Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-1075/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Kučić kao predsjednice vijeća te Veljka Kučekovića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Vesne Rep kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja INTER-DELTA d.o.o., Zagreb, Hrastovac 15, OIB: 37866312596, zastupanog po Odvjetničkom društvu Marković i partneri iz Zagreba, protiv tuženika RŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi proglašenja ovrhe pljenidbom i prijenosa u postupku izravne naplate nedopuštenim, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-830/2023- 58 od 28. ožujka 2025., na nejavnoj sjednici vijeća održanoj 23. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-830/2023-58 od 28. ožujka 2025.

i  r i j e š i o  j e

I. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška odgovora na žalbu u iznosu od 250,00 EUR (dvjesto pedeset eura).

II. Utvrđuje se da je tužiteljev zahtjev za izuzeće svih sudaca i predsjednika Županijskog suda u Varaždinu povučen.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

«I. Proglašava se ovrha pljenidbom i prijenosom u postupku izravne naplate protiv tužitelja INTER-DELTA d.o.o. sa sjedištem u Zagrebu, Hrastovac 15, OIB: 37866312596, nedopuštenom, a koji postupak se vodi na zahtjev tuženika RŽ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] pred Financijskom agencijom temeljem presude Trgovačkog suda u Varaždinu, pod poslovnim brojem: P- 218/2019-18 od 01. prosinca 2021.

II. Nalaže se tuženiku RŽ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju INTER-DELTA d.o.o. sa sjedištem u Zagrebu, Hrastovac 15, OIB: 37866312596 naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.481,18 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude 28. ožujka 2025., pa do isplate, po čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, sve to u roku od 15 dana.»

2. Protiv presude žali se tuženik ne navodeći žalbene razloge iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. – Odluka USRH, 123/08. - ispravak, 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) i predlaže da se pobijana presuda preinači, a podredno da se ukine.

3. Tužitelj je podnio odgovor na tuženikovu žalbu kojim je predložio da se njegova žalba odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda. Kako odgovor na žalbu nije bio potreban radi vođenja parnice u smislu članka 155. stavak 1. ZPP, odbijen je tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška odgovora na žalbu u iznosu od 250,00 eura.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u smislu članka 365. stavka 2. ZPP-a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio koju od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Prvostupanjski sud je utvrdio:

- da je tuženik kao ovrhovoditelj kod Financijske agencije pokrenuo postupak izravne naplate protiv tužitelja kao ovršenika, a radi naplate tuženikove tražbine prema tužitelju u iznosu od 58.051,28 eura i to na temelju pravomoćne i ovršne presude Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-218/2019 od 1. prosinca 2021.

- da je tužitelj kao ovršenik, nakon što je od Financijske agencije zaprimio obavijest da je protiv njega pokrenut postupak izravne naplate te da mu je zaplijenjen novčani iznos od 56.667,82 eura, podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim zbog čega je zaključkom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr - 3156/2023-3 od 5. prosinca 2023. upućen na parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u gore navedenom postupku izravne naplate, slijedom čega je tužitelj u ovom predmetu podnio takvu tužbu

- da nije sporno da tuženik na temelju gore navedene pravomoćne i ovršne presude Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-218/2019 od 1. prosinca 2021. ima tražbinu prema tužitelju u iznosu od 58.051,28 eura

- da je tužitelj imao tražbinu prema tuženiku i to na temelju Ugovora o pozajmici od 20. kolovoza 2019. kojim je trgovačko društvo Viki d.o.o., čiji je vlasnik tuženik, od tužitelja pozajmilo iznos od 1.470.000,00 kuna i da je ta tražbina zajedno sa naknadom manipulativnih troškova iznosila ukupno 1.495.400,00 kuna odnosno 198.473,69 eura , a tim Ugovorom o pozajmici je ugovoreno da je tuženik sudužnik

- da ni trgovačko društvo Viki d.o.o. kao dužnik, a ni tuženik kao sudužnik, nisu tužitelju vratili zajam ugovoren Ugovorom o pozajmici

- da je tužitelj dao pismenu Izjavu o prijeboju od 30. lipnja 2023. kojom je izvršio prijeboj gore navedene tražbine tuženika sa zateznim kamatama u ukupnom iznosu od 58.051,28 eura sa svojom tražbinom u ukupnom iznosu od 236.901,38 eura što uključuje i zatezne kamate na dan 30. lipnja 2023. u iznosu od 38.427,69 eura

- da je tu Izjavu o prijeboju tužitelj dostavio osobno tuženiku, ali se je dostava vratila s naznakom „nije tražio“

- da je istu Izjavu o prijeboju tužitelj dostavio i Odvjetničkom društvu Golubić i Šikić iz Čakovca koji kao punomoćnici zastupaju tuženika u postupcima pred sudom.

6.1. Na temelju navedenih činjenica je prvostupanjski sud primjenom članka 195. i članka 196. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22.; dalje: ZOO) zaključio da je Izjava o prijeboju pravilno dostavljena tuženiku i da je gore navedena tuženikova tražbina radi koje je on pokrenuo postupak izravne naplate prestala izvršenim prijebojem. Slijedom toga je prvostupanjski sud pobijanom presudom proglasio nedopuštenom ovrhu pljenidbom i prijenosom u postupku izravne naplate koja se po zahtjevu tuženika vodi pred Financijskom agencijom i naložio je tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 1.481,18 eura.

6.2. Tuženik se žali navodeći u žalbi da je predmetni Ugovor o pozajmici zelenaški ugovor i da je ništetan, a što prvostupanjski sud uopće nije raspravio.

6.3. Nije točan žalbeni navod tuženika da prvostupanjski sud nije raspravio njegovu tvrdnju da je Ugovor o pozajmici zelenaški ugovor. Člankom 329. stavak 1. ZOO -a propisano je da je ništetan ugovor kojim netko, koristeći se stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem drugog, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili zavisnošću, ugovori za sebe ili za nekog trećega korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je on drugom dao ili učinio, ili se obvezao dati ili učiniti. Prvostupanjski sud je raspravio navedeni prigovor tuženika i zaključio je da tuženik, na kojem je bio teret dokaza, nije dokazao da bi Ugovor o pozajmici bio zelenaški ugovor. Takav zaključak prihvaća i ovaj sud. O zelenaškom ugovoru bi se moglo govoriti samo da je tužitelj tim ugovorom za sebe ugovorio korist koja je u očitom nesrazmjeru s onim što je on dao trgovačkom društvu Viki d.o.o. Iz Ugovora o pozajmici ne proizlazi nikakva nesrazmjerna korist za tužitelja jer je njime ugovoren samo povrat pozajmice bez plaćanja redovnih kamata, a tuženik nije iznio nikakve činjenice iz kojih bi proizlazilo postojanje nesrazmjerne koristi za tužitelja pa je stoga prvostupanjski sud pravilno zaključio da tuženik nije dokazao da bi Ugovor o pozajmici bio zelenaški ugovor.

6.4. Prvostupanjski sud je također utvrdio da su stranke, osim predmetnog Ugovora o pozajmici, također sklopile Ugovor o prijenosu poslovnog udjela u društvu Viki d.o.o. (dalje: Ugovor o prijenosu) kojim su ugovorili da će poslovni udjel tuženika u trgovačkom društvu Viki d.o.o. prijeći u vlasništvo tužitelja ukoliko tuženik sukladno Ugovoru o pozajmici ne vrati primljeni zajam. Nadalje je utvrđeno da je taj Ugovor o prijenosu presudom Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-218/2019-18 od 1. prosinca 2021. utvrđen ništetnim jer je taj sud utvrdio da se radi o ugovoru o zalogu i da su obzirom na članak 307. stavak 4. ZOO-a ništetne ugovorne odredbe da će zalog prijeći u tužiteljevo vlasništvo ukoliko dug po Ugovoru o pozajmici ne bi bio plaćen. Tuženik se sada poziva na navedenu presudu Trgovačkog suda u Varaždinu i navodi da ni Ugovor o pozajmici ne može biti pravno valjan ukoliko je Ugovor o prijenosu utvrđen ništetnim. Međutim, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da ništetnost Ugovora o prijenosu ne utječe na pravnu valjanost Ugovora o pozajmici. Taj Ugovor o prijenosu predstavlja zasebni pravni posao kojim su stranke ugovorile založno pravo u korist tužitelja na poslovnom udjelu tuženika i ništetnost tog ugovora dovodi samo do toga da tužitelj nije stekao to založno pravo, no ugovorne odredbe Ugovora o pozajmici ostaju na snazi i proizvode pravne učinke. Stoga tuženik neosnovano u žalbi dovodi u vezu ta dva ugovora i tvrdi da niti Ugovor o pozajmici ne može biti pravno valjan kada je utvrđeno da je Ugovor o prijenosu ništetan.

6.5. Tuženik se nadalje žali navodeći u žalbi da tužiteljeva Izjava o prijeboju nije proizvela pravni učinak jer tuženiku nije dostavljena. Prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj Izjavu o prijeboju poslao tuženiku preporučenom poštom s povratnicom, ali se je dostava vratila s naznakom da je tuženik obavješten no nije podigao pošiljku.

6.6. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u presudi poslovni broj Rev 622/2023-2 od 19. rujna 2023. zauzeo pravno shvaćanje koje glasi: „Imajući u vidu odredbe čl. 195. i čl. 196. st. 1. ZOO-a odnosno imajući u vidu da se prijeboj vrši izjavom o prijeboju koju jedna strana daje drugoj strani, pravno shvaćanje ovog revizijskog suda je da prijeboj nastaje kada druga strana, koja postupa sukladno načelu savjesnosti i poštenja, tu izjavu o prijeboju primi, odnosno kada na drugi način o njoj bude obaviještena.“

6.7. Tužitelj je u tijeku postupka tvrdio da tuženik stalno izbjegava primitak dostave. Iz stanja ovog spisa proizlazi da je prvostupanjski sud u više navrata tuženiku vršio dostavu, ali se je sva dostava vraćala s naznakom „obavješten, nije podigao pošiljku“. Iz zapisnika o raspravi održanoj 17. siječnja 2023. kod Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, čiju je presliku u spis dostavio tužitelj, također proizlazi da na tu raspravu nije pristupio tuženik kao optuženik i da se je dostava poziva za njega u više navrata vratila neuručena s naznakom dostavljača „obavješten, nije podigao pošiljku“. Na temelju tih činjenica ovaj sud zaključuje da tuženik redovito izbjegava dostavu bilo kakvih pošiljki kako bi izbjegao eventualne pravne posljedice primitka pismena koja mu se dostavljaju. Prema odredbi članka 4. ZOO-a u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici su dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja. Tuženik tijekom ovog postupka nije iznio nikakve razloge iz kojih bi proizlazilo da zbog opravdanih razloga nije podigao pošiljku sa Izjavom o prijeboju pa ovaj sud na temelju gore izloženog ocjenjuje da se tuženik nije pridržavao načela savjesnosti i poštenja kada je propustio podići pošiljku sa Izjavom o prijeboju koju mu je poslao tužitelj zbog čega treba smatrati da mu je Izjava o prijeboju na gore opisani način uručena. Stoga taj žalbeni razlog nije osnovan.

6.8. Žalbeni navodi da tuženik Ugovorom o pozajmici nije ništa primio nisu osnovani. Tim Ugovorom o pozajmici nije niti ugovoreno da će tuženik kao sudužnik nešto primiti niti mu je tužitelj bio dužan što isplatiti.

6.9. Tuženik nadalje u žalbi navodi da je prvostupanjski sud utvrdio da time što je utvrđen ništetnim Ugovor o prijenosu, otpala je samo obveza tuženika za povrat zajma iz Ugovora o pozajmici. Tuženik navodi da je takvo utvrđenje proturječno izreci presude jer ako je otpala obveza tuženika za povrat zajma tada se takva otpala obveza ne može prebiti s potraživanjem dosuđenim presudom. Međutim, prvostupanjski sud nije utvrdio da je ništetnošću Ugovora o prijenosu otpala obveza tuženika za povrat zajma već je utvrdio da je otpala samo obveza tuženika da za povrat zajma jamči svojim poslovnim udjelom u trgovačkom društvu Viki d.o.o., a ne i tuženikova obveza povrata zajma.

Stoga taj žalbeni razlog nije osnovan.

7. Tuženik se također žali navodeći da prvostupanjski sud nije prihvatio prijedlog tuženika za pribavu prometa po računima trgovačkog društva Viki d.o.o. kao ni prijedlog tuženika za financijsko-knjigovodstveno vještačenje zajma koje je tužitelj platio trgovačkom društvu Viki d.o.o. te smatra da je na taj način povrijeđeno njegovo pravo da dokaže svoj slučaj jer su odnosi tužitelja i trgovačkog društva Viki d.o.o. relevantni za odlučivanje o ovoj pravnoj stvari budući da tuženik tvrdi da je riječ o lihvarskom ugovoru. Međutim, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da međusobni odnosi stranaka prije sklapanja Ugovora o pozajmici nisu relevantni za ocjenu da li je Ugovor o pozajmici zelenaški ugovor ili ne i pravilno je postupio kada je odbio izvesti navedene dokazne prijedloge tuženika. Stoga taj žalbeni razlog nije osnovan.

8. Proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i pravilno primijenio materijalno pravo kada je primjenom članka 195. i članka 196. stavak 1. ZOO-a zaključio da je prijebojem prestala tuženikova tražbina radi koje je on pokrenuo postupak izravne naplate protiv tužitelja i da zbog toga pljenidba i prijenos u tom postupku izravne naplate nije dopuštena pa je zbog navedenih razloga tuženikova žalba primjenom članka 368. stavak 1. ZPP-a odbijena kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

9. Nakon što je prvostupanjski sud ovom sudu dostavio na rješavanje tuženikovu žalbu protiv prvostupanjske presude, tužitelj je podnio zahtjev za izuzeće svih sudaca i predsjednika Županijskog suda u Varaždinu. Podneskom od 28. srpnja 2026. je tužitelj taj zahtjev povukao te je stoga utvrđeno da je zahtjev za izuzeće povučen.

Koprivnica, 23. rujna 2026.

Predsjednica vijeća

Tatjana Kučić