Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-282/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu u vijeću sastavljenom od sudaca Vesne Stokrp predsjednice, Vesne Britvec suca izvjestitelja i Ivane Mašić članice, u pravnoj stvari 1. tužiteljice ČĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 2. tužiteljice NĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 3. tužiteljice ŽĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 4. tužitelja EĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]. tužitelja OĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], tužitelje pod 1. i od 3. do 5. zastupa punomoćnik Damir Batarelo, odvjetnik iz Splita, Trg Hrvatske bratske zajednice 2 B/II, protiv tuženika UĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Mladenu Vuškoviću, odvjetniku iz Splita, radi prestanka uznemiravanja, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu od 15. siječnja 2024., broj P- 1942/2019, u sjednici vijeća održanoj dana 23. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbijanjem žalbe tuženika potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu od

15. siječnja 2024., broj P-1942/2019.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Splitu od 15. siječnja 2024., broj P- 1942/2019, točkom I. izreke utvrđuje se da je tuženik UĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na zajedničkoj terasi koja je položena na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] anagrafske oznake [adresa] i to upravo na dijelu predmetne nekretnine koji je na skici lica mjesta u nalazu i mišljenju sudskog vještaka za geodeziju Žaka Šolića od 20. studenog 2017. označen točkama, linijama i slovima AB-C-D-A i šrafiran crvenom bojom, postavio metalnu ogradu u visini cca 110 cm koja je učvršćena bušenjem u terasu, popločio istu betonskim pločama te postavio metalna vrata s bravom, čime je zasmetao tužitelje pod 1. ČĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pod 3. ŽĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pod 4. EĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i pod 5. OĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u vršenju njihovih suvlasničkih prava na zajedničkim dijelovima zgrade pa se nalaže tuženiku da prestane s takvim i sličnim uznemiravanjem prema tužiteljima.

Točkom II. izreke navedene presude nalaže se tuženiku u roku od 15 dana uspostaviti prijašnje stanje i to na način da ukloni metalnu ogradu i metalna vrata kao i betonske ploče koje je postavio na liku označenom točkama, linije i slovima A-B-C-D- A i šrafiran crvenom bojom u nalazu i mišljenju sudskog vještaka za geodeziju Žaka Šolića od 20. studenog 2017. tj. na terasi koja je u suvlasništvu tužitelja i tuženika te koja je položena na nekretnini koja se nalazi na anagrafskoj oznaci [adresa], označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

U navedenoj presudi sadržano je i rješenje kojim se točkom I., izreke utvrđuje da je 2. tužiteljica NĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj] povukla tužbu.

Točkom II., izreke navedenog rješenja nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužiteljima pod 1., od 3. do 5. parnični trošak u iznosu od 2.218,68 eura zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana donošenja presude, dakle od 15. siječnja 2024. pa do konačne isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 %-tna poena. Za više traženo na ime potraživanja parničnog troška u iznosu od 481,25 eura, zahtjev se odbija kao neosnovan.

Točkom III. izreke navedene presude nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužiteljima pod 1., od 3. do 5. trošak izvanparničnog postupka koji se pred Općinskim sudom u Splitu vodio pod poslovnim brojem R1-380/2017. u iznosu od 1.307,14 eura zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana donošenja presude, dakle od 15. siječnja 2024. pa do konačne isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 %-tna poena. Za više traženo na ime potraživanja zatezne kamate za razdoblje od 26. lipnja 2017. do 14. siječnja 2024., zahtjev se odbija kao neosnovan.

2. Protiv navedene presude žalbu je pravovremeno izjavio tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 17/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23 - dalje: ZPP). Tuženik u bitnome navodi da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, da je tužbeni zahtjev nejasan i neprecizan, što je, posljedično, rezultiralo i pogrešnom primjenom materijalnog prava. Tuženik navodi da u ovom parničnom postupku sud nije proveo očevid na licu mjesta s vještačenjem vještaka geodetske i građevinske struke, već je koristio vještačenje iz sudskog predmeta osiguranja dokaza po sudskom vještaku za geodeziju Žaku Šoliću od 20. studenog 2017. u izvanparničnom postupku prvostupanjskog suda broj R1- 380/2017, u kojemu je sudski vještak za građevinarstvo Josip Šitum dao pisani nalaz. Tuženik smatra da parnični sud mora steći osoban uvid i saznanja o licu mjesta i odlučnim činjenicama, a ne koristiti se utvrđenjima i vještačenjem iz drugog sudskog predmeta, i navodi da tuženik nije dao suglasnost za korištenje dokaza iz drugog predmeta. Tuženik u žalbi iznosi primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka danog u postupku osiguranja dokaza, iznosi potrebu hitnosti sanacije krovišta garaže koje je dio sporne terase, a koju hitnost da prvostupanjski sud nije utvrđivao kao i da ne obrazlaže potrebu uklanjanja koje konkretno metalne ograde i vrata. Tuženik predlaže žalbu prihvatiti, preinačiti pobijanu odluku odbijanjem tužbe kao neosnovane uz naknadu tuženiku parničnog troška sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja pa do konačne isplate, odnosno, u protivnom ukinuti pobijane odluke i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovljeni postupak.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga, a pazeći po službenoj dužnosti sukladno članku 365. stavak 2. ZPP-a, na postojanje apsolutno bitnih procesnih povreda iz odredbe članka 354. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud nije utvrdio da bi donošenjem pobijane presude bila ostvarena neka od tih bitnih procesnih povreda, a tuženik u žalbi ne upućuje kojom bi bitnom povredom odredbe članka 354. stavak 2. ZPP-a, bila zahvaćena pobijana presuda. Sud prvog stupnja je pravilno utvrdio činjenično stanje relevantno za donošenje odluke i pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev usvojio.

6. Predmet spora je zaštita suvlasništva tužitelja od uznemiravanja tuženika kao jednog od suvlasnika, na način što je na nekretnini označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to na zajedničkoj terasi bez odobrenja ostalih suvlasnika postavio metalnu ogradu koju je učvrstio bušenjem u terasu, popločio istu betonskim pločama te je postavio metalna vrata sa bravom, čime je onemogućio tužitelje u dotadašnjem korištenju zajedničke terase.

7. U postupku pred sudom prvog stupnja tuženik ne osporava da je na dijelu terase koja je ujedno i krov njegove garaže postavio ogradu i onemogućio ostalim suvlasnicima prolaz i korištenje tog dijela zajedničke terase.

8. Odredbom članka 167. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012., 152/2014.; dalje: ZV) zaštićeno je pravo vlasnika / suvlasnika od uznemirenja, ako treća osoba bespravno uznemirava vlasnika na drugi način, a ne oduzimajući stvar, vlasnik može i putem suda zahtijevati da to uznemiravanje prestane. Stavkom 2. propisano je da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom vlasnik ostvario svoje pravo iz stavka 1. ovog članka, vlasnik mora dokazati da je stvar njegovo vlasništvo i da ga druga osoba uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti u pogledu te stvari, a ako ta osoba tvrdi da ima pravo poduzimati radnje koje uznemiravaju vlasnika, na njoj je da to dokaže. Stavkom 4. propisano je pravo na zaštitu, poput onoga koji je dokazao da je stvar njegovo vlasništvo ima i onaj tko u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom dokaže pravni temelj i istiniti način stjecanja svog posjeda stvari (predmnijevani vlasnik), no nema pravo na zaštitu vlasništva od uznemiravanja onaj koji nije bio pošten posjednik stvari. Na pravo na zaštitu predmnijevanog vlasnika na odgovarajući se način primjenjuju pravila o vlasničkoj tužbi predmnijevanog vlasnika.

9. Tužitelji i tuženik su suvlasnici predmetne nekretnine i prema članku 38. stavak 1. ZV-a svaki suvlasnik smije izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti koje ima kao nositelj dijela prava vlasništva bez suglasnosti ostalih suvlasnika, ako time ne vrijeđa prava ostalih suvlasnika. Prvostupanjski sud se pravilno pozvao na odredbe ZV koje uređuje odnose suvlasnika.

10. Člankom 39. stavak 1. ZV-a propisano je da svaki suvlasnik ima pravo sudjelovati u odlučivanju o svemu što se tiče stvari koja je u suvlasništvu (upravljanje stvarju) zajedno s ostalim suvlasnicima. Kada je neki suvlasnik poduzeo posao glede suvlasničke stvari bez potrebne suglasnosti ostalih primjenjuje se pravilo o poslovodstvu bez naloga.

11. Prema članku 46. stavak 1. ZV-a svaki suvlasnik ima pravo glede cijele stvari postavljati svojim suvlasnicima one zahtjeve koji proizlaze iz njegovog suvlasništva. Svaki suvlasnik ima glede cijele stvari pravo postavljati protiv svakoga one zahtjeve koje može staviti vlasnik stvari, s time da predaju cijele stvari u posjed može od trećeg zahtijevati samo prema obvezno pravnim pravilima o nedjeljivim obvezama( 2).

12. Suvlasništvo stranaka u ovom postupku na predmetnoj nekretnini kao ni vlasništvo pojedinih cjelina stranka, nije sporno, a ni činjenica samoinicijativnog izvođenja radova na dijelu zajedničke terase uz istovremeno onemogućavanje tužiteljima korištenje tog dijela terase od strane tuženika.

13. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio činjenično stanje, a kako tuženik nije osporavao da je radove koji su predmet tužbenog zahtjeva napravio samoinicijativno i bez privole tužitelja kao ostalih suvlasnika, i da je potvrdio da se radilo o zajedničkom prostoru kojeg su svi koristili, a da se danas radi o neprohodnom dijelu terase jer ju je on učinio neprohodnom, kao i da tužitelji nemaju pristup tom dijelu terase jer je ograđena, i kako je uvidom u izvanparnični predmet osiguranja dokaza prvostupanjskog suda broj R1-380/2017, i čitanjem nalaza vještaka Josipa Šituma, prvostupanjski sud utvrdio osnovanost tužbenog zahtjeva na utvrđenje uznemiravanja tužitelja na zajedničkim dijelovima zgrade - terasi, sagrađenoj na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

14. Iz stanja spisa proizlazi da se niti jedna od stranaka nije protivila u dokaznom postupku čitanju spisa broj R1-380/17, da tuženik u ovom parničnom postupku nije prigovarao nalazu i mišljenju vještaka danom o izvanparničnom postupku osiguranja dokaza u predmetu broj R1-380/17, pa sada neosnovano u žalbi iznosi prigovore na pisani nalaz vještaka iz tog postupka, jer iako se nije odazvao uredovanju u postupku osiguranja dokaza u ovom parničnom postupku imao je ovlaštenje iznositi primjedbe i prigovore na nalaz vještaka.

15. Sud, u skladu s odredbom članka 4. ZPP-a, u parničnom postupku odlučuje, u pravilu, na temelju usmene, neposredne i javne rasprave. Dakle, načelo neposrednosti iz članka 4. ZPP je jedno od osnovnih načela parničnog postupka. Ono zahtijeva od suda da dokazi na temelju kojih se odnosi odluka u parničnom postupku budu izvedeni pred sudom i pred sucem koji donosi odluku (članak 224. stavak 1. ZPP), a kako to osnovano u žalbi iznosi i tuženik. Međutim, navedeno načelo nije, apsolutno i od striktne primjene tog načela moguća su odstupanja, bilo da ista predviđena zakonom kao što je u slučaj kod osiguranja dokaza (članak 273. stavak 2. ZPP) ili izvođenja dokaza putem zamoljenog suca (članak 224. stavak 1. ZPP), bilo da su s odstupanjima od navedenog načela suglasne obje parnične stranke u postupku.

16. Naime, svrha postupka osiguranja dokaza je da se osiguraju dokazi za koje u tijeku, a i prije pokretanja parnice postoji opravdana bojazan da se neće moći izvesti ili da će njihovo kasnije izvođenje biti otežano, s tim da ocjenu dokaza koji su provedeni u postupku osiguranja dokaza ne provodi sud prvog stupnja u tom postupku, već se ocjena tako izvedenog dokaza vrši u eventualnom parničnom postupku

17. Kao što je navedeno, stranke se nisu protivile da se kao dokaz izvrši uvid u spis predmeta osiguranja dokaza broj R1- 380/2017 i pročita nalaz i mišljenje vještaka danog u tom spisu na osnovu provedenog očevida kojemu tuženik nije pristupio. Iz navedenog spisa predmeta osiguranja dokaza proizlazi da je tuženiku dostavljen nalaz vještaka, a u ovom parničnom postupku omogućeno mu je raspravljanje i iznošenje činjenica kao i primjedbi na nalaz i mišljenje sudskog vještaka danih u predmetu osiguranja dokaza.

18. Nalaz i mišljenje vještaka je prvostupanjski sud ocijenio stručnim i nepristranim a kako nije bilo prigovora na nalaz i mišljenje vještaka, isti je i prihvaćen.

19. Žalbenim razlozima tuženika nije dovedena u sumnju zakonitost i pravilnost pobijane presude, pa je na temelju članka 368. ZPP-a, odbijanjem žalbe tuženika kao neosnovane, potvrđena prvostupanjska presuda.

20. Odluka o trošku žalbe donesena je na temelju članka 166. ZPP-a, u svezi s člankom 154. ZPP-a.

U Karlovcu, 23. rujna 2026.

Predsjednica vijeća:

Vesna Stokrp