Poslovni broj Kž-100/2024-4

Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kž-100/2024-4

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Osijeku u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, suca Vlaste Šimenić-Kovač, predsjednika vijeća, te sudaca Azre Salitrežić i Miroslava Jukića, članova vijeća, uz sudjelovanje Sonje Fićok, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optužene S. D., zbog kaznenog djela iz članka 231. stavka 1. i članka 228. stavka 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15,101/17, 118/18, 126/19 i 84/21, dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optužene S. D. podnesenih protiv presude Općinskog suda u Zlataru, poslovni broj K-29/22-50 od 5. prosinca 2023., u sjednici vijeća održanoj 3. svibnja 2024.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

              Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i optužene S. D. kao neosnovane, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Zlataru optužena S. D. proglašena je krivom da je počinila kazneno djelo protiv imovine –razbojničkom krađom, opisano i kažnjivo po članku 231. stavku 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 – dalje u tekstu KZ/11). Optužena S. D. za kazneno djelo iz članka 231. stavak 1. KZ/11 osuđena je na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i na temelju članka 56. KZ/11 izrečena joj je uvjetna osuda pa kazna zatvora neće biti izvršena ukoliko optužena S. D. u roku 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.

 

1.1. Na temelju članka 54. KZ/11 u izrečenu kaznu zatvora, za slučaj opoziva, uračunava se vrijeme lišenja slobode od 15. veljače 2021. do 16. veljače 2021. i od 4. listopada 2023. do 24. studenog 2023.

 

1.2. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi sa člankom 145. stavkom 1. i stavkom 2. točkom 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 126/19, 130/20 i 80/22– dalje u tekstu ZKP/08) naloženo je optuženoj S. D. platiti troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu 66,36 (šezdesetšesteuraitridesetšestcenti) € / 500,00 kuna (petstokuna), u roku 3 (tri) mjeseca.

 

1.3. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi sa člankom 145. stavkom 1. i stavkom 2. točkom 7. ZKP/08 naloženo je optuženoj S. D. platiti nagradu i nužne izdatke postavljenog branitelja, visina kojih će se odmjeriti posebnim rješenjem po pravomoćnosti presude, kada se pribave za to potrebni podaci.

 

1.4. Na temelju članka 158. stavka 2. ZKP/08. upućuje se oštećena V. R., vlasnica prodavaonice „modni salon M.“, T. s. .., Z., imovinskopravni zahtjev po osnovi naknade štete u iznosu 69,23 €/ 521,60 kn ostvarivati u parnici.

 

1.5. Na temelju članka 453. točke 3. ZKP/08 optužena S. D. je oslobođena optužbe da bi počinila kazneno djelo protiv imovine - krađom, opisano i kažnjivo po članku 228. stavku 1. KZ/11.

 

2. Protiv presude žalbu je podnio državni odvjetnik u odnosu na osuđujući dio presude zbog odluke o uvjetnoj osudi (članak 471. stavak 1. u svezi članka 467. točke 4. ZKP/08), a u odnosu na oslobađajući dio presude zbog bitne povrede odredaba ZKP/08 (članak 468. stavak 1. točka 11. u svezi članka 467. točke 1. ZKP/08) i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 470. u svezi članka 467. točke 3. ZKP/08). Predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

3. Protiv presude žalbu je podnijela optužena S. D. po branitelju V. T., odvjetniku iz Z. zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 470. stavak 2. i 3. ZKP/08) i zbog odluke o kazni (članak 471. stavak 1. ZKP/08). Predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

4. Odgovor na žalbu je podnijela optužena S. D. putem branitelja V. T., odvjetnika iz Z., te predlaže da se žalba odbije kao neosnovana.

 

5. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08 spis je dostavljen na dužno razgledavanje Županijskom državnom odvjetništvu u O.

 

6. Žalbe nisu osnovane.

 

7. Optužena S. D. u žalbi pobija prvostupanjsku presudu u osuđujućem dijelu za kazneno djelo protiv imovine-razbojnička krađa iz članka 231. stavak 1 KZ/11 zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer smatra da prvostupanjski sud nije na nedvojben način utvrdio što se dogodilo između optužene i prodavačice (oštećenice) konkretno je li optužena uporabila silu protiv prodavačice u namjeri da zadrži otuđene predmete. Navedeno smatra iz razloga jer je oštećena I. B. u iskazu kontradiktorna ne zna gdje točno imala ozljede, je li je optužena ogrebala jaknom, gumbom, patentnim zatvaračem. U odnosu na žalbenu osnovu nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja razvidno je da navedenu žalbenu osnovu obrazlaže pogrešno utvrđenim činjeničnim stanjem, te ne navodi u čemu bi se navedena žalbena osnova sastojala glede odlučnih činjenica.

 

7.1. Suprotno žalbenim navodima optužene S. D. pravilno je prvostupanjski sud analizirajući sve izvedene dokaze posebno i u međusobnoj vezi iz iskaza svjedoka I. B. utvrdio da je optužena S. D. u trenutku zaticanja u krađi, a u cilju zadržavanja otuđene robe prema oštećenici primijenila silu gurajući je nanoseći tjelesne ozljede u vidu ogrebotina. Naime, iz iskaza svjedoka I. B. proizlazi da ju je optužena S. D. primila ju rukom za vrat, te drugom rukom za ruku kojom je oštećenica držala vrata, a sve s namjerom da na silu izađe van i zadrži tuniku koju je uzela. Povrh navedenog, iskaz svjedoka I. B. potkrjepljuje medicinska dokumentacije, a kod optužene S. D. istoga dana je pronađena i oduzeta otuđena tunika. Stoga ovaj drugostupanjski sud slijedom žalbenih navoda ne nalazi da je u smislu članka 470. stavak 2 i 3. ZKP/08 činjenično stanje dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica. Naprotiv, drugostupanjski sud prihvaća razloge koje je o postojanju odlučnih činjenica naveo u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud jer su razlozi jasni, argumentirani i iz njih proizlazi da je prvostupanjski sud iz sadržaja izvedenih dokaza, savjesne ocjene svakog dokaza pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima izvodio zaključke o dokazanosti pojedinih važnih činjenica. Stoga žalbeni navodi kojima se u suštini predlaže drugačija ocjena izvedenih dokaza ne dovode u sumnju potpunosti i pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda.

 

8. Državni odvjetnik pobija prvostupanjsku presudu u odnosu na osuđujući dio presude zbog odluke o uvjetnoj osudi, te optužena S. D. zbog odluke o kazni. Stoga će se navedene žalbe u odnosu na navedenu žalbenu osnovu razmatrati zajedno. Državni odvjetnik smatra da je prvostupanjski sud precijenio olakotnu okolnost da je vrijednost otuđenih predmeta relativno mala tadašnjih 521,60 kuna, te na taj način težina povrede zakonom zaštićenog dobra relativno mala jer je zaštitni objekt kaznenog djela razbojničke krađe imovina. Smatra da je prvostupanjski sud pravilno cijenio otegotne okolnosti da je optužena S. D. osuđivana zbog kaznenog djela protiv imovine, te 7 puta prekršajno kažnjavanja za prekršaje protiv javnog reda i mira, da je žrtva zadobila ozljede. Nastavno navedenom smatra da je optuženu S. D. trebalo osuditi na bezuvjetnu kaznu zatvora. Optužena S. D. pobija prvostupanjsku presudu zbog odluke o kazni (uvjetnoj osudi) jer smatra da prvostupanjski sud nije cijenio činjenicu da je optužena teškog materijalnog stanja i lošeg zdravstvenog stanja.

 

8.1. Suprotno žalbenim navodima državnog odvjetnika i optužene S. D. po ocjeni ovog drugostupanjskog suda pravilno je prvostupanjski sud i potpuno utvrdio naprijed navedene olakotne okolnosti i otegotne okolnosti o čemu je naveo jasne, potpune razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Pri tome prvostupanjski sud nije precijenio utvrđene olakotne okolnosti,niti otegotne okolnosti nedostatno cijenio te polazeći od stupnja krivnje optužene, društvene opasnosti počinjenog djela za koje je proglašena krivom u okviru granica propisane kazne za kazneno djelo razbojnička krađa iz članka 231. stavak 1. KZ/11 pravilno optuženu S. D. osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, a potom na temelju članka 56. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu s rokom provjeravanja od tri godine. Upravo takvom kaznenopravnom sankcijom i po nalaženju ovog drugostupanjskog suda ostvarit će se svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11 u smislu izricanje društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanja povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te ujedno utjecati na optuženu S. D. i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela, pravednosti kažnjavanja. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da će navedena uvjetna osuda prema optuženoj S. D. dovoljno djelovati odvraćajuće s prijetnjom izvršenja kazne zatvora tijekom odmjerenog vremena provjeravanja.

 

U odnosu na žalbu državnog odvjetnika na oslobađajući dio presude

 

9. Državni odvjetnik pobija prvostupanjsku presudu u odnosu na oslobađajući dio presude zbog bitne povrede odredaba ZKP-a članka 468. stavak 1. točka 11., a koju vidi u tome da su u pobijanoj presudi razlozi zbog kojih je donesena oslobađajuća presuda nejasni jer iz obrazloženja pobijane presude nije jasno je li prvostupanjski sud s nespornom sigurnošću utvrdio krađu samo jednog dijela predmeta (pet lokota vrijednih 413,44 kn) ili pak smatra neutvrđenim počinjenje kaznenih djela u cijelosti u odnosu na sve predmete navedene u optužnici s obzirom da optuženicu oslobađa optužbe za sve predmete. Nastavno navedenom, smatra da prvostupanjski sud ako smatra da nema uvjeta za vođenje kaznenog postupka zbog kaznenog djela krađe iz članak 228. stavak 1. KZ/11 s obzirom na vrijednost ukradenih lokota od 413,44 kn jer se radi o kaznenom djelu za koje se progoni po privatnoj tužbi, a oštećena pravna osoba nije podnijeli prijedlog za progon, niti kaznenu prijavu ili privatnu tužbu da bi tada sud trebao donijeti odbijajuću presudu na temelju članka 452. ZKP/08. 

 

9.1. Suprotno žalbenim navodima državnog odvjetnika prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 jer je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi dao jasne, argumentirane razloge za svoju odluku tako da nema nejasnoća na koje državni odvjetnik upire žalbom. Pravilno je prvostupanjski sud na temelju iskaza svjedoka J. L., S. U., materijalne dokumentacije u spisu utvrdio da je optužena S. D. iz trgovine iznijela pet lokota vrijednih tadašnjih 413,44 kn, dok u odnosu na druge predmete opisane u izreci pobijane oslobađajuće presude nije dokazano da ih je optužena S. D. uzela tog dana iz trgovine i iznijela. Naime, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da iz očitovanja trgovine proizlazi da su predmetni artikli bili zaprimljeni i izloženi u trgovini krajem studenog i kroz mjesec prosinac 2020., a inkriminirani događaj zbio se 15. veljače 2021. Nastavno navedenom, predmetni sporni artikli bili su dva do tri mjeseca izloženi na polici trgovine prije nego što je utvrđen njihov manjak. Stoga je pravilno prvostupanjski sud zaključio iz rezultata provedenog dokaznog postupka (svjedok S. U.) da bi za odnošenje predmeta opisanih pod točkom 2.) presude bila potrebna jedna veća vrećica jer se radi o robi (rukavicama) koje nisu malih dimenzija. Povrh navedenog pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da s obzirom na naprijed navedeno sasvim je logično i životno da su sporni artikli bili otuđeni i od strane drugih kupaca koji su prolazili trgovinom, ne nužno od strane iste osobe nego više različitih osoba, te zbog toga sitnije krađe u trgovini nisu uočene. Stoga je pravilno prvostupanjski sud donio oslobađajuću presudu na temelju članka 453. stavak 3. ZKP/08, te na taj način u cijelosti riješio predmet optužbe.

 

10. Državni odvjetnik pobija presudu u oslobađajućem dijelu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer smatra da je prvostupanjski sud raspolagao sa dostatnim dokazima da je optužena S. D. bila u vrijeme inkriminacije u trgovini, kod nje su pronađena pet lokota "P." koja su otuđena iz trgovine. Smatra da je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno jer prvostupanjski sud nije ispitao kao svjedoke zaposlenike koji su u vrijeme inkriminacije radili u trgovini.

 

10.1. Suprotno žalbenim navodima državnog odvjetnika, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio činjenično stanje, te žalbom zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja državni odvjetnik u suštini predlaže drugačiju ocjenu izvedenih dokaza. Suprotno takvim žalbenim navodima državnog odvjetnika pravilno je prvostupanjski sud na temelju iskaza svjedoka J. L., S. U., materijalne dokumentacije u spisu, očitovanje trgovine od 15. studenog 2023., te cijeneći obranu optužene S. D. koja poriče počinjenje kaznenog djela krađe iz članka 228. stavak 1. KZ/11 zaključio da nije dokazano da je optužena S. D. počinila naprijed navedeno kazneno djelo, te na taj način u cijelosti riješio predmet optužbe.

 

10.2. U odnosu na žalbenu osnovu nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja za istaći je da državni odvjetnik nije imao dokaznih prijedloga na raspravi održanoj 30. studenog 2023., te je pravilno prvostupanjski sud zaključio iz iskaza svjedoka L. da se u trgovini zaposlene osobe učestalo mijenjaju, stalno dolaze novi radnici, te da s obzirom na protek vremena od skoro tri godine prvi put ispitivati te osobe kada to već nije učinjeno ranije dok su sjećanja svježa ne bi moglo utvrditi odlučne činjenice.

 

11. Slijedom navedenog, žalbe državnog odvjetnika i optužene S. D. nisu osnovane, a ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio neku od povreda iz članka 476. stavka 1. ZKP/08 na koje pazi po službenoj dužnosti. Stoga je žalbe valjalo odbiti kao neosnovane i na temelju članka 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci presude.

 

Osijek, 3. svibnja 2024.

 

                                                                                                                Predsjednik vijeća

                                                                                                                Vlasta Šimenić-Kovač, v.r.