatelj ovlašćuje da se može upisati u zemljišnu knjigu bez bilo kakvog daljnjeg pitanja ili odobrenja,

- da nije ugovoreno do kada bi se trebala isplatiti kupoprodajna cijena,

- da je čkbr. [katastarska čestica] iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u površini od 1905 m2 sada upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] pod oznakom [katastarska čestica] i kao vlasništvo tuženika,

- da iz prometa po računu tuženika od 24. listopada 2018. proizlazi da je ĆE isplaćen iznos od 101.000,00 kuna za kupnju predmetne nekretnine,

- da je 28. srpnja 2018. ĆE kao cedent zaključio s SE kao cesionarom, uz tuženika kao cesusa, Ugovor o cesiji kojim je utvrđeno da ĆE prema tuženiku ima dospjelo potraživanje u iznosu od 95.000,00 kuna, a koje proizlazi iz Ugovora o kupoprodaji od 1. lipnja 2018. i da isto potraživanje ustupa SE, a obveza tuženika prema ĆE smatra se podmirenom potpisom Ugovora o cesiji.

5.3. Prvostupanjski sud, polazeći od činjenica navedenih u tužbi i dokaza u svrhu navedenih činjenica, zaključuje da se tužba tužiteljice odnosi isključivo na Ugovor o kupoprodaji od 1. lipnja 2018. (priloženi i neki ugovori iz 2014. godine) te da je kupoprodajna cijena po navedenom ugovoru plaćena u skladu s Ugovorom o kupoprodaji i s njegovim očitovanjem volje izraženom u Ugovoru o cesiji pa se od tuženika po tom ugovoru više ne može uspješno potraživati isplata kupoprodajne cijene. Tužiteljica da ne osporava niti valjanost niti sadržaj Ugovora o kupoprodaji niti Ugovora o cesiji, a niti izvadak, tj. promet po računu tuženika. Drugi ugovori o kupoprodaji i aneks ugovora koje je tužiteljica dostavila da se ne odnose na predmet kupoprodaje iz Ugovora o kupoprodaji od 1. lipnja 2018. niti je ne postupanje tuženika po tim drugim ugovorima predmet tužbenog zahtjeva tužiteljice.

5.4. Obzirom da su obveze iz Ugovora o kupoprodaji od 1. lipnja 2018. ispunjene u cijelosti i da je ĆE kao prodavatelj tuženiku kao kupcu izdao clausulu intabulanti, to da Ugovor nije raskinut, a niti iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da bi bili ispunjeni uvjeti da sud raskine Ugovor o kupoprodaji presudom. Zbog toga nema uvjeta niti da usvoji daljnji zahtjev tužiteljice koji se odnosi na upis njezinog prava vlasništva na nekretnini koja je bila predmet kupoprodaje po Ugovoru od 1. lipnja 2018.

5.5. Nisu provedeni dokazni prijedlozi tužiteljice na utvrđenje pravnog odnosa ĆE, tuženika i direktora tuženika EE, na postupanje tuženika i s njim povezanih društava u usporedivim pravnim situacijama te provođenje financijskog vještačenja jer ti dokazni prijedlozi nisu relevantni za donošenje odluke o postavljenim tužbenim zahtjevima.

5.6. Odluka o naknadi parničnog troška temelji se na članku 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. -Odluka USRH, 84/2008., 96/2008. -Odluka USRH, 123/2008.-ispravak, 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025.; dalje: ZPP), a visina je utvrđena primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023. i 107/2025.).

6. U svojoj žalbi iako tužiteljica ne navodi izričito koju bi bitnu povredu odredaba parničnog postupka počinio prvostupanjski sud počinio, kako iz sadržaja žalbe proizlazi da je pobijana presuda „činjenično netočna, proizvoljna, arbitrarna i suštinski neobrazložena i donesena bez izvođenja gotovo ijednog od više predloženih dokaza“, to ovaj sud ocjenjuje da tužiteljica ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

6.1. Ocjena je ovog suda da prvostupanjski nije počinio bitnu povredu na koju se poziva tužiteljica jer je za svoju odluku dao jasne razloge te ista nije proizvoljna, arbitrarna i neobrazložena, a nije počinio niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti primjenom članka 365. stavak 2. ZPP-a.

7. Tužiteljica osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i pravilnost primjene materijalnog prava. Navodi da je presuda preuranjena i da je tužiteljici onemogućeno dokazati istinitost svojih navoda i osnovanost predmetnih tužbenih zahtjeva. Presuda da se poziva na isprave čiju autentičnost i valjanost tužiteljica izričito osporava pa da je netočno stajalište prvostupanjskog suda da je tužbeni zahtjev postavljen na način da se traži isplata kupoprodajne cijene za točno određeni kupoprodajni ugovor jer je tužiteljica u točki 2. tužbe izričito jasno i nedvosmisleno navela: „2. Temeljem navedenog kupoprodajnog dogovora ĆE i EE odnosno tuženika, EE odnosno tuženik su bili dužni platiti ĆE kupoprodajnu cijenu u iznosu od 195.000,00 kn tj. 25.217,33 EUR. EE i tuženik do danas nisu isplatiti ĆE ikoji dio navedene kupoprodajne cijene.“. Na taj način da je već u tužbi tužiteljica navela da potražuje isplatu utuženog iznosa temeljem trostranog usmenog dogovora postignutog između stranaka i EE, a ne temeljem kupoprodajnog ugovora.

7.1. Prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i na isto pravilno primijenio materijalno pravo.

7.2. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio kako tužiteljica, a tako to proizlazi i iz činjeničnih navoda tužbe, potražuje od tuženika isplatu iznosa kupoprodajne cijene temeljem Kupoprodajnog ugovora od 1. lipnja 2018., a kojim je ĆE tuženiku prodao dvije nekretnine i to čkbr. [katastarska čestica] iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u površini od 1905 m2, koja je istovjetna nekretnini označenoj kao čkbr. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] površine 1905 m2 (među strankama to nije sporno), te nekretninu označenu kao čkbr. [katastarska čestica] upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] površine 2091 m2. Također je pravilno prvostupanjski sud na temelju dokumentacije koju je tuženik predao u spis utvrdio kako je isti ispunio svoju obvezu plaćanja ugovorene kupoprodajne cijene na način da je ĆE 24. listopada 2018. platio iznos od 101.000,00 kuna te na izvatku o prometu na računu tuženika naveo da taj iznos plaća za kupoprodaju nekretnine [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dok je za iznos od 95.000,00 kuna ĆE 28. srpnja 2018. s SE zaključio Ugovor o cesiji te je tim ugovorom na istu prenio svoje potraživanje prema tuženiku navodeći da se radi o prijenosu potraživanja iz Kupoprodajnog ugovora od 1. lipnja 2018. Prijenosom svog potraživanja prema tuženiku na treću osobu prestalo je pravo ĆE da zahtijeva isplatu kupovnine od tuženika, jer je zaključenjem Ugovora o cesiji tražbina ĆE koju je imao prema tuženiku prešla na novog vjerovnika.

7.3. Člankom 83. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023.) propisano je da ako je vjerovnik ustupio istu tražbinu raznim osobama, tražbina pripada primatelju o kome je ustupitelj prvi obavijestio dužnika, odnosno koji se prvi javio dužniku. Iz Ugovora o cesiji od 28. srpnja 2018. proizlazi da je on zaključen uz sudjelovanje dužnika, odnosno ovdje tuženika, pa je isti tada i saznao za ustupanje. Zbog toga Ugovorom o ustupu potraživanja kojeg je ĆE zaključio s tužiteljicom 12. studenog 2024. nije mogao na nju prenijeti potraživanje koje je temeljem Ugovora od 1. lipnja 2018. imao prema tuženiku, jer njegova tražbina prema tuženiku pripada SE.

7.4. U odnosu na tužbeni zahtjev na raskid Kupoprodajnog ugovora od 1. lipnja 2018. tužiteljica ne navodi razloge zbog kojih bi taj Ugovor trebalo raskinuti, ali se može zaključiti da bi razlog bilo neispunjenje obveze iz tog Ugovora od strane tuženika, a za koje potraživanje tužiteljica smatra da joj pripada. Međutim, kako je već naprijed rečeno, kako se radi o višestrukom ustupanju, a tuženik kao dužnik je prvi obavješten o ustupanju koje je izvršeno SE (sudjelovao u zaključenju tog Ugovora), to tražbina ĆE nije prešla na tužiteljicu zaključenjem Ugovora o ustupu od 12. studenoga 2024., a niti je na tužiteljicu prenesen Ugovor da bi mogla tražiti njegov raskid.

7.5. Što se tiče zahtjeva za utvrđenje prava vlasništva tužiteljice na čkbr. [katastarska čestica] oranica [adresa], površine 1905 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], treba reći da ista nije navela činjenice na kojima temelji svoj zahtjev za utvrđenje prava vlasništva jer i u slučaju kada bi se raskinuo Ugovor o kupoprodaji od 1. lipnja 2018. u zemljišnu knjigu bi se mogao upisati kao vlasnik samo kupac, a ne i tužiteljica, jer iz Ugovora o ustupu proizlazi kako joj je ĆE ustupio svoja novčana potraživanja, a nije joj prenio vlasništvo na nekretnini. Time što je tužiteljici ĆE ustupio svoje novčano potraživanje prema tuženiku, tužiteljica u slučaju raskida Ugovora ne bi imala pravo na upis vlasništva nekretnine koja je bila predmet kupoprodaje na svoje ime.

7.6. Žalba tužiteljice ne iznosi konkretne razloge zbog kojih se pobija presuda, već se ista temelji na općenitom stavu tužiteljice da je presuda preuranjena jer nisu izvedeni dokazi koje je tužiteljica predložila, a koji se ne odnose na konkretni tužbeni zahtjev i kojima je namjera tužiteljice bila da rasvijetli cjelokupne dugogodišnje odnose između ĆE, EE osobno i kao direktora drugih trgovačkih društava, između ostalog i ovdje tuženika.

7.7. Tužiteljica se u tužbi pozvala „na trostrani usmeni dogovor o plaćanju“ koji je postignut između ĆE, tuženika i EE, a koji da stoji iza Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 1. lipnja 2018. Međutim, kako je Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 1. lipnja 2018. u cijelosti ispunjen, jer tako proizlazi iz pisane dokumentacije, a tužiteljica nije tražila utvrđenje ništetnim navedenog Ugovora niti je osporila izvadak iz prometa računa tuženika od 24. listopada 2018., a niti Ugovor o ustupu potraživanja od 28. srpnja 2018., to i po ocjeni ovog suda druge dokaze nije bilo potrebno provoditi, polazeći od tužbenog zahtjeva tužiteljice kako ga je ona postavila.

7.8. Odluku o naknadi parničnog troška drugostupanjski sud nije ispitao u odnosu na pravilnu primjenu materijalnog prava jer to ne čini po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavak 2. ZPP-a, a tužiteljica nije navela konkretne razloge zbog kojih odluka o naknadi parničnog troška ne bi bila pravilna.

8. Zbog navedenih razloga žalba tužiteljice odbijena je kao neosnovana te je pobijana odluka potvrđena primjenom članka 368. stavak 1. ZPP-a.

Koprivnica, 23. rujna 2026.

Predsjednik vijeća

Veljko Kučeković