Poslovni broj: Usž-3210/2026-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te više sudske savjetnice Andree Pejković-Rabi, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja GVK, OIB: [osobni identifikacijski broj], državljanina Iraka, kojeg zastupa opunomoćenik Milan Banić, odvjetnik u Zagrebu, Tratinska ulica 62, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, OIB: 36162371878, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, radi ograničenja slobode kretanja u postupku na granici, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv rješenja i točke I. izreke presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1343/2026-9 od 30. srpnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 23. rujna 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba i potvrđuju rješenje i točka I. izreke presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1343/2026-9 od 30. srpnja 2026.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda, točkom I. izreke, odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, KLASA: UP/I-216-03/26-06/4143, URBROJ: 511-01-213-26-2 od 16. srpnja 2026. Točkom II. izreke odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u ovom upravnom sporu. Točkom III. izreke nalaže se tuženiku da isplati odvjetniku Milanu Baniću, pružatelju pravne pomoći, iznos od 1.619,84 eura u roku od 60 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć, dok se u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troška odbija. Rješenjem suda odbijen je prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe.
2. Rješenjem tuženika od 16. srpnja 2026. JVK, tražitelju međunarodne zaštite, rođenom **.**.1998., državljaninu Republike Iraka, izriče se mjera ograničenja slobode kretanja na način da boravi u Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite Dugi Dol (točka 1. izreke); tužitelj je dužan biti dostupan nadležnim tijelima radi provođenja svih radnji u postupku međunarodne zaštite (točka 2. izreke); ograničenje slobode kretanja iz točaka 1. i 2. izreke ovog rješenja određuje se za razdoblje od 12 tjedana od dana uručenja rješenja (točka 3. izreke).
3. Tužitelj je podnio žalbu protiv rješenja i točke I. izreke presude radi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava te bitne povrede odredaba postupka. Navodi u bitnome da razlozi koje navodi sud za određivanje predmetne mjere i to da je nezakonito ušao u Republiku Hrvatsku, da nema osobne dokumente, prijavljeno mjesto boravka ni osobne i obiteljske veze u Republici Hrvatskoj, da je tijekom putovanja naveo krajnje odredište Republiku Austriju, ne predstavljaju dostatnu činjeničnu osnovu za zaključak da postoji stvarna i konkretna opasnost od bijega koja bi opravdala ograničenje slobode kretanja. Navodi da je tijekom postupka istaknuo namjeru sudjelovati u postupku međunarodne zaštite i surađivati s nadležnim tijelima, da njegovo ponašanje nije upućivalo na namjeru skrivanja, izbjegavanja nadležnih tijela i onemogućavanja provedbe postupka. Ističe da je zahtjev za međunarodnu zaštitu podnio zbog straha od progona i krvne osvete u zemlji podrijetla. Navodi da sud nije proveo kontrolu primjene načela razmjernosti, već prihvaća tvrdnje tuženika da se svrha osiguranja dostupnosti tužitelja nije mogla postići blažim mjerama, što je i tuženik bio dužan ispitati može li se svrha postići obvezom osobnog javljanja nadležnim tijelima ili drugim propisanim mjerama. Prigovara trajanju mjere od dvanaest tjedana jer je to najdulje zakonom dopušteno razdoblje, a što nije obrazloženo. Upire da sud nije saslušao tužitelja , iako je tužitelj osporavao procjenu svojih osobnih okolnosti, postojanje opasnosti od bijega, namjeru u pogledu sudjelovanja u postupku, nije mu omogućeno iznijeti okolnosti koje se odnose na njegovo ponašanje, razloge dolaska i putovanja, spremnost na suradnju s nadležnim tijelima, svoje osobne, zdravstvene i obiteljske prilike. Smatra da ni zdravstvene i psihičke okolnosti nisu ocijenjene na dostatan način kao ni poteškoće u ostvarivanju kontakta s obitelji, da sud nije obrazložio radi čega se prisutnost tužitelja nije mogla osigurati blažom mjerom niti radi čega je ograničenje određeno u predmetnom trajanju. Predlaže preinačiti presudu prvostupanjskog suda, poništiti osporeno rješenje tuženika ili podredno predmet vratiti sudu na ponovno odlučivanje. Potražuje trošak za sastav žalbe i sudske pristojbe.
4. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu, iako je pozvan.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući rješenje i točku I. izreke presude prvostupanjskog suda u granicama žalbenih razloga sukladno članku 134. stavku 1. u vezi s člankom 128. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 36/24. i 39/26.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske – ZUS) ovaj Sud je utvrdio da žalba nije osnovana.
7. Prema obrazloženju rješenja tuženika, tužitelj je izrazio namjeru za međunarodnu zaštitu 15. srpnja 2026. u Policijskoj upravi karlovačkoj, Službi za granicu, a tijekom dubinske provjere utvrđeno je da će se zahtjev za međunarodnu zaštitu tražitelja razmatrati u graničnom postupku.
8. Člankom 54. Uredbe (EU) 2024/1348 Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju zajedničkog postupka za međunarodnu zaštitu u Uniji (Uredba) propisano je da tijekom postupka na granici tražitelji u pravilu borave na vanjskoj granici ili tranzitnim područjima ili u njihovoj blizini ili na drugim određenim lokacijama na državnom području države članice na kojima će se provoditi postupak na granici.
9. U konkretnom slučaju određeno je da tražitelj boravi u Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite u Dugom Dolu, kao mjestu određenom za provedbu graničnog postupka. Nacionalna pravna osnova za određivanje mjere ograničenja slobode kretanja je članak 54. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“ 70/15., 127/17., 33/23., 17/25. i 59/26. -Zakon) , a članak 54. Uredbe određuje obvezu boravka tražitelja na lokaciji određenoj za provedbu graničnog postupka.
10. Kako se zahtjev za međunarodnu zaštitu tražitelja razmatra u graničnom postupku, to je potrebno osigurati dostupnost tražitelja nadležnim tijelima tijekom provedbe svih postupovnih radnji, uključujući registraciju zahtjeva, saslušanje i donošenje odluke o zahtjevu za međunarodnu zaštitu, potrebno je osigurati prisutnost tražitelja na mjestu na kojem se provodi granični postupak tijekom trajanja postupka.
11. Pri procjeni osobnih okolnosti tražitelja utvrđeno je da tražitelj nema prijavljeno mjesto boravka u Republici Hrvatskoj niti druge okolnosti koje bi samostalno osigurale dostupnost tražitelja nadležnim tijelima tijekom provedbe graničnog postupka, tražitelj nema posebne prihvatne ni postupovne potrebe, a tražitelju su pružene informacije o pravima i obvezama u postupku međunarodne zaštite. Tuženik je razmotrio mogućnost primjene drugih mjera propisanih člankom 54. stavkom 2. Zakona, uključujući obvezu osobnog javljanja nadležnim tijelima i polaganje financijskog ili drugog jamstva , ali je ocijenjeno da se navedenim mjerama ne bi mogla ostvariti svrha osiguranja stalne dostupnosti tražitelja tijekom provedbe graničnog postupka jer se postupovne radnje provode na određenoj lokaciji, zahtjevaju neposrednu dostupnost tražitelja nadležnim službama tijekom trajanja postupka, imajući na umu da se radnje u graničnom postupku mogu poduzimati u kratkim rokovima. Tuženik je zaključio, a u skladu s načelom razmjernosti, da je mjera ograničenja slobode kretanja prikladna i nužna. Mjera je određena za razdoblje od 12 tjedana, uzimajući u obzir očekivano trajanje graničnog postupka propisanog mjerodavnim pravom Europske unije i nacionalnim zakonodavstvom, a tuženik će tijekom trajanja mjere kontinuirano pratiti postoje li i dalje razlozi za njezino određivanje te će mjera biti ukinuta čim prestanu okolnosti koje opravdavaju njezinu primjenu.
12. Imajući na umu članke 42. i 54. Zakona, koje sud citira u presudi, te konkretan predmet u cjelini, pravilno je tužbeni zahtjev odbijen. Sud je ispitao zakonitost određene mjere ograničenja slobode kretanja u odnosu na razloge navedene u rješenju tuženika, imajući na umu svrhu provođenja graničnog postupka i obvezu prisutnosti tužitelja na lokaciji određenoj za njegovo provođenje te uzeo u obzir mogućnost da ograničenje traje kraće od 12 tjedana. Prvostupanjski je sud utvrdio da na drugačije rješenje nisu od utjecaja ni navodi o zdravstvenom stanju tužitelja jer u Prihvatilištu ima osiguranu medicinsku skrb, obavljen je preliminarni pregled i propisana terapija te je sud dostatno obrazložio zašto nije saslušao tužitelja.
13. Prvostupanjski je sud o odgodnom učinku odlučio na temelju članka 42. ZUS - a, s obrazloženjem da je upravni spor okončan donošenjem presude , pa nema više svrhe za određivanje odgodnog učinka, a osim toga, imajući na umu članak 51. stavak 1. točku 6 . Zakona, nisu ispunjene pretpostavke za određivanje odgodnog učinka tužbe.
14. Imajući na umu da je ograničenje slobode kretanja u konkretnom slučaju određeno na temelju izričite zakonske osnove iz članaka 42. i 54. Zakona, to žalbeni navodi nisu od utjecaja na drugačije rješenje.
15. Kako je žalba odbijena, tužitelj nema pravo na naknadu troškova žalbenog postupka (članak 147. stavak 1. ZUS-a).
16. Trebalo je stoga , na temelju članka 135. stavka 1. i članka 147. stavka 1. u vezi s člankom 128. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 23. rujna 2026.
Predsjednica vijeća:
dr. sc. Sanja Otočan
