Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-1152/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Kučić kao predsjednice vijeća te Veljka Kučekovića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Vesne Rep kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika Triglav osiguranje d.d., Zagreb, Antuna Heinza 4, OIB: 29743547503, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Lui ju, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Mađarić i Lui iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-447/2025-8 od 29. kolovoza 2025., na nejavnoj sjednici vijeća održanoj 23. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-447/2025-8 od 29. kolovoza 2025.

i  r i j e š i o  j e

Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 250,00 EUR (dvjesto pedeset eura).

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

«I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3 koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Triglav osiguranje d.d. iz Zagreba, Antuna Heinza 4, da tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, Mihanovićeva 3, isplati svotu od 4.066,50 eura uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče od podizanja tužbe do isplate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.",

u cijelosti kao neosnovan.

II Nalaže se tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3 da nadoknadi tuženom Triglav osiguranje d.d. iz Zagreba, Antuna Heinza 4, prouzročeni parnični trošak u iznosu od 750,00 eura sa zateznim kamatama od 29. kolovoza 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.»

2. Protiv presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. – Odluka USRH, 123/08. - ispravak, 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) ne predlažući vrstu odluke ovog suda.

3. Tuženik je podnio odgovor na tužiteljevu žalbu kojim je predložio da se njegova žalba odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda. Kako odgovor na žalbu nije bio potreban radi vođenja parnice u smislu članka 155. stavak 1. ZPP, odbijen je tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Tužitelj se žali zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka ali u obrazloženju žalbe ne navodi u čemu se ta bitna povreda sastoji. Ispitujući pobijano rješenje u smislu članka 365. stavka 2. ZPP-a u vezi s člankom 381. stavak 1. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio koju od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti tako da taj žalbeni razlog nije osnovan.

6. Tužitelj je protiv tuženika podnio tužbu radi naknade štete u kojoj je naveo da je osiguranica tužitelja OA stradala u prometnoj nesreći koju je prouzročio osiguranik tuženika RA upravljajući osobnim vozilom osiguranim kod tuženika. Nakon te nesreće OA je priznato pravo na invalidsku mirovinu, a invalidnost je navedenim štetnim događajem uzrokovana u omjeru od 50 %. Stoga tužitelj na temelju članaka 161.i i 164. Zakona o mirovinskom osiguranju od tuženika potražuje naknadu štete u visini 50 % od iznosa isplaćene invalidske mirovine OA u razdoblju od 1. siječnja 2023. do 30. studenog 2024. u iznosu od 4.066,50 eura.

6.1. Tuženik je osporio da bi se u ovom sporu primjenjivale odredbe ZOMO tvrdeći da treba primijeniti članak 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu .

6.2. Tužitelju je šteta nastajala u razdoblju od 1. siječnja 2023. do 30. studenog 2024.

6.3. U razdoblju od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. je na snazi bio Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14.; dalje: ZOOP/14) i koji je u članku 27. stavku 1. propisivao da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, u stavku 2. je propisivao da se stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji, a u stavku 3. je propisivao da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

6.4. U razdoblju od 30. prosinca 2023. do 30. studenog 2024. je na snazi bio Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05., 36/09., 75/09., 76/13.,152/14. i 155/23.; dalje: ZOOP) koji je također u članku 27. sadržavao iste odredbe kao i ZOOP/14.

6.5. Prvostupanjski sud je kao materijalno pravo primijenio citiranu odredbu članka 27. ZOOP te je zaključio da bi obveza tuženika kao društva za osiguranje da tužitelju naknadi štetu postojala samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine koji tužitelj isplaćuje svom osiguraniku bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja bi bila utvrđena zbog povrede na radu. Kako tužitelj, na kojem je teret dokaza, nije predložio odgovarajuće vještačenje kojim bi se moglo utvrditi da li je razmjerni iznos mirovine koji tužitelj isplaćuje OA veći od razmjernog iznosa mirovine koja bi se njoj isplaćivala radi umirovljenja zbog povrede na radu, prvostupanjski sud je zaključio da tužitelj nije dokazao činjenice od kojih zavisi ocjena da li ima pravo na naknadu štete na temelju članka 27. ZOOP-a te je slijedom toga pobijanom presudom odbijen tužiteljev tužbeni zahtjev.

7. Tužitelj se žali navodeći u žalbi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo i obrazlažući svoj stav da je odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva u ovom predmetu trebalo donijeti primjenom odredbi Zakona o mirovinskom osiguranju koji je bio na snazi u vrijeme kada je tužitelju u utuženom razdoblju nastajala šteta isplatama pojedinih iznosa obiteljske mirovine.

7.1. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u više svojih odluka, primjerice odlukama poslovni broj Rev-12/2022 od 12. siječnja 2022. i Rev-68/2019-2 od 1. ožujka 2022., izrazio pravno shvaćanje koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud, a prema kojem se na odnos tužitelja i tuženika kao osiguratelja u pogledu utvrđivanja visine i obima obveze tuženika kao osiguratelja da tužitelju naknadi štetu primjenjuje materijalno pravo koje regulira konkretan ugovor o osiguranju, dakle ZOOP.

7.2. Stoga je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva donio na temelju članka 27. ZOOP i nisu osnovani žalbeni razlozi tužitelja kojima on ukazuje da je u ovom predmetu kao materijalno pravo trebalo primijeniti navedene odredbe ZOMO-a.

7.3. Proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je odbio tužiteljev tužbeni zahtjev te je zbog iznijetih razloga tužiteljeva žalba na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a odbijena kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Koprivnica, 23. rujna 2026.

Predsjednica vijeća

Tatjana Kučić