Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-193/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A I R J E Š E NJ E

Županijski sud u Karlovcu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivane Mašić, predsjednice vijeća, Vesne Britvec, člana i suca izvjestitelja i Vinke Vrančić člana, u pravnoj stvari tužitelja NB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Draženu Štiviću, odvjetniku iz Županje, protiv tuženika Addiko bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Kožul & Petrinović d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude i rješenja Općinskog suda u Osijeku od 2. veljače 2026. broj P-885/2024-11, u sjednici vijeća održanoj dana 23. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

i

r i j e š i o  j e

Odbijanjem žalbe tuženika potvrđuju se presuda i rješenje Općinskog suda u Osijeku od 2. veljače 2026. broj P-885/2024-11.

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Osijeku od 2. veljače 2026. broj P-885/2024-11 točkom I., izreke usvojen je tužbeni zahtjev tužitelja i utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o kreditu br. [broj kredita] od **.**.2006. solemniziran od Javnog bilježnika Bore Arambašića u [adresa] pod brojem OU-311/06 od **.**.2006. sklopljenog između tužitelja NB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i tuženika Addiko bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 (prije Slavonska banka d.d. Osijek) i to: - čl. 3. st. 1. t. 4. koje glase "….-obračunatim po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan dospijeća." - čl. 3. st. 1. t. 5. st. 3. koji glasi: "….kamate se obračunavaju u CHF a naplaćuju u kunama po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja."

Točkom II., izreke nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju NB, iznos od ukupno 12.507,26 eura sa zateznim kamatama od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate i to po stopi zatezne kamate koja se računa od 1. kolovoza 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, od 1. siječnja 2023. po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a stopu koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, i to na svaki pojedini mjesečni iznos od dana dospijeća do isplate, sve u roku od 15 dana, dok se s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva preko dosuđenog iznosa odbija tužbeni zahtjev.

Točkom III., izreke navedene presude odbija se tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnim dijela odredbe čl.2. Ugovora o kreditu iz točke I/ izreke koja glasi "…85.000 CHF odnosno protuvrijednosti od HRK po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan korištenja kredita."

1.1. Rješenjem sadržanim u navedenoj presudi pod točkom IV. izreke prihvaća se preinaka tužbe., a pod točkom V. izreke nalaže se tuženiku Addiko bank d.d. da tužitelju NB, u roku 15 dana, naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu 1.931,22 eura zajedno s pripadajućom zateznom kamatom računajući od dana donošenja prvostupanjske presude 2. veljače 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, dok se s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troška postupka preko dosuđenog iznosa tužitelj odbija.

2. Protiv navedene presude i rješenja žalbu je pravovremeno izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog, te pobija u odluku o troškovima postupka. U bitnom navodi da u obrazloženju presude ne postoje razlozi o osnovanosti deklaratornog tužbenog zahtjeva, dosuđenog u točki I. izreke, da prihvaćanjem deklaratornog tužbenog zahtjeva, kako je dosuđen u točci I. izreke presude, u cijelosti se oglašava ništetnim valuta glavnice kredita u CHF. Navodi da kolektivni spor, niti bilo koja druga sudska praksa ili zakon ne zabranjuju ugovorne odredbe kredita prema kojima se vrijednost ugovorne obveze u valuti Republike Hrvatske izračunava na temelju tečaja valute Republike Hrvatske prema stranoj valuti, te da se odluke iz kolektivnog spora ne mogu primijenit na tužitelja, a tužitelj da nije dokazao suprotno. Tuženik smatra da je pogrešno odlučeno o prigovoru zastare, shvaćanjem da bi zastara bila prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe za zaštitu prava i interesa potrošača. Tuženik je stava da je prilikom odluke o visini potraživanja sud trebao voditi računa o manje plaćenim iznosima zbog nižeg tečaja valute CHF u odnosu na početni tečaj. Tuženik osporava tijek zakonske zatezne kamate dosuđene kao da je tuženik nesavjestan stjecatelj. Tuženik predlaže žalbu prihvatiti, pobijanu presudu preinačiti odbijanjem tužbenog zahtjeva uz naknadu troškova postupka tuženiku, odnosno u protivnom predlaže pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, te traži trošak žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje ništetnosti članka 3. stavak 1. točka 4. koje glase "….-obračunatim po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan dospijeća." , i čl. 3. st. 1. t. 5. st. 3. koji glasi: "….kamate se obračunavaju u CHF a naplaćuju u kunama po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja.", Ugovora o kreditu br. [broj kredita] od **.**.2006. solemniziran od Javnog bilježnika Bore Arambašića u Vukovaru pod brojem OU-311/06 od **.**.2006. sklopljenog između tužitelja JB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i tuženika Addiko bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 (prije Slavonska banka d.d. Osijek) i isplata iznosa preplaćenog kredita s osnove ništetnosti valutne klauzule u iznosu od 12.507,26 eura sa zakonskom kamatom tekućom na svaki pojedini iznos od dana dospijeća do isplate. Tužitelj tužbom traži utvrđenje ništetnosti dijela odredbe čl.2. Ugovora o kreditu iz točke I/ izreke koja glasi "…85.000 CHF odnosno protuvrijednosti od HRK po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan korištenja kredita.

6. Ispitujući pobijanu presudu i pobijano rješenje kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavak 2. ZPP, a tuženik žalbom ne upućuje kojom bi bitnom povredom pobijana presuda bila zahvaćena. U odnosu na pobijano rješenje koje je sadržano u pobijanoj presudi kojim je prihvaćena preinaka tužbe ne iznosi žalbene razloge, dok rješenje o troškovima postupka pobija općenito.

7. Pravilno je prvostupanjski sud temeljem članka 502.c ZPP-a pod točkama 11.2. i 11.3. obrazloženja, utvrdio da je vezan za navedena pravna utvrđenja o ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi iz presuda donesenih u kolektivnom sporu, te da tuženik nije sudu pružio dokaze kojima bi se moglo utvrditi da je tuženik tužitelju pri sklapanju predmetnog ugovora protumačio i objasnio značaj i posljedice spornih ugovornih odredbi, te se i pritom poziva na odredbe članka 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 41/14., 110/15. i 14/19. – dalje u tekstu: ZZP/14) – koji je bio na snazi u vrijeme kada je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. postala pravomoćna, pa je neosnovan žalbeni navod tuženika da u obrazloženju presude ne postoje razlozi o osnovanosti deklaratornog tužbenog zahtjeva.

8. Odredbom članka 118. ZZP/14., koji je bio važeći u vrijeme pokretanja postupka, bilo je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. ZZP/14. u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. ZZP/14. obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a člankom 502.c ZPP-a, propisan je učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. ZPP -a da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, u kojem slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Dakle, navedene odredbe ZZP/14 i ZPP-a propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača te obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojim je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi za zaštitu kolektivnih interesa, a gotovo na identičan način to propisuju i odredbe ZZP/22.

9. Pravilan je stav prvostupanjskog suda da pravomoćna odluka Trgovačkog suda u Zagrebu donesena povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača obvezuje sud u ovom parničnom postupku glede ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli, na što ukazuje i stajalište VSRH prema kojem su sudovi u pojedinačnim postupcima, neovisno o tome je li tužba podnesena prije ili nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, br. 70/19., dalje: ZPP/19.), na temelj članka 502.c ZPP-a vezani za utvrđenja iz odluka donesenih u sporu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača (Revd-2507/2022 od 14. lipnja 2022). Pritom valja napomenuti da je tijekom postupka tuženik iznosio činjenice da bi postojao informirani pristanak tužiteljice na sklapanje predmetnog ugovora o kreditu te je prvostupanjski sud na prijedlog stranaka, pa tako i tuženika, pobijanu odluku donio nakon što je i saslušao tužiteljicu i proveo predložene dokaze.

10. Prema stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom u odluci broj Rev 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019., u individualnim parnicama, sudovi nisu dužni provoditi dokazni postupak radi utvrđenja ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i glavnici koja se valutnom klauzulom veže uz švicarski franak, a isto tako u predmetnim postupcima riješeno je i pitanje korisnika kredita kao potrošača.

11. Stoga je neosnovan žalbeni razlog tuženika da pobijana presuda nema razloga za primjenu kolektivne presude, da ne sadrži razloge za utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi kao i obvezi tuženika prema tužiteljici iz članka 323. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje: ZOO) u svezi s člankom 1111. stavak 1. ZOO- a.

12. Nadalje nije osnovan niti žalbeni razlog da je pobijanom presudom u točci I. izreke u cijelosti se oglašava ništetnim valuta glavnice kredita u CHF, budući je točkom III. izreke u tom dijelu odbijen tužbeni zahtjev tužitelja.

13. Prvostupanjski sud je vještačenjem utvrdio iznos potraživanja tužiteljice, a koji je temeljem članka 1115. ZOO-a, tuženik dužan vratiti tužiteljici obzirom na utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi.

14. Pravilno je i pravno stajalište prvostupanjskog suda da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (isti pravni stav zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018.).

15. Prvostupanjski sud odbio je prigovor zastare tužene kao neosnovan. Iz stanja spisa proizlazi da je tužba u predmetu podnesena 16. ožujka 2020. Prema stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske (izraženog u odluci Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018.) pokretanje parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača prekida zastaru na temelju odredbe iz članka 241. ZOO-a individualnih restitucijskih zahtjeva, a u individualnim parnicama radi isplate pokrenutom povodom pravomoćne presude po kolektivnoj tužbi primjenjuje se petogodišnji rok zastare.

16. Navedeno znači, da obzirom na vrijeme podnošenja tužbe, tražbina tužitelja sa osnova ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli te protekom petogodišnjeg roka koji je počeo teći 14. lipnja 2018 (Pž-6632/17 od 14.lipnja2018.),tužbeni zahtjev tužitelja nije u zastari.

17. Prema pravnom stajalištu Vrhovnog suda RH zauzetom u odluci broj Rev 2245/2017-2 od 20. ožujka 2018., prihvaćenim i po Sudu Europske unije u predmetima C-609/19; spojeni predmeti C-776/19 i C-782/19, pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO/05 individualnih restitucijskih zahtjeva, a u individualnim parnicama radi isplate pokrenutim povodom pravomoćne presude po kolektivnoj tužbi primjenjuje se opći petogodišnji rok zastare

18. Primjenjujući izloženo stajalište, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da nije nastupila zastara tražbina po zahtjevima za isplatu, u odnosu na valutnu klauzulu, stopi, pa tužena neosnovano napada odluku prvostupanjskog suda kojom odbija prigovor zastare, time više što je već sudska praksa u brojnim odlukama zauzela stav u svezi prigovora zastare, a sa kojim stavom je tuženik već kroz niz odluka donesenih u postupcima pokrenutim radi isplate preplaćenih anuiteta koji se temelje na odlukama u postupcima kolektivne tužbe, upoznat.

19. Obzirom da se radi o vraćanju stečenog bez osnove (u kojoj situaciji se sukladno odredbi članka 1115. ZOO-a moraju platiti i zatezne kamate), to je pravično tuženik obvezna i na plaćanje zakonske zatezne kamate na svaki pojedini mjesečni iznos od dana dospijeća do isplate. U konkretnom slučaju utvrđena je ništetnost ugovornih odredbi zbog povrede načela savjesnosti i poštenja već u predugovornoj fazi sklapanja ugovora, što podrazumijeva nesavjesnost, slijedom čega tužitelju primjenom članka 1115. ZOO-a pripada pravo na zatezne kamate od uplate svakoga pojedinoga mjesečnog anuiteta, odnosno od dana kada je tuženik stekao preplaćene iznose na temelju ništetnih ugovornih odredbi. Prema stajalištu VSRH (Revd-1294/2021 od 12. listopada 2021.) savjesnost se prosuđuje prema okolnostima svakoga pojedinog slučaja, a time što je u ovome slučaju utvrđeno da su odredbe nepoštene podrazumijeva nesavjesnost kreditne institucije.

20. Radi utvrđenja visine tražbine tužitelja provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Lidiji Balog, čiji nalaz i mišljenje kao i u pismenom obliku tako i usmenom danom na ročištu 27. listopada 2022., prvostupanjski sud u cijelosti prihvaća.

21. Provedenim vještačenjem je utvrđeno da u razdoblju povećanja mjesečnih anuiteta do isplate kredita, tužitelj je preplatio po osnovi valute zbog povećanja promijene tečaja valute odlukom tuženika, iznos od 12.507,26 EUR.

22. Nesporno je da je tužitelj zbog nižeg tečaja valute CHF u jednom kraćem razdoblju plaćao niže iznose anuiteta od početnog iznosa, ali nije time ostvario određenu korist. Ne može se smatrati da je time nešto primio od tuženika, a niti da je izvršena radnja kojom je stekao korist prema općem pravilu o stjecanju bez osnove iz članka 1111. stavak 2. ZOO-a, kao ni da je došlo do situacije iz članka 346. stavak 3. ZOO-a, odnosno da je za tužitelja nastao neki dobitak.

23. Međutim, iznosi koje je tuženik dužan vratiti tužitelju restitucijom, ne mogu se umanjivati onim što tužitelj od tuženika nije dobio niti primio, te tuženik koji je u tipski ugovor unio nepoštenu ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli vezanoj za tečaj CHF, ne može tražiti isplatu koristi primjenom instituta stjecanja bez osnove iz članka 1111. ZOO-a. Prema stajalištu Suda Europske unije u predmetu C-140/22 (SM, KM protiv mBank, presuda od 7. prosinca 2023.) i Direktivi 93/13, protivi se da se naknada koju potrošač traži temeljem povrata iznosa koje je platio u okviru izvršenja predmetnog ugovora umanji za protuvrijednost nižeg tečaja valute CHF. Napominje se da tužbenim zahtjevom tužitelja nije obuhvaćeno vremensko razdoblje koje je obuhvaćeno nižim tečajem valute CHF, niti je vještačenjem to razdoblje ušlo u izračun preplate.

24. U konkretnom slučaju, suprotno žalbenim navodima tuženika, ne radi se o tome da bi tuženik bio dužan vratiti više nego što je eventualno neosnovano stekao, niti je vještačenjem pogrešno utvrđen iznos preplate.

25. Nije osnovan niti žalbeni razlog kojim tuženik osporava stav prvostupanjskog suda glede početka tijeka zateznih kamata na dosuđene mjesečne iznose.

26. Na preplaćene iznose po osnovi valutne klauzule pravilno je određen početak tijeka zateznih kamata počev od plaćanja mjesečnih anuiteta. Pozivom na odredbu 1115. ZOO, tuženik tvrdi da je pošten stjecatelj i da stoga tužitelj nema pravo na zatezne kamate od dana dospjelosti mjesečnih anuiteta. Pravomoćna presuda donesena po kolektivnoj tužbi kojom je utvrđeno nepošteno postupanje tuženika kod ugovaranja promjenjive kamatne stope prema odlukama banke i valutne klauzule izražene u švicarskom franku uz koju je vezana glavnica i kamata, isključuje savjesnost tuženika kroz razdoblje otplate kredita. O zateznoj kamati tekućoj na pojedine obroke pravilno je odlučeno temeljem članka 1115. ZOO. Naime, tuženik je nesavjestan stjecatelj s obzirom da su navedene odredbe ugovora ništave, pa je kamata pravilno dosuđena od dana uplate svakog pojedinog mjesečnog anuiteta kao dana stjecanja.

27. Žalbenim navodima tuženika nije dovedena u sumnju zakonitost i pravilnog pobijane presude, pa je primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odlučeno kao u točci I. izreke ove presude.

28. Nije osnovan niti žalbeni razlog tuženika kojim osporava odluku o troškovima postupka. Naime, tarifnim brojem 52. stavkom 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22, 138/23 – dalje u tekstu: Tarifa/23 koja je stupila na snagu 25. studenog 2023.) određeno je: "Kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.". U vrijeme donošenja prvostupanjske odluke 12. rujna 2025., bila je u primjeni Tarifa/23 u kojoj je u Tbr. 54. određena vrijednost boda od 2,00 EUR.

29. Žalbenim razlozima tuženika nije dovedena u sumnju zakonitost i pravilnost prvostupanjske odluke te je na temelju odredbe članka 368. ZPP-a, i 380. ZPP-a, prvostupanjska odluka (i presuda, i rješenje), potvrđena, odbijanjem žalbe tuženika.

30. Odluka o trošku žalbe temelju se na odredbi članka 166. ZPP-a, u svezi s člankom 154. ZPP-a.

U Karlovcu, 23. rujna 2026.

Predsjednica vijeća:

Ivana Mašić