Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-534/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivane Mašić predsjednice, Vesne Britvec suca izvjestitelja i člana, i LĐ člana, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, Zagreb, Mihanovićeva 3, Područna služba Varaždin, protiv tuženika Triglav osiguranje d.d., OIB: 29743547503, Zagreb, Antuna Heinza 4, zastupanog po odvjetnicima Odvjetničkog društva Mađarić & Lui iz Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu od 25. svibnja 2026., broj Pn-130/2019-47, u sjednici vijeća održanoj dana 23. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbijanjem žalbe tužitelja potvrđuje se presuda Općinskog suda u Varaždinu od 25. svibnja 2026., broj Pn-130/2019-47.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Varaždinu od 25. svibnja 2026., broj Pn-130/2019- 47 odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim potražuje od tuženika isplatu naknadu štete u iznosu od 4.433,21 EUR/33.402,06 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom: na iznos od 1.443,23 EUR/10.874,04 kn od 16. srpnja 2017. do isplate, na iznos od 1.470,34 EUR/11.078,28 kn od 05. travnja 2018. do isplate, na iznos od 1.519,64 EUR/11.449,74 kn od dana donošenja presude do isplate, prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, sve u roku 15 dana. " kao neosnovan.

Točkom II., izreke navedene presude nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi troškove postupka u iznosu od 2.702,94 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 25. svibnja 2026. do isplate, po stopi određenoj člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima za ostale odnose, u roku 15 dana.

2. Protiv navedene presude žalbu je pravovremeno izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-odluka US RH, 84/08, 96/08-odluka US RH, 123/08-ispravak, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - odluka US RH, 70/19,80/22. 114/22,155/23,– dalje: ZPP), zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnome tužitelj smatra da je tužbeni zahtjev trebalo usvojiti primijenom odredaba Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19 – dalje: ZMO), te predlaže žalbu prihvatiti, a pobijanu presudu preinačiti i usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

3. Odgovor na žalbu podnio je tuženik i predlaže se žalbu tužitelja odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu u cijelosti uz naknadu troška radi sastava ovog odgovora na žalbu.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Ispitujući zakonitost prvostupanjske presude povodom žalbe tužitelja, a i po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da pobijana odluka nije zahvaćena niti donesena uz počinjenje niti jedne od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a niti onom na koju u žalbi upućuje tužitelj iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, naime, prvostupanjski je sud dao jasne, valjane i iscrpne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu međusobno proturječni, činjenično stanje je pravilno utvrđeno te je pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja.

6. Predmet spora je isplata naknade štete koja je nastala tužitelju isplatom invalidske mirovine osiguraniku FĐ zbog ozljede kao posljedice štetnog događaja, a za koji je odgovoran osiguranik tuženika.

7. Iz pobijane presude kao i iz stanja spisa proizlazi da nije sporan štetni događaj, da nije sporno da je tužitelj svom osiguraniku FĐ rješenjem broj 118461 od 9. srpnja 2009. zbog ozljeda zadobivenih u navedenoj prometnoj nezgodi priznato od 12. ožujka 2009. pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad.

8. Tijekom prvostupanjskog postupka, a i sada u žalbenom postupku sporna je primjena materijalnog prava, odnosno odredbe kojeg propisa treba primijeniti u konkretnom slučaju.

9. Sporno je među strankama prema kojem zakonu je tuženik u obvezi naknaditi tužitelju štetu nastalu isplatom invalidske mirovine, da li prema Zakonu o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 62/18., 115/18., 102/19.; dalje: ZMO/13) koji je bio na snazi u vrijeme izvršenih isplata ili prema Zakonu o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14., dalje: ZOOP).

10. Prvostupanjski sud smatra da se na konkretan slučaj primjenjuje ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine. Naime, u konkretnom slučaju se radi o osiguranju u prometu, kao posebnoj materiji u odnosu na materiju mirovinskog osiguranja, te se tuženik kao osiguratelj ne nalazi u položaju u kojoj je štetnik - vozač, već je tuženikova odgovornost kao osiguratelja regulirana jedino odredbama ZOOP-a jer tuženik ima obvezu naknaditi štetu umjesto štetnika (vozača) prema Ugovoru o osiguranju u smislu članka 8. ZOOP-a, kojeg je tuženik bio dužan sklopiti, čime je reguliran i opseg njegova pokrića i rizici, pa time i načelo razmjernosti iz članka 27. ZOOP-a.

10.1. Nadalje smatra da je tužitelj trebao dokazati visinu tužbenog zahtjeva, odnosno da postoji razlika invalidske mirovine utvrđene rješenjem HZMO-a i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. U vezi s navedenim poziva se na stav izražen u odluci VSRH broj Rev 66/2022-2 od 1. veljače 2022. u kojoj je navedeno da kada je riječ o izdacima učinjenim na ime invalidske mirovine, kako je to određeno stavkom 2. i 3. članka 27. ZOOP-a, obveza tuženika postoji ako postoji razlika između iznosa mirovine koji se isplaćuju i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik na ime osiguranja. (ovakav pravni stav izražen je i u odluci Rev-174/2022, Rev-553/22 Rev-881/2022 i dr.).

11. Neosnovani su žalbeni navodi tužitelja kojima ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava ustrajući kod tvrdnji da bi se na konkretan slučaj primjenjivale odredbe ZMO/13.

12. Obveznopravni odnos između stranaka nastao je izvršenim isplatama invalidske mirovine od strane tužitelja njegovu osiguraniku pa je za odluku u sporu koji je pokrenuo tužitelj protiv tuženika radi naknade štete na ime isplaćene invalidske mirovine mjerodavan zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete, dakle izvršenih isplata mirovine, a ne u vrijeme nastanka štetnog događaja - prometne nesreće.

13. Nadalje, s obzirom da je riječ o šteti za koju odgovara tuženik kao društvo za osiguranje, osnovanost zahtjeva tužitelja ima se procjenjivati prema odredbi članka 27. ZOOP-a, a ne prema odredbama članka 161.-165. ZMO/13 kako to pogrešno smatra tužitelj.

14. Odredbom članka 27. ZOOP-a propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju (stavak 1.). Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (stavak 2.). Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem zavoda i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (stavak 3.). Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja (stavak 4.). Obvezu iz stavka 1. ovoga članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje (stavak 5.).

15. Dakle, sukladno odredbi članka 27. stavak. 1., 2. i 3. ZOOP-a tuženik kao društvo za osiguranje dužan je naknaditi tužitelju stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju i to razmjerni iznos isplaćene mirovine koji se određuje u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem zavoda i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Iz navedenog proizlazi da obveza tuženika postoji ako postoji razlika između iznosa mirovine koji se isplaćuju i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik na ime osiguranja stvarnog štetnika.

16. U konkretnom slučaju nije sporno da je osiguraniku tuženika priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog ozljeda zadobivenih u prometnoj nezgodi zbog profesionalne nesposobnosti za rad, i da je tužitelj **.**.2013., navršio 65 godina života, te da je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranja, Područna služba u Varaždinu

Klasa:140-02714-03/OB-03370824322 Ur.broj: 341-20-06/2-14-006577 od 28. travnja 2014.,odbijen zahtjev osiguranika tužitelja za priznanje prava na starosnu mirovinu (list 160 spisa).

17. U dokaznom postupku prvostupanjski sud je na prijedlog tuženika odredio financijsko-knjigovodstveno vještačenje na okolnost utvrđivanja visine eventualne naknade štete tužitelju pa je naloženo vještakinji Jadranki Dejanović da se očituje postoji li razlika između invalidske mirovine utvrđene rješenjem tužitelja FĐ i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, te ako postoji visina te razlike za utuženo razdoblje od 1. siječnja 2016. do 31. prosinca 2018.

18. Prema nalazu vještakinje proizlazi da nije sporno da je tužitelj isplatio osiguraniku FĐ za razdoblje od 1. siječnja 2016. do zaključno 31. prosinca 2018. invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad (osiguranik stradao u prometnoj nezgodi 30. siječnja 2007.) u ukupnom iznosu od 33.402,06 kn. Invalidska mirovina obračunata je i isplaćena sukladno članku 79. ZOMO-a., a da bi pretpostavljena invalidske mirovine zbog ozljede na radu za utuženo razdoblje iznosila ukupno 70.320,30 kuna, odnosno bila bi veća od isplaćene invalidske mirovine u iznosu od 33.402,06 kuna, za 36.918,24 kuna. Vještakinja je i usmeno obrazložila nalaz na ročištu održanom 2. prosinca 2022.

19. Tužitelj na kome je teret dokaza (članak 221.a ZPP-a) nije dostavio dokaz, niti je predložio provođenje dokaza na okolnosti utvrđivanja visine stvarne štete koju je pretrpio isplatom invalidske mirovine svom osiguraniku tj. nije dokazao da bi visina štete s osnove isplaćene invalidske mirovine za utuženo vremensko razdoblje od 2016., 2017., i 2018.,. bila viša od starosne mirovine koju bi njegov osiguranik ostvario da štetnog događaja nije bilo, te koju bi tuženik eventualno bio u obvezi naknaditi. Stoga prvostupanjski sud pravilno odbija tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan primijenivši odredbe ZOP-a a ne ZMO-a.

20. Sukladno članku 27. ZOOP-a tuženik je dužan tužitelju nadoknaditi stvarnu štetu u granicama preuzetih ugovorom o osiguranju i u okviru odgovornosti svog osiguranika, u konkretnom slučaju je upravo osiguranik tuženika odgovoran za nastanak predmetne prometne nesreće, a visinu stvarne štete treba procijeniti prema kriterijima koji su propisani člankom 27. ZOOP-a. Prema odredbi ovog članka stavak 3. obveza tuženika kao društva osiguranja postoji samo onda ako bi iznos mirovine koji tužitelj isplaćuje svom osiguraniku bio veći od iznosa invalidske mirovine koji bi se osiguraniku isplaćivao u slučaju povrede na radu, a što u ovom slučaju tužitelj na kojem je teret dokaza nije dokazao, a niti smatra da bi trebao dokazati, jer naknadu ove vrste i ne potražuje.

21. U smislu odredbe članka 27. ZOOP-a, obveza tuženika, društva za osiguranje postoji samo ako bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku HZMO-a bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog ozljede na radu. Isti stav je izražen u odluci VSRH broj Rev-553/2022-2 od 6. rujna 2022. u kojoj je navedeno da kada je riječ o izdacima učinjenim na ime invalidske mirovine, kako je to određeno stavkom 2. i 3. članka 27. ZOOP-a obveza tuženika postoji ako postoji razlika između iznosa mirovine koji se isplaćuju i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik na ime osiguranja. Drugim riječima, obveza tuženika ne postoji ako bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku HZMO-a bio manji ili bi bio jednak razmjernom iznosu mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog ozljede na radu.

22. Prema tome, kod donošenja prvostupanjske presude pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo pa se nije ostvario žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava (članak 356. ZPP-a), a i odluka o troškovima parničnog postupka je zakonita jer je donesena na temelju članka 154. stavak 1. ZPP-a u svezi s člankom 155. ZPP-a uz pravilnu primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23), te sukladno postavljenim zahtjevima. Prvostupanjski sud je prilikom odlučivanja o troškovima postupka odredio naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni, te o visini troškova pravilno je odlučio sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti.

23. Obzirom na navedeno, žalbu tužitelja valjalo je odbiti kao neosnovanu temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a i potvrditi prvostupanjsku presudu u cijelosti.

24. Odluka o troškovima odgovora na žalbu donesena je na temelju članka 166. u svezi s člankom 155. ZPP-a.

U Karlovcu, 23. rujna 2026.

Predsjednica vijeća:

Ivana Mašić