Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-625/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Veljka Kučekovića kao predsjednika vijeća, Vesne Rep kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Tatjane Kučić kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužiteljice JŽB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Mirti Trninić, odvjetnici iz Slavonskog Broda, protiv tuženika Grad Slavonski Brod, OIB: 58007872049, iz Slavonskog Broda, Vukovarska 1, zastupanog po punomoćnici JŽ, mag. iur., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-238/2021-17 od 11. ožujka 2026., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 23. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tužiteljice prihvaća se kao osnovana te se presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-238/2021-17 od 11. ožujka 2026. preinačuje na način da se sudi:

Utvrđuje se da je tužiteljica JŽB dosjelošću stekla pravo vlasništva na k. č. br. [katastarska čestica] garaža na [adresa], upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], što joj je tuženik dužan priznati i temeljem ove presude trpjeti uknjižbu u zemljišnoj knjizi, sve u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi troškove prvostupanjskog postupka u iznosu od 973,00 EUR (slovima: devetsto sedamdeset tri eura) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od donošenja drugostupanjske presude do isplate koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i trošak žalbe u iznosu od 323,00 EUR (slovima: tristo dvadeset tri eura), u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

„Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev, koji glasi:

"I Utvrđuje se je JŽB, kći pok. CŽ , OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], dosjelošću uživanja stekla pravo vlasništva na k. č. br. [katastarska čestica]- garaža na [adresa] upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška] k.o. što joj je tuženik Grad Slavonski Brod dužan priznati i temeljom ove presude trpjeti uknjižbu u zemljišnoj knjizi, sve u roku od 15 dana

II Nalaže se tuženiku Grad Slavonski Brod, OIB: 58007872049, sa sjedištem u Slavonskom Brodu, Vukovarska 1, naknaditi tužiteljici JŽB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja do isplate koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.".“

2. Protiv navedene presude potpunu, pravovremenu i dopuštenu žalbu podnijela je tužiteljica 21. ožujka 2026. zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. -Odluka USRH, 84/2008., 96/2008. - Odluka USRH, 123/2008.-ispravak, 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025.; dalje: ZPP) te predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu odluku na način da usvoji tužbu i tužbeni zahtjev te joj dosudi troškove postupka i troškove žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije dan.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se utvrdi vlasnicom nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], označene kao kčbr. [katastarska čestica] garaža, površine 16 m2, a koje vlasništvo je stekla dosjelošću te da tuženik temeljem presude trpi uknjižbu njezinog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi.

5.1. Tuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, istaknuo je prigovor nedostatka aktivne legitimacije jer da tužiteljica nije dokazala da je nasljednica iza ranijeg posjednika CŽ, te je osporio poštenje posjeda kako tužiteljice, tako i njezinog prednika CŽ.

5.2. Na temelju dokaza koji su provedeni u postupku prvostupanjski sud je utvrdio:

- da je u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], između ostalog, upisana i sporna čestica, u naravi garaža, označena kao kčbr. [katastarska čestica] [adresa], garaža, površine 16 m2 u vlasništvu Grada Slavonski Brod,

- da iz posjedovnog lista broj 1561 za k. o. [katastarska općina] proizlazi da je predmetna nekretnina upisana kao posjed AŽ, [adresa],

- da iz povijesti promjena posjeda na spornoj čestici proizlazi da je nakon premjera Grada 1958. godine i dopunskog premjera 1967. godine izrađen novi katastarski operat te je predmetna čestica od 1967. godine upisana kao posjed RŽ, R, iz [adresa],

- da je temeljem rješenja o nasljeđivanju broj O-865/97-3 Općinskog suda u Slavonskom Brodu, koje je donijeto iza pok. RŽ, predmetna nekretnina upisana kao posjed njegove supruge AŽ,

- da se prema katastarskom planu sporna nekretnina koja je u naravi garaža nalazi u nizu garaža i nasuprot kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (stana koji je tužiteljici darovao CŽ),

- da iz rješenja o nasljeđivanju broj O-865/97-3 Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 29. listopada 1997. proizlazi da je navedeno rješenje doneseno u ostavinskom postupku iza RŽ i da u njegovu ostavinsku imovinu nije upisana predmetna nekretnina, a istog je naslijedila temeljem vlastoručne oporuke supruga AŽ,

- da iz rješenja Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj Z- 476/09 od 4. veljače 2009. proizlazi da je temeljem Ugovora o darovanju od 5. siječnja 2009. u zk. ul. br. [broj ZK uloška] PU 23 k. o. [katastarska općina] dopuštena uknjižba prava vlasništva na nekretnini CŽ, koja se sastoji od 23 udjela 1/34 dijela kčbr. [katastarska čestica] stambena zgrada br. 4, 6 i 8 u [adresa], sa 443 m2 s kojim je povezano pravo vlasništva posebnog dijela nekretnine u PU 23, koju u naravi čini stan u prizemlju ukupne površine 66,53 m2, a za korist ovdje tužiteljice JŽB (CŽ).

5.3. Iz iskaza tužiteljice proizlazi kako je CŽ njezin otac i iz njegove priče ista zna da je on kupio garažu prije 1983. godine od RŽ, ne zna kolika je bila kupoprodajna cijena, a da je prvi put saznala kako njezin otac nije upisan vlasnik predmetne nekretnine kada je vođen ostavinski postupak iza CŽ, krajem 2017. godine. Od kada zna za sebe da je predmetna garaža pripadala njezinoj obitelji i da u posljednjih 36 godina nitko nikada nije dolazio niti njezinu obitelj pisano kontaktirao tvrdeći da spornu nekretninu ne smiju koristiti, odnosno da nitko nije osporavao da to ne bi bilo od obitelji tužiteljice.

5.4. Saslušani su svjedoci OŽ, SŽ i ČŽ, koji su susjedi tužiteljice, te KŽ, majka tužiteljice, iz čijih iskaza proizlazi da je predmetnu nekretninu od kada su oni doselili na adresu stana tužiteljice koristio CŽ, odnosno njegova obitelj. OŽ to je poznato od 1969. ili 1970. godine kada je doselio u zgradu u kojoj se nalazi i stan tužiteljice, svjedoku SŽ od 1976. godine, a svjedoku ČŽ od 1980. godine. Svima je poznato da je CŽ, prednik tužiteljice, garažu kupio, ali ne znaju po kojoj cijeni niti točno od koga, osim što je svjedok ČŽ iskazivao da je ta garaža kupljena od „nekog drugog doktora“.

5.5. Iz iskaza KŽ, majke tužiteljice, proizlazi da je ona doselila u zgradu u [adresa] 1987. godine i da je tada njezin suprug CŽ koristio predmetnu garažu te da joj je rekao kako je istu kupio od doktora RŽ, ali joj nije poznata cijena niti gdje se nalazi kupoprodajni ugovor. Navodi kako prvo saznanje o tome da predmetna nekretnina nije vlasništvo CŽ ima s ostavinske rasprave iz siječnja 2018. kada je javni bilježnik čitao sastav ostavinske imovine.

5.6. Prvostupanjski sud se pozvao na članke 159. i 160. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 90/2010., 143/2012., 152/2014. i 81/2015.-pročišćeni tekst; dalje: ZV) te je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice jer da ista nije dokazala zakonitost posjeda njezina prednika, odnosno nije dokazala da je posjed sporne garaže njezinog oca bio zakonit i time kvalificiran, pa da je rok za dosjelost 20 godina jer nije utvrđeno postojanje kupoprodajnog ugovora, a niti je dokazano izvanknjižno vlasništvo predmetne nekretnine RŽ kao eventualnog prodavatelja. Tužiteljica da nije u posjedu ugovora o kupoprodaji, a saslušani svjedoci da nemaju saznanja o kupoprodaji predmetne garaže, osim svjedokinje KŽ i svjedoka ČŽ i OŽ koji su od CŽ saznali da je on kupio garažu, ali ne znaju od koga. Prvostupanjski sud navodi da „…čak i kad bi se tužiteljici uračunalo vrijeme posjedovanja od strane njezina oca, takav posjed bi trebao biti zakonit. Međutim, sud je utvrdio da tužiteljica nije dokazala zakonitost kao pretpostavku stjecanja prava vlasništva dosjelošću, stoga je sud, bez daljnjeg utvrđivanja zakonskih pretpostavki za utvrđivanje prava vlasništva dosjelošću tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.“

5.7. O naknadi parničnog troška nije odlučeno jer tuženik trošak nije potraživao.

6. Tužiteljica žalbu podnosi, između ostalog, i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pri čemu ne navodi koju je bitnu povredu počinio prvostupanjski sud, ali iz sadržaja žalbe proizlazi kako ukazuje na bitnu povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer da obrazloženje prvostupanjske odluke ne odgovara utvrđenim činjenicama, zbog čega se pobijanu odluku ne može valjano ispitati.

6.1. I po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je počinio navedenu bitnu povredu jer za svoju odluku nije dao jasne razloge. Druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti primjenom članka 365. stavak 2. ZPP- a nisu učinjene.

6.2. Međutim, iako je prvostupanjski sud počinio navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, ovaj sud je temeljem članka 373.a stavak 3. u svezi sa stavkom

1. ZPP-a preinačio pobijanu odluku.

6.3. Pored toga, osporava se i pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, odnosno pravilnost primjene materijalnog prava na utvrđeno činjenično stanje. Ističe se kako prvostupanjska odluka inzistira na nedokazanoj aktivnoj legitimaciji tužiteljice, iako je tužiteljica navela da je jedino dijete CŽ i da je predmetni spor pokrenula u suglasju s drugom zakonskom nasljednicom, odnosno svojom majkom KŽ. Isto tako, da je logično da je CŽ prilikom darovanja stana tužiteljici darovao i predmetnu garažu, a što potvrđuju svojim iskazima i svi saslušani svjedoci. Stoga da je jedino tužiteljica legitimirana voditi predmetni spor kao pravna nasljednica iza svoga oca. Tužiteljica da je pošteni posjednik te da je njezin posjed sporne garaže zakonit, kao što je bio posjed RŽ, a potom i tužiteljičinog oca CŽ, koji je spornu garažu otkupio od RŽ još 1972. godine. Kako niti prije, a niti nakon smrti RŽ obitelji CŽ nitko nije branio korištenje sporne garaže, to da je tužiteljica dokazala postojanje zakonitog, istinitog i poštenog posjeda, te time i stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

6.4. Člankom 159. ZV-a propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. Samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. Samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavaka 2. i 3. ovoga članka.

6.5. Člankom 160. ZV-a propisano je da vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjega dana vremena potrebnoga za dosjelost. U vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici. Nasljednik postaje poštenim posjednikom od trenutka otvaranja nasljedstva i u slučaju kad je ostavitelj bio nepošteni posjednik, ali ne ako je nasljednik to znao ili morao znati. Kad se poštenom posjedniku čiji posjed nije zakonit i istinit uračunava vrijeme kroz koje je njegov prednik stvar posjedovao zakonito, pošteno i istinito, pravo vlasništva steći će istekom još onoliko vremena koliko je potrebno da pošteni posjednik stekne stvar dosjelošću. Kad se zakonitom, poštenom i istinitom posjedniku uračunava vrijeme kroz koje je njegov prednik stvar posjedovao pošteno, ali ne zakonito ili istinito, vlasništvo će steći dosjelošću istekom još onoliko vremena koliko je potrebno da pošteni posjednik stekne stvar dosjelošću, osim ako stvar već nije stekao time što je njegov zakoniti, pošteni i istiniti posjed trajao onoliko vremena koliko je potrebno da je zakoniti, pošteni i istiniti posjednik stekne dosjelošću. Na prekid odnosno zastoj tijeka vremena dosjelosti na odgovarajući se način primjenjuju odredbe o prekidu, odnosno zastoju tijeka rokova za zastaru tražbina.

6.6. Tužiteljica svoju tužbu temelji na tvrdnji da je zakonit, istinit i pošteni posjednik predmetne nekretnine (garaže) i da je vlasništvo stekla dosjelošću, posjedovanjem predmetne nekretnine osobno i preko svojeg prednika, oca CŽ, odnosno RŽ od kojeg je njezin otac kupio spornu nekretninu.

6.7. Prvostupanjski sud odbija njezin zahtjev jer da nije dokazala da je zakonit posjednik, obzirom da nije priložila kupoprodajni ugovor o kupnji garaže od strane njezinog oca, a niti je priložila rješenje o nasljeđivanju iz svoga oca, dok garaža nije bila obuhvaćena Ugovorom o darovanju, već je to bio samo stan.

6.8. Člankom 114. ZV-a propisano je da se vlasništvo može steći na temelju pravnoga posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona. Na temelju stavka 1. ovoga članka stečeno je pravo vlasništva kad su ispunjene sve pretpostavke određene zakonom.

6.9. U konkretnom slučaju tužiteljica tvrdi da je vlasništvo garaže stekla Ugovorom o darovanju od 5. siječnja 2009. kada joj je otac CŽ darovao stan čiji je bio vlasnik, ali i spornu garažu i posjedovanjem osobno i preko svojeg prednika. Njezin otac da je tu garažu kupio od RŽ 1972. godine i od tada ju nesmetano posjedovao do svoje smrti, a nakon toga je u posjedu garaže ona, a u toj garaži njezina majka drži neke svoje stvari.

6.10. Tužiteljica nije priložila ugovor o kupoprodaji zaključen između CŽ i RŽ jer da je taj ugovor izgubljen, pa je prvostupanjski sud zaključio da nije dokazala zakonitost posjeda. Zakonitost posjeda nije nužno dokazivati pisanim dokumentima. Iz iskaza saslušanih svjedoka, koji su susjedi tužiteljičinog oca od kada su doselili u zgrade u kojima se nalazi i tužiteljičin stan (1969. ili 1970., 1976., 1980., 1983. godine), proizlazi da je garaža u posjedu obitelji CŽ, te da je CŽ istu kupio od neke osobe, s tim da ne znaju godinu kupoprodaje niti osobu od koje je garaža kupljena. Kako svjedoci navode da je garaža kupljena od fizičke osobe, a iz navoda tužiteljice i njezine majke KŽ proizlazi da se radi o RŽ koji je od 1967. godine upisan kao posjednik, a nakon njegove smrti kao posjednik je upisana njegova supruga AŽ, to je po ocjeni ovog suda tužiteljica dokazala da je njezin otac ušao u posjed garaže na temelju kupoprodaje koju je izvršio s tadašnjim posjednikom RŽ, obzirom da ga niti RŽ niti AŽ kao upisani posjednici nisu ometali u posjedovanju ili mu osporavali posjedovanje, a niti je to činio tuženik i da je CŽ bio u posjedu od 1972. godine, kako je to navela tužiteljica u tužbi. Međutim, i prihvaćanjem kao istinite tvrdnje tužiteljice da je njezin otac kupio garažu, ne može se utvrditi da je posjed njezinog oca bio zakonit jer nisu pruženi dokazi da je posjed prodavatelja RŽ bio zakonit, odnosno da je on bio u vlasničkom posjedu predmetne garaže, bilo kao knjižni ili izvanknjižni vlasnik. Zbog toga je točan zaključak prvostupanjskog suda da posjed oca tužiteljice nije bio zakonit, odnosno utemeljen na valjanom pravnom osnovu, jer ako prodavatelj nije bio vlasnik, tada niti otac tužiteljice nije mogao kupnjom steći vlasništvo garaže.

6.11. Zbog toga tužiteljica osobno i preko svoga prednika nije mogla steći vlasništvo garaže istekom 20 godina, već istekom 40 godina poštenog posjedovanja.

6.12. Otac tužiteljice CŽ garažu je kupio od posjednika RŽ koji je kao posjednik upisan 1967. godine, pa kako od tada nitko nije smetao istog, a kasnije niti oca tužiteljice te nju u posjedovanju predmetne garaže, to je po ocjeni ovog suda njihov posjed bio pošten. Kako se poštenje pretpostavlja, to je teret dokaza da se ne radi o poštenom posjedu bilo na tuženiku, a koji u tom pravcu nije pružio nikakve dokaze.

6.13. Kako je otac tužiteljice stupio u posjed 1972. godine, to je 40 godina nesmetanog, samostalnog i poštenog posjeda isteklo 2012. godine kada je otac tužiteljice na temelju dosjedanja postao vlasnikom predmetne nekretnine. Kada je isti umro 2017. godine, posjed je prešao na tužiteljicu koja je i vlasnica stana uz koji se vezuje posjed garaže. Iako tužiteljica nije dostavila rješenje o nasljeđivanju iz oca CŽ, iz iskaza svjedoka i majke tužiteljice proizlazi da je ona kćerka CŽ i da je s majkom KŽ, suprugom CŽ, njegova zakonska nasljednica. Kako imovina i prava koje je imao ostavitelj prelaze na nasljednike u trenutku smrti ostavitelja, to je nebitno što ne postoji formalno rješenje o nasljeđivanju ili što navedena garaža nije prijavljena u ostavinskom postupku kao izvanknjižno vlasništvo ostavitelja.

6.14. Zbog navedenih razloga ovaj sud je preinačio pobijanu odluku i usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice.

7. Kako je pobijana odluka preinačena, to je ovaj sud odlučio temeljem članka 166. stavak 2. ZPP-a o troškovima cjelokupnog postupka.

7.1. Tužiteljici je dosuđen trošak primjenom članka 154. stavak 1. ZPP-a u cijelosti uz ocjenu zatraženih troškova temeljem članka 155. stavak 1. ZPP-a.

7.2. Polazeći od vrijednosti predmeta spora i primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023.; dalje: Tarifa) i Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/2018. i 51/2023.) tužiteljici se priznaje trošak za sastav tužbe u iznos od 200,00 eura po Tbr. 7.1. Tarife, za sastav podneska od 18. svibnja 2021. iznos od 200,00 eura po Tbr. 8.1. Tarife, za zastupanje na ročištima 12. studenoga 2025. i 29. siječnja 2026., za svaku radnju po 200,00 eura po Tbr. 9.1. Tarife i za zastupanje na ročištu 6. lipnja 2022. iznos od 100,00 eura po Tbr. 9.2. Tarife ili ukupno iznos od 900,00 eura. Tom iznosu treba dodati iznos sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 36,50 eura i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 36,50 eura. Ukupno je tuženik tužiteljici dužan naknaditi trošak prvostupanjskog postupka u iznosu od 973,00 eura. Na taj iznos dosuđena je i zakonska zatezna kamata od donošenja drugostupanjske odluke do isplate temeljem članka 151. stavak 3. ZPP-a.

7.3. Odbijen je zahtjev tužiteljice da joj se naknadi trošak sastava podneska od 7. lipnja 2022. jer isti nije bio potreban u smislu članka 155. stavak 1. ZPP-a.

8. Tužiteljici je dosuđen i trošak žalbe u cijelosti koji se sastoji od nagrade njezinog punomoćnika za sastav žalbe po Tbr. 10.1. Tarife u iznos od 250,00 eura i sudske pristojbe na žalbu koju je tužiteljica platila u iznosu od 73,00 eura ili ukupno iznos od 323,00 eura.

Koprivnica, 23. rujna 2026.

Predsjednik vijeća

Veljko Kučeković