REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-1961/2023-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Anti Drezgi, uz sudjelovanje Branke Crnogorac, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice ČU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Maro Mihočević, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mihočević & Bajs d.o.o., Zagreb, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 14, OIB: 95093210687, uz sudjelovanje zainteresiranih osoba: 1. CityLux d.o.o., Slavka Kolara 58, Velika Gorica, OIB: 61801551424; 2. GU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]; 3. UU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]; 4. JU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]; 5. ŽU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]; 6. VU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]; 7. CU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]; 7. HU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]; 8. ČUO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]; 9. GUO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]; koje zastupa opunomoćenik Borna Tafra, odvjetnik u Zagrebu, Gundulićeva 32, radi izdavanja rješenja o izvedenom stanju, 22. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, KLASA: UP/II-361-05/22-26/517, URBROJ: 531-07-1-4-1/4-23-5 od 17. ožujka 2023.

II. Poništava se rješenje o izvedenom stanju Grada Zagreba, Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Odjela za graditeljstvo, Prvog područnog odsjeka za graditeljstvo, KLASA: UP/I-350- 05/21-007/193, URBROJ: 251-10-22-2/011-22-17 od 14. rujna 2022. te se predmet vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, u kojem je javnopravno tijelo dužno postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama Suda izraženima u obrazloženju ove presude u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne presude i povrata spisa javnopravnom tijelu.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak upravnog spora u iznosu od 3.750,00 eura (slovima: tri tisuće sedamsto pedeset eura) u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude.

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora u preostalom dijelu.

V. Odbija se zahtjev zainteresiranih osoba za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem, KLASA: UP/II-361-05/22-26/517, URBROJ: 531- 07-1-4-1/4-23-5 od 17. ožujka 2023., odbijena je tužiteljičina žalba izjavljena protiv rješenja o izvedenom stanju Grada Zagreba, Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Odjela za graditeljstvo, Prvog područnog odsjeka za graditeljstvo, KLASA: UP/I-350-05/21- 007/193, URBROJ: 251-10-22-2/011-22-17 od 14. rujna 2022.

2. Tužiteljica osporava zakonitost rješenja u bitnom tvrdeći da stanje koje je predmet ozakonjenja nije u cijelosti postojalo u vremenu relevantnom prema Zakonu o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama (Narodne novine, broj 86/12., 143/13., 65/17. i 14/19.; dalje: ZPNIZ). Posebno osporava stanje posebnog dijela zgrade koji je u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] opisan kao 2. Suvlasnički dio:

769/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-2), stan oznake Pod 1a u podrumu s vrtom neto korisne površine P=100,61 čm zajedno s parkirnim mjestom P3 u dvorištu neto korisne površine P=6,63 čm, ukupne površine 107,24 čm (dalje: posebni dio oznake Pod1a), tvrdeći da je prostor koji je prema građevinskoj dozvoli bio predviđen kao spremište naknadno uređen odnosno prenamijenjen u stambeni prostor te da je na vanjskom zidu uz njezin stan naknadno izveden otvor. U prilog svojim tvrdnjama poziva se na građevinsku dozvolu, arhitektonsku snimku izvedenog stanja iz 2014., dokumentaciju građevinske inspekcije iz 2017. i 2018., fotografije iz 2017., dokumentaciju građanskog postupka i druge isprave.

3. Tuženik i zainteresirane osobe smatraju da su pretpostavke za ozakonjenje ispunjene. Zainteresirane osobe osobito se pozivaju na etažni elaborat iz 2005., njegovu potvrdu nadležnog tijela i zemljišnoknjižni upis, ističući da je Pod 1a već tada bio evidentiran kao stan te da je sporni otvor prikazan u grafičkom dijelu tog elaborata.

4. Na raspravi je tužiteljica ostala kod tužbe i dokaznih prijedloga za provođenje očevida, građevinskog vještačenja te saslušanje tužiteljice i predloženih svjedoka. Građevinsko vještačenje predložila je radi utvrđivanja kada je sporni dio nekretnine prenamijenjen iz neuređenog spremišta u stambeni prostor i kada je izveden sporni otvor na fasadi, smatrajući da dostavljene isprave već upućuju na to da se navedeno dogodilo nakon 21. lipnja 2011. Tužiteljica je dodatno predložila uvid u spis Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3743/17, navodeći da je taj postupak pokrenut nakon izvođenja spornih radova.

5. Zainteresirane osobe protivile su se provođenju vještačenja, navodeći da se njime bez odgovarajuće dokumentacije ne može utvrditi točan datum izvođenja radova te da etažni elaborat iz 2005. već prikazuje sporni prostor kao stan i sporni otvor. Osporile su i navode tužiteljice o nedostatku izjave ovlaštenog arhitekta u pogledu zaštite od požara, smatrajući da takva izjava prema članku 11. stavku 2. ZPNIZ-a nije potrebna jer se ne radi o zgradi javne namjene, dok se tužiteljica u odgovoru pozvala na članak 23. stavke 1. i 2. ZPNIZ-a.

6. Tužbeni zahtjev je osnovan.

7. Prema članku 2. ZPNIZ-a, predmet ozakonjenja može biti nezakonito izgrađena zgrada odnosno rekonstruirani dio postojeće zgrade koji ispunjava tom odredbom propisane vremenske pretpostavke i pretpostavku stupnja izvedenosti najmanje grubih konstruktivnih građevinskih radova. Stoga se prema tom Zakonu ne može ozakoniti rekonstruirani dio zgrade koji je nastao tek nakon zakonom relevantnog vremena.

8. Činjenica da je predmet ozakonjenja cijela zgrada ne otklanja potrebu utvrđivanja je li stanje zgrade, prikazano u dokumentaciji na temelju koje se donosi rješenje o izvedenom stanju, ono stanje koje ispunjava pretpostavke ZPNIZ-a. Ako su nakon zakonom relevantnog vremena na ranije izgrađenoj zgradi izvedeni zahvati koji predstavljaju naknadnu rekonstrukciju, takvo stanje ne postaje podobno za ozakonjenje samo zato što je zgrada postojala prije toga vremena.

9. Etažni elaborat iz 2005., u kojem je posebni dio zgrade označen kao Pod 1a prikazan kao stan, predstavlja značajan dokaz koji upućuje na postojanje toga posebnog dijela prije 21. lipnja 2011. Stoga sama činjenica da su tijekom 2017. i 2018. na tom prostoru izvođeni radovi nije dostatna za zaključak da je cijeli taj dio zgrade nastao nakon 21. lipnja 2011. Međutim, navedeni elaborat potrebno je ocijeniti zajedno s ostalim dokazima na koje se tužiteljica poziva tvrdeći da stvarno stanje toga prostora nije odgovaralo stanju prikazanom u elaboratu te da su na njemu naknadno izvedeni zahvati. Sama činjenica da su nakon 21. lipnja 2011. na tom prostoru izvođeni podopolagački, soboslikarski, instalaterski ili drugi završni radovi ne znači da rekonstruirani dio nije postojao u zakonom relevantnom vremenu, ako su do tada na njemu bili izvedeni najmanje grubi konstruktivni građevinski radovi u smislu članka 2. ZPNIZ-a.

10. Stoga postojanje posebnog dijela Pod 1a prije 21. lipnja 2011. ne otklanja potrebu utvrđivanja kakvo je bilo njegovo stvarno izvedeno stanje u zakonom relevantnom vremenu i jesu li pojedini kasniji zahvati obuhvaćeni stanjem iz rješenja o izvedenom stanju. U tom je pogledu osobito sporno vrijeme nastanka otvora na vanjskom zidu toga posebnog dijela.

11. Tužiteljica tvrdi da je taj otvor probijen 2017. godine te se poziva na fotografije i drugu dokumentaciju iz toga razdoblja. Građevinska inspekcija je u zapisniku od 15. siječnja 2018. i rješenju od 7. ožujka 2018. utvrdila postojanje naknadno izgrađenih otvora u vanjskim zidovima zgrade. S druge strane, zainteresirane osobe tvrde da je sporni otvor postojao već 2005. i u prilog tome pozivaju se na njegov navodni prikaz u etažnom elaboratu iz te godine.

12. Te su činjenice odlučne jer je potrebno utvrditi kakvo je stanje predmetne zgrade odnosno njezina rekonstruiranog dijela postojalo u vremenu relevantnom prema članku 2. ZPNIZ-a i odgovara li tome stanju ono koje je obuhvaćeno rješenjem o izvedenom stanju. Ako je sporni otvor izveden tek nakon zakonom relevantnog vremena, potrebno je utvrditi predstavlja li on naknadnu rekonstrukciju odnosno dio naknadno izmijenjenog stanja te je li takvo stanje, s obzirom na vrijeme i narav zahvata, moglo biti obuhvaćeno ozakonjenjem prema ZPNIZ-u.

13. Upravo zbog toga tvrdnja tužiteljice o naknadnom nastanku spornog otvora nije mogla biti otklonjena samo činjenicom da je Pod 1a u etažnom elaboratu iz 2005. prikazan kao stan. Evidentiranje određenog posebnog dijela u ranijoj dokumentaciji i utvrđivanje stvarnog vremena nastanka pojedinih građevinskih zahvata na tom dijelu različita su činjenična pitanja koja je potrebno zasebno ocijeniti.

14. Isto vrijedi i za tvrdnju tužiteljice da je prostor Pod 1a naknadno prenamijenjen odnosno rekonstruiran iz prostora namjene spremišta u stambeni prostor. Činjenica da je taj posebni dio u etažnom elaboratu iz 2005. označen kao stan relevantan je dokaz da je već tada bio evidentiran i prikazan kao prostor stambene namjene, ali sama po sebi ne otklanja potrebu utvrđivanja njegova stvarnog izvedenog stanja u vremenu relevantnom prema članku 2. ZPNIZ-a. S druge strane, ni činjenica da je građevinska inspekcija 2018. utvrdila da je protivno građevinskoj dozvoli izgrađen stambeni prostor umjesto prostorija namjene spremišta sama po sebi ne dokazuje da je takva rekonstrukcija izvedena nakon zakonom relevantnog vremena, jer je inspekcija zatečeno stanje uspoređivala sa stanjem odobrenim građevinskom dozvolom iz 2002. Stoga je i u odnosu na taj prigovor potrebno međusobno ocijeniti etažni elaborat iz 2005., arhitektonsku snimku izvedenog stanja iz 2014., inspekcijsku dokumentaciju i ostale raspoložive dokaze te utvrditi kakvo je stvarno izvedeno stanje toga dijela postojalo u zakonom relevantnom vremenu i jesu li nakon toga izvedeni zahvati koji su obuhvaćeni stanjem koje se ozakonjuje.

15. Javnopravna tijela navedena odlučna pitanja nisu razriješila jer su pošla od pogrešnog pravnog pristupa prema kojem za odluku nije odlučno kada su izvedeni sporni zahvati, ako je zgrada kao cjelina postojala u zakonom relevantnom vremenu i ako se sporni otvori ne nalaze na međi. Tako je prvostupanjsko tijelo odbilo prijedlog za građevinsko vještačenje i saslušanje tužiteljice na okolnost vremena nastanka otvora uz obrazloženje da se nijedan otvor ne nalazi na međi u smislu članka 6. stavka 3. točke 1. ZPNIZ-a te da okolnosti na koje su dokazi predloženi nisu od važnosti za primjenu članka 2. toga Zakona. Takvo je stajalište prihvatio i tuženik.

16. Takav pravni pristup nije pravilan. Pitanje postoji li u odnosu na otvor zapreka za ozakonjenje propisana člankom 6. ZPNIZ-a različito je od pitanja ispunjava li stanje koje se ozakonjuje vremenske pretpostavke iz članka 2. toga Zakona. Činjenica da se određeni otvor ne nalazi na međi ne daje odgovor na pitanje kada je taj otvor izveden niti je li riječ o naknadnoj rekonstrukciji koja nije postojala u zakonom relevantnom vremenu. Jednako tako, činjenica da je zgrada kao cjelina vidljiva na digitalnoj ortofoto karti izrađenoj na temelju aerofotogrametrijskog snimanja započetog 21. lipnja 2011. sama po sebi ne razrješava tvrdnju da su pojedini zahvati na toj zgradi izvedeni nakon zakonom relevantnog vremena.

17. Nije odlučno ni to što je očevidima iz 2021. i 2022. utvrđeno da tadašnje izvedeno stanje odgovara arhitektonskoj snimci izvedenog stanja. Time je utvrđeno kakvo je stanje postojalo u vrijeme provođenja očevida i odgovara li mu izrađena tehnička dokumentacija, ali nije utvrđeno je li rekonstruirani dio zgrade koji je predmet ozakonjenja u zakonom relevantnom vremenu postojao u stupnju izvedenosti propisanom člankom 2. ZPNIZ-a niti jesu li nakon toga izvedeni zahvati koji predstavljaju novu rekonstrukciju. Budući da su javnopravna tijela zbog navedenog pravnog pristupa propustila ocijeniti dokaze i provesti dokazni postupak usmjeren na utvrđivanje tih činjenica, činjenično stanje u odlučnom dijelu nije potpuno utvrđeno.

18. Sud ne nalazi osnovanim prigovor tužiteljice koji se odnosi na nepostojanje izjave o ispunjenju bitnog zahtjeva zaštite od požara. Prema članku 11. stavku 2. ZPNIZ-a takva se izjava, uz dokumentaciju iz stavka 1. toga članka, prilaže za nezakonito izgrađenu zgradu javne namjene, bez obzira na njezinu površinu. Predmetna zgrada nije zgrada javne namjene, pa nema obveze prilaganja navedene izjave. Na drukčiji zaključak ne upućuje ni članak 23. stavak 2. ZPNIZ-a, jer ta odredba propisuje navođenje oznaka odgovarajućih izjava u izreci rješenja samo u slučajevima u kojima je njihovo prilaganje propisano tim Zakonom.

19. U ponovnom postupku javnopravna tijela dužna su ocijeniti sve raspoložive dokaze i provesti predložene i druge dokaze koji su potrebni za potpuno i pravilno utvrđivanje stvarnog izvedenog stanja posebnog dijela Pod 1a u zakonom relevantnom vremenu, vremena eventualne naknadne rekonstrukcije toga prostora te vremena nastanka i identiteta spornog otvora. Pri tome je osobito potrebno međusobno ocijeniti etažni elaborat iz 2005., arhitektonsku snimku izvedenog stanja iz 2014., fotografije i drugu dokumentaciju iz 2017., zapisnik i rješenje građevinske inspekcije iz 2018. te tehničku dokumentaciju na temelju koje je doneseno rješenje o izvedenom stanju.

20. Dokaze je potrebno ocijeniti pojedinačno i u njihovoj međusobnoj povezanosti te osobito utvrditi kakvo je stvarno izvedeno stanje posebnog dijela Pod 1a postojalo u zakonom relevantnom vremenu, jesu li nakon toga izvedeni zahvati kojima je izmijenjeno njegovo građevinsko stanje, prikazuje li etažni elaborat iz 2005. upravo sporni otvor, kakav je njegov odnos prema otvoru prikazanom u kasnijoj dokumentaciji, kada je sporni otvor izveden te je li obuhvaćen stanjem koje se ozakonjuje. Ako se te činjenice ne mogu pouzdano utvrditi na temelju isprava, javnopravno tijelo provest će druge potrebne dokaze, uključujući, prema potrebi, saslušanje osoba koje o vremenu i vrsti izvedenih zahvata imaju neposredna saznanja. Pri tome sama okolnost da su pojedini završni radovi izvedeni nakon zakonom relevantnog vremena nije dostatna za zaključak da rekonstruirani dio tada nije postojao, već je odlučno utvrditi je li taj dio do tada postojao najmanje u stupnju izvedenosti propisanom člankom 2. ZPNIZ-a i predstavljaju li kasnije izvedeni radovi samo njegovo dovršenje ili novu rekonstrukciju.

21. Ako se utvrdi da je sporni otvor izveden nakon zakonom relevantnog vremena, tijelo je dužno utvrditi predstavlja li taj zahvat, prema propisima mjerodavnima za njegovu pravnu kvalifikaciju, rekonstrukciju zgrade. Ako predstavlja rekonstrukciju izvedenu nakon zakonom relevantnog vremena, stanje zgrade koje uključuje takav zahvat ne može se ozakoniti prema ZPNIZ-u samo zato što je zgrada odnosno posebni dio Pod 1a postojao prije toga vremena. U tom slučaju tijelo je dužno odlučiti o zahtjevu u odnosu na ono stanje zgrade koje prema ZPNIZ-u može biti predmet ozakonjenja.

22. Sud ovom presudom ne utvrđuje da su rekonstrukcija posebnog dijela Pod 1a ili sporni otvor doista izvedeni nakon zakonom relevantnog vremena niti prejudicira pravnu narav tih zahvata ili konačan ishod upravne stvari. Razlog poništenja jest to što javnopravna tijela nisu potpuno utvrdila i ocijenila činjenice potrebne za odgovor na pitanje odgovara li stvarno izvedeno stanje zgrade odnosno njezina rekonstruiranog dijela obuhvaćeno rješenjem o izvedenom stanju stanju koje je prema članku 2. ZPNIZ-a moglo biti predmet ozakonjenja.

23. Sud nije proveo dokazne prijedloge tužiteljice za očevid, građevinsko vještačenje, saslušanje tužiteljice i predloženih svjedoka i pribavljanje spisa. Iako je tijekom spora prvotno odredio provođenje građevinskog vještačenja radi razjašnjenja spornih činjenica, nakon ocjene cjelokupnog sadržaja spisa i razloga osporenih rješenja Sud je od njegova provođenja odustao.

24. Naime, utvrđeno je da nedostatak upravnog postupka nije samo u tome što pojedina sporna činjenica nije dovoljno razjašnjena, već u tome što su javnopravna tijela, polazeći od pogrešnog pravnog pristupa, vrijeme nastanka spornih zahvata smatrala neodlučnim te zbog toga nisu provela i ocijenila dokaze potrebne za utvrđivanje stvarnog stanja rekonstruiranog dijela zgrade u zakonom relevantnom vremenu. Za pravilno rješavanje stvari potrebno je najprije cjelovito ocijeniti međusobno povezanu dokumentaciju navedenu u točkama 19. i 20. ove presude, utvrditi identitet i vrijeme nastanka spornog otvora te, ovisno o rezultatu te ocjene, provesti druge potrebne dokaze.

25. Stoga provođenje građevinskog vještačenja, očevida i drugih predloženih dokaza pred Sudom ne bi otklonilo razlog nezakonitosti osporenih rješenja, već bi značilo da Sud umjesto javnopravnog tijela prvi put provodi dokazni postupak o odlučnim činjenicama koje u upravnom postupku zbog pogrešnog pravnog pristupa nisu bile predmet potpunog utvrđivanja. Budući da je već zbog navedenih nedostataka bilo potrebno poništiti oba rješenja i predmet vratiti prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, Sud je ocijenio da izvođenje tih dokaza nije potrebno za donošenje odluke u ovom upravnom sporu te je dokazne prijedloge odbio.

26. Sud nije sam riješio upravnu stvar jer je za odluku potrebno prethodno potpuno utvrditi činjenice koje u upravnom postupku nisu utvrđene, osobito stvarno izvedeno stanje posebnog dijela Pod 1a u zakonom relevantnom vremenu, vrijeme i narav njegove eventualne naknadne rekonstrukcije, vrijeme nastanka i identitet spornog otvora, njegov odnos prema otvoru prikazanom u etažnom elaboratu iz 2005. te stanje koje je u konačnici obuhvaćeno tehničkom dokumentacijom i rješenjem o izvedenom stanju. Utvrđivanje tih činjenica zahtijeva cjelovitu ocjenu dokumentacije, a prema potrebi i provođenje daljnjih dokaza. S obzirom na takvu narav stvari, Sud nije mogao sam riješiti upravnu stvar, pa je predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

27. Slijedom navedenoga, rješenja su poništena i predmet je vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, u kojem je javnopravno tijelo vezano pravnim shvaćanjima i primjedbama Suda izraženima u ovoj presudi.

28. S obzirom na sve navedeno, odlučeno je kao u točkama I. i II. izreke ove presude na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24. i 39/26.; dalje: ZUS) u vezi odredbe članka 119. stavka 4. ZUS-a i članka 151. ZUS-a.

29. Odluka o troškovima upravnog spora temelji se na članku 147. ZUS-a, prema kojem vrijednost predmeta spora nije procjenjiva, a svaka stranka prethodno sama podmiruje troškove koje je prouzročila svojim radnjama, dok troškove spora snosi stranka koja izgubi spor. Troškovi obuhvaćaju opravdane izdatke učinjene u tijeku ili u povodu spora, uključujući i nagradu za rad odvjetnika.

30. Tužiteljica je uspjela u sporu jer su poništeni osporeno drugostupanjsko rješenje i prvostupanjsko rješenje o izvedenom stanju te je predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. Stoga joj pripada pravo na naknadu opravdanih troškova zastupanja po odvjetniku.

31. Tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 1.000,00 eura te trošak zastupanja na dvije rasprave u iznosu od po 1.000,00 eura, odnosno ukupno 3.000,00 eura, što uvećano za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25 % u iznosu od 750,00 eura čini ukupno 3.750,00 eura. Navedene radnje bile su potrebne za vođenje spora, a trošak je odmjeren prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/23.). Slijedom navedenoga, na temelju članka 147. ZUS-a, odlučeno je kao u točki III. izreke.

32. Zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora u preostalom dijelu je odbijen jer ostali zatraženi troškovi nisu opravdani troškovi spora odnosno za njih nije nastala obveza tužiteljice. Tužiteljici nije priznat zatraženi trošak sastavljanja podnesaka od 7. lipnja 2024., 3. prosinca 2024. i 17. ožujka 2025. jer je njima u bitnome dodatno obrazlagala već iznesene činjenične i pravne tvrdnje, dostavljala odnosno ponovno upućivala na dokumentaciju relevantnu za iste sporne okolnosti te predlagala dokaze čije izvođenje Sud, iz razloga navedenih u ovoj presudi, nije ocijenio potrebnim za donošenje odluke. Stoga trošak sastavljanja navedenih podnesaka Sud nije ocijenio opravdanim troškom spora. Tužiteljici nije priznat ni zatraženi trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu, jer pristojbena obveza za te radnje nije nastala niti će nastati s obzirom na to da je tužbeni zahtjev usvojen, pa tužiteljica po toj osnovi nije imala izdatak koji bi joj trebalo naknaditi. Nije priznat ni zasebno zatraženi trošak zastupanja na ročištu za objavu presude, jer je presuda objavljena na raspravi za zastupanje na kojoj je tužiteljici već priznata nagrada za rad odvjetnika, pa nema osnove za priznavanje još jedne nagrade za istu procesnu radnju. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u točki IV. izreke.

33. Zahtjev zainteresiranih osoba za naknadu troškova upravnog spora odbijen je jer zainteresirane osobe, koje su se protivile tužbenom zahtjevu i predlagale njegovo odbijanje, nisu uspjele u sporu, pa je odlučeno kao u točki V. izreke.

U Zagrebu, 22. rujna 2026.

Sudac:

Ante Drezga

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv točke I. i II. ove presude nije dopuštena žalba.

Protiv točke III., IV. i V. ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. Odvjetnik Maro Mihočević – elektroničkim putem

2. Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine – elektroničkim putem

3. Odvjetnik Borna Tafra – elektroničkim putem

4. U spis