Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-782/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od suca Josipa Štrucelja predsjednika vijeća, sutkinje Vinke Vrančić izvjestiteljice i članice vijeća, te sutkinje Vesne Britvec članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice RV iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Tei Tončić odvjetnici u Puli, protiv tužene UV iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Ani Gortan odvjetnici u Puli, radi predaje u suposjed i isplate, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-131/2022-44 od 6. kolovoza 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 23. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužene kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-131/2022-44 od 6. kolovoza 2024. u točki I. izreke, točki II. izreke, te točki III. izreke u dijelu u kojem je tuženoj naloženo da tužiteljici naknadi trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 2.442, 79 EUR eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 04.07.2024. do isplate po stopi koja se određuje se za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01.01. a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01.07. te godine, sve u roku od 15 dana.

II Preinačava se presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-131/2022- 44 od 6. kolovoza 2024.u preostalom dijelu pod točkom III. Izreke, na način da se tužiteljica odbija s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška, kao s neosnovanim.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja poslovni broj P-131/2022-44 od 6. kolovoza 2024. suđeno je:

"I Nalaže se tuženiku da tužitelju preda u suposjed stan na prvom katu koji se sastoji od tri sobe kupaonice, nužnika i hodnika ukupne površine 44,55 m2 upisan u Knjizi položenih ugovora zk. ul. [broj ZK uloška] [broj poduloška] k. o. [katastarska općina], na adresi [adresa] u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati 7.505,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče

-na iznos 73,78 eura od 10.11.2017.

-na iznos 73,78 eura od 10.12.2017.

-na iznos 77,72 eura od 10.01.2018.

-na iznos 77,72 eura od 10.02.2018.

-na iznos 77,72 eura od 10.03.2018.

-na iznos 77,72 eura od 10.04.2018.

-na iznos 77,72 eura od 10.05.2018.

-na iznos 77,72 eura od 10.06.2018.

-na iznos 77,72 eura od 10.07.2018.

-na iznos 77,72 eura od 10.08.2018.

-na iznos 77,72 eura od 10.09.2018.

-na iznos 77,72 eura od 10.10.2018.

-na iznos 77,72 eura od 10.11.2018.

-na iznos 77,72 eura od 10.12.2018.

-na iznos 83,09 eura od 10.01.2019.

-na iznos 83,09 eura od 10.02.2019.

-na iznos 83,09 eura od 10.03.2019.

-na iznos 83,09 eura od 10.04.2019.

-na iznos 83,09 eura od 10.05.2019.

-na iznos 83,09 eura od 10.06.2019.

-na iznos 83,09 eura od 10.07.2019.

-na iznos 83,09 eura od 10.08.2019.

-na iznos 83,09 eura od 10.09.2019.

-na iznos 83,09 eura od 10.10.2019.

-na iznos 83,09 eura od 10.11.2019.

-na iznos 83,09 eura od 10.12.2019.

-na iznos 88,30 eura od 10.01.2020.

-na iznos 88,30 eura od 10.02.2020.

-na iznos 88,30 eura od 10.03.2020.

-na iznos 88,30 eura od 10.04.2020.

-na iznos 88,30 eura od 10.05.2020.

-na iznos 88,30 eura od 10.06.2020.

-na iznos 88,30 eura od 10.07.2020.

-na iznos 88,30 eura od 10.08.2020.

-na iznos 88,30 eura od 10.09.2020.

-na iznos 88,30 eura od 10.10.2020.

-na iznos 88,30 eura od 10.11.2020.

-na iznos 88,30 eura od 10.12.2020.

-na iznos 95,56 eura od 10.01.2021.

-na iznos 95,56 eura od 10.02.2021.

-na iznos 95,56 eura od 10.03.2021.

-na iznos 95,56 eura od 10.04.2021.

-na iznos 95,56 eura od 10.05.2021.

-na iznos 95,56 eura od 10.06.2021.

-na iznos 95,56 eura od 10.07.2021.

-na iznos 95,56 eura od 10.08.2021.

-na iznos 95,56 eura od 10.09.2021.

-na iznos 95,56 eura od 10.10.2021.

-na iznos 95,56 eura od 10.11.2021.

-na iznos 95,56 eura od 10.12.2021.

-na iznos 107,38 eura od 10.01.2022.

-na iznos 107,38 eura od 10.02.2022.

-na iznos 107,38 eura od 10.03.2022.

-na iznos 107,38 eura od 10.04.2022.

-na iznos 107,38 eura od 10.05.2022.

-na iznos 107,38 eura od 10.06.2022.

-na iznos 107,38 eura od 10.07.2022.

-na iznos 107,38 eura od 10.08.2022.

-na iznos 107,38 eura od 10.09.2022.

-na iznos 107,38 eura od 10.10.2022.

-na iznos 107,38 eura od 10.11.2022.

-na iznos 107,38 eura od 10.12.2022.

-na iznos 107,38 eura od 10.01.2023.

-na iznos 107,38 eura od 10.02.2023.

-na iznos 107,38 eura od 10.03.2023.

-na iznos 107,38 eura od 10.04.2023.

-na iznos 107,38 eura od 10.05.2023.

-na iznos 107,38 eura od 10.06.2023.

-na iznos 107,38 eura od 10.07.2023.

-na iznos 107,38 eura od 10.08.2023.

-na iznos 107,38 eura od 10.09.2023.

-na iznos 107,38 eura od 10.10.2023.

-na iznos 107,38 eura od 10.11.2023.

-na iznos 107,38 eura od 10.12.2023.

-na iznos 107,38 eura od 10.01.2024.

-na iznos 107,38 eura od 10.02.2024.

-na iznos 107,38 eura od 10.03.2024.

-na iznos 107,38 eura od 10.04.2024.

-na iznos 107,38 eura od 10.05.2024.

-na iznos 107,38 eura od 10.06.2024.

do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje se za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01.01. a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01.07. te godine sve u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka odmjerene u ukupnom iznosu od 2.592,79 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 04.07.2024. do isplate po stopi koja se određuje se za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01.01. a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01.07. te godine sve u roku od 15 dana.

IV Sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva koji glasi:

„Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati 784,46 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče

-na iznos 46,66 eura od 10.12.2016.

-na iznos 73,78 eura od 10.01.2017.

-na iznos 73,78 eura od 10.02.2017.

-na iznos 73,78 eura od 10.03.2017.

-na iznos 73,78 eura od 10.04.2017.

-na iznos 73,78 eura od 10.05.2017.

-na iznos 73,78 eura od 10.06.2017.

-na iznos 73,78 eura od 10.07.2017.

-na iznos 73,78 eura od 10.08.2017.

-na iznos 73,78 eura od 10.09.2017.

-na iznos 73,78 eura od 10.10.2017.

zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tužitelj se odbija.".

2. Protiv te presude u točki I., II. i III. izreke žalbu je pravovremeno podnijela tužena zbog bitne povrede odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje ZPP), pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da sud drugog stupnja usvoji žalbu, pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnijet.

3. Žalba nije osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice protiv tužene za predajom u suposjed stana na prvom katu koji se sastoji od tri sobe, kupaonice, nužnika i hodnika ukupne površine 44,5 m2 upisan u Knjizi položenih ugovora zk. ul. [broj ZK uloška] [broj poduloška] k. o. [katastarska općina], na adresi [adresa], te njezin zahtjev za isplatom na ime naknade koristi koju je tužena ostvarila korištenjem njezinog suvlasničkog dijela iste nekretnine bez pravnog osnova.

5. Ispitujući zakonitost pobijane presude u granicama razloga označenih u žalbi, a i po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, ova sud drugo stupnja nije našao da bi bila počinjena koja od bitnih povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti, kao niti bitna povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točak 11. ZPP-a na koju se pozva tužena u žalbi, jer pobijana presuda nema nedostataka i može se ispitati, izreka presude je razumljiva i neproturječna sebi i razlozima iznijetim u obrazloženju pobijane presude, sadrži valjane razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni sami sebi i sadržaju isprava koje prileže u spisu.

6. Suprotno žalbenim navodima tužene, sud prvog stupnja je na temelju svih provedenih dokaza i njihovom analizom u smislu odredbe članka 8. ZPP-a pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje izloživši ga u obrazloženju pobijane presude, koje tužena žalbenim navodima nije uspjela dovesti u sumnju.

6.1. Tako je sud prvog stupnja uvidom u presliku izvatka iz Knjige položenih ugovora utvrdio da su tužiteljica i tužena suvlasnice, svaka u 7/16 dijela predmetne nekretnine odnosno stana u [adresa], na adresi [adresa] , dok identitet te nekretnine između parničnih stranaka nije sporan.

6.2. Iz iskaza tužiteljice i tužene utvrđeno je da je predmetni stan nekada bio u vlasništvu pok. SV majke tužiteljice i pok. HV, da su nakon smrti pok. SV taj stan u jednakim dijelovima naslijedili tužiteljica i njezin brat pok. HV, da tužiteljica do smrti svog brata nije ima problema sa posjedovanjem predmetnog stana jer je imala ključ od istog i u stan je nesmetano dolazila iako je već u to vrijeme sa njezinim bratom živjela i tužena, da je nakon smrti tužiteljičinog brata tužena promijenila bravu na stanu i novi ključ nije predala tužiteljici, da stranke nisu postigle nikakav sporazum glede načina suposjedovanja predmetnog stana, te da se tuženica nalazi u isključivom posjedu cijelog stana i ne dopušta tužiteljici ulazak u stan.

6.3. Nadalje, uvidom u pravomoćnu presudu broj P Ob-372/2017 utvrđeno je da je tužena dokazala postojanje izvanbračne zajednice s pok. HV i temeljem rješenja o nasljeđivanju O-1260/20 utvrđena kao njegova nasljednica na cjelokupnoj imovini, uključujući i na suvlasničkom dijelu predmetnog stana.

7. Uzimajući u obzir tako utvrđeno činjenično stanje, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je pobijanom presudom u točki I izreke naložio tuženoj da tužiteljici preda u suposjed predmetni stan, u smislu odredbe članka 161. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12. i 152/14. – dalje ZV) kojim je propisano da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari, te odredbe članka 162. stavak 1. ZV-a kojim je propisano da bi u postupku pred sudom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu, stavak 2. vlasnik mo ra stvar koju zahtijeva opisati po njezinim osobinama koje je razlikuju od istovrsnih stvari.

8. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio pravni položaj tužene u odnosu na predmetni stan i u skladu s time ocijenio pretpostavke za osnovanost tužbenog zahtjeva za predaju u suposjed.

9. Naime, u ovakvoj vrsti parnice za predaju u suposjed tužena ima pravo istaknuti prigovore u smislu odredbe članka 163. ZV-a tj. da ima pravo na isključivi posjed (stavak 1.), da izvodi svoje pravo od posrednog posjednika koji ima pravo na posjed (stavak 2.), da bi se radilo o otuđenju nekretnine ustupom (stavak 3.), da bi tuženik bio nesamostalan posjednik te da je kao takav imenovao posrednog samostalnog posrednika (stavak 4.). Tužena međutim, niti jedan od navedenih prigovora nije tijekom postupka istakla.

10. Prema odredbi članka 36. stavak 1. ZV-a ako više osoba ima neku stvar u svome vlasništvu tako da svakoj pripada po dio toga prava vlasništva, računski određen razmjerom prema cijelom pravu vlasništva te stvari, sve su one suvlasnici te stvari, a dijelovi prava vlasništva koji im pripadaju njihovi su suvlasnički dijelovi.

10.1. Prema odredbi članka 37. stavak 1. ZV-a kad postoji suvlasništvo neke stvari, uzima se da je ta stvar pravno razdijeljena na sadržajno jednake dijelove (idealne dijelove), kojima je veličina određena veličinom suvlasničkih dijelova, stavak 6. ZV-a svaki suvlasnik ima pravo glede svog idealnog dijela stavljati svakome, pa i svojim suvlasnicima, sve zahtjeve koji proizlaze iz njegova prava vlasništva.

10.2. Prema odredbi članka 38. stavak 1. ZV-a svaki vlasnik, ako što drugo nje određeno, smije izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti koje ima kao nositelj dijela prava vlasništva.

10.3. Prema odredbi čl. 42. st. 1. istog Zakona, svim suvlasnicima pripada pravo na suposjed stvari, s time da oni mogu odlučiti da će međusobno podijeliti posjed stvari i/ili izvršavanje svih ili nekih suvlasničkih ovlasti glede nje.

11. U konkretnom slučaju tužiteljica i tužena su suvlasnice predmetnog stana (članak 36.stavak 1. ZV-a), u idealnim dijelovima kojima je veličina određena veličinom suvlasničkih dijelova (čl. 37. st. 1. ZV-a) ,odnosno svaka u 7/16 dijela. Tužiteljica kao suvlasnica sukladno odredbi članka 38. stavak 1. ZV-a smije izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti koje ima kao nositelj dijela prava vlasništva, te tužiteljici sukladno odredbi članka 42. stavak 1. ZV-a pripada pravo na suposjed predmetnog stana kojeg drži u posjedu tužena, obzirom da stranke nisu međusobno podijelile posjed predmetnog stana niti izvršavanje svih ili nekih suvlasničkih ovlasti glede njega. Stoga žalbene tvrdnje o tome da sud nije ispitao mogućnosti odnosno izglede za zajednički suživot, odnosno da li je s obzirom na odnos parničnih stranaka koji je narušen, tužiteljica mogla na bilo kakav način uopće izvršavati posjed ukoliko bi ga dobila, nisu relevantne niti utječu na pravilnost i zakonitost pobijane presude.

12. Neosnovan je žalbeni navod tužene o tome da je sud propustio ocijeniti pitanje prešutne suglasnosti tužiteljice da tužena koristi predmetni stan, jer iz iskaza stranaka proizlazi da ne postoji takva suglasnost tužiteljice nakon smrti njezinog brata pok. HV.

13. Tužiteljica je u tužbi zatražila predaju u posjed predmetnog stana ali je na glavnoj raspravi dana 4. srpnja 2024. smanjila tužbeni zahtjev na predaju u suposjed što se ne smatra preinakom tužbe prema odredbi članka 191. stavak 3. ZPP-a kojim je propisano da tužba nije preinačena ako je tužitelj smanjio tužbeni zahtjev, pa stoga suprotno žalbenim navodima, nije počinjena bitna povreda odredbe članka 354. stavak 1. ZPP-a u vezi članka 190. stavak 3. ZPP-a kojim je propisano da je nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe potreban je pristanak tuženika; ali i kad se tuženik protivi, sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama. Rješenjem suda prvog stupnja od 8. studenog 2023. utvrđeno je da je tužba u odnosu na tuženog LV povučena i to rješenje je postalo pravomoćno, pa žalbeni navodi tužitelja da u presudi nema govora povlačenju tužbe u odnosu LV, ne utječu na pravilnost i zakonitost pobijane presude.

14. U tijeku postupka tužiteljica je podneskom od 3.prosinca 2021. povećala tužbeni zahtjev zatraživši isplatu naknade koristi koje je tužena ostvarila korištenjem njezinog suvlasničkog dijela predmetnog stana bez pravnog osnova, a što se smatra preinakom tužbe prema odredbi članka 191. stavak 1. ZPP-a , kako je to pravilno ocijenio sud prvog stupnja u obrazloženju pobijane presude, no kako se tužena na ročištu 3. lipnja 2022. upustila u raspravljanje i po tom tužbenom zahtjevu, to se prema odredbi članka 190. stavak 4. ZPP-a smatra da postoji njezin pristanak na preinaku tužbe. Stoga prilikom donošenja pobijane presude nije počinjana bitna povreda odredbe članka 354. stavak 1. ZPP-a u vezi odredbe članka 190. stavak 3. ZPP-a, na koji tužena sadržajno ukazuje u žalbi.

15. Prema odredbi članka 18. stavak 3. ZV-a posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada. Prema odredbi članka 18. stavak 4. ZV- a ako je u sporu o pravu na posjed pravomoćno odlučeno da pravo na posjed ne pripada posjedniku, njegov je posjed nepošten od časa kada je primio tužbu.

15.1. Prema odredbi članka 165. stavak 1. ZV-a nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojeg posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario, stavak 6. od časa kada je pošteni posjednik postao nepošten, njegova se prava i obveze ravnaju prema pravilima postavljenim za nepoštenog posjednika, isto se tako ravnaju i u pogledu onog što je pošteni posjednik činio sa stvari u neprimjerenom onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada.

16. Tužena koja je u predmetnom stanu stanjuje i isti koristi bez suglasnosti tužiteljice i nakon primitka tužbe u ovom predmetu 17. listopada 2017., dužna je kao nepošten posjednik platiti tužiteljici kao suvlasnici naknadu za korištenje stana u smislu odredbe članka 165. stavak 1. i 6. ZV-a u vezi odredbe članka 18. stavak 3. i 4. ZV-a, prema suvlasničkom dijelu tužiteljice od 7/16., a što je u skladu s pravnim shvaćanjem Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz Zaključka broj Su- IV-16/2021-5 od 1.3.2021., s time da je provedenim vještačenjem po vještaku građevinske struke dipl.ing. NV, iz njegovog nalaza i mišljenja od 29. rujna 2022. i dopune od 15. studenog 2023. utvrđena prosječna cijena najma predmetnog stana u utuženom razdoblju za 2017. u iznosu 168,64 EUR, za 2018. u iznosu 177,65 EUR, za 2019. u iznosu 189,92 EUR, za 2020. u iznosu 201,83 EUR, za 2021. u iznosu od 218,43 EUR, za 2022. u iznosu 245,45 EUR.

17. Odluka o parničnom trošku pravilna je u pogledu osnova (članak 154. stavak 5. ZPP-a u vezi članka 155. ZPP-a), no pogledu visine pogrešno je sud primijenio Tbr. 9. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23. – dalje Tarifa) kada je tužiteljici priznao naknadu za zastupanje na ročištu 6. veljače 2023. koje je odgođeno prije upuštanja u raspravljanje o glavnoj stvari.

17.1. U parnični trošak tužiteljice zastupane po punomoćniku odvjetniku ulazi naknada za sastav tužbe prema Tbr. 7. točka 1. Tarife u iznosu 200,00 EUR, naknada za sastav dva obrazložena podneska i to od 3. prosinca 2024. i od 4.srpnja 2024. -za svaki po 200,00 EUR prema Tbr. 8. točka 1. Tarife, naknada za zastupanje na ročištu 3. lipnja 2022., 16. rujna 2022., 8. studenog 2023. i 4. srpnja 2024. – za svako po 200,00 EUR prema Tbr. 9. točka 1. Tarife, te naknada za pristup na ročište 6. veljače 2023. u iznosu od 50 EUR prema Tbr. 9. točka 5. Tarife, sve uvećano prema Tbr. 46. Tarife za PDV 25%, što ukupno iznosi 1850,00 EUR. U parnični trošak tužiteljice ulaze trošak vještačenja i dostavljača u iznosu 592,79 EUR. Stoga ukupni trošak tužiteljice iznosi 2.442, 79 EUR, a ne kako je dosudio sud prvog stupnja u iznosu od 2.592,79 EUR.

18. Slijedom svega iznijetoga, valjalo je temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbu tužene kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu o glavnoj stvari u točki I. i II. izreke, kao i djelomično u točki III izreke za parnični trošak u iznosu od 2.442, 79 EUR, dok je temeljem odredbe članka 373. ZPP- a u preostalom dijelu valjalo preinačiti točku III izreke na način da se tužiteljica odbija s preostalim djelom zahtjeva za naknadu parničnog troška kao s neosnovanim, te odlučiti kao u izreci ove presude.

U Karlovcu 23. rujna 2026.

Predsjednik vijeća

Josip Štrucelj