Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-355/2024-2

U I M E R E P U B L I K E H R VA T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu u vijeću sastavljenom od sutkinje Ivane Mašić predsjednice vijeća, sutkinje Vesne Britvec suca izvjestitelja i članice vijeća i sutkinje Vinke Vrančić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ČI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Bojani Marčelan, odvjetnici iz Varaždina, protiv tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog ureda Hrvoja Matić iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu od 26. veljače 2024., broj P- 692/2023-10, u sjednici vijeća održanoj 23. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I Djelomičnim odbijanjem žalbe tuženik potvrđuje se presuda Općinskog suda u Varaždinu od 26. veljače 2024., broj P-692/2023-10 u dijelu pod točkama II., III. i IV., te u dijelu pod točkom I. izreke, osim u dijelu koji se odnosi na odredbu čl. 17. Ugovora o kreditu broj [broj kredita], sklopljen dana **.**.2005. između tužiteljice ČI iz [adresa], kao korisnika kredita, SI iz [adresa], kao Jamca platca i tužene Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., Zagreb, Podružnica Varaždin, Zagrebačka 61 (danas: Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877) kao kreditora, solemniziran u javnobilježničkom uredu Rankice Benc iz Varaždina, dana **.**.2005. pod brojem OV- 07122/2005.

II Djelomičnim prihvaćanjem žalbe tuženika preinačava se presuda Općinskog suda u Varaždinu od 26. veljače 2024., broj P-692/2023-10 u dijelu pod točkom I., koji glasi: „Utvrđuje se da je djelomično ništetan Ugovor o kreditu broj [broj kredita], sklopljen dana **.**.2005. godine između tužiteljice ČI iz [adresa], kao korisnika kredita, SI iz [adresa], kao Jamca platca, i tužene Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., Zagreb, Podružnica Varaždin, Zagrebačka 61 (danas: Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877) kao kreditora, solemniziran u javnobilježničkom uredu Rankice Benc iz Varaždina, dana **.**.2005. godine pod brojem OV-07122/2005, i to: dio odredbe čl. 17. u kojem je ugovoreno da korisnik kredita potpisom ugovora izjavljuje da je upoznat i u cijelosti prihvaća odredbe Odluke o kamatnim stopama tužene", te se u tom dijelu odbija tužbeni zahtjev tužiteljice.

III Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Varaždinu od 26. veljače 2024., broj P-692/2023- 10, usvojen je tužbeni zahtjev tužiteljice te se utvrđuje da je djelomično ništetan Ugovor o kreditu broj [broj kredita], sklopljen dana **.**.2005. između tužiteljice ČI iz [adresa], kao korisnika kredita, SI iz [adresa], kao Jamca platca, i tužene Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., Zagreb, Podružnica Varaždin, Zagrebačka 61 (danas: Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877) kao kreditora, solemniziran u javnobilježničkom uredu Rankice Benc iz Varaždina, dana **.**.2005. pod brojem OV-07122/2005, i to:

- dio odredbe čl. 6. u kojem je ugovoreno: "Banka je ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. Korisnik kredita svojim potpisom na ovom Ugovoru izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pisanu obavijest Banke o visini kamatne stope, visini anuiteta te novi otplatni plan u skladu s promijenjenom kamatnom stopom."

- dio odredbe čl. 17. u kojem je ugovoreno da korisnik kredita potpisom ugovora izjavljuje da je upoznat i u cijelosti prihvaća odredbe Odluke o kamatnim stopama tužene,

- dio odredbe čl. 3. u kojem je ugovoreno da se kamata "obračunava u CHF a naplaćuje u kunama po važećem srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. na dan plaćanja."

- dio odredbe čl. 4. u kojem je ugovoreno da se korisnik kredita obvezuje iznos kredita vratiti u 84 jednakih mjesečnih obroka "u kunskoj protuvrijednost 290,66 CHF obračunatih po srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. na dan plaćanja." Točkom II. izreke nalaže se tuženoj Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 da tužiteljici ČI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana o pravomoćnosti presude isplati iznos od 1.795,65 EUR (slovima: tisuću sedamsto devedeset pet EUR i šezdeset pet centi) na ime preplate kreditne obveze s osnova razlike anuiteta radi promjene kamatne stope i razlike anuiteta radi promjene tečaja, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koja do 31.7.2015. teku po stopi koja se određuje povećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, od 1.8.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za 3 postotna poena, od 1.1.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a to je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, (čl. 29. st. 2. ZOO-a), tekućom na svaki pojedini mjesečni iznos od dana dospijeća do isplate a kako proizlazi iz izreke prvostupanjske presude točke II.

Točkom III. izreke nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, da tužiteljici ČI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 3.193,53 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja ove presude, 26. veljače 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a to je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se preostali dio njezinog zahtjeva za naknadu parničnog troška od 125,00 EUR odbija. Točkom VI. izreke navedene presude odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova.

2. Protiv navedene presude žalbu je pravovremeno izjavio tuženik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te zbog povrede odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. i stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – u daljnjem tekstu ZPP). U bitnome tuženik navodi da je pobijanom presudom točkom I. izreke prvostupanjski sud utvrdio ništetnost članka 17. predmetnog ugovora u dijelu u kojem je ugovoreno da korisnik kredita izjavljuje da je upoznat i u cijelosti prihvaća odredbe Oduke o kamatnim stopama tuženika. Tuženik navodi da navedena odredba nije bila predmet raspravljanja u kolektivnom postupku, da u tijeku postupka prvostupanjski sud nije proveo ni jednu radnju radi utvrđivanja okolnosti povezanih s konkretnom odredbom niti se o istome raspravljalo da niti sam tužitelj nije naveo pravnu osnovu niti argumentaciju na kojoj temelji svoj zahtjev u odnosu na odredbu članka 17. predmetnog ugovora o kreditu.

Tuženik navodi da prvostupanjski sud nije dao razloge zbog kojih je zauzeo stav kako su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i CHF valuti ništetne, već da se pogrešno poziva na utvrđenja iz „kolektivne presude“ na zakonske odredbe i činjenične navode iz tog postupka, da ne daje svoje zaključke i razloge za zauzeti stav, te da u konkretnom predmetu utvrđuje primjenu kolektivne presude pozivajući se, pogrešno, na članak 502.c ZPP-a da nije obvezan u ovom pojedinačnom sporu obrazlagati zašto bi predmetne odredbe bile ništetne. Tuženik smatra da je pogrešno odbijen prigovor zastare, osporava nalaz vještaka i način izračuna preplate te navodi da prvostupanjski sud nije pozvao vještaka na ročište da se očituje o prigovorima tuženika te je postupio protivno odredbi iz članka 260. stavak 1. ZPP-a iz koje proizlazi da je usmeno izlaganje vještaka pravilo, a da se dodatno prije ročišta vještak može očitovati i pisanim putem. Tuženik smatra je pogrešno dosuđen početak tijeka zatezne kamate i da prvostupanjski sud pobijanom presudom ne obrazlaže svoju odluku u odnosu na dosuđeni tijek zatezne kamate, da paušalno navodi da je tuženik nepošteni stjecatelj. Tuženik prigovara i odluci o troškovima postupka te da sud nije označio vrijednost boda, a proizlazi da primijenio jedinstvenu vrijednost boda Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika("Narodne novine" broj 138/23. – dalje: Odvjetnička tarifa) nevezano za vrijednost boda važećeg u trenutku poduzimanja pojedine radnje čime je evidentno povrijedio načelo zabrane retroaktivnosti.

Tuženik predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu u cijelosti odbijanjem tužbenog zahtjeva i da tužitelja obveže naknaditi tuženiku trošak postupka, odnosno, u protivnom da vrati predmet na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika djelomično je osnovana.

5. Ispitujući zakonitost prvostupanjske presude povodom žalbe tuženika, a i po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz članka 365. stavak 2. ZPP -a, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da pobijana odluka nije donesena uz počinjenje niti jedne od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a tuženik posebno ne navodi kojom bi bitnom povredom pobijana presuda bila zahvaćena, osim što opisno upućuje na povredu iz članka 354. stavak 1. ZPP-a, u svezi s člankom 260. ZPP-a i iz stavka 2. točka 11. istog članka, da pobijana presuda ne sadrži razloge za utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi.

6. Prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. i stavak 2. točka 11. ZPP-a, a na koju ukazuje žalba, jer je sud u obrazloženju pobijane presude dao razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni te se ista presuda može ispitati.

6.1. Suprotno žalbenim navodima tuženika, nije osnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s obzirom na to da je sud prvog stupnja raspravio sve tvrdnje na kojima su stranke temeljile svoje zahtjeve i prigovore, te na osnovi izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama (članak 7. i 8. ZPP-a), pravilno utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva, a za što je ovom sudu dao u svemu vrlo jasne i na zakonu osnovane razloge, uvjerljivost kojih nije uspio umanjiti ni tuženik u svojoj žalbi. Suprotno žalbenim navodima tuženika, kao žalitelja, niti materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

7. Predmet ovog spora je utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF te povrat stečenog bez osnove na temelju odredbi ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF za koje tužiteljica tvrdi da su ništetne.

8. Sporno je, jesu li ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i ugovorenoj valutnoj klauzuli ništetne i posljedično tome ima li tužiteljica osnovano pravo od tuženika zahtijevati isplatu navedenih novčanih iznosa koje je tuženik od nje naplatio temeljem takvih ništetnih odredbi po pravilima o stjecanju bez osnove (članak 1111. i članak 1115. Zakona o obveznim odnosima – "Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. - dalje: ZOO). Sporna je i osnovanost tuženikova prigovora zastare.

9. Odlučujući o ovim spornim pitanjima i posljedično tome osnovanosti zahtjeva tužiteljice, sud prvog stupnja je nakon ocjene provedenih dokaza (članak 8. ZPP-a), kao osnovan prihvatio takav njezin zahtjev ali samo u odnosu na dio koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu po jednostranoj odluci tuženika i u odnosu na vezanost valute CHF na promjenu tečaja, a koje odredbe su bile predmet kolektivne zašite.

10. Pravilno je prvostupanjski sud temeljem članka 502.c ZPP-a utvrdio da je vezan za navedena pravna utvrđenja o ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi iz presuda donesenih u kolektivnom sporu (točka 28. obrazloženja), te da tuženik nije sudu pružio dokaze kojima bi se moglo utvrditi da je tuženik tužiteljici pri sklapanju predmetnog ugovora protumačio i objasnio značaj i posljedice spornih ugovornih odredbi, te se i pritom poziva na odluke kolektivnog spora koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu između "Potrošača" – Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača i osam banaka (P-1401/12), na Direktivu 93713,

na praksu ES.

10.1. Naime, odredbom članka 118. Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 41/14., 110/15. i 14/19. - dalje: ZZP/14.), koji je bio važeći u vrijeme pokretanja postupka, bilo je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. ZZP/14. u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. ZZP/14. obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a člankom 502.c ZPP-a, propisan je učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. ZPP -a da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, u kojem slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Dakle, navedene odredbe ZZP/14. i ZPP-a propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača te obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojim je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi za zaštitu kolektivnih interesa, a gotovo na identičan način to propisuju i odredbe ZZP/22.

11. Pravilan je stav prvostupanjskog suda da pravomoćna odluka Trgovačkog suda u Zagrebu donesena povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača obvezuje sud u ovom parničnom postupku glede ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli, na što ukazuje i stajalište VSRH prema kojem su sudovi u pojedinačnim postupcima, neovisno o tome je li tužba podnesena prije ili nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 70/19. - dalje: ZPP/19.), na temelju članka 502.c ZPP-a vezani za utvrđenja iz odluka donesenih u sporu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača (Revd-2507/2022 od 14. lipnja 2022). Pritom valja napomenuti da je tijekom postupka tuženik iznosio činjenice da bi postojao informirani pristanak tužiteljice na sklapanje predmetnog ugovora o kreditu te je prvostupanjski sud na prijedlog stranaka, pa tako i tuženika, pobijanu odluku donio nakon što je i saslušao tužiteljicu i proveo predložene dokaze.

12. Stoga je neosnovan žalbeni razlog tuženika da pobijana presuda nema razloga za primjenu kolektivne presude, da ne sadrži razloge za utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi kao i obvezi tuženika prema tužiteljici iz članka 323. stavak 1. ZOO-a u svezi s člankom 1111. stavak 1. ZOO-a.

13. Međutim, osnovano tuženik navodi da sud nije obrazložio zbog čega smatra da je nepoštena ugovorna odredba članka 17. Ugovora o kreditu.

14. Naime, iz sadržaja navedene odredbe proizlazi da se radi o završnoj odredbi, u dijelu u kojem je navedeno da je korisnik kredita upoznat s efektivnom kamatnom stopom te da mu je uručena otplatna tablica; u dijelu u kojem je navedeno da potpisom na ugovoru, korisnik kredita, založni dužnici i sudužnici u cijelosti prihvaćaju odredbe Općih poslovnih uvjeta "Hypo-AlpeAdria Bank" d.d., odredbe i Tarife Odluke o naknadama za usluge "Hypo-Alpe-Adria Bank" d.d. kao i Odluku o kamatnim stopama "Hypo-Alpe-Adria Bank" d.d. te druge opće akte "Hypo-Alpe-Adria Bank" d.d. sa svim izmjenama i dopunama istih koje budu donesene za vrijeme postojanja tražbine banke iz ugovora, a tužiteljica u činjeničnom opisu tužbe ne navodi zbog čega bi ta odredba bila ništetna, već samo upućuje na razloge ništetnosti odredbi ugovora koje se tiču promjenjivosti kamatne stope, valutne klauzule.

15. Prema stavu ovog suda utvrđenje ništetnosti u tom dijelu izlazi iz okvira dosega pravomoćne presude iz postupka kolektivne zaštite na ovaj predmet spora, dok drugi razlozi koji se odnose na konkretni ugovor nisu izneseni, pa je u tom dijelu valjalo odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

16. Pravilno je i pravno stajalište prvostupanjskog suda da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (isti pravni stav zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018.).

17. Prvostupanjski sud dao je sveobuhvatne razloge zašto na strani tuženika prilikom sklapanja predmetnog ugovora o kreditu postoji nepoštenje (tužiteljica kao potrošač nije imala mogućnosti pregovaranja, a time i utjecaja na sadržaj pojedinih odredaba spornog ugovora koje je sastavio tuženik, nije bila informirana kako o riziku promjenjivosti kamatne stope tako i o riziku valutne klauzule, kao slabija stranka bila je podređenom položaju u odnosu na tuženika – točka 30. i 31. obrazloženja).

18. Prvostupanjski sud zaključuje da su sporne ugovorne odredba ništetne u smislu odredbe članka 87. stavak 1. ZZP/03. budući su one, kao takve uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice, kao potrošača, koja niti je bila dovoljno stručna da u trenutku sklapanja ugovora o kreditu shvati značenje navedenih ugovornih odredbi, a niti joj je tuženik objasnio uvjete pod kojima može doći do promjene kamatne stope odnosno promjene tečaja valute, a niti se pregovarala o spornim odredbama ugovora,

18.1. Na temelju odredbe članka 81. stavak 1. ZZP/03. propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Odredbom stavka 2. navedenog članka smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, dok prema stavku 4. istoga članka ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

18.2. Odredbom članka 87. stavak 2. ZZP/03. propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništava, a stavkom 2. da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost samog ugovora ako može opstati bez ništave odredbe.

18.3. S obzirom da se o spornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, da su iste bile unaprijed formulirane od strane tuženika te da tužiteljica nije imala utjecaja na njihov sadržaj, radi se o nepoštenim ugovornim odredbama u smislu odredbe članka 81. ZZP-a, koje su sukladno odredbi članka 87. ZZP ništetne, a kako to pravično zaključuje sud prvog stupnja u pobijanoj odluci.

19. Prema odredbi članka 3. stavak 1. Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. prema kojoj se ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako je u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, proizašlih iz ugovora, odnosno odredbu članka 5. Direktive prema kojoj u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo, a što iz prethodno navedenih razloga nije bio slučaj, kako to pravilno zaključuje i sud prvog stupnja.

20. Prvostupanjski sud pravilno zaključuje da su ugovorne odredba koje se odnose na promjenjivost kamatne stope i vezanost obveze korisnika kredita za tečaj valute CHF, ništetne u smislu odredaba ZZP/03. budući su one, kao takve uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice, kao potrošača, koja niti je bila dovoljno stručna da u trenutku sklapanja ugovora o kreditu shvati značenje navedenih ugovornih odredbi, a niti joj je tuženik objasnio uvjete pod kojima može doći do promjene kamatne stope odnosno promjene tečaja valute, a niti se pregovarala o spornim odredbama ugovor, pa tuženik neosnovano napada takav zaključak i stav prvostupanjskog suda.

21. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud je vještačenjem utvrdio iznos potraživanja tužiteljice, a koji je temeljem članka 1115. ZOO-a, tuženik dužan vratiti tužiteljici obzirom na utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

22. Neosnovan je žalbeni razlog tuženika koji se odnosi na očitovanje vještaka po prigovoru tuženika pozivom na odredbu članka 260. stavak 1. ZPP-a.

22.1. Odredba članka 260. stavak 1. ZPP-a glasi: "Sud će odrediti hoće li vještak iznijeti svoj nalaz i mišljenje usmeno na raspravi ili će ih podnijeti i pismeno prije rasprave…".

22.2. Iz stanja spisa kao i iz pobijane presude proizlazi da je vještak na prigovore tuženika na nalaz i mišljenje od 14. svibnja 2021. dostavio pismeno očitovanje 5. srpnja 2021., koje je dostavljeno punomoćniku tuženika uz poziva za glavnu raspravu 21. srpnja 2021.

Na pismeno očitovanje vještaka tuženik nije imao prigovora, pa obzirom niti tužiteljica nije imala prigovora, a budući su nalaz i mišljenje vještaka bili obrazloženi, ako i očitanje po prigovoru tuženika, nije bilo potrebno niti svrsishodno i ekonomski opravdano izlagati daljnjim troškovima stranke pozivanjem vještaka da i usmeno obrazloži nalaz i mišljenje, odnosno očitovanje na prigovor tuženika, pa niti ovaj žalbeni razlog tuženika nije osnovan.

23. Obzirom da se radi o vraćanju stečenog bez osnove (u kojoj situaciji se sukladno odredbi članka 1115. ZOO-a moraju platiti i zatezne kamate), to je pravično tuženik obvezan i na plaćanje zakonske zatezne kamate na svaki pojedini mjesečni iznos od dana dospijeća do isplate. U konkretnom slučaju utvrđena je ništetnost ugovornih odredbi zbog povrede načela savjesnosti i poštenja već u predugovornoj fazi sklapanja ugovora, što podrazumijeva nesavjesnost, slijedom čega tužiteljici primjenom članka 1115. ZOO-a pripada pravo na zatezne kamate od uplate svakoga pojedinoga mjesečnog anuiteta, odnosno od dana kada je tuženik stekao preplaćene iznose na temelju ništetnih ugovornih odredbi. Prema stajalištu VSRH (Revd-1294/2021 od 12. listopada 2021.) savjesnost se prosuđuje prema okolnostima svakoga pojedinog slučaja, a time što je u ovome slučaju utvrđeno da su odredbe nepoštene podrazumijeva nesavjesnost kreditne institucije.

24. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude na temelju odredbe članka 368. stavak 1. i članka 373. stavak 3. ZPP-a.

25. Nije osnovan niti žalbeni razlog tuženika kojim osporava odluku o troškovima postupka. Naime, tarifnim brojem 52. stavkom 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22. i 138/23. – dalje u tekstu: Tarifa/23.) koja je stupila na snagu 25. studenog 2023. određeno je: "Kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.". U vrijeme donošenja prvostupanjske odluke 12. rujna 2025., bila je u primjeni Tarifa/23. u kojoj je u Tbr. 54. određena vrijednost boda od 2,00 EUR.

26. Odluka o parničnom trošku temelji se na ispravnom obračunu u skladu s odredbom članka 154. stavak 1. u vezi s člankom 155. ZPP-a.

27. Odluka o trošku žalbe temelju se na odredbi članka 166. ZPP-a, u svezi s člankom 154. ZPP-a.

U Karlovcu 23. rujna 2026.

Predsjednica vijeća

Ivana Mašić