Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž Ovr-1336/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Sanji Joka Umićević, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja HEP-PLIN d.o.o., Osijek, Ulica cara Hadrijana 7, OIB: 41317489366, zastupan po punomoćniku Jurju Mariniću, odvjetniku u Osijeku, protiv ovršenika PROJEKT DUH d.o.o. za usluge, Zagreb, Sveti Duh 131A, OIB: 87887938674, radi naknade troškova ovršnog postupka, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Ovr-2501/2025-2 od 13. veljače 2026., dana 23. rujna 2026.,
r i j e š i o j e
Uvažava se žalba ovršenika PROJEKT DUH d.o.o. za usluge, preinačava se rješenje o troškovima ovršnog postupka Općinskog suda u građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Ovr-2501/2025-2 od 13. veljače 2026 i rješava:
Odbija se zahtjev ovrhovoditelja HEP-PLIN d.o.o. za naknadu troškova ovršnog postupka od 11. srpnja 2025. u zatraženom iznosu od 109,38 eura kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem odlučeno je kako slijedi:
"I. Nalaže se ovršeniku PROJEKT DUH d.o.o. za usluge, OIB 87887938674, Sveti Duh 131A, Zagreb, nadoknaditi ovrhovoditelju HEP-PLIN d.o.o. za distribuciju i opskrbu plinom, OIB 41317489366, Ulica cara Hadrijana 7, Osijek trošak postupka izravne naplate u iznosu od 93,75 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 13. veljače 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 8 dana.
II. Nalaže se ovršeniku PROJEKT DUH d.o.o. za usluge, OIB 87887938674, Sveti Duh 131A, Zagreb, nadoknaditi ovrhovoditelju HEP-PLIN d.o.o. za distribuciju i opskrbu plinom, OIB 41317489366, Ulica cara Hadrijana 7, Osijek, trošak ovog postupka u iznosu 15,63 eura s zateznom kamatom od 13. veljače 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 8 dana."
2. Protiv prvostupanjskog rješenja u cijelosti žali se ovršenik zbog svih žalbenih razloga. Ovršenik ističe kako dosuđeni troškovi postupka nisu nužni za vođenje postupka, već isključivo predstavljaju materijalni trošak odvjetničkog ureda koji zastupa ovrhovoditelja. Slijedom navedenog, ovršenik predlaže da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, podredno predlaže da se pobijano rješenje preinači na način da se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova odbije kao neosnovan. Ne potražuje trošak žalbenog postupka.
3. Ovrhovoditelj je podnio odgovor na žalbu ovršenika. Ističe da su navodi ovršenika neosnovani i usmjereni izbjegavanju plaćanja dužnog iznosa.
4. Žalba ovršenika je osnovana.
5. Postupak u ovom predmetu pokrenut je 11. srpnja 2025. podneskom ovrhovoditelja u kojem je postavljen zahtjev za naknadu troškova ovršnog postupka koji su mu nastali u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom.
5.1. Ovrhovoditelj svoj zahtjev temelji na rješenju Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Ovrv-61845/2024-2 od 4. prosinca 2024., kojim rješenjem je naloženo ovršeniku isplatiti ovrhovoditelju trošak postupka izravne naplate u iznosu od 109,38 EUR. Kako je navedeno rješenje postalo pravomoćno i ovršno, a ovršenik nije po njemu dobrovoljno postupio, ovrhovoditelj je podnio zahtjev za izravnu naplatu Financijskoj agenciji radi prisilne provedbe tog rješenja. Ovrhovoditelju su time nastali novi troškovi izravne naplate u iznosu od 109,38 EUR, i to:
- trošak sastava zahtjeva za izravnu naplatu u iznosu od 31,25 EUR
- trošak izvida i pribave pravomoćnosti rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Ovrv-61845/2024-2 od 4. prosinca 2024. u iznosu od 62,50 EUR
- trošak zahtjeva za naknadu troškova od 11. srpnja 2025. u iznosu od 15,63 EUR
5.2. Prvostupanjski sud je prihvatio zahtjev ovrhovoditelja u cijelosti kao osnovan te pobijanim prvostupanjskim rješenjem naložio ovršeniku da ovrhovoditelju isplati zatraženi trošak izravne naplate.
6. Međutim, osnovano ovršenik u svojoj žalbi upire da takvi troškovi nisu nužni za provedbu ovrhe. Naime, ovaj sud drugog stupnja uočava da se gore navedeno rješenje o troškovima izravne naplate temelji na zahtjevu ovrhovoditelja koji je identičan sa zahtjevom podnesenim u ovom postupku.
7. Ovrhovoditelj je, prije pokretanja ovog postupka, podnio zahtjev za izravnu naplatu Financijskoj agenciji radi prisilne provedbe rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika Ljiljane Vodopija Čengić iz Zagreba, poslovni broj: Ovrv- 81010/2023 od 27. studenog 2023. Kako su ovrhovoditelju nastali troškovi izravne naplate, ovrhovoditelj je podnio prvostupanjskom sudu zahtjev za naknadu troškova izravne naplate, a potom je doneseno rješenje o troškovima Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Ovrv-61845/2024-2 od 4. prosinca 2024. koje rješenje je ovrhovoditelj (nakon pravomoćnosti i ovršnosti) uputio Financijskoj agenciji, uslijed čega su mu (opet) nastali troškovi izravne naplate, radi čega ovrhovoditelj pokreće predmetni postupak.
8. Ako bi se zahtjev ovrhovoditelja prihvatio i u ovom postupku, donijelo bi se novo rješenje o troškovima izravne naplate, koje ovrhovoditelj opet (nakon pravomoćnosti i ovršnosti) može uputiti Financijskoj agenciji radi izravne naplate, a potom i opet potraživati troškove izravne naplate u novom postupku, i tako unedogled.
9. Ovaj sud drugog stupnja smatra da bi prihvaćanje takve prakse moglo dovesti do situacije koja prouzrokuje nekontrolirano umnažanje troškova ovršnog postupka, točnije troškova izravne naplate pred Financijskom agencijom, pogotovo u situacijama gdje ovršenici nemaju dovoljno financijskih sredstava da pravodobno podmire svoja dugovanja.
10. Dakle, u konkretnom slučaju, ovrhovoditelj je, nakon pravomoćnosti i ovršnosti javnobilježničkog rješenja o ovrsi (rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika Ljiljane Vodopija Čengić iz Zagreba, poslovni broj: Ovrv- 81010/2023 od 27. studenog 2023.) te njegove provedbe putem Financijske agencije podnio zahtjev za naknadu troškova izravne naplate, koji troškovi su mu priznati posebnim rješenjem (rješenje o troškovima Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Ovrv-61845/2024-2 od 4. prosinca 2024.). Potom, ovrhovoditelj je to posebno rješenje isto uputio Financijskoj agenciji te u ovom postupku podnio novi zahtjev za naknadu troškova izravne naplate, zahtijevajući donošenje novog posebnog rješenja o troškovima postupka. Ako bi se u ovom postupku opet prihvatio zahtjev i donijelo još jedno posebno rješenje, koje bi ovrhovoditelj opet mogao uputiti Financijskoj agenciji, a potom i podnijeti novi zahtjev za naknadu troškova, time bi se troškovi postupka neprestano generirali.
11. Međutim, troškovi ovršnog postupka ne mogu postati sami sebi svrha i postati predmet uzastopnog ostvarivanja bez stvarne veze sa naplatom glavne tražbine. U suprotnom, omogućilo bi se neograničeno umnažanje troškova, pri čemu bi ovršni postupak izgubio svoju osnovnu funkciju naplate glavne tražbine i pretvorio bi se u mehanizam generiranja novih obveza na teret ovršenika.
12. Ovrhovoditelj, kao pravna osoba koja obavlja uslugu opskrbe plinom, ima pravo pokretati ovršne postupke radi naplate glavnih tražbina, a to su tražbine koje proizlaze iz isporuke plina. Naravno da u ovršnim postupcima u kojima se naplaćuju glavne tražbine nužno nastaju i određeni troškovi te da ovrhovoditelj ima pravo na njihovu naknadu. Međutim, u konkretnom slučaju uočava se da su troškovi, umjesto da budu sporedni i funkcionalno vezani uz naplatu glavne tražbine, preuzeli primat, a što je u suprotnosti sa gore iznesenim shvaćanjem da troškovi ovršnog postupka ne mogu postati sami sebi svrha.
13. Dakle, troškovi ovršnog postupka predstavljaju akcesorno potraživanje koje služi ispunjenju glavne tražbine, tj. troškovi nastaju radi prisilnog ispunjenja glavne tražbine. Troškovi ovršnog postupka ne mogu biti samostalna osnova za daljnje uzastopno ostvarivanje novih troškova. Premda je ovršenik, sukladno čl. 14. st. 4. OZ-a, dužan ovrhovoditelju naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu, potrebnost i nužnost takvih troškova se ocjenjuje kada oni služe ispunjenju glavne tražbine, a ne kada oni služe ispunjenju prethodno nastalih troškova koji nemaju stvarne veze sa glavnom tražbinom.
14. Sukladno čl. 6. OZ-a, pri provedbi ovrhe i osiguranja pazit će se na dostojanstvo ovršenika, odnosno protivnika osiguranja te na to da ovrha, odnosno osiguranje za njega budu što manje nepovoljni.
15. Sukladno čl. 10 ZPP-a, a koji se podredno i primjenjuje na ovršni postupak, sud, stranke i drugi sudionici moraju nastojati da se postupak provede sa što manje troškova. Sud je dužan onemogućiti svaku zlouporabu prava u postupku.
16. Sukladno čl. 3. st. 3. ZPP-a, a koji se podredno i primjenjuje na ovršni postupak, sud neće uvažiti raspolaganja stranaka koja su u suprotnosti s prisilnim propisima i pravilima javnog morala.
17. U duhu citiranih odredbi, ovaj sud drugog stupnja ističe da je u provedbi ovrhe potrebno voditi računa o dostojanstvu ovršenika, načelu ekonomičnosti postupka i načelu razmjernosti troškova postupka. Nametanje troškova koji nisu nužni za ostvarenje glavne tražbine, već predstavljaju troškove koji su primarno nastali radi potraživanja prethodno nastalih troškova, dovodi ovršenika u nerazmjerno nepovoljan položaj, a što nije u skladu sa zaštitom dostojanstva ovršenika. Stoga je nametanje takvih troškova ovršeniku potrebno ograničiti i zahtjeve za naknadu takvih troškova odbiti, sve u smislu čl. 6. OZ-a i čl. 10. ZPP-a.
18. Nadalje, gomilanje troškova postupka također nije etički prihvatljivo i ne predstavlja moralno ponašanje. Ovrha je sredstvo koje služi da vjerovnik (ovrhovoditelj) namiri svoju glavnu tražbinu, a ne da ostvari dodatnu korist na teret ovršenika. Kada troškovi ovršnog postupka postanu dominantni i generiraju sami sebe, ovrha postaje mehanizam proizvodnje novih dugovanja, a takvo postupanje nije etično i moralno te predstavlja zlouporabu procesnih ovlaštenja iz čl. 3. st. 3. ZPP-a.
19. Dakle, zahtjev ovrhovoditelja nije osnovan jer je u suprotnosti sa načelima zaštite dostojanstva ovršenika i razmjernosti troškova postupka te predstavlja zlouporabu procesnih ovlaštenja. Naime, potrebnost i nužnost troškova ovršnog postupka mora biti u korelaciji sa ispunjenjem glavne tražbine, a ne u korelaciji sa ispunjenjem prethodno nastalih troškova koji nemaju stvarne veze sa glavnom tražbinom.
20. Slijedom svega navedenog, valjalo je uvažiti žalbu ovršenika, preinačiti pobijano rješenje o troškovima izravne naplate, i odbiti zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova izravne naplate kao neosnovan, sukladno čl. 380. toč. 3. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a. Stoga je odlučeno kao u točki I. stavku 1. izreke drugostupanjskog rješenja.
U Zagrebu, 23. rujna 2026.
Sutkinja:
Sanja Joka Umićević
