Republika Hrvatska
Županijski sud u Karlovcu
Karlovac
Gž-1059/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Karlovcu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinje Vinke Vrančić, kao predsjednice vijeća, suca Josipa Štrucelja, kao suca izvjestitelja i člana vijeća i sutkinje Vesne Britvec, kao članice vijeće, u pravnoj stvari tužiteljice ČV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa Silvija Gnjidić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, zastupanog po punomoćniku Zlatku Kneževiću, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6505/2020-58 od 29. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 23. rujna 2026.
p r e s u d i o j e
I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6505/2020-58 od 29. listopada 2024. u pobijanom dijelu pod točkama I, II, III, V i VI izreke.
II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom i rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 6505/2020-58 od 29. listopada 2024. odlučeno je:
" I/ Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broj: Ugovor o [broj kredita] sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 2.srpnja 2004. između tužiteljice ČV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. kao pravnog prednika tuženika ADDIKO BANK d.d., OIB:14036333877,Slavonska avenija 6, 10000 Zagreb u čl.6 koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu, te u dijelu koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule u švicarskim francima (CHF).
II/ Utvrđuju se ništetnim odredbe Aneksa br.1 uz ugovor o [broj kredita] sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 26.listopada 2011. između tužiteljice ČV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. kao pravnog prednika tuženika ADDIKO BANK d.d., OIB:14036333877,Slavonska avenija 6, 10000 Zagreb koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu, te u dijelu koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule u švicarskim francima (CHF).
III/ Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., OIB:14036333877,Slavonska avenija 6, 10000 Zagreb isplatiti tužiteljici ČV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] iznos od 9.112,58 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od:
-1,10 eura teku od 8.listopada 2004. do isplate
-3,02 eura teku od 10.studenog 2004. do isplate
-10,33 eura teku od 4.siječnja 2005. do isplate
-7,81 eura teku od 1.veljače 2005. do isplate
-2,34 eura teku od 8.ožujka 2005. do isplate
-1,78 eura teku od 16.travnja 2005. do isplate
-0,51 eura teku od 13.studenog 2008. do isplate
-4,61 eura teku od 10.siječnja 2009. do isplate
-7,56 eura teku od 18.ožujka 2009. do isplate
-8,90 eura teku od 18.ožujka 2009. do isplate
-5,22 eura teku od 30.travnja 2009. do isplate
-5,92 eura teku od 26.svibnja 2009. do isplate
-0,30 eura teku od 7.srpnja 2009. do isplate
-1,18 eura teku od 15.prosinca 2009. do isplate
-4,51 eura teku od 14.siječnja 2010. do isplate
-9,23 eura teku od 16.ožujka 2010. do isplate
-8,15 eura teku od 16.ožujka 2010. do isplate
-14,56 eura teku od 28.svibnja 2010. do isplate
-13,34 eura teku od 28.svibnja 2010. do isplate
-29,05 eura teku od 13.lipnja 2010. do isplate
-36,22 eura teku od 20.srpnja 2010. do isplate
-32,00 eura teku od 18.kolovoza 2010. do isplate
-44,90 eura teku od 10.rujna 2010. do isplate
-40,44 eura teku od 3.listopada 2010. do isplate
-33,27 eura teku od 17.studenog 2010. do isplate
-48,40 eura teku od 3.prosinca 2010. do isplate
-67,64 eura teku od 15.siječnja 2011. do isplate
-54,02 eura teku od 15.veljače 2011. do isplate
-59,26 eura teku od 19.ožujka 2011. do isplate
-53,17 eura teku od 12.travnja 2011. do isplate
-54,28 eura teku od 11.svibnja 2011. do isplate
-80,03 eura teku od 31.srpnja 2011. do isplate
-82,54 eura teku od 31.srpnja 2011. do isplate
-104,06 eura teku od 14.kolovoza 2011. do isplate
-93,01 eura teku od 18.listopada 2011. do isplate
-80,91 eura teku od 18.listopada 2011. do isplate
-94,16 eura teku od 20.lipnja 2012. do isplate
-95,86 eura teku od 20.lipnja 2012. do isplate
-93,02 eura teku od 1.srpnja 2012. do isplate
-93,75 eura teku od 20.rujna 2012. do isplate
-91,61 eura teku od 20.rujna 2012. do isplate
-87,04 eura teku od 24.listpada 2012. do isplate
-91,98 eura teku od 16.studenog 2012. do isplate
-94,35 eura teku od 15.prosinca 2012. do isplate
-92,62 eura teku od 17.siječnja 2013. do isplate
-83,30 eura teku od 19.veljače 2013. do isplate
-91,22 eura teku od 19.ožujka 2013. do isplate
-91,91 eura teku od 18.travnja 2013. do isplate
-88,81 eura teku od 17.svibnja 2013. do isplate
-79,16 eura teku od 18.lipnja 2013. do isplate
-78,91 eura teku od 18.srpnja 2013. do isplate
-81,28 eura teku od 20.kolovoza 2013. do isplate
-85,08 eura teku od 18.rujna 2013. do isplate
-90,35 eura teku od 13.listopada 2013. do isplate
-87,63 eura teku od 3.prosinca 2013. do isplate
-89,55 eura teku od 14.prosinca 2013. do isplate
-6.240,77 eura teku od 14.prosinca 2013. do isplate,
i to sve po stopi koja se za razdoblje do 31.12.2007. g. određuje po čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 01.01.2008. g. do 31.07.2015. g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih, od 01.08.2015. g. do 31.12.2022. g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. g. do 29.12. 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od 30.12.2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.
IV/ Odbija se tužiteljica sa dijelom zahtjeva kojim se nalaže tuženiku Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., OIB:14036333877,Slavonska avenija 6, 10000 Zagreb isplatiti tužiteljici ČV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] iznos od 2.355,58 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od:
-0,01 eura teku od 11.travnja 2007. do isplate
-0,01 eura teku od 13.svibnja 2007. do isplate
-0,01 eura teku od 17.lipnja 2007. do isplate
-0,01 eura teku od 7.srpnja 2007. do isplate
-0,01 eura teku od 7.kolovoza 2007. do isplate
-0,01 eura teku od 14.rujna 2007. do isplate
-3,93 eura teku od 10.listopada 2007. do isplate
-3,92 eura teku od 16.studenog 2007. do isplate
-3,97 eura teku od 11.prosinca 2007. do isplate
-3,95 eura teku od 15.siječnja 2008. do isplate
-4,02 eura teku od 14.ožujka 2008. do isplate
-4,06 eura teku od 14.ožujka 2008. do isplate
-15,45 eura teku od 24.travnja 2008. do isplate
-15,07 eura teku od 16.svibnja 2008. do isplate
-14,92 eura teku od 14.lipnja 2008. do isplate
-15,10 eura teku od 11.srpnja 2008. do isplate
-14,83 eura teku od 13.kolovoza 2008. do isplate
-14,84 eura teku od 16.rujna 2008. do isplate
-15,00 eura teku od 30.listopada 2008. do isplate
-25,36 eura teku od 13.studenog 2008. do isplate
-24,08 eura teku od 18.prosinca 2008. do isplate
-25,71 eura teku od 10.siječnja 2009. do isplate
-25,96 eura teku od 18.ožujka 2009. do isplate
-26,07 eura teku od 18.ožujka 2009. do isplate
-25,76 eura teku od 30.travnja 2009. do isplate
-25,82 eura teku od 26.svibnja 2009. do isplate
-25,34 eura teku od 7.srpnja 2009. do isplate
-24,99 eura teku od 7.srpnja 2009. do isplate
-25,08 eura teku od 20.kolovoza 2009. do isplate
-25,27 eura teku od 16.rujna 2009. do isplate
-25,25 eura teku od 21.listopada 2009. do isplate
-25,07 eura teku od 15.prosinca 2009. do isplate
-25,41 eura teku od 15.prosinca 2009. do isplate
-25,70 eura teku od 14.siječnja 2010. do isplate
-26,10 eura teku od 16.ožujka 2010. do isplate
-26,00 eura teku od 16.ožujka 2010. do isplate
-26,55 eura teku od 28.svibnja 2010. do isplate
-26,45 eura teku od 28.svibnja 2010. do isplate
-26,65 eura teku od 13.lipnja 2010. do isplate
-28,38 eura teku od 18.srpnja 2010. do isplate
-28,02 eura teku od 18.kolovoza 2010. do isplate
-29,11 eura teku od 10.rujna 2010. do isplate
-28,77 eura teku od 3.listopada 2010. do isplate
-28,13 eura teku od 17.studenog 2010. do isplate
-29,41 eura teku od 3.prosinca 2010. do isplate
-26,75 eura teku od 15.siječnja 2011. do isplate
-25,76 eura teku od 15.veljače 2011. do isplate
-26,14 eura teku od 19.ožujka 2011. do isplate
-25,70 eura teku od 12.travnja 2011. do isplate
-25,78 eura teku od 11.svibnja 2011. do isplate
-27,65 eura teku od 31.srpnja 2011. do isplate
-27,84 eura teku od 31.srpnja 2011. do isplate
-29,40 eura teku od 14.kolovoza 2011. do isplate
-28,60 eura teku od 18.listopada 2011. do isplate
-27,72 eura teku od 18.listopada 2011. do isplate
-25,45 eura teku od 20.lipnja 2012. do isplate
-25,55 eura teku od 17.lipnja 2012. do isplate
-25,38 eura teku od 1.srpnja 2012. do isplate
-25,42 eura teku od 20.rujna 2012. do isplate
-25,29 eura teku od 20.rujna 2012. do isplate
-25,01 eura teku od 24.listopada 2012. do isplate
-25,32 eura teku od 16.studenog 20112. do isplate
-25,46 eura teku od 15.prosinca 2012. do isplate
-25,35 eura teku od 17.siječnja 2013. do isplate
-24,77 eura teku od 19.veljače 2013. do isplate
-25,27 eura teku od 19.ožujka 2013. do isplate
-25,31 eura teku od 18.travnja 2013. do isplate
-25,12 eura teku od 17.svibnja 2013. do isplate
-24,52 eura teku od 18.lipnja 2013. do isplate
-24,50 eura teku od 18.srpnja 2013. do isplate
-24,65 eura teku od 20.kolovoza 2013. do isplate
-24,88 eura teku od 18.rujna 2013. do isplate
-25,21 eura teku od 13.listopada 2013. do isplate
-25,04 eura teku od 3.prosinca 2013. do isplate
-25,16 eura teku od 14.prosinca 2013. do isplate
-768,14 eura teku od 14.prosinca 2013. do isplate
i to sve po stopi koja se za razdoblje do 31.12.2007. g. određuje po čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 01.01.2008. g. do 31.07.2015. g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih, od 01.08.2015. g. do 31.12.2022. g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. g. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od 30.12.2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.
V/ Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., OIB:14036333877,Slavonska avenija 6, 10000 Zagreb isplatiti tužiteljici ČV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] trošak ovog parničnog postupka od 2.704,97 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama počev od 29. listopada 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.
VI/ Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u cijelosti.".
2. Pravovremenom žalbom navedenu presudu (ne i rješenje), i to u dijelu u kojem tužbeni zahtjev nije prihvaćen, pobija tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, dakle zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje ZPP), kao i zbog odluke o trošku. Predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev, a podredno da ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Traži trošak sastava žalbe uvećan za PDV i sudsku pristojbu na žalbu.
3. U odgovoru na žalbu tužiteljica ističe da su žalbeni navodi neopravdani i na zakonu neosnovani pa predlaže da drugostupanjski sud odbije žalbu i potvrdi prvostupanjsku odluku. Traži trošak sastava odgovora na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.
6. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, na koju upućuje tuženik, jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost iste.
7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništetnosti dijelova odredbi ugovora o kreditu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula te ulazna naknada, kao i zahtjev za isplatom razlike između anuiteta po početnom tečaju CHF te anuiteta koje je tuženik obračunavao prema tečaju CHF na dan dospijeća anuiteta.
8. Između stranaka nije sporno, a što proizlazi iz predmetnog ugovora o kreditu, da je ugovorom o kreditu pravni prednik tuženika Hypo Alpe Adria banka d.d. Zagreb kao kreditor, korisniku kredita, stavio na raspolaganje kunsku protuvrijednost iznosa od 60.360,00 švicarskih franaka (CHF), s rokom otplate do 31. srpnja 2020., s promjenjivom kamatnom stopom koja je na dan zaključenja ugovora iznosila 5,25%, s time da je člankom 6. istog Ugovora o kreditu ugovoreno da se tako promjenjiva kamatna stopo utvrđuje odlukom o kamatnim stopama kreditora. Nesporno je da se tijekom trajanja otplate kredita kamatna stopa u više navrata mijenjala. Dana 26. listopada 2011. tužiteljica i pravni prednik tužitelja zaključili su Aneks broj 1 uz Ugovor o [broj kredita] sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini u kojem Aneksu tužiteljica kao korisnik kredita pristupa i u svojstvu založnog dužnika. Dana 13. prosinca 2013. tužiteljica je u cijelosti otplatila kredit.
9. U žalbenom postupku sporna je osnovanost tužbenog zahtjeva, odnosno je li ništetna odredba Ugovora o kreditu i Aneksa br. 1 Ugovoru o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula u CHF i je li tuženik (odnosno prednik tuženika) primjenom odredbe koja se odnosi na valutnu klauzulu u CHF uz koju je vezana glavnica švicarski franak neosnovano ostvario korist u visini razlike između iznosa koji je tužiteljica kao korisnik kredita uplaćivala, a koji su veći od iznosa prema anuitetu definiranom s obzirom na početno ugovorenu kamatnu stopu i početnu vrijednost CHF, te je sporna osnovanost prigovora zastare.
10. Utvrđenja prvostupanjskog suda u pogledu ništetnosti odredbi ugovora o kreditu kojima je ugovorena kamatna stopa i valutna klauzula u CHF, ako i u pogledu obveze tuženika na isplatu stečenog bez osnove na temelju ništetnih odredbi kao zakonita i pravilna prihvaća i ovaj sud.
11. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda i iz stanja spisa proizlazi da se tijekom otplate kredita mijenja kamatna stopa i da ugovor ne sadrži referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, a niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope, da u ugovoru nisu jasno određeni parametri za promjenu kamatne stope već je ugovorena promjenjivost kamatne stope, a ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi predstavlja odredbu u unaprijed formuliranog standardnog ugovora tuženika (odnosno njegovog prednika), pa se smatra da se o njoj nije pojedinačno pregovaralo. Dalje je utvrđeno da se tijekom otplate kredita mijenjala visina tečaja CHF u odnosu na kunu, da stranke nisu pojedinačno pregovarale, da tužiteljica nije imala utjecaja na sadržaj ugovorenih odredbi koje su se odnosile na valutnu klauzulu jer su navedene odredbe bile sastavni dio standardnog ugovora, da banka nije na transparentan način informirala tužiteljicu o riziku intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF, niti su utvrdile na koji će način promjena CHF utjecati na korisnike kredita, čime je došlo do neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka utemeljenoj na promjeni valutne klauzule. Financijski vještačenjem je utvrđeno da je tužiteljica temeljem promjene tečaja preplatila kredit za iznos od 9.112,58 EUR i temeljem promjene visine kamatnih stopa za iznos od 2.355,58 EUR.
12. Ovaj sud prihvaća činjenično stanje utvrđeno po sudu prvog stupnja kao i primjenu materijalnog prava na tako utvrđeno činjenično stanje, te pravne zaključke suda prvog stupnja vezano za razloge pravne nevaljanosti spornih odredbi konkretnog ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu, koje je pitanje sud riješio i na individualnoj razini ovoga konkretnog parničnog spora uvažavajući ujedno i direktni i obvezujući učinak odluka donesenih u postupku povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača sukladno odredbi članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 41/14., 110/15. i 14/19., u daljnjem tekstu: ZZP/14.) odnosno članka 126. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 19/22., u daljnjem tekstu: ZZP/22.), te članka 502.c ZPP.
13. Naime, u postupku radi zaštite kolektivnih interesa, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena u odnosu na promjenjivu kamatu stopu presudom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž- 7129/2013 od 13. lipnja 2014. povodom koje je donesena presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske (dalje: VSRH) broj Rev-249/2014 od 9. travnja 2015., između ostalog je utvrđeno da je pored ostalih banaka i ovdje tužena banka, povrijedila kolektivne interese potrošača u dijelu koji se odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je tijekom vremena mijenjana jednostranom odlukom kreditora, uključujući i tuženika, te drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja ugovora, potrošač i kreditor nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom točno utvrdili parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni kamatne stope, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, sve na štetu potrošača, jer je na taj način došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, a što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost takvih ugovornih odredbi.
14. Nadalje, tom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., koja je u konačnici potvrđena i u odnosu na valutnu klauzulu presudom Visokog trgovačkog suda, poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. povodom koje je donesena presuda VSRH broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019., između ostalog je utvrđeno da je pored ostalih i ovdje tužena banka povrijedila kolektivne interese potrošača u dijelu koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule odnosno vezivanjem glavnice iz ugovora o kreditu za valutu švicarski franak (CHF) u pogledu čega je utvrđeno da su ugovorne odredbe bile lako uočljive i jasne, ali da nisu bile razumljive jer su tužene banke, a među njima i ovdje tuženik, propustile dati sve potrebne informacije na temelju kojih bi prosječno informirani potrošač mogao razumjeti značaj i posljedice ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima i sve rizike koji takve ugovorne odredbe nose te da su stvorile znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranka na štetu potrošača zbog čega su ocijenjene nepoštenim i ništetnim.
15. Odredbom članka 118. ZZP/14., koji je bio važeći u vrijeme pokretanja postupka, bilo je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. ZZP/14. u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. ZZP/14. obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a člankom 502.c ZPP-a, propisan je učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. ZPP da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, u kojem slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Dakle, navedene odredbe ZZP/14 i ZPP propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača te obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojim je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi za zaštitu kolektivnih interesa, a gotovo na identičan način to propisuju i odredbe ZZP/22.
16. Stoga je pravilan stav prvostupanjskog suda da prethodno navedena pravomoćna odluka Trgovačkog suda u Zagrebu donesena povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača obvezuje sud u ovom parničnom postupku glede ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, na što ukazuje i stajalište VSRH prema kojem su sudovi u pojedinačnim postupcima, neovisno o tome je li tužba podnesena prije ili nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 70/19., u daljnjem tekstu: ZPP/19.), na temelju članka 502.c ZPP-a vezani za utvrđenja iz odluka donesenih u sporu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača (Revd-2507/2022 od 14. lipnja 2022).
17. Kod ocjene nepoštenosti spornih ugovornih odredbi, nužno je uz sve navedeno imati u vidu i da su ove ugovorne odredbe sastavni dio standardnog Ugovora o kreditu i Aneksa br. 1. Ugovoru o kreditu unaprijed sastavljenog od strane tuženika te se o tim odredbama nije pojedinačno pregovaralo i da tužitelj kao potrošač (u kojem svojstvu je prema utvrđenjima prvostupanjskog suda sklopio predmetni Ugovor) nije imao utjecaja na njihov sadržaj pa da je tim odredbama tužitelju nametnuta obveza suprotno načelima savjesnosti i poštenja i ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima kao temeljnim načelima obveznog prava, koje on objektivno nije mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja Ugovora.
18. Kako nema dokaza da je tužiteljica kao korisnica kredita bila na odgovarajući način obaviještena o sadržaju i učincima osporenih ugovornih odredbi iz predmetnog Ugovora o kreditu i Aneksa br. 1. Ugovoru o kreditu na određivanje njezine novčane obveze, navodi o tome da su te odredbe mogle biti razumljive ili da je potrošač mogao o njima pojedinačno pregovarati ukazuje se neodlučnim za ishod ovog postupka jer nitko ne može razumjeti niti informirano pregovarati o ugovornoj odredbi o čijem stvarnom sadržaju i učincima nije bio prethodno primjereno obaviješten, ni utjecati na njen sadržaj, a ni donijeti informiranu odluku o (ne)sklapanju ugovora (odluka Ustavnog suda RH broj: U-III-6703/2021 i dr. od 30. ožujka 2023., točka 21.7.).
19. Za navesti je i to da se presuda u slučaju „potrošač“ primjenjuje ne samo na stambene kredite iz razloga što su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli CHF ništetne u svim potrošačkim ugovorima bez obzira na vrstu i namjenu kredita, što dakle ne razlikuje stambeni kredit od kredita za kupnju vozila, gotovinskog ili nekog drugog kredita. Bitno je da je riječ o potrošačkom ugovoru koji sadrži promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu u CHF, a o čemu se radi u konkretnom slučaju. U tom smislu je odlučeno i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. 26. Kako su sporne odredbe konkretnog ugovora o kreditu utvrđene nepoštenim odnosno ništetnim sukladno odredbama članka 81., 84., 85., 86. i 87. ZZP/03., koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da tužiteljici pripada pravo na individualni restitucijski zahtjev prema kojem je tuženik dužan vratiti ono što je primio na temelju ništetnih odredbi ugovora.
20. Slijedom iznesenog, tužiteljici pripada pravo na povrat razlike između plaćenih anuiteta obračunatih u kunskoj protuvrijednosti prema tečaju CHF na dan plaćanja i anuiteta obračunatih prema tečaju CHF na dan prijenosa kredita u otplatu, jer to pravo proizlazi iz članka 323. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine« broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22, dalje: ZOO) u vezi s člankom 1111. stavak 1. ZOO time da je iznos pravilno utvrđen provedenim financijskim vještačenjem. Isto tako je za istaći da u slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK – CHF bio manji od tečaja HRK – CHF na dan isplate kredita.
21. Međutim, tuženik je istaknuo prigovor zastare koji je prvostupanjski sud ispravno ocijenio. U konkretnom slučaju riječ je o restitucijskom zahtjevu za povrat primljenog na temelju ništetnog ugovora iz članka 323. stavak 1. ZOO pa u obzir dolazi opći petogodišnji rok zastare iz članka 225. ZOO.
22. Prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela VSRH zauzetom na sjednici 30. siječnja 2020. i Objedinjenom pravnom shvaćanju o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF zauzetom na sjednici Građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, a u situaciji kada je ništetnost ugovora utvrđena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, kao u ovom predmetu, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u tom postupku, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Zauzeto shvaćanje sudovi su dužni primijeniti na sve sporove u kojima je riječ o zahtjevima za povrat primljenog na temelju ništetnog ugovora tj. u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO, odnosno članka 104. stavak 1. ZOO.
23. U konkretnom slučaju, sukladno navedenom pravnom shvaćanju, a imajući u vidu vrijeme podnošenja tužbe 30. prosinca 2020., tražbina tužiteljice u odnosu na valutnu klauzuli nije u zastari obzirom da od pravomoćnosti presude donesene povodom kolektivne tužbe koja je nastupila 14. lipnja 2018. (za odredbu o valutnoj klauzuli) pa do podnošenja tužbe 30. prosinca 2020. nije protekao petogodišnji zastani rok iz članka 225. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 25/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23. – dalje ZOO) za zastaru novčane tražbine tužiteljice, slijedom čega je predmetni zahtjev u odnosu na valutnu klauzulu podnesen pravovremeno, kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud pa se žalbeni navodi tuženika glede ocjene prigovora zastare ukazuju u cijelosti neosnovanima. Tražbina u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu je u zastari, kako je to obrazložio prvostupanjski sud, no odbijeni dio tužbenog zahtjeva nije predmet žalbenog postupka.
24. U konkretnom slučaju utvrđena je ništetnost ugovornih odredbi zbog povrede načela savjesnosti i poštenja već u predugovornoj fazi sklapanja ugovora što podrazumijeva nesavjesnost, slijedom čega tužiteljici primjenom članka 1115. ZOO pripada pravo na zatezne kamate od uplate svakog pojedinog mjesečnog anuiteta, odnosno od dana kada je tuženik stekao preplaćene iznose na temelju ništetnih ugovornih odredbi. Prema stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Revd- 1294/2021 od 12. listopada 2011.) savjesnost se prosuđuje prema okolnostima svakog pojedinog slučaja, a time što je u ovome slučaju tvrđeno da su odredbe nepoštene podrazumijeva nesavjesnost kreditne institucije.
25. Pravilna je i odluka o trošku donesena sukladno odredbi članka 154. stavak 2. ZPP-a, odnosno prema uspjehu stranaka u parnici.
25.1. Neosnovano žalitelj osporava pravilnu primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22. i 138/23. – dalje Odvjetnička tarifa). Pravilno je prvostupanjski sud prilikom obračuna parničnih troškova primijenio izmijenjenu i dopunjenu Odvjetničku tarifu ("Narodne novine" broj 37/22.). Navedene izmjene objavljene su 24. listopada 2022., a stupile su na snagu 8 dana od dana objave u "Narodnim novinama" (članak 2. izmijenjene Odvjetničke tarife), 1. studenog 2022. i primjenjuju se u konkretnom slučaju. Naime, prema tarifnom broju 48. točki 3. Odvjetničke tarife kada sud ili drugo tijelo odlučuje o dosuđivanju troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuju Odvjetničku tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Kako je odluka donesena 24. listopada 2024., prvostupanjski sud je pravilno obračunao parnični trošak, te se ne radi o retroaktivnoj primjeni Odvjetničke tarife, budući da se parnični troškovi obračunavaju na kraju postupka, prema uspjehu u sporu.
25.2. Nadalje, neosnovano osporava u žalbi tuženik dosudu troška dolaska tužiteljice iz Njemačke i povratka vlakom (u iznosu od 418,80 EUR) jer je isti bio potreban radi saslušanja tužiteljice, a visinu troška tužiteljica je dokazala priloženim kartama, kako je to pravilno obrazložio i prvostupanjski sud.
26. Slijedom svega iznesenog valjalo je temeljem odredbe članka 368. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovano i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu, pa je odlučeno kao u točki I izreke ove drugostupanjske presude.
27. Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka odbijen je pozivom na članak 166. stavak 1. ZPP-a jer nije uspio sa svojom žalbom, pa je odlučeno kao u točki II izreke ove drugostupanjske presude.
U Karlovcu 23. rujna 2026.
Predsjednica vijeća
Vinka Vrančić