REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

Poslovni broj: K-918/2026-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Renati Miličević, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničara Danijela Rajkovića, u kaznenom predmetu protiv optuženog IL zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. i 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18, 126/19, 84/21, 114/22., 114/23. i 36/24. dalje u tekstu: KZ/11), povodom optužnice Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu broj KO-DO- 397/2026 od 3. ožujka 2026. s izmjenama na raspravi 23. rujna 2026 ., nakon javne rasprave održane 23. rujna 2026., u nazočnosti savjetnika državnog odvjetnika u Općinskom kaznenom državnom odvjetništvu u Zagrebu VL, optuženog IL i branitelja odvjetnika Josipa Čičeka, 28. rujna 2026. objavio je a 23. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju članka 455. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 125/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka USRH, 143/12., 56/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25 i 13/26 – dalje ZKP/08)

optuženi IL, zvanog „ I“, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin V i RL, rođene R, rođen **.**.1992. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, po zanimanju inženjer kriznog menadžmenta, zaposlen u Hrvatskim vodama s primanjima od oko 1.200,00 eura, pismen, sa završenom višom stručnom spremom, neoženjen, otac jednog maloljetnog djeteta, bez vojnog čina, bez odlikovanja, bez imovine, ne vodi se drugi kazneni postupak, neosuđivan

kriv je

što je

- 8. studenog 2025. oko 19,30 sati u [adresa], uslijed narušenih odnosa sa izvanbračnom suprugom UL te revoltiran time što imenovana nije željela razgovarati s njime o njegovom provedenom danu na poslu, prvo počeo vikati na nju govoreći joj riječi: "kurvo, droljo, jebem ti mrtvu majku, jebem ti U", nakon čega ju je pljunuo u lice najmanje četiri puta te u nakani da je zastraši rekao joj da će je ubiti, a koje riječi su kod imenovane izazvale osjećaj straha i uznemirenosti za vlastiti život,

- dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, a djelo je počinjeno prema bliskoj osobi,

- čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom – opisano u članku 139. stavak 2. i 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 – dalje u tekstu: KZ/11), a kažnjivo po članku 139. stavku 3. KZ/11.

Na temelju članka 139. stavka 3. KZ/11 optuženi IL se za kazneno djelo iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU

OD 8 (OSAM) MJESECI

Na temelju članka 56. KZ/11 optuženom IL se

i z r i č e

UVJETNA OSUDA

te se kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko u roku od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

Na temelju članka 54. KZ/11 optuženom IL se u slučaju opoziva uvjetne osude u izrečenu kaznu zatvora uračunava oduzimanje slobode u vezi s ovim kaznenim djelom, i to za vrijeme uhićenja od 12. studenog 2025. do 13. studenog 2025.

II. Na temelju članka 158. stavka 1. ZKP/08, oštećena UL se sa svojim imovinskopravnim zahtjevom upućuje u parnicu.

III. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 optuženi IL obvezuje se na plaćanje troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08, i to paušalnu svotu troškova kaznenog postupka u iznosu od 100,00 eura, koje troškove je optuženik dužan platiti u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude pod prijetnjom ovrhe.

O b r a z l o ž e n j e:

1. Uvodno označenom optužnicom, Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu optužilo je optuženog IL za učin kaznenog djela iz članka 139. članka 2. i 3. KZ/11.

2. Pozvan da se očituje o osnovanosti optužnice , s izmjenom na raspravi od 23. rujna 2026., optuženi IL naveo je da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret te da nije suglasan s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom.

2.1. Optuženi IL svoju obranu iznio je na kraju dokaznog postupka te je u svojoj obrani naveo da sve ovo što mu se stavlja na teret nije istina, on je sin hrvatskog branitelja i oštećenu je upoznao na duhovnoj obnovi, što znači da oboje imaju kršćanske vrijednosti. Ona je tamo bila najzgodnija žena u moru zgodnih žena, ali on je samouvjereni frajer iz Dalmacije njoj prišao je jer ju je želio bolje upoznati kao osobu. Naveo je da je član DVD Maksimir, dobrovoljni darivatelj krvi te je do sada 41 put darovao krv, član je zaklade Ana Rukavina u kojoj je već sudjelovao u pokušaju spašavanja jednog života, a koji pokušaj nažalost nije uspio, te je dodao da time želi reći da je normalan čovjek koji je volontirao na potresima u Sisku i Petrinji, od prvog do zadnjeg dana. Dalje je u svojoj obrani naveo da je ovu vezu s oštećenom smatrao zajednicom, jest to bila izvanbračna zajednica ali se za to ispovjedio, tu je rođeno dijete i on je to smatrao brakom. Naveo je da su planirali krstiti dijete, planirali su imati još djece i vjenčati se. Sve je bilo savršeno ali se sve srušilo odjednom, nisu se slagali u ničemu, on je radio po 12 sati dnevno i oštećenu je molio da ga makar kod kuće pričeka podgrijana juha ali niti to nije željela učiniti. Nakon ovog događaja 8. studenog 2025. odmah u ponedjeljak je išao u Centar za socijalnu skrb podnijeti zahtjev za medijaciju kako bi im netko pomogao s tim njihovim odnosom. Dodao je da je išao tražiti medijaciju zato jer je tog 8. studenog oštećena bila prema njemu fizički nasilna kad ju je pitao za juhu jer je bio gladan, tada ga je gađala šlapom i tukla ga kuhačom te mu je rekla da nek si jebu mater i on i ta juha iz vrećice. Optuženi je naveo da ju je pitao u čemu je problem s njihovim odnosom, a ona da mu je rekla da je ona čuvala dijete cijeli dan, da nek odjebe i nek ga on kupa, a ona ide leći. Dodao je da su inače imali dogovor da on radi, a da kad dođe kući da će ga dočekati ručak i da onda on preuzima dijete a da ona može ići gdje hoće.

Dalje je naveo da ništa od ovih prijetećih riječi koje je ona danas navela on nikad nije izgovorio, nikada ju u životu nije pljuvao a dok je ona njega tukla kuhačom, on je stavio ruke pred lice da ne bi došao plav na posao od sramote iako mu je to zapravo bilo i smiješno jer nije očekivao, puno puta ga je tom kuhačom izudarala i govorila mu je da ona tako izbacuje negativnu energiju. Odmah u nedjelju su se dogovorili da će prekinuti njihovu vezu, da će ona živjeti u [adresa] i da će on svaki dan iza 17 sati ili njoj po potrebi dolaziti po dijete, što je za nju bilo i idealno jer ona radi od 17 sati nadalje budući da se bavi prodajom kućanskih proizvoda na proviziju pa mora čekati da se ljudi vrate s posla.

Optuženi je naveo da su mu na medijaciji rekli da će u roku od 2 tjedna dobiti poziv jer je dijete maloljetno, s oštećenom se dogovorio da ona ide par dana kod svojih roditelja s djetetom jer je ona tako htjela, dao joj je i 400,00 eura, a dogovor je bio da mu se javi navečer od svojih roditelja, nije se javljala, zvao je i nju i brata joj, nitko mu se nije javio a on se zbog toga bojao za dijete pa je idućeg dana išao na PP Črnomerec. Pokušao je do oštećene doći i preko svog oca i preko dvije prijateljice, ali ona je već taj ponedjeljak sve blokirala, a to je tek naknadno shvatio. Čim je ušao na PP Črnomerec tamo je i uhićen i tako je saznao da je oštećena podnijela protiv njega kaznenu prijavu.

Optuženi je naveo da je smatrao da mu je oštećenu poslao J u njegov život, da ga prije ovog događaja nikad nije udarila, isto je govorila da je njega njoj poslao J i naveo je da su imali savršen seksualni život, a on smatra da je njoj to i bilo najvažnije. Dodao je da je trenutno koncentriran samo na posao i viđanje djeteta, inače vjeruje u imanje mnogo djece jer je to sukladno kršćanskim vrijednostima, a to jesu njegova uvjerenja te da je zbog ovog postupka prošao kalvariju jer mjesecima nije mogao vidjeti dijete.

Na poseban upit tužitelja odgovorio je da je tog dana došao kući i da ga je oštećena prvo uhvatila za međunožje i poljubila, otišao je oprati ruke i onda ju je pitao gdje je juha i sjeo je da bi izuo tenisice te je u tom u sjedećem položaju bio nemoćan, a ona je došla su kuhačom, uzela mu je šlapu i s njom ga gađala. Optuženi je naveo da nikada prije nisu imali problema nikakvih, a kamoli ovakvih, a dok ga je oštećena tukla rekao joj je da prestane jer će mu se svi smijati ako dođe u modricama na posao. Ne zna zašto ga je oštećena prijavila za prijetnje, ali je istaknuo da ga je prijavila tek nakon što sam je podnio zahtjev za medijaciju centru. Još je naveo da se njemu brak raspao u jedno popodne zbog te juhe, a taj dan ju je i pitao vara li ga a ona da mu je odgovorila da joj je previše seksa i ova 3,4 puta dnevno sa njim.

3. S obzirom na ovakvu obranu optuženika, u postupku su bile sporne sve činjenice koje se optuženiku stavljaju na teret optužnicom , osim činjenice da se događaj zbio 8. studenog 2025. na tadašnjoj zajedničkoj adresi kako je navedeno u optužnici kada je navečer došao s posla.

4. U odnosu na sporne činjenice, tijekom dokaznog postupka sud je ispitao svjedokinju žrtvu UL, a drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

4.1. Svjedokinja UL u svom iskazu na raspravi navela je da se ovaj događaj dogodio 8. studenog 2025., dok se nalazila kod kuće na adresi [adresa], zajedno sa zajedničkim djetetom koje je spremala za spavanje, da je bilo oko 19,30 sati kada je optuženi došao s posla i htio je razgovarati. Ona mu je rekla da ne želi slušati liturgije, a na što je on njoj počeo govoriti svašta pa joj je tako rekao: "Jebem ti mrtvu majku, Ž na križu, gospu posred dupeta, ubit ću te, umri, nesposobna kurvo i droljo". Dok joj je to sve izgovarao držao je dijete u rukama, bio je potpuno lud, svjedokinja je navela da se bojala za dijete i nije ništa govorila, a optuženi joj je tijekom svega toga četiri puta pljunuo u lice. Govorila mu je da joj da dijete, a na kraju mu je uzela dijete, okupala ga i otišla u spavaću sobu gdje je nakon nekog vremena uspjela uspavati dijete koje je teško uspavala jer je i dijete osjetilo napetost i strah. Svjedokinja je opisala da je ležala u krevetu i samo je željela zaspati da se odmori kada je optuženi došao i legao pokraj nje, ispričavao se, ali ona mu je rekla da ju samo pusti na miru i da nek ide i da ju pusti da spava na što je optuženi izašao iz sobe.

Na poseban upit zastupnika optužbe je li optuženi tog dana govorio išta o djetetu odgovorila je da nije tog dana, ali idućeg dana joj je rekao da će joj uzeti dijete. Navela je da se ne sjeća redoslijeda događaja odnosno ne sjeća se je li ju prvo pljunuo četiri puta ili joj je prvo rekao da će ju ubiti, ali je dodala da je on bio lud, da je samo željela da se makne od nje i da to sve završi te se jako bojala. Na poseban upit branitelja svjedokinja je odgovorila da se optuženi jednom te večeri ispričao za svoje ponašanje ili više puta, ne sjeća se ali se sjeća da je optuženi plakao. Navela je da je s optuženikom prekinula vezu u ponedjeljak 10. studenog 2025. kada je ovo i prijavila na policiju. Dodala je da je je 9. studenog 2025. optuženi došao u 5,00 ujutro u sobu i rekao joj da je kurva i drolja te otišao na posao. S posla je došao jako kasno i ona mu je rekla da odlazi iz stana te je idućeg dana i otišla i nakon toga prijavila sve policiji. Na poseban upit branitelja odgovorila je da je sto posto sigurna da je optuženik izgovorio te riječi kako je već navela, ali ne zna kojim redoslijedom.

Budući da je oštećena navela da se ne sjeća redoslijeda događaja, te da je drugačije iskazivala u pogledu broja puta koliko joj je optuženi pljunuo u lice i vremena kada joj je rekao da će joj uzeti sina, na temelju članka 426. ZKP/08 oštećenoj je pročitan dio njezinog iskaza od 1. prosinca 2025. s lista 52 i to od 4. retka odozgo do kraja teksta. Nakon toga, oštećena je navela da ju je optuženi pljunuo oko 4,5 puta, nije sigurna, sjeća se da je svakako bilo više puta. U odnosu na to je li joj rekao da će joj uzeti sina M tog istog dana ili idućeg, nije sigurna, to je bila jako stresna situacija i ne sjeća se. Bolje se sjećala događaja kada je prvi put iskazivala. U međuvremenu joj je umro otac i pod velikim je stresom, oštećena je tijekom iskaza plakala.

5. Sud je iskaz svjedokinje UL u cijelosti prihvatio istinitim, uvjerljivim i dosljednim.

6. Dakle, proanaliziravši i ocijenivši sve izvedene dokaze, kako pojedinačno, tako i u njihovoj ukupnosti te povezujući iste u logičnu cjelinu, ovaj sud je utvrdio da je optuženi IL počinio kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11, upravo na način kako je to opisano u činjeničnom supstratu ove presude.

6.1. Naime, žrtva UL je sažeto, dosljedno i uvjerljivo opisala tijek događaja tog dana 8. studenog 2025. oko 19,30 sati na adresi gdje je tada stanovala s optuženikom u [adresa]. Opisala je da je optuženik došao kući i nezadovoljan time što ga nije željela slušati izgovorio joj „Jebem ti mrtvu majku, Ž na križu, gospu posred dupeta, ubit ću te, umri, nesposobna kurvo i droljo" te ju tijekom svega toga četiri puta pljunuo u lice te je navela da ga se bojala jer je "bio lud". Opisala je da joj je idućeg dana u ranim jutarnjim satima ušao u spavaću sobu i rekao joj da je kurva i drolja. Manja odstupanja u iskazu ove svjedokinje, i to u pogledu broja puta koliko joj je optuženi pljunuo u lice kao i toga da je na raspravi rekla da joj je rekao i da umre i da je nesposobna, sud smatra logičnim imajući u vidu protek vremena od događaja tijekom kojeg vremena sjećanje svjedoka nedvojbeno može izblijediti pri čemu ova manja odstupanja nisu takve naravi niti opsega da bi imala utjecaja na vjerodostojnost njezinog iskaza budući da je njezin iskaz dosljedan tijekom cijelog postupka, a u prilog zaključku da je oštećena iskazivala iskreno i uvjerljivo o inkriminiranom događaju govori i činjenica da je svjedokinja idućeg dana odselila od optuženika i odmah u ponedjeljak prijavila događaj policiji a što potkrjepljuje i sam optuženik koji navodi da je uhićen kada je išao na PP Črnomerec.

7. Obranu optuženika sud je prihvatio u dijelu u kojem optuženik navodi kada i gdje se događaj zbio te da je oštećena odmah odselila i prijavila ga policiji jer je u tom dijelu iskaz optuženika suglasan s navodima oštećenice. U preostalom dijelu sud je obranu optuženika cijenio neuvjerljivom i usmjerenom ka izbjegavanju kaznenopravne odgovornosti. Naime, obrana optuženika je proturječna sama sebi u dijelu u kojem optuženik odnose s oštećenom najprije opisuje idiličnim a potom navodi da se „u ničemu nisu slagali“. Također, optuženik najprije u obrani navodi da se u ponedjeljak (a prema navodima optuženika i oštećene događaj se zbio 8. studenog 2025. slijedom čega je ponedjeljak bio 10. studeni 2025.) obratio za medijaciju Centru za socijalnu skrb s ciljem da dobiju pomoć za svoj međusobni odnos, a potom je naveo da su se on i oštećena odmah idući dan nakon događaja dogovorili da će p rekinuti vezu i da ona ide k svojim roditeljima te dogovorili kako će on viđati dijete, slijedom čega sud ne nalazi uvjerljivim da bi optuženik žurno tražio medijaciju u uvjetima dogovornog prekida zajednice kakav on opisuje. Također, optuženi je naveo da su se dogovorili da oštećena ode s djetetom kod svojih roditelja i da će mu se taj dan 9. studenog 2025. javiti kada stigne, pa kada se oštećena nije javila on je odmah išao na policiju jer se bojao za dijete, a prije odlaska na policiju ju je pokušao kontaktirati sam, preko svog oca i preko njezinih prijateljica. Međutim, sud ne nalazi uvjerljivim da bi optuženik, koji navodi da je s oštećenom postigao dogovor i da je znao gdje se nalazi i oštećena i dijete (kod njezinih roditelja), zbog nejavljanja oštećene u trajanju od praktički samo jednog dana, a s kojom oštećenom je, prema svojim navodima dogovorno prekinuo vezu, bio u strahu za dijete u toj mjeri da oštećenu kontaktira i posredstvom drugih ljudi i praktički odmah traži pomoć policije zbog djeteta već ovakvo postupanje kakvo sam optuženi opisuje ukazuje, po mišljenju suda, na zaključak da je događaj zbog kojeg je oštećena napustila njihovu zajednicu bio ozbiljniji od onog kakvim ga pokušava prikazati optuženik. Istovremeno, iz postupanja oštećene u vidu napuštanja adrese stanovanja i odlaska k roditeljima, prekidanja kontakta i prijave policiji, kako ga opisuje i optuženik, proizlazi uvjerljivim i razumnim da je oštećena napustila njihovu zajednicu iz straha te se stoga nije javljala optuženiku već je događaj prijavila policiji.

Navode optuženika da ga je oštećena tukla šlapom i kuhačom sud ne nalazi uvjerljivim, budući da u prilog takvoj obrani nema niti jednog dokaza a niti iz postupanja optuženika, koji nije navodno nasilje prijavio, ne proizlazi uvjerljivim da se događaj odvio na, po optuženiku, opisani način.

8. Dakle, uzimajući u obzir uvjerljiv i dosljedan iskaz oštećene UL, koja prema svojim navodima a niti navodima optuženika nema nikakvog razloga lažno teretiti optuženika te je neposredno nakon inkriminiranog događaja napustila zajednicu s optuženikom i događaj prijavila policiji, sud nalazi dokazanim da je optuženi dana 8. studenog 2026. oštećenoj rekao „kurvo, droljo, jebem ti mrtvu majku, jebem ti U", nakon čega ju je pljunuo u lice najmanje četiri puta te u nakani da je zastraši rekao joj da će je ubiti, a što je kod nje izazvalo osjećaj straha i uznemirenosti za vlastiti život i sigurnost.

9. Dakle, sud je nesporno utvrdio da je optuženi izrekao oštećenoj prijetnje smrću a koje riječi „ubit ću te“, izgovorene u okolnostima uvreda „kurvo, droljo, jebem ti mrtvu majku, jebem ti U“ i pljuvanja u lice, su svakako bile ozbiljne i objektivno podobne da kod svakog, pa tako i kod UL izazovu ozbiljan strah za vlastiti život. Slijedom navedenog, takve riječi predstavljaju jasnu, konkretnu i nedvojbenu prijetnju smrću, a kako to u optužnici zakonski kvalificira državni odvjetnik.

Budući da je oštećena bila izvanbračna supruga optuženika s kojim ima zajedničko maloljetno dijete, ista ima svojstvo bliske osobe u smislu članka 87. točke 9. KZ/11, a zbog čega je kazneno djelo za koje je optuženi osuđen ispravno kvalificirano kao kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 2. u svezi stavka 3. KZ/11.

10. Ova kazneno djelo optuženi je počinio s oblikom krivnje izravnom namjerom. Dakle, isti je bio svjestan svog djela te je isto i želio učiniti, odnosno postupao je s izravnom namjerom ustrašivanja oštećene UL.

10.1. Slijedom opisanog, u navedenim radnjama ostvarena su obilježja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11, a optuženik je za kazneno djelo kriv (članka 23. KZ/11.) budući da je bio ubrojiv, postupao je s namjerom, bio je svjestan da je njegovo djelo zabranjeno i ne postoji nijedan ispričavajući razlog. Naime, optuženik nije osporavao ubrojivost, niti je predložio izvođenje dokaza na okolnost da bi njegova ubrojivost bila dvojbena. Nastavno, isti je postupao s izravnom namjerom (članka 28. stavka 2. KZ/11.) budući da nema sumnje da je bio svjestan obilježja kaznenog djela i htio je njegovo ostvarenje, a o čemu je sud zaključio iz tijeka njegovog postupanja i okolnosti cjelokupnog događaja u okviru kojega je počinio kazneno djelo. Sud nije našao da postoji neki od ispričavajućih razloga budući da se optuženik na njih nije pozivao u svojoj obrani, a niti to proizlazi iz tijeka događaja koji je predmet ovog postupka. Dakle, u ponašanju optuženika su ostvarena sva bitna, kako subjektivna tako i objektivna, obilježja kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11, pa ga je sud proglasio krivim kao u izreci ove presude.

11. Odlučujući o izboru vrste i mjere kaznenopravne sankcije optuženom IL za počinjeno kazneno djelo ovaj sud je imajući u vidu okvir za izricanje kazne za ovo kazneno djelo uzeo u obzir sve olakotne i otegotne okolnosti utvrđene na strani optuženika, njegov prijašnji život i njegovu raniju kaznenu neosuđivanost, kao i težinu i društvenu opasnost počinjenog kaznenog djela.

12.1. Olakotnom okolnosti na strani optuženika IL sud je cijenio da je otac maloljetnog djeteta, da je zaposlen i da nije kazneno osuđivan.

Otegotnih okolnosti na strani optuženika sud nije našao.

12.2. Uzimajući u obzir sve naprijed navedene okolnosti, činjenicu da je za kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 2. i 3. KZ/11 zapriječena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci do pet godina, ovaj sud je optuženog IL osudio na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci te je na temelju članka 56. KZ/11 prema optuženiku primijenjena uvjetna osuda u trajanju od dvije godine. Naime, sud je ocijenio da se s obzirom na prethodno navedene olakotne okolnosti koje su na strani optužen ika utvrđene, a u izostanku bilo kakvih otegotnih okolnosti, u odnosu na optužen ika IL i uvjetnom osudom može postići svrha kažnjavanja propisana zakonom. Stoga je ocjena suda da će upravo izrečena uvjetna osuda postići svrhu kažnjavanja, odnosno utjecati na optuženika da ubuduće ne čini kaznena djela, ali i na druge da ne čine kaznena djela te da se ovakvom kaznom adekvatno izražava društvena osuda zbog učinjenog kaznenog djela.

Optuženi je upozoren da mu sud može uvjetovani dio kazne opozvati, ukoliko u roku kušnje počini novo kazneno djelo.

13. Sud je oštećenu UL s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom uputio u parnicu budući da dokazi izvedeni na raspravi nisu pružali dovoljno osnova niti za potpuno niti za djelomično dosuđenje postavljenog imovinskopravnog zahtjeva.

14. Optuženi IL obvezan je na plaćanje troškova kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 eura, koje troškove je optuženi dužan platiti u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude pod prijetnjom ovrhe, a imajući u vidu da je optuženi zaposlen i radno sposoban, pa plaćanje ovih troškova neće ugroziti njegovu egzistenciju.

U Zagrebu 23. rujna 2026.

Sudac:

Renata Miličević

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv presude ovlaštene osobe imaju pravo podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi pisanim putem ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud te za protivnu stranku i branitelja radi podnošenja odgovora, neposredno ili preporučeno putem pošte, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA:

1. OKDO Zagreb na broj KO-DO-397/2026, web servis

2. Optuženi IL, eHP,

3. Branitelj, odvjetnik Josip Čiček, e komunikacijom,

4. Oštećena UL, eHP