Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž Ob-51/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Britvec kao predsjednika vijeća, Ivane Mašić kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Vinke Vrančić kao člana vijeća u pravnoj stvari tužiteljice mlt. AV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po majci i zakonskoj zastupnici JV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], a ona zastupana po punomoćnici Sidoniji Grbavac, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika ĐV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanoga po punomoćnici Bojani Ivanišević, odvjetnici u Zagrebu, radi povećanja uzdržavanja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P Ob-70/2026-9 od 10. srpnja 2026., u sjednici vijeća održanoj dana 23. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P Ob-70/2026-9 od 10. srpnja 2026.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P Ob- 70/2026-9 od 10. srpnja 2026., suđeno je:

„I. Povećava se uzdržavanje mlt. AV, OIB: [osobni identifikacijski broj], određeno Rješenjem o odobrenju plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj R1 Ob-228/2022 od 1. lipnja 2022., pa se nalaže tuženiku ĐV, OIB: [osobni identifikacijski broj], da doprinosi po osnovi povećanog uzdržavanja mlt. AV, i to za razdoblje od dana podnošenja tužbe 20. veljače 2026. do 24. lipnja 2026. mjesečnim iznosom od 290,00 eura (dvjestodevedeset eura) mjesečno, a za razdoblje od 25. lipnja 2026. pa nadalje, dok za to budu postojali zakonski uvjeti, mjesečnim iznosom od 319,00 eura (tristodevetnaest eura), do svakog 15-tog dana u mjesecu za tekući mjesec, s time da je dužan na svaki dospjeli, a neplaćeni iznos uzdržavanja platiti zakonsku zateznu kamatu od njegova dospijeća do isplate, po kamatnoj stopi propisanoj odredbom čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, putem tekućeg računa majke i z.z. mlt. tužiteljice JV.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za povećanje uzdržavanja u preostalom dijelu do pune visine zahtjeva od 400,00 eura mjesečno.

III. Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 350,00 eura (tristopedeseteura), sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude pa do isplate po kamatnoj stopi propisanoj odredbom čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.

IV. Obija se zahtjev tužiteljice za naknadu parničnih troškova u preostalom dijelu do pune visine iznosa od 500,00 eura.

V. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u cijelosti.“

2. Protiv pobijane presude žali se tuženik zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava propisanih člankom 353. stavak 1. točka 2. i. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22. - u daljnjem tekstu ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i vrati na ponovni postupak.

3. Tužiteljica u odgovoru na žalbu pobija žalbene navode žalitelja u cijelosti te predlaže žalbu odbiti žalbu i potvrditi pobijanu presudu.

4. Žalba tuženika je neosnovana.

5. Ispitavši pobijanu presudu u smislu članka 365. stavak 2. ZPP ovaj je sud utvrdio da sud prvog stupnja pobijanom presudom nije ostvario koju od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Neosnovano tuženik ističe žalbeni razlog, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove pravilne ocjene utvrdio sve činjenice koje su odlučne za ishod ovog spora.

6.1. Prvostupanjski je sud u smislu članka 8. ZPP provedene dokaze cijenio po svom slobodnom uvjerenju utvrđujući relevantne činjenice na kojima temelji svoju ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva tužiteljice, pri čemu navedeno uvjerenje suda prvog stupnja u odnosu na utvrđenje relevantnih činjenica ima pravnu i činjeničnu osnovu u sadržaju dokaza provedenih tijekom prvostupanjskog postupka zbog čega ocjena provedenih dokaza nema za posljedicu niti nepravilnost, a niti nezakonitost pobijane presude.

7. Također je prvostupanjski sud na tako pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primjenio materijalno pravo pa su žalbeni navodi po ocijeni ovog suda s tog osnova u cijelosti neosnovani.

8. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice mlt. AV za povećanjem uzdržavanja za razdoblje od podnošenja tužbe 20. veljače 2026. pa nadalje, sve temeljem članka 285. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 103/15., 98/19., 47/20. i 156/23; dalje: ObZ).

9. Između stranaka je sporno, jesu li se od donošenja ranije odluke i to rješenja o odobrenju plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj R1 Ob-228/2022 od 1. lipnja 2022., promijenile okolnosti na temelju kojih je donesena ta odluka na način da je opravdano povećati iznos uzdržavanja mlt. AV.

10. U smislu članka 285. stavak 1. ObZ osoba koja prima i koja daje uzdržavanje može tražiti da sud povisi ili snizi iznos uzdržavanja, odluči o prestanku uzdržavanja ili promijeni način uzdržavanja određen prijašnjom pravomoćnom odlukom ako su se promijenile okolnosti na temelju kojih je donesena prijašnja odluka.

11. Člankom 307. ObZ propisano je da je sud dužan utvrditi ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje te ocijeniti potrebe uzdržavane osobe i mogućnosti osobe koja je dužna uzdržavati, a kada se uzdržavanje traži za dijete sud je dužan uzeti u obzir i dob djeteta, te potrebe za njegovo obrazovanje (članak 311. ObZ).

12. Pošavši od utvrđenja prvostupanjskog suda i stanja spisa, proizlazi:

- da je Rješenjem o odobrenju plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj R1 Ob-228/2022 od 1. lipnja 2022., razveden brak između zz tužiteljice JV i tuženika, a kojim je odobren i Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 24. siječnja 2022. nad tada maloljetnom djecom UV i AV.

- da je istim rješenjem definirano da će tada maloljetni UV stanovati sa ocem, a tužiteljica mlt. AV s majkom i da uzdržavanje za oba djeteta iznosi po 1.000,00 kn, te da su se roditelji dogovorili da će obveze uzdržavanja "prebijati" tj. da neće jedno drugome uzajamno isplaćivati iznose uzdržavanja,

- da su se nakon donošenja navedene odluke o visini uzdržavanja mlt. djece, okolnosti bitno izmijenile, jer je dijete UV postao punoljetan **.**.2024. , da je završio trogodišnje srednjoškolsko obrazovanje (u školskoj godini 2023./2024.) te nakon toga zasnovao stalni radni odnos koji i dalje traje,

- da je tužiteljica mlt. AV rođena **.**.2011., a u trenutku podnošenja tužbe imala je 15 godina,

- da je iz Obračuna plaće za ožujak i travanj 2026., utvrđeno je da je tuženik ostvario neto plaću (uključujući nagradu-dodatak uz plaću i prijevoz) od ukupno 1.169,80 EUR, odnosno 1.189,96 EUR, a koji iznosi su ispod imovinskog cenzusa minimalnih primitaka od 1.318,00 i 1.449,00 EUR, po kojima su Odlukama o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta (Narodne Novine 75/2025, 66/2026) iznosi prosječnih potreba djeteta izjednačeni s propisanim minimalnim iznosima uzdržavanja.

13. Slijedom navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud je usvojio zahtjev tužiteljice za povećanje uzdržavanja do visine propisanih minimalnih novčanih iznosa i to za razdoblje od dana podnošenja tužbe 20. veljače 2026. do zaključno 24. lipnja 2026. u iznosu od 290,00 EUR mjesečno, temeljem Odluke o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta (Narodne Novine 75/2025), a s danom 25. lipnja 2026. kao početkom primjene Odluka o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta (Narodne Novine 66/2026) u visini propisanog minimalnog iznosa od 319,00 EUR mjesečno, dok je u preostalom dijelu do pune visine zahtjeva od 400,00 EUR mjesečno, zahtjev tužiteljice odbio, jer isti nije sukladan primanjima tuženika, odnosno njegovom životnom standardu (članak 313. ObZ), imajući u vidu i dokumentirane obveze tuženika po pitanju kredita/kupnji uz obročnu otplatu.

14. S naprijed navedenim utvrđenjem i primjenom materijalnog prava, slaže se i ovaj drugostupanjski sud.

15. Po ocijeni ovog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio osnovanim zahtjev maloljetne tužiteljice za povišenje iznosa uzdržavanja u spornom razdoblju, jer su se nakon donošenja ranije pravomoćne odluke u bitnome izmijenile okolnosti koje su bile odlučne za određivanje dotadašnjeg sporazumnog iznosa uzdržavanja od strane roditelja.

15.1. Naime, naprijed citiranim člankom 285. ObZ propisano je da osoba koja prima uzdržavanje može zahtijevati da sud povisi ranije određeni iznos uzdržavanja ako su se okolnosti promijenile. Promijenjene okolnosti potrebno je cijeniti kako na strani potreba maloljetnog djeteta tako i na strani mogućnos ti roditelja koji je obveznik uzdržavanja.

16. U konkretnom slučaju, osim povećanja potreba maloljetnog djeteta uslijed njegove veće životne dobi (adolescencija), školovanja (srednjoškolsko obrazovanje) i povećanja općih troškova života (inflacije), došlo je i do bitne promjene okolnosti na strani tuženika. U vrijeme donošenja ranije odluke, tuženik je imao zakonsku obvezu uzdržavanja tada mlt. UV. U međuvremenu je to dijete postalo punoljetno , koje je završilo školovanje i zaposlilo se pa je nakon prestanka zakonskih pretpostavki za njegovim daljnjim uzdržavanjem prestala i zakonska obveza tuženika da doprinosi njegovom uzdržavanju pa je stoga neosnovana tvrdnja žalitelja da je prvostupanjski sud propustio ispitati doprinos tuženika za njegovim uzdržavanjem.

17. Prestanak jedne od ranije postojećih zakonskih obveza uzdržavanja po ocijeni ovog suda predstavlja okolnost koja neposredno utječe na ukupne mogućnosti tuženika da doprinosi uzdržavanju mlt. tužiteljice. Naime, prilikom ocjenjivanja mogućnosti roditelja koji je dužan uzdržavati dijete sud, uz njegova primanja, imovinsko stanje i mogućnosti stjecanja zarade uzima u obzir i njegove vlastite potrebe te druge obveze koje ima, stoga prestankom obveze uzdržavanja drugog djeteta dio raspoloživih obveza tuženika više nije opterećen tom zakonskom obvezom zbog čega su njegove objektivne mogućnosti za doprinos uzdržavanja mlt. tužiteljice veće nego u vrijeme donošenja ranije odluke.

18. Stoga, činjenica da je tuženiku prestala obveza uzdržavanja drugog djeteta zbog njegove punoljetnosti i prestanka zakonskih pretpostavki za njegovo daljnje uzdržavanje (zaposlilo se i više se ne školuje) predstavlja po ocjeni ovog suda pravno relevantnu izmijenjenu okolnost u smislu članka 285. ObZ. Kada se navedena okolnost cijeni u kontekstu svega navedenog zajedno sa povećanim potrebama mlt. tužiteljice zbog starije životne dobi, opravdano je zaključiti da postoje pretpostavke za povišenje ranije određenog iznosa uzdržavanja.

19. Posljedično navedenom, neosnovana je i paušalna tvrdnja žalitelja da prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja visine uzdržavanja tužiteljice nije cijenio njegove imovinske prilike. Naprotiv, prvostupanjski sud je prilikom odmjeravanja visine uzdržavanja cijenio prihode žalitelja, njegove obveze, a što je prvostupanjski sud naveo pod točkom 5., 17. i 20., obrazloženja pobijane odluke, pri tome pravilno primjenjujući Odluke o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta za sporno razdoblje, kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud pod točkom 19. obrazloženja pobijane odluke.

20. Obzirom da tuženik sukladno članku 290. ObZ nema zakonsku obvezu uzdržavanja punoljetnog djeteta UV, to je po ocijeni ovog suda neosnovan žalbeni navod žalitelja da je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, jer da prvostupanjski sud nije izveo dokaz njegovim saslušanjem, a sve na okolnost njegovog daljnjeg uzdržavanja. Naime, sukladno članku 291. ObZ radi se o djetetu koji ima prihode i dužno je pridonositi za svoje uzdržavanje pa su stoga žalbeni navodi žalitelja da ga i dalje uzdržava u cijelosti neosnovani i nemaju zakonsko uporište.

21. Isto tako apostrofira se žalitelju da je njegova zakonska obveza uzdržavati svoju mlt. kćer AV, a što je između ostalog i propisano člankom 288. stavak 1. Obz pa činjenice koje on u žalbi navodi da zbog bolesti („sraščivanje kralježnice“) nije u mogućnosti ostvariti dodatnu zaradu, koje pri tome nije niti potkrijepio dokazima tijekom postupka, ovaj sud ne može prihvatiti kao razlog za odbijanje tužbenog zahtjeva.

22. Slijedom navedenog, ocjena je ovog suda da nisu ostvareni žalbeni razlozi na koje se poziva žalitelj, pa je žalbu istog valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu temeljem članka 368. stavak 1. ZPP, radi čega je odlučeno kao u izreci ove odluke.

U Karlovcu 23. rujna 2026.

Predsjednica vijeća

Vesna Britvec